извор: њњњ.побједа.цо.ме
Nije sporno da se u političkom životu jedne zemlje moraju praviti izvjesni kompromisi, ali ako ih država pravi oko takvih pitanja kao što su crnogorski jezik i autokefalnosti naše crkve, odnosno ako upravo to adekvatno ne riješi, Crna Gora će uvijek biti pomalo oktroisana država – kaže za Pobjedu prof. dr Novak Kilibarda.
Podsjećajući da je kompletno svoje djelo napisao na živom narodnom jeziku, profesor Kilibarda kaže da ima moralno pravo da govori o crnogorskom i da dokazuje njegovu osobenost.
Strah i posljedice
U rješavanju pitanja jezika država, odnosno njeni čelnici, smatra dr Kilibarda, prilazi sa izvjesnom dozom straha, što po njemu može da ima dalekosežne posljedice.
– Lično poznajem ličnosti iz našeg državnog vrha – predsjednika i premijera i vrlo ih cijenim kao građane, stručnjake, ali u njihovom odnosu prema jeziku i crkvi osjeća se izvjesna doza straha. Razumijem njihovu strepnju od unutrašnjih nesuglasica i rovarenja koja su pratila i pratiće rješavanje pitanja i jezika i crkve, ali ne smiju da dozvole potcjenjivanje niti jednog niti drugog, kao što je sada slučaj. Naša vladajuća politička elita, po meni, nije smjela da otćuti poruke ruskog mitropolita i srpskog patrijarha prilikom nedavne posjete našoj zemlji. A to nijesu bile bezazlene riječi, nego negacija svega što je crnogorsko – naglašava profesor Kilibarda.
Za našeg sagovornika potpuno bi bilo prirodno da država, recimo, traži otvaranje katedre za crnogorski jezik u Srbiji, kao što na Filozofskom fakultetu u Nikšiću postoji katedra za srpski jezik i književnost.
Srpski – fakultativno
– Što se tiče naše opozicije koja izgore da im đeca uče srpski, što ne traže, ako već hoće da budu dosljedni, da se školuju na ekavici. Što se mene tiče, srpski bi trebalo ponuditi kao fakultativni predmet, pa neka uči ko hoće – kaže prof. dr Novak Kilibarda.
Naš sagovornik objašnjava da je u dubljem, lingvističkom značenju nesporno da Crnogorci, Srbi, Hrvati, Muslimani, Bošnjaci, govore jednim jezikom, ali i to da svaki od njih ima svoje osobenosti i da je pravo svake države da jezik nazove nacionalnim imenom.
– Danas potcjenjivati crnogorski jezik je prosto nevjerovatno. Najljepši primjeri epske poezije koju je zapisao Vuk Karadžić i kojoj se začudila ondašnja Evropa, je poezija koju su kazivali ljudi koji su jezik naučili na današnjoj teritoriji Crne Gore. To su bili Starac Milija, Tešan Podrugović, Stojan Hajduk, Starac Raško, Todor Ikov Piper… Ako bi sada sproveli anketu među našim građanima i pitali ih znaju li za ove ličnosti, tvrdim da bi rezultati bili poražavajući i da bi se ispostavilo da su poznati maltene samo onima koji su studirali književnost – ističe naš sagovornik.
Višnjić i Starac Milija
Profesor Kilibarda kaže da se Srbija „mudrije odnosi prema svojim usmenim pjesnicima“.
– Nema grada u toj državi u kojem nema ulice koja nosi ime Filipa Višnjića. Čak je i mjestu u kojem je umro promijenjeno ime u Višnjićevo i nedavno otkriven veličanstveni spomenik. A kada bi se i najstrožijom estetskom analizom upoređivala poezija Starca Milije i Filipa Višnjića, relevantan sam da to kažem, Višnjić ne bi mogao stati u isti red sa Starcem Milijom – naglašava profesor Kilibarda.
Opozicija
Komentarišući naše pitanje o ponašanju opozicije, odnosno uslovljavanju koje prati usvajanje izbornog zakona, naš sagovornik kaže da ga ništa ne može iznenaditi od ljudi koji ne poštuju državne simbole, niti Ustav.
– To što se radi kod nas, ne dešava se ni u jednoj pravoj demokratskoj zemlji. Pravo je opozicije da se bori za vlast, ali je obaveza svakog građanina da poštuje zastavu, himnu, ustavna načela. Nažalost, u Crnoj Gori toga nema i to je, po meni, tipičan primjer političke nekulture. Ovdje se ne cijeni Ustav, zato i imamo probleme koje imamo – naglašava dr Kilibarda.
Srbija ne udara svojom, nego uslužnom crnogorskom rukom
– Nikad Srbija nije udarila u crnogorsku vilicu srbijanskom, nego vazda uslužnom – crnogorskom – rukom. Srbija radi svoj posao tako kako radi. Znate kako Crna Gora treba da se odnosi prema Srbiji – kao časna i pametna supruga prema udvaraču iz komšiluka koji sve radi da je odvede u krevet. Kao i svakog udvarača, ne treba ga zato kažnjavati, jer je njegovo da pokuša, a druge strane da pristane ili ne – komentariše kroz šalu profesor Kilibarda naše pitanje o odnosima Crne Gore i Srbije.
Profesor podsjeća na istorijske činjenice da je Crna Gora posljednja država na Balkanu koja je potpala pod tursku vlast, a prva koja se protiv te vlasti pobunila.
– Prva gutenberška štamparija je bila na ovim prostorima. Ne znam evropskog naroda koji ima naglašeniju duhovnu vertikalu vjekova i više tekućega primitivizma nego Crna Gora – kaže naš sagovornik.
javniservis.me 
Ovako je beśedio Miśo
Miśo pođekad šćaše beśediti o nekijem śećanjima iz đetinjstva i o tome kako šćaše napuštiti svoj veleljepni pośed, inače nije imao pośedovni list, jer ga je śenjalo da će se negđe drugđe zauvar ućešit od toga đečjeg śećanja, zbog kojeg je bio po vas dan śetan i neućešan. Njegov bizo izede śekutićem kozu nogu, a ona mu rogom iśeče zenicu. Bđa (imperfekat glagola bdjeti) nad njima dok se nijesu ubažđeli. Tijeh muka paśijeh i kozijeh śećao se đe gođ bi odśeo, posta preośetljiv, ośetno đetinjast, no kako bješe dośetljiv, śeti se da pośeti śevernog mu vrljookog i bastadurnog suśeda Zaja, orjeđeg, prośečnog ćešitelja, i njegovu pođekad śetnu ženturaču – ženturinu Zanu, i da onđe preśedi vas poneđeljak. Śede u svoj dvośed, zato (hipokoristik od zlato) svoje, pa pravo na suśedni zemljopośed na ćešenje. Kad tamo svugđe guśenice, izedoše paśake, śeme na śemeništu i vas śenokos, nasta śeča i śeckanje, dok su suśedi śeđeli bašibozučki na svojijem napuvanijem śedištima, čkileći od śekiranja. Beśedio je poslije da je predośećao da će pośetu suśedima ośenčiti neka śekiracija. Viđevši da zabluđe i da dośetka, da će suśed ćešitelj oćerati śetna śećanja koja su ga zapośela, nije dobra, on śutradan napravi zaśedu jednoj tankośenoj i usplamćeloj đevici koja śeknu, zaśekomani i zaśerpa kao neka uśeđelica, a ne ućešiteljski i đevičanski. Zaisto ga preśeče te pobježe, ne śećam se bogme, ili na Śeverni pol ili u Śevernu Ameriku da se ućeši. Tamo kad bi zaruđela Śevernjača i zaśenčila Velikog međeda, Miśo bi pravio preśek svojega života i svojijeh teškijeh i bezućešnijeh ośećanja.
Perverzija! ;)
Moram ispočetka pročitat’, daako što gođ po'vatam ;)
MUK!!! :-)
O škopljenju i sterilizaciji crnogorskoga jezika najbolje svjedoči Ljubomir Nenadovic u “Pismima” iz 1858. U njima konstatuje da je u crnogorskijem školama zatekao crnogorski jezik. On veli:” U svim školama jezik je crnogorski; u mnogome različan od onoga priznatog, lepog jezika na kome je Biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu….Ako Crnogorci produže svoje škole kao do sada, onda posle sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika nego što je između portugalskog i španskog. Ja ne kažem koji je jezik lepši; samo napominjem: da bi, za ljubav književnog jedinstva, trebalo da manjina pristupi većini”.
Slično svjedoči i Simo Matavulj u “Bilješkama jednog pisca”. U njima navodi riječi Crnogorca Tomaša Vukotića povodom traženja neke pozorišne grupe za izvođenje “Balkanske carice” kralja Nikole: “ I zar ti skitači umiju govoriti po naški, onako čisto crnogorski, ka što je pisano? Bože sačuvaj! Ne bi im svaku treću razumio….Ni najbolji glumci u Biogradu ne umiju govoriti našijem govorom”…
ovo citiram, ne da bi ulazili u neku velju raspravu, vec da recem da se moze i sa druge bande tumaciti,
a prijedlog za promjenu naslova ovoga teksta,
“Debili jezici”
da gu ebem, ak’ gi sho razumvam?!
Volio bih vidjeti isti tekst na srpskom pa da vidimo ima li smisla i koliko je prica logicna ako gledamo asocijativnost sekvenci ovog pripovjedanja…Naravno, namjesteno kao rugalica.
Ko ne razumije-ima pravopis, pa polako…Ljudi, nijesmo Englezi pa da ne moramo uciti druge jezike. :-)
Pravopis:
Kliknite da pristupite 1247664841.pdf
ista meta, isto rastojanje, isti snajperisti…
samo se maske mijenjanju.
Prekidajte ovu sprdnju i uvedite ENGLESKI kao obavezni a ove ostale fakultativno. Kao što smo uveli EURO. Svakako se danas đeca više služe engleskim no crnogorskim , srpskim , hrvatskim i bosanskim. A stručnjaci kažu da će , u ne tako dalekoj budućnosti , na svijetu postojati samo engleski , ruski , kineski , francuski i arapski , pa pogađajte koji će od njih biti dominantan u CG. Crnogorski i srpski sigurno neće.
Odlican predlog, Miki.
Potpisujem :-)
Dabogda svi novo-dukljanski crnogorci po cijeli dan morali ovako pricati…to im kazna bila!
ma nije to nishta. sve dok je Srpski jezik orudje napada, Crnogorski jezik ce biti sredstvo odbrane.
Зашто ми Гугл не избацује аутентичан извор овог текста ? :-(
Највећа опозиција овом режиму је ЕУ која им скида једну по једну полугу којом владају. Постоје снаге у самој власти које су тога итекако свјесне и зато изазивањем бесмислених ‘проблема’ желе успорити тај процес. Битно је само пребацити кривицу на другога и тако добити алиби. Зато је помало и смијешно слављење оних који то наводе као њихов пораз којем су и они допринијели. Не знам како и не знам зашто мисле да су допринијели нечему што ови други желе. Само су одиграли по њиховим нотама по већ више пута виђеном сценарију.
“Lado Tajovic:
Највећа опозиција овом режиму је ЕУ која им скида једну по једну полугу којом владају.”
*
*
Ovo je čista izmišljotina. Poluge režima su mediji, sila (policija i vojska), Udba, štelovanje izbora, lažne partije, lažna ekonomija, lažno tržište, lažni politički sistem…
Koju od ovih poluga EU skida crnogorskoj Mafiji? Nijednu jedinu.
NA SRPSKOM : ” Skocio pas na sto i prevrnuo lonac”
NA CRNOGORSKOM: “Đipio biźin na taurin i surdis'o bronźin.”
NA BERANSKOM : ” aknuo sharov na vr’ astala i i fishtio u kazan”
mala ispravka gosn Lončar:
taulin instead taurin
:-D :-D :-D
ha,ha,ha ,
ovaj ti je na beranskiom najbolji,
aknuo sharov na vr’ astala i i fishtio u kazan”
zivio
ako je to crnogorski jezik, kojim G.Loncar napiso svoj komentar, ruzan li je majko mila i ne znam kako bi ta rugoba od jezika, koji zvuci prostacki i grubo, odgovarala, recimo buducim crnogorskim damama, iz cijih bi nasminkanih, silikonskih usta, na nekom vaznom VIP party-ju u Porto Montenegro, kada bi joj utekao pas, rekla po crnogorski: ђипио бижин на таурин и сурдисо бронжин…
ha, ha, ha, vec zamisljam lica onih bjelosvjetskih gay-ovaca i lokalnih sharova koji bi culi taj “migo-zvucni” crnogorski, misleci da su stigli u Tunguziju.(slican jezik se i tamo govori)
ne mislim da bi imalo ljepshe zvuchala neka arhaichna varijanta srpskog, hrvackog, bosanskog…
npr. Old English je mnogo razlichit od New English.