Zbog sramnog čina izdaje radničkih prava – potpisivanja sporazuma – pod hitno smijeniti potpisnike sindikalnog rukovodstva

Sindikalno poravnanje 21.12.2011- 21.12.2015. i Galaktičko poravnanje 21.12.2012.

piše: dr Momčilo Dušanov Pejović

Ekološka, uspravna, nezavisna, proevropska, transatlantska, demokratska, reformska i tako dalje Crna Gora konačno je dokazala da joj s pravom pripada epitet „zemlje čuda i čudesa“ najnovijim i najvećim čudom od svih čudesa u posljednje dvije decenije, a to je potpisivanje SPORAZUMA VLADE CRNE GORE I SINDIKALNOGA RUKOVODSTVA sa važećim rokom i „uslovnim obećanjima“ koja će uslijediti poslije 2015. godine!? Ovo me, manjim dijelom, podsjeća na najnovije uslovno dobijanje datuma pregovora od strane Evropske Unije, samo što su u ovom slučaju izigrana radnička i sindikalna prava zaposlenih u Crnoj Gori i to od njihovoga „visokog“ rukovodstva – predstavnika granskih sindikata. Bio je to jedan sraman čin svih predstavnika koji su učestvovali u potpisivanju navedenog Sporazuma sa Vladom Crne Gore i svih onih koji su dali moralnu podršku takvom sporazumu.

Vijest, koja će sigurno obići svijet, je sramni čin sindikalnoga rukovodstva – (kolo)vođa – Crne Gore zbog izdaje radničkih prava i sindikalnog organizovanja da odustaju od različitih vidova sindikalne borbe – prava na bunt – pobunu i štrajk u cilju ostvarenja svojih prava, zahtjeva i poboljšanja životnoga standarada koji su juče potpisali sa Vladom Crne Gore.

Neprimjeren i krajnje nepopularan način vođenja sindikalne borbe za ostvarenje radničkih prava je upravo „Potpisivanje sporazuma Vlade i Sindikata (predstavnika granskih sindikata, rukovodstva – vođstva), koja mora naići na osudu kod svih zaposlenih radnika svuda u svijetu, samo izgleda da u Crnoj Gori kod zaposlenih i nezaposlenih radnika može biti prećutan zbog „obećanja“ Vlade za (ne)izvjesnu „mogućnost“ da će im jednoga dana ukoliko se bude redovno punio državni budžet Crne Gore i rastao njen BDP po godišnjoj stopi od 3,5(sic!) a inflacije ne bude, onda će se voditi d(r)ugi pregovori kako da se povećaju zarade zaposlenim radnicima i na koji će se način vršiti plansko otpuštanje radnika – zaposlenih, i na koji način će ići program „zadovoljenja“ njihovih zahtjeva.

Radnička klasa u Crnoj Gori odavno je nestala odnosno na samoj je ivici opstanka, jer je generacija „mladi, (s)lijepi i još pametni“ dolaskom sa ulice uspjela da zauzme vlast i da za prethodnih dvadeset godina izvrši tranziciju bolje reći rasprodaju društvene imovine velikih i malih preduzeća i sebi obezbijedi veliku materijalnu korist, a na drugoj strani dovede najveći dio zaposlenih radnika do velikog siromaštva (više od tri četvrtine stanovništva) radničke klase, ako je uopšte više ima u ovoj ekološkoj i nezavisnoj državi(ci)!

Kao na početku preuzimanja vlasti „politička elita“ nastala u „ratu za mir“ i sada obećava „bolji život“, a sindikalno rukovodstvo Crne Gore objeručke prihvata buduće „benefite“ za radničku klasu – zaposlene i nezaposle po Crnoj Gori. Nevjerovatno je ali istinito i za cijeli normalni svijet i ljude sa zdravom pameću neprihvatljivo iznuđeno ili ponuđeno rješenje i bezuslovno prihvatanje nečega neizvjesnoga odnosno nemogućeg koje će se desiti samo pod uslovom da zaposleni budu mirni, poslušni, trpeljivi i robovski potlačeni, bez ikakvih prava, a i onako su ta prava za zaposlene u Crnoj Gori bila svedena na najmanju moguću mjeru, pa je sada ukinuto ili odloženo i to pravo na štrajk, sve do 2015. godine!

Ko su sindikalne vođe koje su imale taj kredibilitet da na takav sraman čin pristanu i potpišu se u ime radnika – zaposlenih i nezaposlenih, a bazu nijesu konsultovali, pogledajte njihove fotografije objavljene u štampanim i elektronskim medijim? Da li su oni imali pravo hipoteke na radnička i sindikalna prava odnosno prava udruživanja u cilju pobune ili organizovanja štrajka? Šta reći na takav pad ličnoga morala sem da je to za javnu osudu i poziv na krivičnu odgovornost i ujedno smjenu svih onih koji su učestvovali u potpisivanju toga sramnog sporazuma.

Borba koju je vodila radnička klasa (zaposleni) u cijelome svijetu za ostvarenje svojih prava na rad i zarade, poboljšanja uslova rada, povećanje životnoga standarda, organizovanje u radničke sindikate i organizovan način vođenja borbe putem pobune ili štrajka traje više od tri vijeka, a sindikalna borba traje gotovo cijeli vijek, danas je sramnim činom potpisivanja sporazuma da odustaju od štrajka do 2015. godine u Crnoj Gori izgubila svaki pozitivni smisao odnosno zaposleni su „pristali ili odustali“ od štrajka „privremeno“ za nekolike godine i mirno se solidarisali sa Vladom i naravno sa poslodavcima, tako da se odriču svih vjekovnih i teškom mukom ostvarenih,  zadobijenih, svojih prava, samo zarad „obećanja“ Vlade Crne Gore koje će se uslovno ispunjavati i dešavati, a njima jednoga dana biti mnogo dobro, opet uslovno!!!

Nevjerovatno i nečuveno, ali je istinito, da je svijest sindikalnih (kolo)vođa na takvom i tolikom stepenu odnosno sigurno je jedno da su se dogovorili za očuvanje sopstvenih fotelja i pristali na „obećano“ samo do 2015. godine da odustanu od štrajkova, a za zaposlene i nezaposlene kako bude, na proljeće kada trava počinje rasti i zelenjeti tek poslije 2015. godine.

Slikom i riječju štampani i elektronski mediji su danas u Crnoj Gori objavili famozni sporazum kojim je radničkoj klasi – zaposlenim i nezaposlenim radnicima onemogućena dalja borba  putem štrajka u cilju poboljšanja uslova rada, njihovih zarada i životnoga standarda – pravo da radni ljudi  odustaju od štrajka radi jednog uslovnog obećanja, i na taj način izgubili ono za šta su se u prethodna tri vijeka borili i izborili.

Sada je sve obesmišljeno i ukinuto samo jednim potezom pera najmoćnijih i najviših predstavnika Sindikata Crne Gore odnosno – granskih sindikata  i Unije slobodnih sindikata, koji su potpisali Sporazum sa Vladom Crne Gore kao poslodavcem! Šta se to desilo ili bolje reći kakav su dil dogovorili predstavnici sindikata sa Vladom te su tako podvili „rep“ – stavili svoj potpis i poništili nešto za čim je cijela radnička klasa u cijelome svijetu vodila žestoku borbu puna tri vijeka? Sindikalni predstavnici navedenim činom potpisa zaslužili su ne samo prezir nego i poziv na moralnu, materijalnu i krivičnu odgovornosti naravno i smjenu sa mjesta na kojima su već dugo godina uživali sva prava radnika koji su ih nekim čudom, izabrali odnosno birali. Oni koji su makar i prećutno dozvolili da se stave potpisi na tako sraman SPORAZUM moraju podnijeti ostavke, a najodgovorniji i krivično odgovarati!

Da li se neko od danas zaposlenih, nezaposlenih i onih koji su dugo godina po ulicama imali „nova“ radna mjesta prodajući cigarete, gorivo i tome slično, sjeća nekadašnjih sindikalista (Vučinića, Šofranaca i ostalih) iz velikih kolektiva i fabrika, a koji su predvodili radničku klasu u obaranju staroga rukovodstva – komunista? Šta je sa njima i sličnima i da li bi oni danas napravili sasvim drugi politički dil sa generacijom „mladi, (s)lijepi, i još pametni“ i „političkom elitom“ da do 2015. godine svi zaposleni i nezaposleni radnici obustave svoja prava na štrajk?

Ako i ovo najnovije i najveće radničko kolektivno čudo od predstavnika sindikata, koji su potpisali sporazum sa Vladom Crne Gore, ostane ne kažnjeno makar smjenom sa rukovodećih položaja onda radnička klasa bolje reći zaposleni nemaju nikakva moralna prava za bilo kakav protest ili javni prigovor.

Premijerov „pobjednički“ i nasmijani duh stao je u jednoj prostoj rečenici kada je rekao da je to „pobjeda socijalnog dijaloga u Crnoj Gori“!? Toj rečenici nedostaje „mala“ dopunu a koja glasi: „Da se u navedenom SPORAZUMU radi o pobjedi „političke elite“ na vlasti, a velikom porazu radničke klase  – zaposlenih, koju su sramno izvojevali predstavnici granskih sindikata“.

RADNIČKA KLASO odnosno ZAPOSLENI u Crnoj Gori OBAVEZNO SMIJENITE POTPISNIKE SPORAZUMA ili uzmite ispisnice iz sindikalnih organizacija! Ovom prilikom ja to javno činim i od danas više nijesam član sindikata na Univerzitetu Crne Gore, jer nijesam dao svoj glas za potpisivanje navedenog SPORAZUMA, a niko me nije ni pitao da se o tome izjasnim!