Čuveni slovenski filozof bio je nedavno na kratkoj ‘turneji’ u Turskoj, gdje je držao predavanja o tegobama s kojima se suočava današnja Europa, licemjerju Zapada koji se ogledava u zakonu o zabrani nijekanja turskog genocida nad Armencima i brojnim drugim temama.
Glasoviti marksist i kulturni kritičar Slavoj Žižek stupio je prošlog vikenda na pozornice širom Istanbula kako bi se obratio željnoj publici na najraznovrsnijim okupljanjima, od studentima krcate predavaonice na sveučilištu Mimar Sinan do govora o osnovama marketinga na međunarodnom festivalu oglašavanja Intercontinental Advertising Cup.
Međutim, unatoč silnoj fascinaciji posjetom Žižeka, glavnina pitanja upućenih ovom “Elvisu Presleyju suvremene filozofije” nije se odnosila se na lakanovsku teoriju ni na Badioua, piše Today's Zaman. Žižek se radije prihvatio uobičajenog popisa tema koje turski tisak stavlja pred gostujuće europske intelektualce, odgovarajući na pitanja o imidžu Turske na zapadu, problematičnom stanju europskog multikulturalizma i novom francuskom zakonu o nijekanju turskog genocida nad Armencima. Nanjušivši pravi trenutak za osuđivanje licemjerja svojih uobičajenih neprijatelja, Žižek mu se rado prepustio.
Što se tiče gotovo sveprisutnih zahtjeva za njegovim mišljenjem o armenskom genocidu, Žižek je bio u vrhunskoj subverzivnoj formi, ohrabrujući Tursku da se ispriča za 1915., ali odbijajući ideju da bi se Turska “trebala ispričati Europi” s obzirom na europsko barbarsko nasljeđe izgradnje nacija.
Upletite Europu u cijelu priču
“Odgovor je, kada se radi o klanju Armenaca, zašto bi se Turska odbila ispričati? Ali pritom bi također trebala uplesti Europu u taj događaj. Genocid je bio središnja točka europske prakse stvaranja država, Turska je samo usvajala ono što ju je naučio zapad”, rekao je studentima tijekom govora na sveučilištu Mimar Sinan.
“Razmotrite zašto su ljudi to radili, što su čitali. To nisu bile tradicionalne muslimanske političke sile već vojni modernizatori koji su namjeravali učiniti Tursku europskom nacijom-državom”, rekao je Žižek. Vojna hunta koja je vladala Otomanskim carstvom 1915. godine crpila je utjecaje iz neobičnog spoja europskih ideologija, uključujući scijentizam, materijalizam i socijalni darvinizam kako bi opravdala svoju nasilno autoritarnu vladavinu.
Turski problem s Europom
Žižek je preko vikenda zadržao bespoštedni ton u svojoj kritici snošljivosti kako u Europi tako i u Turskoj, ustanovivši kako je današnji uspon Turske prilika za “stvaranje odvojene povijesti” od Europe, za koju je ustvrdio da “ima sve manje i manje razloga za optimizam”.
“Između europskih vođa – osobito političara desnog krila – danas se stalno govori o ‘europskoj krizi’. Ti vođe to vide kao neku vrst islamističke prijetnje, ali ta je prijetnja tek marginalna. Prava prijetnja koju ja vidim je upravo to ponovno izbijanje desničarske politike”, rekao je u televizijskom intervjuu na turskom informativnom kanalu NTV.
Uznemirijuć znak za Europu
Žižek se također osvrnuo na nedavni francuski zakon o nijekanju genocida. “Činjenica da to mora biti zakon uznemirujuć je znak za Europu. Kada ste uopće primorani napraviti zakon, kada je uopće upitna tolerancija ili ozbiljno shvaćanje takvih stvari, tada ste već osuđeni na propast.”
Žižek je izjavio da Turskoj možda nije suđen pad u isti “ponor” kao Europi, ali naglasio je da će multikulturalnija budućnost biti moguća samo ako se suoči s vlastitom nesnošljivošću. “Kada sam zadnji put bio u Istanbulu, u intervjuu su me pitali o zakonu koji zabranjuje minarete u Švicarskoj. ‘Zar ne vidite licemjerje?’ pitali su me; ali u isto vrijeme, rekao sam, vi imate posve isti zakon u svojoj zemlji – ne možete sagraditi crkvu, možete je samo obnoviti kao povijesnu znamenitost. Stvari se moraju promijeniti, ideja etničkog identiteta mora biti odbačena.”
Mozgajući kasnije o pitanju kurdske autonomije, Žižek je rekao studentima na Mimar Sinanu: “Postoji zabrinutost da će [neki oblik autonomije] uzrokovati raspad, gubitak ‘nacionalnog jedinstva’ Turske. Ako je tome tako, znači da je Turska ipak previše zapadnjačka – ta je zabrinutost paranoja zapadnog tipa o naciji-državi.” Žižek je oprezno predložio Otomansko carstvo kao model za “post-etničku” državu.
U kratkom razgovoru za Today's Zaman nakon Intercontinental Advertising Cupa, znojem okupani Žižek također je iskoristio priliku kako bi objasnio svoj otrcani stil odijevanja, izbor svojstven marksističkom preziru prema europskoj pomodnoj ljevici. “Shvatite, ja sam luđak. Također, trošim novac na zanimljivije stvari. Moje čarape? Kradem ih iz paketa koje mi daju zrakoplovne tvrtke kada me unaprijede u poslovni razred. Ne mogu se sjetiti, nisu li imali i majice povodom ovog događaja?”
izvor: Nacional
javniservis.me 
“Turska je samo usvajala ono što ju je naučio zapad.” – nevina Turska nije mogla da razmisli o tome sto uci, vec je kao streber postupila po volji “profesora”? Nemam nista protiv Turske, ali ponekad pomislim da g. Zizek iznosi stvari samo da bi iritirao zapad. Ponasanje te zemlje u vise navrata kroz istoriju, pa i u proslom vijeku, govori o vrlo nehumanom ponasanju drzavnog aparata. Devedesetih (period NATO intervencija u Jugoslaviji), bivsa imperija je prakticno sprzila bombama na hiljade Kurda i spalila preko 2000 njihovih sela. Uz tehnicku i materijalnu pomoc EU ili US, svejedno je, njihova je vojska odradila taj posao.
Nisam siguran koliko Zizek postize sa ovakvom komunikacijom sa turskom javnoscu. Jasno je sto on zeli da kaze, ali ne i prosjecnom gradjaninu bilo koje drzave, pa ni njihovom. Plasim se da im na ovaj nacin samo daje jos argumenta da ucvrscuju svoju busiju negiranja strasnog zlocina iz proslosti, iako mu to nije namjera. Uostalom, nije samo problem sto se Turska ne izvinjava bilo kome oko tog genocida, vec ga uopste ne priznaje.
Takodje, malo usko definise/ukazuje na neke stvari, mada ne iskljucujem mogucnost da je novinar, zeleci da sumira, izostavio bitne elemente, kao npr. kad citira: “Žižek je oprezno predložio Otomansko carstvo kao model za “post-etničku” državu.” Ovo dize kosu na glavi njegovim dojucerasnjim jugoslovenskim susjedima.
Prilicno iritirajuce-zabavan tekst.
Ja sam imao slicne utiske i stoga trazio neki klip na YouTube-u, ali nema jos nista. Nadao sam, ipak ovaj drugi, u kom mi se Zizek cini bolji nego inace:
http://m.youtube.com/index?desktop_uri=%2F&gl=NL#/watch?v=Gw8LPn4irao
u pravu je Stefan, a ima i još: nije se Turska (Ili Japan, Kina ili bilo koja “žešća” vanevropska sila) ponašala siledžijski jer je to “vidjela od Evrope”, nego zato što je sila i moglo joj je biti u nekom trenutku. Formulacija da nacije “uče ponašanje” jedne od drugih je uprošćena do naivnosti. Ostaje da se sačeka taj snimak i vidi da li je Žižek to rekao ili novinari prepričavaju…
Ne postoji jedna jedina sila, a Turska je bila super sila stoljećima, koja se nije tako ponašala prema svojim podanicima, voljnim ili nevoljnim. Ne mogu oni biti izuzetak, to nikako.
Osvajali su ognjem i mačem, ne poezijom i naukom, i bili su okrutni osvajači.
Žižekova namjera je bila provokacija zbog toga što Zapad sebe često predstavlja nadnaprednom civilizacijom, a neću biti Ajnštajn ako ustvrdim da je to jedna obična manipulativna predrasuda, time i laž, koja služi svrsi daljeg osvajanja.
Bili su okrutni čak i poslije Francuske revolucije, koja je napravila otklon od sramotnog srednjeg vijeka u kojem je hrišćanstvo bilo na vrhuncu svoje političke i vojne moći. Oba svjetska rata i mnoge druge je inicirao baš taj poluimaginarni Zapad, a to se ne zaustavlja ni dandanas.
Da li na laž treba odgovarati drugom laži, što radi Žižek, o tome možemo raspravljati. Kao konzumentu, meni su njegovi pokušaji simpatični. Nešto kao Čarobnjak iz Oza…znamo da je fantazija… ali prija.
Od Turske se traži da odustane od svoje kulture a da joj pritom ništa konkretno suštinski odlučujuće ne nude, osim priče da će biti primljena u društvo zapadnjaka…
Premalo, očito…
To je trazenje izgovora 50 godina, Evropa se usrala od Turske, 70 miliona ljudi i islamske kulture. Ali zato se Turska, pogotovo pod konzervatvnom vlascu, ubrzano okrece Istoku, pa ce Evropljanima to na nos izac.
Vlado, link ne radi. Barem ne kod mene. Zizek mi je, generalno, sasvim ok (eh, sad se ja popeh na crnogorske visine i odozgo sudim ko mi je ok, a ko nije…).
Po mom shvatanju, Turska sluzi kao tampon izmedju zapada i “tvrdog islama”. To je nezahvalna uloga u kojoj Vlada, koja je krajnje sekularna (makar deklarativno) trpi velike pritiske od religiji naklonjenog naroda. Narocito od pocetka citavog haosa sa “sukobom civilizacija”. Iako se mozda cini da ona koketira sa glasom naroda, formalno joj ne bi bilo mjesta u evropskoj politici ukoliko bi zastupala “islamski put”. Da bi se ti pritisci izdrzali, vlast mora posegnuti za represivnim mehanizmima i cvrstom vezom sa vojskom, a taj miks cini da biti gradjanin Turske nije nimalo zabavno.
Sto se mene tice, pitanje bi bilo: sta to hoce vlada Turske pa se rve sa pritiskom sopstvenog naroda, osudama komsija i prezirom postenog islamskog svijeta koji trpi bombe saveza ciji je Turska clan?
Medju prvim recenicama (ako ne i prva, nisam siguran, a mrzi me da sad trazim) pobjednickog govora Erdogana, kad je poslednji put postao premijer je bila: “Sarajevo je veceras pobijedilo kao i Ankara!” Njihova spoljna politika i intelektualci vec godinama u horu govore o “istorijskoj odgovornosti za svoje bivse teritorije”. Za ovakve otvorene pretenzije neko daje garancije.
Da ne duzim – koga god interesuje pitanje Turske, njene spoljno-politicke pretenzije, unutrasnja trvenja sa demokratskim i islamskim glasovima i sl, mozda je dobro traziti nit koja vodi do Engleske. Umetanje klina u neki region je po pravilu otisak prsta Krune, a Turska je sa svojim pristupom klin i za EU i za Bliski istok.
Pretpostavljao sam da nece raditi link, zato ne radi ni embed. Glupi ajped. Evo ga:
Sa ostalim se slazem, mada ne poznajem toliko geopolitiku i tvoje izlaganje ka kraju vec, za moj ukus, odlazi predaleko (i u smislu teorija zavjere ;). Mislim da se prije svega radi o parama, jer je npr. Izrael najveci ekonomski partner Turskoj uprkos pricama koje se forsiraju u medijima, slanju pomoci Palestini, inacenju, itd. Trgovina oruzjem izgleda sve premasi.
Ja sam poslom godisnje pet-sest puta u Turskoj. Jedan moja partner iz Srbjie je rekao “kome je palo na pamet da se od njih odcjepljuje nama ili vama” to je malo sala a malo zbilja napreduju oci na oci.
Slazem se, i zaista vjerujem u njih kao kulturu i kao ekonomski potencijal, uprkos ovome sto Stefan pravilno iznosi o njihovom lomljenju iznutra. Imam brosuru o turskoj ekonomiji koju sam prosle godine pokupio iz Turkish Airlines-a a koja je impresivna. Nije da slijepo vjerujem takvom samoreklamiranju, nego poznajem mnogo izuzetnih mladih Turaka, i nadam se tijesnoj saradnji s njima u bliskoj buducnosti.