“Milioni ljudi izgubiće štednju, a nama je idealno vrijeme za zaradu”
izvor: index.hr
“MENE ne zanima kako će se svijet izvući iz krize. Jedino je bitno da se zaradi na krahu svjetske ekonomije”, rekao je u razgovoru za BBC nezavisni broker Alessio Rastani te tako šokirao svijet svojim trominutnim iskrenim monologom o krizi na svjetskom financijskom tržištu. Osim brutalne iskrenosti Rastani je i šokirao svojim predviđanjima budućnosti
“Kolaps eura sada je neizbježan. Štednja milijuna ljudi nestat će u idućih godinu dana”, rekao je Rastani dodajući kako vlade zapravo ne mogu napraviti ništa da to i spriječe. No posebno je zanimljiva njegova brutalna iskrenost kada je riječ o brokerima. Kako kaže, njih jedino i isključivo zanima zarada.
“Ja sanjam ove trenutke već tri godine. Svaku noć sanjam još jednu veliku recesiju”, rekao je Rastani naglašavajući kako je ovo pravi trenutak za ljude koji znaju zaraditi. No, glavni biser ostavio je za kraj.
“Vi mislite da vlade i političari vladaju svijetom? Goldman Sachs vlada svijetom i briga ih”, rekao je na kraju.
javniservis.me 
Istina oslobađa.
Svaka mu čast na iskrenosti.
Europske političke vođe u posljednje su dvije godine potrošili više od 1000 milijardi eura poreznih obveznika s obrazloženjem da će spriječiti bankrot Grčke, Portugala i Irske, a tako i propast zajedničke europske valute. Što su porezni obveznici dobili zauzvrat, vidljivo je iz prošlotjednih informacija o tome kako njemački ministar financija Wolfgang Schäuble priprema scenarij kontroliranog bankrota Grčke. Kako se to misli izvesti, prilično je nejasno, ali ako Grčka uskoro objavi da nije sposobna otplaćivati dospjele dugove, teško je vjerovati da će itko biti zainteresiran za kupnju obveznica, recimo, Portugala, Irske, pa čak i Španjolske, koje su u jednako teškoj financijskoj situaciji.
Takva lančana reakcija – upravo ono što su europski političari na čelu s Angelom Merkel, barem deklarativno, htjeli spriječiti – može imati samo jedan ishod – raspad monetarne unije. Utrošene milijarde nisu spasile monetarnu uniju, kako se tvrdilo, ali su zato u dobroj mjeri poboljšale bilancu poslovnih banaka, odnosno onih čijim su novcem te banke operirale.
Najveći strani kreditori Grčke bile su upravo njemačke banke. One su još krajem 2010. posjedovale grčke državne obveznice vrijedne više od 22,7 milijardi eura. Ako se tomu pribroje plasmani njemačkih banaka u Portugalu, Irskoj i Italiji, zbroj nadmašuje stotinu milijardi eura. Stoga je bilo razumljivo inzistiranje Njemačke na tome da Grčka ne smije bankrotirati, jer bi to donijelo goleme gubitke njenim bankama. Ipak, što se otad promijenilo da je sada takav scenarij za Njemačku prihvatljiv, barem koliko se može zaključiti na temelju izjava Angele Merkel i njezinih suradnika? …
Tako je Financial Times prije mjesec dana objavio da je Deutsche Bank, najveća njemačka poslovna banka, u prvoj polovini ove godine smanjila izloženost prema Grčkoj, Portugalu, Italiji, Irskoj i Španjolskoj za 70 posto. Samo u Italiji je 8 milijardi eura potraživanja s kraja 2010. do 1. lipnja smanjila na 997 milijuna.
Pojednostavnjeno rečeno, dok su njemački političari od svojih, ali i građana drugih država eurozone tražili da potroše svoj novac za kupnju obveznica i spas Grčke, Portugala i Irske, Deutsche Bank i druge njemačke banke masovno su te iste obveznice prodavale. To otkriće izazvalo je brojne kritike pojedinih europskih ekonomskih analitičara koji su tvrdili da Njemačka, koristeći svoju političku moć, želi gubitke svojih banaka podijeliti s ostalim državama koje takvih problema nemaju. Upravo zbog toga više se puta se tražilo da i same banke sudjeluju u pomoći Grčkoj i Portugalu, odnosno da otpišu dio svojih potraživanja, no te prijedloge vodeći europski političari su odbijali.
Tvrdilo se da bi tako bilo uništeno povjerenje ulagača i da nitko ubuduće ne bi bio zainteresiran za kupnju obveznica zbog rizika da dio svog ulaganja u budućnosti mora otpisati. Ipak, kad je pritisak javnosti postao prejak, posljednji paket pomoći Grčkoj, vrijedan 108 milijardi eura, donesen je uz dogovor s ulagačima, uglavnom bankama i investicijskim fondovima, da se iznos povrata duga smanji za 21 posto. Taj dogovor, koji su predvodili Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, u javnosti je predstavljen kao velik uspjeh, no sve je više ekonomskih stručnjaka koji u to sumnjaju.
Kako je nedavno primijetio švicarski ekonomist Harald Hau, u situaciji kad se obveznice Grčke i Portugala prodaju uz popust od 50 posto na originalnu vrijednost, taj dogovor ne znači da su banke izgubile 21 posto svojih potraživanja, nego da su dobile 29 posto više nego što bi im pošlo za rukom na tržištu. Tih 29 posto platit će europski porezni obveznici. Kako će najveći dio tog duga pasti na leđa samih Nijemaca, nekomu bi se mogla učiniti logičnom transakcija u kojoj oni saniraju gubitke svojih banaka, odnosno sprečavaju gubitak svojih ušteđevina.
Ipak, situacija je nešto drukčija. Kako je pokazalo istraživanje američkog ekonomista Eduarda Wollfa, jedan posto najbogatijih kućanstava u SAD-u posjeduje ukupno 60 posto svih bankovnih depozita i investicija stanovništva. Pretpostavi li se da je distribucija bogatstva u Europi i pet puta ravnomjernija nego u SAD-u, realan je zaključak da je najveći dio rizičnih plasmana zapadnoeuropskih banaka u posrnulim europskim državama bio u vlasništvu uskog dijela populacije, ne većeg od 10 posto. Oni su ti koji bi u slučaju bankrota tih država pretrpjeli najveći gubitak, no taj scenarij je spriječen financijskom pomoći iz državnog proračuna. Pojednostavnjeno, gubitak nekolicine raspoređen je na sve – novcem svih građana sanirani su gubici banaka u vlasništvu uskog kruga najbogatijih. Na takav je scenarij još u svibnju prošle godine upozorio bivši guverner njemačke centralne banke Karl Otto Pöhl. U intervjuu Der Spiegelu, upitan da komentira izjavu Angele Merkel da je pomoć Grčkoj bila nužna za sprečavanje širenja krize na druge države, Pöhl je izjavio: “Ne vjerujem u to. Cilj je bio zaštititi njemačke i francuske banke od otpisa dugova. Na dan kad je paket pomoći dogovoren, cijena dionica francuskih banaka porasla je za 24 posto. Kad vidite taj podatak, postane vam jasno koji je bio smisao svega – konkretno spašavanje banaka i bogatih Grka.” …
Pristupilo se sanaciji proračunskim novcem ili preko europske centralne banke koja je počela kupovati goleme količine obveznica posrnulih država. Ako se te obveznice u budućnosti pokažu nenaplativima, banka uvijek ima mogućnost da ih podmiri tiskanjem novca, ali konačni račun će na kraju, kroz povećanu inflaciju, opet platiti građani država članica eurozone. U takvoj situaciji nagla njemačka promjena politike zacijelo će izazvati brojne negativne reakcije, osobito među posrnulim državama. Posebnog razloga za ljutnju imat će Irci, koji su u probleme upali zato što je država izdala jamstva za sve bankovne depozite u tamošnjim vrlo razvijenim bankama, želeći stabilizirati tržište i spriječiti eskalaciju bankarske krize na razini cijele Europe. Kad su se ta jamstva pretvorila u ogromne dugove, irska vlada suočila se s oštrim zahtjevima Njemačke da u zamjenu za financijsku pomoć pokrene goleme rezove javne potrošnje. Takva politika doslovce je odvela tamošnju ekonomiju u depresiju iz koje neće izići još godinama. Sličan je problem u Grčkoj, koja se na inzistiranje Njemačke obvezala smanjiti javnu potrošnju za 16 posto BDP-a u tri godine.
To je najstroži program rezanja potrošnje u modernoj ekonomskoj povijesti, a zbog njega je grčka ekonomija zapala u krizu zbog koje još barem nekoliko godina neće moći ostvariti gospodarski rast, sve da i opet uvede nacionalnu valutu niskog tečaja. Sve te države na njemačke su zahtjeve pristale prvenstveno zato što su računale da će na taj način osigurati dugotrajnu podršku i pomoć Njemačke. Pokaže li se da je ta pomoć trajala samo onoliko koliko je njemačkim bankama trebalo da se riješe većine rizičnih potraživanja u tim državama, budućnost eurozone bit će ozbiljno ugrožena, bez obzira na sudbinu eura.
http://www.nacional.hr/clanak/116501/euro-zrtvovan-zbog-banaka
Јел’ овај брокер у форми или ван форме као црногорски? Наши док су мешетарили са акцијама предузећа који није су вриједили боба а коштале хиљаде све је било ОК, послије су испали из форме а питање је да ли су икад и били… у форми.
Ako Jevropa sa 17-18 000 milijardi EURA BNP,
UNIJA od 1%, dje OPSTINE uzimaju 30%, a drzave progresivno do 50% od licnog dohotka, nije su stanju da odvoji bar jos par procenata u zajednicki BUDZET UNIJE ZA INTERVENCIJE,
u DRZAVAMA DJE NEMA DOMACINA NEGO RASIPNIKA,
onda se da BOG DA PROVALILA I U ZEMLJU POTONULA,
cudi me od ove BUDALE,
koji predvidja KATASTROFU,
zasto ne iznese podatke o GOLDMAN SAKSU, kojiki je njihov KAPITAL, a koliki JEVROPSKE UNIJE,
jevropska unija je EKONOMSKA SILA, taj dug koje drzave imaju i manjak u BUDZETU, ne iznosi vishe od 10% BNPa, EUe,
CGa je je vec utrosila MILIJARDU , od EPCGe, obaveznica i kredita, bez izgleda da POVECA POREZE TAJKUNIMA I MILJENICIMA NA UMRTVLJENU NEPOKRETNU IMOVINU, jer se iza tih TAJKUNA KRIJU GRDONACELNICI I MINISTRI ILI POLITICKI OLIGARSI, i jos DRZAVA CGa NIJE BANKROTIRALA, ALI JE KRENULA NIZ VJETARNIK I PICI PREKO MOSTA NA MALU RIJEKU, DO PREVRTANJA NA BIOCE; TREBA SACEKAT JOS KOJI MJESEC.
Nije ovo pitanje ekonomije uopste jer kao i sto Milovan kaze svi moguci gubici zemalja EU ne mogu biti vise od 1 Triliona ili 6% GDP-ja.
To je kao da CG ne moze da plati 180 miliona Eura.
Pitanje je da li ce evropa biti americka i engleska ili njemacka-francuska.
Слажем се! Управо -“Pitanje je da li ce evropa biti americka i engleska ili njemacka-francuska.”
И да додам, можда се координирају, да би све остале “скинули” до голог.
http://m.vijesti.me/svijet/erdogan-balkan-je-srce-turske-clanak-40103
Evo kao sto i Erdogan potvrdjuje
i crta istocne granice Evrope.
Po samitu u NY a i po ovom ponasanju skorasnjem CG jos nije prelomila hoce li u ovaj americko,tursko, albanski interesni krug
ili u evropski.
A i ovaj
Ako Britanci misle da su sila nek probaju sami
http://m.vijesti.me/svijet/barozo-brani-eu-ako-britanci-misle-da-su-sila-neka-probaju-sami-clanak-40048
Слажем се да је ово фолер!
Када еуро падне највише у односу на долар, овај лик ће све доларе замијенити у еуро, који ” пропада”
I tako na sopstvenom primjeru pokazati kako je kriza idealan teren za dobru i brzu zaradu.
Dosadno.
Наравно :))
Jevropa ili bolje reci Njemacka,
ne moze lijecit bolesne mediteranske drzave, sa birokratijom i korupcijom, traze NJemci kad vec placaju,
veci uticaj CENTRALNE VLASTI,
na nacijonalne BUDZETE, i mozda pravo VETA,
da RASIPNICI NE MOGU RASIPAT PARE NJEMACKIH PORESKIH OBAVEZNIKA, koji zive od RZANOG HLJEBA I MASLA TANKO NAMAZANOG,
dok Grci, Spanci, Talijani od stomacina ne mogu q.rac izvadit da mokre, i od sjednika po kafica i kockarnica,
dok Njemac drnci od ZRAKA DO MRAKA,
KUCA POSA, POSA KUCA.
Danci POMODRE KAD VIDE JEDNOGA SA LOPATOM KOPA KANAL ZA OPSTINU, i dest BIROKRATA koji mu broje lopate i stopaju radno vrijeme, VIDJITE OVE NASE JAVNE SLUZBENIKE,
koji ovjeravaju ZDRASTVENU KNJIZICU,
KOMUNIZAM ZIVI I UMIRE SA PACIJENTIMA,
mene posalju zdrastvenu postom, kojavazi CIPANCIJELI VIJEK, ako ne trazim da mi promijene DROKTORA, a nikad duze od deset minuta nijesam cekao na PREGLED,
kod nas je LUDILO ZAKON,
ali ce vecina pomislit da je MILOVAN LUD, NIJE MU OVO DANSKA,
a ZASTO NIJE CGa DANSKA, ZATO STOSTE VI TAKVI I SABLONSKI RAZMISLJATE, NEKO VAS JE POGRESNO PROGRAMIRA, DO JUCE STE MORALI DOKAZIVAT DA STE RODJENI, NIKO VAM NIJE VJEROVA OD POSTKOMUSTA, ako je izvod stariji od 6 mjeseci, samo je SVEMIR I CRNOGORSKO LUDILO BEZKONACNO, za ovo prvo nijesam siguran rekao bi Anstajn.
Nije bas da su Talijani neradnici, zivim u toj zemlji pa znam koliko se radi, tako da ce Italija prezivjeti krizu, ali Berluskoni nece, jer je evo i crkva protiv njega i trazi njegovu ostavku, tako da za Talijane nema problema koju ne mogu rijesiti dok imaju Vatikan i Papu, koji je uz to Nijemac.
http://www.dominomagazin.com/article/11249/
dočekao svojih 5 minuta
unbelievable
BiBiSi!
PiPiSi!
Wall Street Aristocracy Got $1.2 Trillion in Secret Loans
Citigroup Inc. (C) and Bank of America Corp. (BAC) were the reigning champions of finance in 2006 as home prices peaked, leading the 10 biggest U.S. banks and brokerage firms to their best year ever with $104 billion of profits.
By 2008, the housing market’s collapse forced those companies to take more than six times as much, $669 billion, in emergency loans from the U.S. Federal Reserve. The loans dwarfed the $160 billion in public bailouts the top 10 got from the U.S. Treasury, yet until now the full amounts have remained secret.
Fed Chairman Ben S. Bernanke’s unprecedented effort to keep the economy from plunging into depression included lending banks and other companies as much as $1.2 trillion of public money, about the same amount U.S. homeowners currently owe on 6.5 million delinquent and foreclosed mortgages. The largest borrower, Morgan Stanley (MS), got as much as $107.3 billion, while Citigroup took $99.5 billion and Bank of America $91.4 billion, according to a Bloomberg News compilation of data obtained through Freedom of Information Act requests, months of litigation and an act of Congress.
“These are all whopping numbers,” said Robert Litan, a former Justice Department official who in the 1990s served on a commission probing the causes of the savings and loan crisis. “You’re talking about the aristocracy of American finance going down the tubes without the federal money.”
(View the Bloomberg interactive graphic to chart the Fed’s financial bailout.)
Foreign Borrowers
It wasn’t just American finance. Almost half of the Fed’s top 30 borrowers, measured by peak balances, were European firms. They included Edinburgh-based Royal Bank of Scotland Plc, which took $84.5 billion, the most of any non-U.S. lender, and Zurich-based UBS AG (UBSN), which got $77.2 billion. Germany’s Hypo Real Estate Holding AG borrowed $28.7 billion, an average of $21 million for each of its 1,366 employees.
The largest borrowers also included Dexia SA (DEXB), Belgium’s biggest bank by assets, and Societe Generale SA, based in Paris, whose bond-insurance prices have surged in the past month as investors speculated that the spreading sovereign debt crisis in Europe might increase their chances of default.
The $1.2 trillion peak on Dec. 5, 2008 — the combined outstanding balance under the seven programs tallied by Bloomberg — was almost three times the size of the U.S. federal budget deficit that year and more than the total earnings of all federally insured banks in the U.S. for the decade through 2010, according to data compiled by Bloomberg.
http://www.bloomberg.com/news/2011-08-21/wall-street-aristocracy-got-1-2-trillion-in-fed-s-secret-loans.html
View the Bloomberg interactive graphic to chart the Fed’s financial bailout
http://www.bloomberg.com/data-visualization/federal-reserve-emergency-lending/#/overview/?sort=nomPeakValue&group=none&view=peak&position=0&comparelist=&search=
Рекох ја да је човјек слика и прилика црногорског брокера. Кад се само сјетим како су неки гостовали по црногорским телевизијама а и новинама и давали прогнозе…
Barroso pointed out that since the global financial meltdown of 2008, the financial sector has received 4.5 trillion euros ($6.1 trillion) in state aid and public guarantees.
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15422906,00.html
September 25, 2011
Euro Zone Death Trip
By PAUL KRUGMAN
Is it possible to be both terrified and bored? That’s how I feel about the negotiations now under way over how to respond to Europe’s economic crisis, and I suspect other observers share the sentiment.
On one side, Europe’s situation is really, really scary: with countries that account for a third of the euro area’s economy now under speculative attack, the single currency’s very existence is being threatened — and a euro collapse could inflict vast damage on the world.
On the other side, European policy makers seem set to deliver more of the same. They’ll probably find a way to provide more credit to countries in trouble, which may or may not stave off imminent disaster. But they don’t seem at all ready to acknowledge a crucial fact — namely, that without more expansionary fiscal and monetary policies in Europe’s stronger economies, all of their rescue attempts will fail.
The story so far: The introduction of the euro in 1999 led to a vast boom in lending to Europe’s peripheral economies, because investors believed (wrongly) that the shared currency made Greek or Spanish debt just as safe as German debt. Contrary to what you often hear, this lending boom wasn’t mostly financing profligate government spending — Spain and Ireland actually ran budget surpluses on the eve of the crisis, and had low levels of debt. Instead, the inflows of money mainly fueled huge booms in private spending, especially on housing.
But when the lending boom abruptly ended, the result was both an economic and a fiscal crisis. Savage recessions drove down tax receipts, pushing budgets deep into the red; meanwhile, the cost of bank bailouts led to a sudden increase in public debt. And one result was a collapse of investor confidence in the peripheral nations’ bonds.
So now what? Europe’s answer has been to demand harsh fiscal austerity, especially sharp cuts in public spending, from troubled debtors, meanwhile providing stopgap financing until private-investor confidence returns. Can this strategy work?
Not for Greece, which actually was fiscally profligate during the good years, and owes more than it can plausibly repay. Probably not for Ireland and Portugal, which for different reasons also have heavy debt burdens. But given a favorable external environment — specifically, a strong overall European economy with moderate inflation — Spain, which even now has relatively low debt, and Italy, which has a high level of debt but surprisingly small deficits, could possibly pull it off.
Unfortunately, European policy makers seem determined to deny those debtors the environment they need.
Think of it this way: private demand in the debtor countries has plunged with the end of the debt-financed boom. Meanwhile, public-sector spending is also being sharply reduced by austerity programs. So where are jobs and growth supposed to come from? The answer has to be exports, mainly to other European countries.
But exports can’t boom if creditor countries are also implementing austerity policies, quite possibly pushing Europe as a whole back into recession.
Also, the debtor nations need to cut prices and costs relative to creditor countries like Germany, which wouldn’t be too hard if Germany had 3 or 4 percent inflation, allowing the debtors to gain ground simply by having low or zero inflation. But the European Central Bank has a deflationary bias — it made a terrible mistake by raising interest rates in 2008 just as the financial crisis was gathering strength, and showed that it has learned nothing by repeating that mistake this year.
As a result, the market now expects very low inflation in Germany — around 1 percent over the next five years — which implies significant deflation in the debtor nations. This will both deepen their slumps and increase the real burden of their debts, more or less ensuring that all rescue efforts will fail.
And I see no sign at all that European policy elites are ready to rethink their hard-money-and-austerity dogma.
Part of the problem may be that those policy elites have a selective historical memory. They love to talk about the German inflation of the early 1920s — a story that, as it happens, has no bearing on our current situation. Yet they almost never talk about a much more relevant example: the policies of Heinrich Brüning, Germany’s chancellor from 1930 to 1932, whose insistence on balancing budgets and preserving the gold standard made the Great Depression even worse in Germany than in the rest of Europe — setting the stage for you-know-what.
Now, I don’t expect anything that bad to happen in 21st-century Europe. But there is a very wide gap between what the euro needs to survive and what European leaders are willing to do, or even talk about doing. And given that gap, it’s hard to find reasons for optimism.
krugman je metastazirani kejnzijanac, totalno otisao u qurac i mlati na sve strane i sto treba i sto ne treba. kad bi pare padale s neba, on bi odlicno znao kako da ih potrosi, kao i mnogi nasi strucnjaci za suzne oci i nejajku djecu, ko je muka mapravit dinar, a ne potrosit ga i skuvat knjige da to opravdas represijama i digresijama.
sve sto ne znamo o ovoj i slicnim krizama (ili sto ne znamo generano) je u stvari samo ono sto ne znamo iz istorije.
Posljednjih mjeseci povećao se broj Danaca koji se protive uvođenju eura i sada ih je više od pedeset posto, pokazalo je istraživanje javnog mišljenja.
Prema toj anketi koju je provela danska statistička agencija za Danske Bank, 50,6 posto Danaca glasovalo bi protiv uvođenja eura kada bi se u ovom trenutku održao referendum, a 22,5 posto glasovalo bi za uvođenje jedinstvene valute.
Nema nikakve sumnje da zbog dužničkih problema u Europi raste otpor prema priključivanju monetarnoj uniji, rekao je glavni ekonomist Danske Bank Steen Bocian.
Slična anketa provedena u lipnju tada je pokazala da je 47,1 posto Danaca protiv eura, a 26,8 za.
Danska je, uz Veliku Britaniju i Švedsku, jedna od tri stare članice EU-a koja odbija uvesti euro.
http://www.hrsvijet.com/index.php?option=com_content&view=article&id=17107:vie-od-polovice-danaca-ne-eli-euro&catid=5:svijet&Itemid=72
Ogorčeni novim, po njihovoj ocjeni ‘barbarskim’ mjerama štednje, zaposlenici u grčkom javnom sektoru blokirali su većinu ministarstava u Ateni u četvrtak kada se u Grčku vratila ‘trojka’ međunarodnih stručnjaka kako bi procijenila je li ta članica Europske unije ispunila uvjete za isplatu nove tranše zajma, prenose agencije.
Pošto su 2. rujna naprasno otputovali iz Grčke, nezadovoljni jer vlada nije provela obveza za smanjenje proračunskog manjka i duga, izaslanici ‘trojke’ koju čine Europska unija (EU), Međunarodni monetarni fond (MMF) i Europska središnja banka (ECB) vratili su se u Atenu. Trebaju procijeniti je li ovog puta vlada ispunila fiskalne obveze preuzete u sklopu plana o pomoći koji je utanačila s tim ustanovama.
Televizija je prikazala da su prosvjednici opkolili gotovo sva ministarstva: financija, rada, pravosuđa, zdravstva, unutarnjih poslova, poljoprivrede te ministarstvo za razvoj, piše agencija AFP.
– Okupirali smo ministarstva danas jer se ‘trojka’ vratila u našu zemlju i prijete nam nove barbarske mjere, objavio je sindikat zaposlenika u javnim službama ADEDY, piše Reuters.
Agencija dodaje kako je misija EU/MMF svoj povratak u Atenu uvjetovala pisanim jamstvima Grčke da će ispuniti nove obveze.
Pod pritiskom trojke vlada socijalista objavila je prošli tjedan nove mjere za 2011. i 2012. godinu. Jedna od mjera je isplata samo 60 posto plaće za 30.000 zaposlenih u javnim službama. Ako ti ljudi ne nađu novi posao u roku od 12 mjeseci bit će otpušteni.
Druge su mjere smanjenje mirovina većih od 1.200 eura mjesečno, snižavanje granice za oporezivanje godišnjih prihoda na 5.000 eura i uvođenje novih poreza.
U utorak je parlament izglasao zakon o uvođenju poreza na nekretnine za koji je ruke diglo svih 154 zastupnika socijalista.
Da bi mogla isplatiti svoje obveze u listopadu, Grčkoj treba nova tranša od osam milijardi eura zajma od ukupno 110 milijarda eura odobrenih u svibnju 2010.
Na ulicama Atene u četvrtak je vladao metež. Štrajkali su taksisti koji se protive liberalizaciji njihova sektora. Zaposlenici u bolnicama na tri su sata prekinuli rad.
Sindikat ADEDY, koji zastupa 730.000 zaposlenih u javnome sektoru, organizirao je marš do parlamenta.
Vladajuća stranka PASOK premijera Georgesa Papandreua izgubila je podršku javnosti i zaostaje za 5,8 posto za konzervaticima koji tvrde da bi oni ispregovarali drukčije uvjete zajma, s manjim porezima i s blažim mjerama štednje, no ‘trojka’ je takve prijedloge već odbacila.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/trojka_u_ateni_bijesni_grci_blokirali_ministarstva/401064.html
m 29. Septembar 2011. – 17:11 u 5:11 pm kaže:
http://m.vijesti.me/svijet/erdogan-balkan-je-srce-turske-clanak-40103
Evo kao sto i Erdogan potvrdjuje
i crta istocne granice Evrope.
Po samitu u NY a i po ovom ponasanju skorasnjem CG jos nije prelomila hoce li u ovaj americko,tursko, albanski interesni krug
ili u evropski
Cg nema sta da prelama.Evropa ce se vec dogovoriti sa Turskom.
Amerika je vec zauzela ono sto joj treba u Bosni i na Kosovu.Zar ima jos naivnih,koji misle da se mali narodi nesto pitaju.Grcka i Srbija nisu prisustvovale samitu?!Ne mogu da veeeerujem!
P.S.Stara prica:Ko nece brata za brata-dobije tudjina za gospodara.
A knezovi u sluzbi okupatora-na ovim prostorima uvijek isti…
Grci ce bankrotirati do Bozica u jedan od petaka uvece a zatim ce tokom istog vikenda francuska vlada ili neko drugi da preuzmu ili dokapitalizuju SG i BNP. Onda slijedi klizanje dionica jedno tri dana svudj po svijetu a posebno u evrozoni a onda zivot nastavlja do sljedeceg bankrota. Zivi bili pa vidjeli.