Milova mafija neće u Evropu

Nekadašnji diplomata, a sada strateški savjetnik više moćnih bankarskih i medijskih kuća sa sjedištem u Londonu, Ratko Knežević smatra da je od vitalnog značaja da Crna Gora što prije uđe u Evropsku uniju, iako to više nije u interesu Mila Đukanovića i njegove interesno-kriminalne grupe.
Knežević ističe i kako ne isključuje mogućnost da je država uzimala procenat iz „kokainskog biznisa” Darka Šarića.
– Logična je pretpostavka da je država uzimala procenat od „kokainskog biznisa”, jer je i ranije uzimala takse i provizije na promet svih švercovanih roba prema tržištima Srbije, Hrvatske, Bosne i dalje prema državama zapadne Evrope. Nekadašnji ministar finansija Draško Goranović je svako jutro, ali, bukvalno svako radno jutro, slao izvještaj u kabinet predsjednika Vlade koliko je „zvanično” kontejnera cigareta i cisterni nafte prošlo kroz zemlju, i koliki je utrošak crnogorskog trezora. Zato i pretpostavljam da je njegov naslednik na mjestu ministra finansija, sada premijer Igor Lukšić, to isto radio, sa kasnije drugim konkurentnijim robama, koje su opet „rađene” u cilju „državnog razloga”. Zato i ne sumnjam da je u listinzima koje ste objavili bilo i ime sadašnjeg premijera Lukšića. Čisto je po funkciji morao „ubirati” taksu ako je bilo, a po svemu sudeći jeste.
Nemoguće je danas, sa sofisticiranim sistemima elektronskog prisluškivanja i „galaktičkom” povezanošću službi za zaštitu zakonitosti globalnog svijeta, ne znati da se upravo sa teritorije koju vi kontrolišete odvija najveći promet nedozvoljenim supstancama. Moja je pretpostavka, a u njoj nijesam sam, da je to znao cijeli državni vrh, no, detalji i pojedinosti su, siguran sam, bili poznati samo „užem” kabinetu Mila Đukanovića, u koji su spadali i Milan Roćen i Lukšić. Ono što mogu dozvoliti je da pomenuta gospoda nijesu znala, kao ni u slučaju cigareta, koliko od tog prometa završava u privatnim džepovima samog Đukanovića. Kao što se, recimo, Đukanović iz reciprociteta prema saradniku nije „bavio” poslovima „Bemaksa” – tvrdi Knežević.
Prema njegovom mišljenju, Đukanović i kriminalna grupacija oko njega, na riječima i po inerciji, i dalje će se zalagati za što brži pristup EU i NATO paktu, ali će svim svojim moćima – interesnim, političkim i podzemnim raditi na urušavanju ove, evropske ideje u Crnoj Gori.
– Zato možete i pročitati tekstove njegovih „papagaja” kako je Evropa u krizi, kako je proces privlačenja novih država stao, a savjetnik drugog ideologa ove interesne grupe, ovih dana piše kako Amerika i kapitalizam ugrožavaju demokratiju, šaljući poruku da oni imaju neki svoj „drugi” ili „treći” put – kaže Knežević.
On podsjeća da se „negdje od ljeta 2009. godine počinje urušavati slika koja je o Milu Đukanoviću i njegovoj interesnoj grupi stvarana u crnogorskoj, regionalnoj i međunarodnoj javnosti”.
– Naravno, to je bio proces u kojem smo učestvovali svi mi zainteresovani za sudbinu i dobrobit Crne Gore – „Dan”, vaše kolege iz „Vijesti” i „Monitora”, neki opozicioni prvaci i više slobodnomislećih građana koji su do tada, zbog atmosfere straha, nepovjerenja i kišobrana DPS-ovske propagande bili rijetkost. Nije tajna da je samo i isključivo zahvaljujući tom kombinovanom pritisku Đukanović napustio državnu, izvršnu funkciju. Vremenom nas je bilo sve više, padao je autoimpostirani strah kod ljudi, a oni – Đukanovićev i DPS-ovski klan su se srozavali da bi danas „njih” bilo jako malo, a nas, i vani i unutra, sve više. No, oni su bučni, ostavljaju još neki dojam moći, jer upravljaju prerogativima države. Njihova moć je trenutno samo u funkcijama koje, nažalost, još obavljaju, a takođe se i ekonomska situacija svakim danom urušava sve više i više. Ima u tome i pomoći makroekonomskih šokova koji potresaju svijet i posebno Evropu. Ekonomske krize ponekad su i kao osjeke na moru, koje, kad se jugo smiri i plima povuče, omoguće da se vidi sav mulj, talog, prljavština i smeće koje je živjelo u moru. Tako je i ova kriza otkrila talog crnogorskog društva i pokazala da država nema tzv. realnu ekonomiju. Pored otkrivanja u međunarodnoj akciji da je vrh crnogorske države tolerisao i odobravao kokainsku trgovinu velikih razmjera, sudar sa ekonomskom stvarnošću najviše je doprinio tome da koruptivni i kriminalni faktor uzmiče i da ima sve manje onih koji ga podržavaju i razumiju – pojašnjava Knežević.
Prema njegovim riječima, u hronološkoj ravni se sada otvara cijela slika crnogorske „ekonomije”.
– Državna organizacija i pogotovo ekonomija koju je vodio najlošiji student Ekonomskog fakulteta u Podgorici, ali pri tom, obrnuto proporcinalno tom znanju, najbolji učenik „partijskih komiteja” bivše države i svog velikog gurua Slobodana Miloševića, bila je zasnovana isključivo i ekskluzivno na švercu i kriminalu i toj su djelatnosti čak i one uspješne grane nekadašnje crnogorske socijalističke privrede bile i ostale podređene. Pa tako, recimo, umjesto nekada druge industrijske grane u državi – pomorstva, nakon što su kadrovi DPS-a uništili i u bescjenje rasprodali flote brodova, ljudski faktor iz te industrije, mornari i zapovjednici brodova, u nemaštini, postaje kurirska služba narko-trafikanata. Tu, naravno, veliki kredit pripada i međunarodnoj zajednici i njihovim pogrešnim odlukama. Nažalost, sankcije koje su uvedene Srbiji i Crnoj Gori stvorile su skoro neraskidive veze kojima su ove dvije države povezane sa kriminalnim strukturama, i ta struktura još u Crnoj Gori u potpunosti, i donekle u Srbiji, vodi glavnu „ekonomsku” riječ. Bilo je pitanje dana, naravno, kada će naftu i cigarete, švercovane u stotinama miliona i milijardama dolara i maraka, zamijeniti opasnija roba, upravo koristeći iste uhodane „šeme” proboja poroznih granica i bankarskih računa preko kojih se kako u zemlji, tako i inostranstvu, prao novac koji se tako opran vraćao da bi se na istom tržištu u politički sponzorisanim transakcijama kupovala nacionalna bogatstva prve kategorije – smatra Knežević.
To je, tvrdi on, ekonomija „kombinacija” – jedina ekonomija koju „Đukanović i njegovi bivši i sadašnji ekonomski `timovi` znaju, a kojom zahvaljujući svojoj političkoj i kriminalnoj moći mogu upravljati”.
– Tako su nastali subotići, barovići, brkovići i ostala „tajkunska ergela”, koja u šah-matu drži crnogorskog čovjeka i njegovu pretpostavljenu, ali nikada ostvarenu slobodu rada i privređivanja. Ta je struktura, osim subotića i barovića, stvorila i Šariće, najopasniji narko-klan ikada viđen na našim prostorima. Država je upravo kao nekada od nafte i cigareta, pretpostavka je i od kokaina, uzimala svoju taksu i trošarinu, pa je tim „državnim razlogom” omogućavala nečasnu i opasnu djelatnost, u kojoj su prvaci te iste države ubirali mnogo veće privatne rente. U isto vrijeme, državni kombinati i fabrike, koje je trebalo sačuvati zbog socijalnog „mira”, jer niko kao Đukanović ne zna i ne plaši se „žutih greda” crnogorskih promjena, davani su stranim ili domaćim „partnerima” u bescjenje, kako bi se fingirala nekakva ekonomska aktivnost i tobožnja socijalna briga, a paradoksalno i graciozno pokvareno, to je „iznajmljivanje” tih resursa domaćim i stranim „prijateljima” vrha režima, plaćao i još plaća jadni crnogorski čovjek, kroz nevidljive poreze kao što je recimo uvećana cijena struje – naglašava on.
Knežević smatra da u Crnoj Gori nikada nije bila primijenjena ekonomija neoliberalnog kapitalizma, koja je sada, zbog poznatih događaja u svijetu, na „lošem glasu” i u uzmaku pod velikim kritikama.
– U Crnoj Gori ostvarena je – proporcionalno njenoj veličini i značaju, usuđujem se reći, najveća pljačka na Balkanu, pa čak možda i u Istočnoj Evropi. Kao u onom filmu sjajnog scenariste Duška Kovačevića – crnogorski čovjek držan je i drži se još u podzemlju, sa nešto malo zraka, vode, hljeba koliko mu je potrebno za preživljavanje, drži se u strahu od odmazde, i u medijskom mraku do skora. Gore, na zemlji, Milove „delije” vode glavnu riječ, oni koje bi u svakom drugom sistemu bili tek radnici komunalnog, serviseri auspuha, ili bi poput ambicije nekadašnjeg premijera bili prodavaci turističkih aranžmana. Samo u ovoj i ovakvoj Milovoj i DPS-ovoj „ekonomiji kombinacija” koju su stvorile prilike i brutalne devedesete na našim prostorima, ovi su ljudi postali bogati kako nikada prije, a Boga mi ni kasnije, neće biti niko u njihovim porodicama ili okolini. No, dinamika života neće im dopustiti da u tom bogatstvu uživaju. Neki od njih već sada žive u paničnom strahu od bankrota, jer ne poznaju biznis niti ekonomiju, od sudova i policije stranih država, od promjene vlasti i „sanaderizacije” Crne Gore, tako da su postali zarobljenici tog „svog”, a otetog kapitala, i svojih iluzija uspješnih poslovnih ljudi, jer su znali švercovati, krasti i parirati velikom vođi u bjesomučnom trošenju tog istog novca na kič i zadovoljavanje nagona, kakvim god oni bili – rekao je Knežević.

Duvanski snovi nijesu realni

Na pitanje da li očekuje krivični proces protiv Đukanovića, Knežević kaže: „Da se ne zavaravamo, ovo što ću reći poznato je svim učesnicima političkih procesa u Crnoj Gori, a i šire, to je ddd sine qua non ovog procesa, i Đukanović je potpuno zasluženo njegova zvijezda”.
– Ali ne kako je on možda nekada u svojim duvanskim ili nekim drugim snovima zamišljao. Nema napretka u pregovorima sa EU ako se ne „razbije” i izvede pred lice pravde on lično, i DPS, partija kojoj pripada i koju vodi, koja je bila i ostala ključni instrument u sticanju položaja i situacije iz koje je omogućio sebi, svojoj familiji i svojim „kompanjerosima” neobično veliku materijalnu korist, u nesrazmjeri sa mogućnostima male crnogorske privrede. „Milo i kompanija” su tako uspješno izreketirali svoj vlastiti narod i svoju zemlju da im u odnosu na broj stanovnika i teritoriju na Balkanu, pa čak i u istočnoj Evropi, nema premca. To je ono što vidimo golim okom i u procesu usaglašavanja poglavlja 23. i 24. moraće se naći politički hrabri ljudi, koji će možda na kraju i sami postati žrtve tog procesa, na neki način, ali neće platiti kaznenu krivicu, ako su sami pošteni i dobronamjerni. Jedino tako Crna Gora može postati evropsko društvo i jedino tako se može vratiti svojim moralnim kodeksima i korjenima o kojima se saznanje prenosilo vjekovima sa generacije na generaciju – ističe Knežević.

Vrijeme za podnošenje računa

Knežević podsjeća da u svom čuvenom „Federalističkom spisu” broj 10, jedan od „otaca” SAD-a, Džejms Madison, kaže da što je zemlja veća to su manje šanse da će koruptivne grupe u potrazi za rentom uspjeti u ugrožavanju i nipodaštavanju građanskih prava njenih stanovnika.
– Ako jedna individua živi u maloj, nezavisnoj zemlji, gdje je politička moć „dopala” u ruke tiranina ili diktatora ili interesne kriminalne grupe, ta je individua kako kaže Madison „izgubljena”, i odmah preporučuje „osiguranje” protiv toga – Uniju više heterogenih država, sa zajedničkim pravnim aktima koji će u bilo kojoj zemlji članici spriječiti ugrožavanje ličnih i ekonomskih sloboda. Tako su nastale SAD, i taj je postulat u temeljima Evropske unije. Zato je od vitalnog značaja, prije svega za demokratiju i ljudske slobode da Crna Gora što prije uđe u Uniju. To je za građane Crne Gore ono što bi stratezi rekli „igra pozitivnog ishoda”. Nažalost, to više nije u interesu Đukanovića i njegove interesno-kriminalne grupe – rekao je Knežević.
Na proevropskim je snagama u Crnoj Gori, tvrdi on, da uz pomoć međunarodne zajednice sruše ovaj koruptivni, antievropski i kriminalni režim.
– Ukoliko se ta mirna politička „akcija” bude odugovlačila, i oni malo manje „pokvareni” djelovi sadašnjeg režima ne budu sarađivali sa proevropskim i prodemokratskim snagama, plašim se da su svakakvi, pa i oružani sukobi mogući u Crnoj Gori, manje ili više dozirano krvoproliće. Znajući psihološke profile ljudi u vrhu kriminalne grupe koja upravlja zemljom van institucionalnog okvira, mogu reći da su spremni na sve. No, ako sto hiljada Rusa može izaći na minus deset i protestovati protiv najbogatije i oružano najjače „upravljajuće demokratije” danas na svijetu – što je za mene najveće iznenađenje 2011. godine, onda se zaista nadam da još ima hrabrih, poštenih, dobromislećih Crnogoraca koji će parazitima koji su im uništili prošlost, a uzurpiraju sadašnjost, reći: „Dosta je, došlo je vrijeme za podnošenje računa”, zaključuje Knežević.

Sanaderizacija

Knežević navodi da se najznačajniji politički događaj za Crnu Goru i njenu budućnost, u godini za nama, desio van njenih administrativnih granica, i to u Hrvatskoj.
– Proces ima dvije dimenzije, a jednu poruku. Kao što znate, bivši premijer Hrvatske Ivo Sanader priveden je pravdi i protiv njega je počeo niz suđenja tokom kojih će pokušati da se dokaže kako je ovaj lukavi čovjek, koristeći atribute političkih pobjeda na izborima, „reketirao” svoj vlastiti narod i državu i ubirao „rentu” iz svog političkog statusa i manipulacijama povezanim sa istim. Takođe, Hrvatska je pregovore sa EU završila uspješno i potpisala pristupni ugovor. Nakon dugog, teškog procesa pregovaranja, koji je kulminirao upravo moralnim padom i kazenim procesuiranjem samog bivšeg predsjednika njihove vlade, Hrvatska i EU su u interakciji postavile nove standarde za svaku sledeću državu koja želi da se priključi Uniji. Kako je, po svemu sudeći, Crna Gora prva, barem za sada, na listi čekanja pristupa EU, ona će biti, uslovno rečeno, „žrtva” tih novih standarda. Naime, proces pregovora sa EU će bukvalno „prevrnuti svaki kamen” i pokušati otkriti i demaskirati svaku himeru, laž, obmanu i zločin koje je političko rukovodstvo Crne Gore sponzorisalo ili uradilo u bližoj i daljoj prošlosti, kako bi crnogorsko društvo i država prosli kroz katarzu „čišćenja” i time postali perspektivno evropsko društvo – kaže Knežević.

I Milošević je bio miljenik SAD-a

Govoreći o američkoj podršci na ovim prostorima, Knežević podsjeća na primjere Slobodana Miloševića i Iva Sanadera.
– Ko se sjeća zna da je Milošević jedno vrijeme bio ljubimac Zapada, da se u njega kleo, i da je upravo u ime istog tog Zapada čistio svoje redove, od isto tako svojih sada više, po nalogu Zapada, neprikladnih saveznika i saboraca. Pri tom, on je sam postao kratkovid i nije uviđao da ostaje sam na pozornici prema kojoj su svi reflektori uključeni, i svi mikroskopi okrenuti, i u toj „proigranoj igri” njegova politika i još više njegova njegova osobnost je dolazila u prvi plan. Isto se u metodološkom smislu desilo Sanaderu u Hrvatskoj. To je čovjek koji je, ne zaboravite, pacifizirao hrvatsku desnicu, prihvatio manjine, pogotovu srpsku, ubrzao evropski put Hrvatske šireći „flaire” svemoćnog političara, najpametnijeg i najmoćnijeg čovjeka u zemlji koji će je odvesti u blagostanje. Pri tom je, naravno, u ekstremno tajnoj i sofisticiranoj operaciji, istovremeno, sa malom grupom prijatelja, ubirao rentu tog svog političkog položaja, uzimajući dobar procenat za sebe iz svakog, ali svakog značajnijeg posla ili iz prihoda značajnih državnih firmi u Hrvatskoj, koje su vodili njegovi pomagači i „kadrovi”, uglavnom sada svi na optuženičkoj klupi. Naravno, pri tom se služio HDZ-om kao paravanom – pojašnjava Knežević.

Đukanović će otići niz vodu

Amerika će, smatra Knežević, ako to već nije uradila, pustiti niz vodu Đukanovića, kao što je to prije njega uradila sa Miloševićem, Mubarakom, Sanaderom.
– Svi ti koruptivni diktatori ili politički manipulanti u jednom momentu pređu dozvoljenu crtu i postaju balast za američke pragmatične i trenutne interese, i za javno deklarisane principe kojima teži američko društvo. Tako je u datom momentu prevagnula podrška spontanoj demokratiji Tahir skvera, nad strateškim interesima bliskoistočne politike i statusa kvo. Takođe, ne možete, recimo, govoriti i širiti mit da ste „američki čovjek”, a u isti mah podržavati i odobravati transport ogromnih kokainskih tovara, jer je Amerika jasno i glasno – od Meksika i Kolumbije i po cijelom svijetu objavila rat proizvodnji i prometu opojnih droga, kao jednom od svojih pritoritetnih nacionalnih interesa. Dakle, tog trenutka, u takvoj jednoj situaciji, za bivše saveznike se ništa više ne može uraditi sve i da se hoće, ili, štaviše, upravo sastav pomoći koji je te ljude pomagao ranije na raznim nivoima, okreće se protiv njih. Od saveznika postaju predmet obrade i cilj promjene. Ne bi me iznenadilo, premda moram reći da o tome nemam nikakva direktna saznanja, da upravo sada službe SAD i nekih evropskih zemalja, radeći u tišini, pripremaju teren da se Crna Gora čisti od naslaga teškog kriminala i korupcije koji je oteo, inhibirao ovu malu državu i ne dozvoljava joj dalji napredak. Takođe, moram reći da je nezamislivo da NATO i sigurnosne službe zapadnih zemalja mogu dopustiti da nereformisana Crna Gora uđe u ovu alijansu, i da se povjerljiva informacije kojima njihovi sigurnosni sitemi raspolažu, praktički dijele sa krimogenim faktorima u vrhu crnogorske države. Ne, to sigurno nije moguće – naglašava Knežević.

izvor: dan.co.me

Comments

  1. U svoj ovoj prici ja bih kao glavne krivce naveo Evropu i ameriku poslednji dogadjaji oko telekoma i 9 miliona eura koje su zavrsili kod Ane Kolarevic.Ameri i Evropljani dobro znaju ko su ljudi u CG koji su korumpirani ali zdusno pomazu eliti da nas pljacka i sakrivaju njihova imena od nas , tako je isto i sa Alpe Adria bankom.To je ta postena Evropa koja organizuje elitu da pljacka narod.Kada cemo konacno shavtiti da je ?Evropa i Amerika organizator sviha kriminalnih radnji u CG. odabrali su korumpirane politicare koji vode jednu malu zemlju ka bankrotu i to niko ne moze zaustaviti,Kolonije su u puno boljem polozaju nego sto je CG.Elita bez savjesti baskari se u Avali koju je sestra Ana kupila bez para.Dok god budemo sjedjeli kuci i cekali ovo ce nam se dogadjati , a kada izadjemo na ulice mnogima ce biti tijesno,Moramo sve lopove poslati tamo gdje im je mjesto makar Spuz bio najveci grad u CG

  2. Oni kazu borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, a mi kazemo toga u CG nema. Sva me ova prica sa EU posjeca, na one izgovore Srbije “Mladic i Karadzic nijesu u Srbiji” ili “Hrvatska ne zna gdje je Gotovina”

  3. sveobuhvatni crnogorski politicko-ekonomski, visepartijsko antidemokratski model Grand Theft Country se koristi kao model za nekolike nove programe u lengliju. ono sto je eskacege napravio od crne gore, to nijedan dusmanin tudjem narodu nijes se ni sjetio ni da pozeli, a kamoli da ostvari.

  4. zasto se ovaj covjek i ovakvi ljudi vise ne aktiviraju, nije mi jasno?

    • nisam baš siguran da bih volio da vidim više ovog čovjeka i “ovakvih ljudi” u životu, kamo li da mi budu zalog za demokratizaciju države. Svojevremeno se nije mnogo razlikovao od Sita Rakočevića (ljigavi režimski plejboj i bon vivant u vrijeme sveopšte bijede), onda ih je zapalio za povjerene mu (naše) pare i “osamostalio” se finansijski, politički i otherwise.

      Ako mi se od nekog tipa ljudi kaki to je pretežno od biznismena koji koriste finansijsku moć da dobiju prostor u medijima, na osnovu kojeg stvaraju sopstveni politički imidž – i to, naravno, po svom izboru. Nema tu puno novinarstva, niti demokratije – za ovakve likove je lustracija, nezavisno od njihovih sadašnjih pozicija. Ako ćemo pravo :)

      • ne znam detalje, al cini mi se da mudro zbori, da pogadja tamo dje treba i da ga nije strah da kaze. mozda ne konkretno ova osoba, ko zna iz kojih razloga, ali otresiti i realni ljudi koji ce ovaj sistem da gadjaju u sve stubove, od nauke i ideologije, preko ekonomije i kriminala, pa do morala i etike. sistem mora da se mijenja, ne samo kadrovi.

  5. Ratka za predsjednika.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: