TOP selebriti na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu (WEF) u Davosu bio je Mik Džeger, frontmen Rolingstonsa. U raznim pojavljivanjima u ovom švajcarskom alpskom odmaralištu, postavljao je pitanja, šalio se, kratko zanjihao svojim legendarnim bokovima, ali je odbio da pjeva. Ipak, evo nekoliko pjesama iz njegovog opusa kojima bi se moglo opisati raspoloženje u Davosu.
“Paint It Black”: Crna boja najbolja dočarava zvanično stanje uma na ovogodišnjem Davosu. U privatnim razgovorima je bilo malo više optimizma, mada se niko nije pretjerano zanosio. Oprezno ohrabrenje stiglo je sa boljim ekonomskim vijestima iz Amerike i, prije svega, sa odlukom Evropske centralne banke da posudi novac posrnulim bankama, što su mnogi vidjeli kao značajno smanjenje rizika od katastrofalnog neuspjeha u bankarskom sistemu.
“Angie”. Ona nije njegov uobičajeni tip, ali Mik ima savršenu baladu za najveću političku zvijezdu ovogodišnjeg Davosa. Nažalost, u svom uvodnom obraćanju Angela Merkel nije odgovorila na njegovo pitanje, “When will those clouds all disappear?”
“Some Girls”. Bilo je dosta komentara na činjenicu da su u Davosu muškarci i dalje daleko brojniji od žena. (Misleći pri tome na Kongresni centar, to jest, mjesto gdje se vode ozbiljni razgovori. Jer, na mnogim zabavama u Davosu, situacija je bila ravnopravnija, mada se i razlika u godinama povećavala.) Pored njemačke kancelarke, najistaknutije žene za govornicom ove godine bile su dvije pionirke društvenih medija, Ariana Hafington i Šeril Sandberg, koja se manje spominjala u kontekstu predstojećeg izlaska Facebook-a na berzu (čiji je ona glavni rukovodilac), a više zbog njenih dugoročnih političkih ambicija (Ministrica finansija? Predsjednica?). Prema WEF, procenat žena učesnica ove godine je bio 17%, što je svojevrstan napredak od prije deset godina kada je taj procenat iznosio 9%, ali to je i dalje premalo. Barem postoji rodni paritet u podmlatku WEF-a, the “Global Shapers”, kojima je data značajna uloga u ovogodišnjem Davosu.
“Sympathy for the Devil”. Javni imidž političara i poslovnih lidera koji učestvuju u Davosu nikada nije bio gori, i dosta prostora na dnevnom redu dato je priči o nejednakosti i reformi kapitalizma, kako bi se dobio inkluzivniji rast i nova radna mjesta. Ipak, bio sam šokiran koliko je među kapitalistima koje sam upoznao — bilo onih koju su smatrali da je njihova trenutna nepopularnost nezaslužena, pa bi ovaj klasik Rolingstonsa o tome zašto i najgori od loših momaka zaslužuje barem malo milosti odlično sjeo.
“Gimme Shelter“. Pokret Okupirajmo je imao koristi od ljutnje javnosti prema liderima. Demonstranti koji su se pojavili u Davosu smjestili su se u šatore i iglue na parkingu za autobuse daleko od Kongresnog centra. Sklonište je naročito bilo potrebo trima ženama demonstranticama koje su skinule majice kako bi otkrile grudi na kojima je bilo ispisano; “Crisis: Made in Davos”.
Predstavnici pokreta Okupirajmo pozvani su da učestvuju na javnoj sjednici WEF-a, koju su pokušali prekinuti, da bi zatim većina publike izglasala da ih izbace. Na dnevnom redu je upravo bila diskusija o o reformi kapitalističkog sistema. Govornici su bili Ed Miliband, lider britanske Laburističke stranke i Stiven Rouč, ekonomski veteran sa Wall Street-a.
“Time Is On My Side”. Dva potomka dinastija imali su svoje prvo pojavljivanje u Davosu: Hauard Bafet, unuk Vorena Bafeta, jedan je od Global Shapers-a; Čelzi Klinton moderirala je okruglim stolom na temu e-filantropije. Očekujte da oni postanu redovni u Davosu u narednim godinama. (Što se tiče filantropije, Bil Gejts se kao i uvijek pojavio, ove godine slavi se 10 godina fondacije Global Fund for Aids, Tuberculosis and Malaria, inovativnog pristupa borbi protiv ovih bolesti koji je pokrenut u Davosu 2002. godine. Gosti iznenađenja na proslavi bili su Džeger i uvaženi potpisnici inicijative The Giving Pledge koja je pokrenuta od strane gospodina Gejtsa, Bafeta starijeg, Džordža Soroša i Rej Dalia, šefa Bridgewater, najvećeg svjetskog ivnesticionog fonda. Gejts je glasao za povjerenje Fondaciji, koja je bila kritikovana za loše upravljanje novcem, najavljujući novi grant od $750m.)
“Street Fighting Man”. Prije godinu dana, početak Arapskog proljeća izazvao je značajno uzbuđenje i entuzijazam u Davosu. Ove godine, fokus je više bio na poteškoćama u demokratizaciji Bliskog istoka, nego na potencijalu za pozitivnim promjenama. Najpozitivniji govornik bio je Hammadi Jebali, novoizabrani predsjednik Tunisa. S druge strane, raslo je osjećanje da je neka vrsta vojnog napada protiv iranskog nuklearnog programa neizbježna ove godine, vjerovatno predvođena Izraelom.
“Start Me Up”. Najoptimističniji ljudi u Davosu najvećim dijelom su bili iz svijeta tehnologije, a predstavljali su ih neke od najvećih zvijezda. Pored g-đe Sandberg, tu je bio Erik Šmidt iz Google-a, Džon Donahju iz eBay-a, Šon Parker iz Napster-a i Facebook-a, i suosnivač Skype-a. Svi su djelovali ubijeđeni da preduzetništvo može dati odgovore na sve, od brige zbog nezaposlenosti do toga kako ubrzati rješavanje velikih socijalnih problema, od suzbijanja bolesti do pružanja pristojnog obrazovanja svima.
“Brown Sugar”. Neuobičajeno obilje snijega nije odvuklo učesnike Davosa od njihove uobičajene droge po izboru – alkohola. Desetine žurki u Hotelu Belverdere bile su krcatije nego ikad, od kojih su najbolje bile one McKinsey-ja i Google-a (kao i obično), mada je odličan izbor benda omogućio PriceWaterhouseCoopers-ima da pariraju McKinsey-ju. Događaj koji je organizovao Skybridge Capital, investicioni fond, kao podršku organizaciji koja kombinuje filantropiju sa kupovinom finih vina, možda je i najbolja zabava u Piano Baru u Hotelu Europe, gdje ste u sitne sate mogli vidjeti direktore najvećih kompanija kako pjevaju.
Veliko razočarenje bila je završna zabava, kojoj je domaćin ove godine bio Brazil, a na kojoj je prije ponoći konobarima ponestalo alkohola za brazilski nacionalni koktel “caipirinha”. Ova nacionalna bruka doprinijela je osjećaju da je Brazil priredio lošu predstavu u Davosu, zajedno sa predsjednikom Dilmom Rusefom, koji je radije otišao na konkurentski World Social Forum. Takve pritužbe se nisu mogli čuti na račun Meksika, koji je prethodne večeri priredio žurku na kojoj je margarita tekla u potocima, dok se ozareni predsjednik Meksika entuzijastično rukovao sa gostima.
I za kraj? Da je publika birala, gledajući iz daleka, Mik bi sigurno morao završiti svoj šou u Davosu himnom frustraciji, “(I Can’t Get No) Satisfaction.” Poslije pet dana velikih misli, žestoke debate, nebrojeno mnogo razgovora i gotovo nimalo sna, vaš iscrpljeni dopisnik bi se zadovoljio pjesmom “Shattered” nakon koje bi, sa pomiješanim emocijama, slijedila “It’s All Over Now.”
izvor: buka.ba
javniservis.me 
Komentariši