Na Facebook-u pokupih nešto kao deset zapovijesti današnje crnogorske individue. Deset konformističkih sentenci koje u svoj svojoj ignorantskoj prirodi slave individuu bogalja. Neko ih je odlično sakupio. Moglo bi se napraviti par izmjena, ali suština je tu:(1) Ja neću na protest zato što je to sve namješteno od strane vlasti. (2) Ja neću tamo da me gledaju ovi sa posla. (3) Ja neću jer će da ide Drago Tomov, onaj špijun. (4) Ja neću jer kad sam ja htio, svi su mi se sprdali, a sad ću ja njima. (5) Protiv čega da protestujem?! To sve Evropa diktira, niko tu nije kriv! (6) Ja neću iz inata, meni je dobro, neka idu ovi što nemaju ljeba da jedu a kunu se u Mila. (7) Ja neću, jer to ovi studenti namještaju da vidi Evropa kako smo mi demokratska država. (8) Nemam ja kad za to, to me ne interesuje (iliti: ja sam idiot). (9) Neću jer nema ljeba od toga dok se svi ne dignu! (10) Ja neću, imam neka posla do grada…
Ovi kao najčešći i bezbroj drugih provincijalnih i konformističkih izgovora su oličenje crnogorskog građanina. Bar dobrog dijela. Da paradoks bude veći, nikad se nismo više busali u individualni suverenitet i građansku svjesnost nego sada. Nikad više demokratske propagande, nevladinih organizacija i liberalno individualističkih pripovijedanja nije bilo nego sada. Nikad nismo bili ,,moderniji i svijeta viđeli“ nego sada. Nikad bolje nismo mogli i umjeli srati o Zapadu nego sada. (Izopačeni) ,,individualizam“ i egoizam nikad nisu bili jači nego sada, ali jedan mali problem je što sve današnje pomodne samosvjesne individue imaju krvav anus. Tačnije, svoj egoizam punimo s guza. Naš egoizam i ,,individualna superiornost“ se hrane i zasnivaju na što boljem ćutanju ka vrhu, što boljem prećutnom poštovanju pravila i što većim uvlačenjem u šupak režimu. Kao i naravno serviranju dupeta na izvolte kad god se upali lampica na vrhu društvene piramide. Svakog dana mi dobijemo malu medijsku dozu ove demagogije i uvjeravanja kako smo na pravom putu (oteklih hemoroida).
Poznato je da dobar procenat balkanskih i naroda iz Male Azije ima tu perverznu žicu da svoju superiornost i ignorantstvo crpi iz tamne strane svoje egzistencije – duhovne (i u civilizacijskom smislu kulturne) potčinjenosti. Ili kako ono kažu kod nas: dobar sluga, loš gospodar. Ili kako modernije kažu – autoritarna ličnost. Autoritarni karakter čija su božanstva titule, etikete i mjesto u društvenoj ljestvici.
Autoritarni karakter puča u sprezi (više nego pornografskoj) sa duhovnim bogaljima sa titulama tvori izvrstan socijalni, kulturni i politički habitus – žabokrečinu. Vrsta vodenog tumora koji se širi po površini i vodu čini ustajalom i smrdljivom. Ovu ustajalost održavaju dvije socijalne krajnosti: elita pod imeniteljem režima, dobar dio intelektualaca sa jedne strane i blago ubogi dio (malo)građanstva, sa druge. Te tako svaka socijalna akcija koja izlazi iz forme naučenog, naviknutog, očekivanog i kodiranog biva bačena između ove dvije krajnosti i pljaskana kao ping pong loptica do potpunog obesmišljavanja. Na žalost, neki to rade i potpuno nesvjesno.
U finim pakovanjima individualizma i modernog, zapakovan je lični konformizam i skrivanje iza identiteta politički korektnog, akademskog, intelektualno objektivnog… Jedan od tih simptoma, (nazovimo ga autoritarnim individualizmom), može se vidjeti kod gore navedene prve krajnosti – elite. Intelektualci (i drugi koji su u mogućnosti da kreiraju javnu svijest), pogotovo mlada intelektualna nedonoščad i intelektualni fetusi će svaku društvenu poruku po automatizmu (naučenom, jelte) etiketirati, procesuirati tačno utvrđenim sistemskim i pseudo-objektivnim šablonima, uvidjeti odakle dolazi i na kraju – ako je nepovoljna po aktuelni sistem – obesmisliti.
Jedno takvo, ,,odozgo“ servirano obesmišljavanje desilo se i u vezi sa neuspjelim studentskim protestom 15. decembra. Malo ostrašćenija i gluplja patka dolazila je i ,,ododzdo“ od strane sveznajućih i omnitestis ,,internet ostavljača komentara“. Tako da je studentska populacija, ili bar onaj dio koji ima te karakteristike, bačena na stoni tenis ploču, a princip slobodnog mišljenja i pokušaja razdrmavanja žabokrečine na još jednu turu šamaranja i obesmišljavanja.
Takva se podvala vidjela u priči dušebrižnika o konspirativnom instrumentalizovanju studenata i politizaciji protesta. Naime, u priči o politizaciji i instrumentalizaciji protesta uglavnom se apostrofiraju opozicione partije koje su htjele da omaste brk. Tako u nekoj finesi, uglavnom udbaškoj, studentski protest dobi i antidržavne elemente koje nameću razni opozicioni političari i obmanuti studenti. Srećom, pa je bilo svjesnih studenata, posebno onih iz studentskog parlamenta, tzv DPSSDP prasića, te se protest osakatio. I naravno krive su opozicione partije. A DPSSDP prasići su spasili ostale studente od instrumentalizacije. Ovako nešto, pored baljezgo-retorike studentskih lidera, moglo se vidjeti i u demagogiji mladih intelektualaca, ,,profesora“ pojedinih fakulteta.
Pored ove ,,brige“ pokušava se nametnuti i patent da su crnogorski studenti neka relativno izolovana (pod)vrsta crnogorskog društva koja treba potpuno da ostane autistična na smrad u svom realnom, kulturnom i društveno-političkom habitusu. Dakle, da ostanu pri ,,svojim zahtjevima“ i kako kažu Student Lider Boyz da ne rješavaju tuđe probleme… A zatim takav stav dobije šamar sa druge strane javnosti kojoj se polažu računi zašto su zahtjevi tako glupi, uski… zašto se samo traži burek, topla voda, a ne sloboda… i tako do perverzije idu rasprave naroda koji ima najveću tradiciju protesta i bunta u svijetu. Pogotovo poslednjih dvadeset godina.
Srećom, izgleda da se polako izlazi iz te govnave situacije i ljudi polako postaju svjesni da je (prividna) neartikulacija interesa i zahtjeva sasvim normalna i da proces ne može sazreti preko noći. Nešto se dešava ispod kore svakodnevne žabokrečine. Prisutno je znanje da je građanin slobodan da djela politički i društveno. Da je potpuno legitimno izražavati nezadovoljstvo.
Da raste bunt, samosvijest u ljudi koji ne mogu zamijeniti NVO proteze; placebo koji nude razna obećanja i trase ka EU; progresi, strane investicije i dobre turističke sezone. Da ljudi koji izlaze na ulice nisu jedne boje i istih želja i ako je nečijem mozgu neophodno pojednostavljenje onda zajednički imenitelj svih svjesnih (i živih) studenata, gladnih radnika, slobodnih građana… je zahtjev za bataljivanje dvadesetogodišnje životne crne hronike, bahate elite, bijednih marioneta pomodnog mišljenja, paranoje, nacionalizama…
I da! Bunt jeste političke prirode. Ne one banalizovane političke situacije na koju smo svi navikli – od DPS-a do srpstva i nazad – a koju upravo intelektualci i kreatori javne svijesti žvaću i nameću do besvijesti, namjerno stavljajući pod tepih opštu političku formu i proces u građanskom društvu sa istinskim socijalnim politikama i građanskim osvješćenjem.
Protesti su politički input, a ne drvlje i kamenje ka režimu i to se samo sa zlom namjerom demonizuje. ,,Politizacija”, ,,politikantski” su samo novopečene riječi demonizacije bilo kakvog kretanja koje nije u skladu sa interesima elite. Izlaskom na ulicu zahtjevi se upućuju ka vrhu – to jeste politički. Odnos sa elitom je uvijek politički. I sjutrašnji protest, naravno da je politički. I nadam se da predstavlja prvi korak u političkom i građanskom sazrijevanju društva. U svim demokratijama izlazak na ulice je legitiman. Demokratija je nastala na ulici, na agori. Izlazak na ulice znači – problem nije riješen. Socijalni bunt je odraz socijalne svjesnosti, a socijalna svjesnost građana je vrsta konstitucionalnog čina koja režim upućuje na odgovornost, a to podstiče i ubrzava reforme.
Kad smo već kod legitimnog i reformi, legitimno je i sasvim demokratski da se nadam u neko crnogorsko proljeće. Srećno!
izvor: blogofanzin
javniservis.me 
Ipak, ,,nešto se dešava ispod kore svakodnevne žabokrečine”.
Bravo za tekst.
klap, klap…
Kad bi još samo ovo pročitali besvjesni, i uz prigodnog tumača skontali naravno, jer besvjesni su najčešće glupo bezobrazni, bilo bi nas mašala.
Naklon autoru i nastavi tako.
Vidi da prevedem ovo jednostavnije:
– nekima je dobro
– nekima je bilo dobro ali vise nije ali su nesto stetni (makar malo); njima treba neki most izgovor da se odvoje;
– oni koji ne vide problem (tesko ga je vidjeti kraj deset televizija, svih radija i novina ako iskljucimo medije kuce perovica i dan a svi imaju limit preko koga ne prelaze)
– oni koji misle da spasa nema.
Ono sto mi je na protestu juce postalo jasno je da pod hitno treba nova partija (da ne bi u prazan prostor usli neki cetalji) jer ima jedno 10% opozicionih glasaca koji za ovu aktuelnu opoziciju glasaju samo po inerciji a mozda su sazrela vremena da se capne i do 5% DPS glasaca a agresivno treba raditi sa tzv. SDP-om gdje osim onih koji su interesno uvezanih vise nema cvrstih biraca jer je njihovo tijelo manjine (tu je Marovic sa BS dosta uradio da se uzdrma) i razocarani DPS-ovci (uz pomenute interesdzije). Dakle da ne preceram 15 a mozda i svih 20% je na izvolte. Ima mjesta mozda i za 3 partije koje bi mogle da dobace do parlamenta. Male usitnjene ali boze moj od necega se pocinje. Dvije vrlo vjerovatno imaju prostor.
Nabuko, sve Ok, neka bude da tacno ovo sto si napisao o procentima, i mogucnostima.
Ali ne shvatam poentu, sta da se desi onda? Smatras da je uspjeh da ta neka nova stranka se pojavi…(ili dvije, tri nove)…i “prebace cenzus”, i sta onda? Imaće 5-6% i u sustini nista se neće pitati..a onda će ih odmah, kao i Liberale (koji su u početku osvajali oko 15% koje spominješ) odmah skresati na prihvatljivih 6,3%.
Ta opasnost postoji i ja sam veoma skeptican u mogucnost pobjede na izborima kao sto dolje napisah (sustinski treba para ako se sjetimo da nije Montgomeri i USA oborila Milosevica DOS bi i danas bio opozicija).
Medjutim meni je dosta solidno da:
1. pojave se nove snage u opozicije a pozeljno je da nemaju veze sa recimo drugom familijom.
2. mislim da bi ishod u obliku gubljenja 5-6% kod DPS i njegove koalicije dovesce do necega pa makar do dalje integracije tih subjekata i smanjivanja manevarskog prostora.
Dakle nisam optimista vec umjereni pesimista ali neka (pozitivna) promjena bi mogla dobro da dodje.
Samo da pojasnim ovo ne znaci da se bez para izbori mogu dobiti (citaj kupiti). Ko bude imao vecu vrecu to dobija valjda je to jasno.
moze li EGO svih vas koji se vrtite po ovom portalu i stalno trazite izlaz iz zacaranog kruga, da prevazidje umisljenu velicinu i vaznost i prihvati istinu: da je Vanja Calovic ta osoba koju trebate “kupiti” vasim glasovima iz te vrece u koju vas je zatvorila vasa mafijaska vlada. Sto prije se osvjestite i shvatite, da vas iz te vrece moze izvuci jedino jedinstveno djelovanje, sa Vanjom Calovic na celu(ako vam to vas macho Ego dozvoli), to ce mafijaska vreca biti sve praznija, bez obzira na velicinu…
To je to neka formira partiju to sam i ja rekao ima prostora.
PROSTORNO-URBANISTIČKA ZA NABUKA
Partija nema, sve je to magla, vječito isti u tikvu trube,
poneki kokot postoji svuda, ali što takvi glavu izgube.
Samo je jedna partija ođe, dok druge neki Potemkin kači,
davno je Slavko usrao motku, ako ti ovo još nešto znači.
Prostora ima da smo Kinezi, nego je ljudska pohlepa čudo,
Živko Nikolić umrije rano, nije sačeka’ vrijeme ludo ……..
odlična!
Nije los tekst (ne volim kad ne znam ko je autor), mada su neke stvari mogle biti bolje artikulisane i kritika jasno razgranicena od (eventualnih) konstruktivnih predloga. Drugim rjecima, postavka je jasna i ispravna, ali ne znam da li smo ka necemu konvergirali.
Sto se Nabukovog zapazanja tice, upravo je to razlog sto ulijecu u prostor neki novi klinci. Naizgled su to nova lica bez veze sa Drugom fameljom, ali iz pozadine konce vuku stari cetalji. Pozurili su da taj prostor ne zauzmu ovi iz vlasti nekom fiktivnom partijom, ali na kraju nece biti velike razlike.