Sadašnji samostalni političar, pisac i naučnik, samo ne pjesnik i državnik nevažno je što je bio u „ratu za mir“ kao Srbin, jer sada je Crnogorac u „miru protiv rata“, evropejac, rodoljub, demokrata, reformator jezika srpskoga i crnogorskoga ili jednoga i drugoga. Nije jedini, takvih je danas na hiljade i listom su svi evropejci i budući NATO-vci, samo što oni neće da budu učesnici „mirovnih misija“ u Avganistanu pa da protežiraju evropske integracije, dobrosusjedstvo ili neku novu politiku (ne)svrstanosti Crne Gore.
piše: Dr Momčilo Dušanov Pejović, 17. mart 2011. godine, uoči popisa dne
Soko, jastreb, orao, galeb su ptice sa najboljim vidom od svih poznatih životinjskih vrsta bilo da su visokoletači, preletači, niskoletači ili da se po zemlji kreću, gmižu, trče i tako dalje. Počevši od fabrike aviona SOKO i trenažnog aviona SOKO-1 pa preko letilica sa nazivima Kraguj, Jastreb, Orao, Galeb, raznih tipova jednosjeda ili dvosjeda i tako dalje, nadaleko čuvene vojne letilice-avioni bili su sastavni dio borbene eskadrile bivše i časne nekadašnje JNA vazdušne odbrane u onoj SFRJ, „monolitnoj državnoj zajednici bratskih naroda“! Pa šta, na sve što je nabrojano, reći ćete? Ništa, samo toliko da se zna red nekih veličina i snaga nekadašnjeg vojnog potencijala žive sile i tehnike kojom je raspolagala tadašnja „naša“ odbrana.
A danas, nezavisna Crna Gora naravno vertikalna i ekološka, kada neko povuče „političku vertikalu od 1042. do1945.“(sic!) i nastavi na socijalističku, zatim produži ovu novu „proevropsku vertikalu“ od 1992. do 2011. godine eto ti „državnog kontinuiteta“ koji nemaju ni mnoge „istorijske“ zapadnoevropske države, a bogme ni one sa starijom civilizacijom počevši od Asteka, Maja, Vavilona i ostalih najstarijih civilizacija i država. Zato smo mi i (pri)stali u red evropskih naroda i (s)trpljivo čekamo pristupanje pregovorima za hitan ulazak u Evropsku Uniju!
Zaboga, šta se tu čudite i isčuđavate, kada je sve tako činjenično postavljeno bez falinke i istorijskih pauza u milenijumski održivom crnogorskom državnom razvoju. A još bez praistorije u kojoj smo imali posigurno mnogo toga što „nećemo“ sada da ističemo iako nije dokazano, ali to „svi osjećamo“ u (vaz)duhu, pa vjerujemo da će se naći neko ko će i to „blago sakriveno“ otkriti i pokazati kontinuitet samosvojnosti, svojeglavosti, samoniklosti, nedokazanosti (a)nacionalnog identiteta i individualiteta, sa gramatički ispravnim „narodnim“ govorom „još tada“ (sic!), koji je hiljadama godina egzistirao negdje u dubinskim dubinama „duhovnoga“ carstva!? Zna se, da je „neko“ iz ličnog i državnog načertanijevskog „osvajačkog i asimilatorskog“ interesa sakrivao tu „istinu“ do današnjih dana kada postadosmo svjesni svojih dubleta, dvostrukih aršina, i homo dupleksa iz čisto praktičkih razloga bez konsultacija sa stranim ambasadorima, a poradi evropskoga prosperiteta i integriteta!
Današnja (va)zdušna odbrana sa par aviona i „silna“ (k)opnena odbrana sa nešto manje od 3000 vojnika, u kojima sindikat vojske je dio „neposlušnih“, nikako ne ide uz Ministra odbrane i njegovoga pomoćnika „(vice)admirala“ bez pomorske flote. Ma nijesmo zaboravili da je i ta (po)morska flota tako (sve)moćna sa fregatom i regatom, sa par školskih čamaca ili brodova koji su negdje ukotvljeni samo radi sprečavanja duvanske mafije i „otkrivanje krijumčara“. Odbrana silna i nema joj mane kažu u Ministarstvu odbrane, a desna ruka njihovoga pomoćnika sa činom (vice)admirala izdašno podržava evropske integracije i ulazak u NATO savez pa svi zajedno sa ministrom odbrane zagovaraju povećanje broja vojnika u „mirovnu“ misiju za Avganistan.
E, to se broji kad admiral bez flote i Ministar odbrane, koji navodno nije služio vojsku, kao živa sila i kopnena snaga uz podršku iz vazduha sa par čeličnih krila „naše armije“ sve podrede da primire „neposlušni“ ili „otcijepljeni“ sindikat vojske i uvedu nova pravila službe gdje će imati prednost samo vojnici koji nose brkove po PS-u i dobrovoljno uzimaju učešće za misije mira i pomoć onima u Avganistanu. Bez „prigovora savjesti“ teba umiriti „neposlušni“ sindikat vojske Crne Gore i sve njegove „vođe“ kao „sabotere“ odvojiti od onih koji će poslušno izvršavati naređenja bez žalbe na uskraćenja prava, koja im po zemaljskim zakonima pravne i nezavisne države, ekološke Crne Gore pripadaju. I to je po vojnički sve „demokratski i proevropski“, jer služe državi i njihovi životi su tu u svakome trenutku na braniku domovine, ako bude trebalo i svoj život da žrtvuju, kao u ne tako davnom ratu, koji nijesmo vodili, svakako ne Crna Gora i njeno rukovodstvo, ali jesu imali samo parolu „rat za mir“ koja se tu našla niotkuda, i niko nije htio bez nje da ide u rat, jer je to bila logistička podrška a moguće i lobistička. Log ili lob sasvim svejedno, zna se šta je bio cilj i potreba „nove razvojne filozofije“ generacije „mladi, lijepi i (još) pametni“! Da li plaćamo ratnu odštetu, iako (nije)smo (ne)voljno učestvovali u „ratu za mir“?
Zašto za (ne)red u sindikatu vojske hoće da sve svale na dva čovjeka, sadašnjeg ministar odbrane i njegovog pomoćnika, pa i neka nije tobože služio armiju ili neka nije ni bio u „ratu za mir“, a viceadmiral neka i nema jaku ili slabu pomorsku ratni flotu, ali oni jesu, ipak, isplivali kao vojni potencijal i kadrovici zahvaljujući njihovoj školskoj spremi i psihofizičkim sposobnostima, važnim referencama koje se traže od vojnika spremnih za mirovne misije u Avganistanu! Zašto da neki na tome insistiraju ili zamjeraju kad „znaju“ tačno da nije služio armiju (JNA) onda nije mogao biti „sposoban za vojsku“, ali kao kadar za ministra odbrane može imati potpunu sposobnost školsku! Sve je po PS-u kao u vojsci, možeš biti vojnik, ali ne može biti u sindikatu koji tuži državu, eto ti logike, nakaradne zar ne! Otkud sada (vice)admirali kao pomoćnici kopnenim snagama? Ima li i tu nečesove logike, iako nemamo ratnih brodova? Ma šta će (ti) logika kada je u pitanju „kopnena“ nautika? Hoćete mi reći da je neraskidiva veza mora i kopna? Hm! Da, da, tako je, imate pravo samo nije poznato da brodovi mogu i po kopnu da se kreću i još plove, izuzev da je to naš crnogorski neki novi vojni izum!
Zapričah se i umalo da zaboravim što sam mislio reći. Ne bi trebalo da nas zbunjuju raznorazna čuda ili čudesa koja se iz godine u godinu uvećavaju i namnožavaju u ovoj našoj prelijepoj iako malenoj, ekološkoj i nezavisnoj državi(ci) Crnoj Gori, naravno demokratskoj, pravnoj i (u)zor državi susjedstvu i regionu. Evropa im to priznaje i time se ponose. Neka ih, ima tu i nečesove logike, jer ta čuda iz dana u dan „zadivljuju“ ne samo ukupnu javnost i sve njene građane, obične ljude, nego bogme i znanstvenike-naučenjake. Evo najnovijeg primjera vezanog upravo za početak rečenice u navedenome tekstu.
Za avijatičare-pilote, bilo da su civilni ili vojni, važilo je pravilo da budu birani najzdraviji, najsposobniji, najpametniji, sa visokom IQ (koeficijentom inteligencije) i bogme da imaju najbolji vid što bi stari rekli oko sokolovo, da vide mnogo dalje od naboljega oka. Vid kao ono u sokola, orla, jastreba, galeba naravno uz sve ostale fizičke i psihičke karakteristike. Dakle, da su u punoj kondiciji, čili i uvijek spremi za izvršenje borbenih zadataka. I vjerovali ili ne sve se poklapa sa našom sada tek stasalom generacijom „mladih, lijepih i (još) pametnih“ koji dođoše na vlast a niko da ukaže na njihovu nekadašnju sposobnost kao „galebova“ koji su „kontrolisali“ naše biserne plaže! Zašto da se i takva jedna činjenica „bitna“ za političku elitu iz njene mladosti ne stavi u reference sa kojima će jednoga dana svoj CV-i upotpuniti i plasirati na evropsko tržište „akcija“ za političke menadžere i eksperte savjetni(č)ke!
E, sada znate „razloge“ zbog čega sam počeo tekst sa pticama, a malo zatim „pticama“ čeličnih krila naše nekadašnje armije, jer ova današnja ne znam kako će čuvati predsjednikovo „bezgranično plavo nebo“ države Crne Gore, sem ako ne misli da će stalno zivkati u pomoć NATO snage ili imati nečiju drugu logističku i lobističku podršku letilica tipa, SOKO, JASTREB, ORAO, GALEB, FANTOM, SUHOJ i tako dalje.
Vojni piloti su „jezdili“ našim vazdušnim prostorom i bili uzdanica našega državnoga i teritorijalnoga integriteta, a o tome što se kasnije dešavalo nećemo za sada, biće prilike. Dakle, dešava se, čudo neviđeno, da piloti koji lete u avionu brzinom od oko jednoga maha uspijevaju iz oblaka zapaziti admiralski i generalski čin na kopnu i raspoznati o kome se radi. Riječ je o pilotima sa „najboljim“ ljudskim vidom, najzdravijim okom, boljim od sokola, orla, jastreba, galeba pa i vještačkoga vida-dalekozora (dvogleda), i naravno sa visokim ili među najvisočijijim IQ. Kažu da je i to moguće! Dokaza ili primjera ima u našoj maloj, ekološkoj, reformskoj, divljoj ljepoti Crnoj Gori.
Ne treba da vas čudi što neki visoki oficiri kao generali i viceadmirali aktivni ili u penziji, koji više ne lete ili ne plove već su na suhome – čvrsto na zemlji po kojoj hodaju, mada ubrzano, uspijevaju da se(be) (ra)spoznaju i u tekstu pod naslovom „Crna Gora biće-oće VELESILA, iako im nije (s)pomenuto njihovo cijenjeno ime. Eh, da sam danas kod njih u službi kako bi me lepetnuli sa „otpremninom“ i pod oznakom „sabotera“, neposlušnog, nedemokratski nastrojenog i radikalno buntovnog vojnika, koji unosi (ne)mir među (ne)disciplinovane vojnike „samostalnog“ njihovog sindikata, a koji su tu samo radi Ministra odbrane i njegove desne ruke pomoćnika (vicea)dmirala bez flote. Svi bi oni za tren našli član PS-a u kojem piše da se sa takvima treba pod hitno obračunati kao sa dvostrukim neprijateljima, unutrašnjim i spoljašnjim.
Admirali, viceadmirali, piloti, stratezi vojni i globalni analitičari i taktičari sjatili bi se i to besplatno nasrnuli na one koji su se drznuli da pišu žalbu državi za uskraćenja prava, a prije svih njima su se kao rukovodećem kadru trebali obratiti za „pomoć“, jer oni su samo vojnici, a rukovodeći kadar su samo oficiri koji služe državi! Još kada bi im se pridružio i „samostalni“ sveznajući političar, a nekadašnji stranački lider sa svojim nacionalističkim govorima iz vremena „rata za mir“, tek bi tada vojnici bili sabijeni u ćošak i ne bi smjeli pisnuti jer služe državi, bez ikakvih prava, prvo izvrši pa se onda žali! Tako bi glasila vojnička parola na demokratskom i reformskom nivou sprovedena od strane Ministra odbrane koji, navodno, nije služio armiju. U neka stara vremena, po crnogorskom običaju, oni koji nijesu služili armiju nijesu se mogli ni oženiti. Izgleda, da ovima današnjima, upravo je to prednost i da se ožene i da dobiju poveliki stan i da budu kadrovici vojni!
Ne znam šta reći i kako ukupno (pro)tumačiti „našu“ odbranu vojnu, nezavisne države Crne Gore, a da ne bude pogrešno shvaćeno u tradicionalnom smislu ili potvrđeno da je oslabljena jer je ostala bez one velike vazdušne borbene eskadrile i jake nekadašnje pomorske flote, sa nešto kopnenih vojnih snaga u kojima je sindikat tako (ne)poslušan i Ministru odbrane kao takav (ne)prihvatljiv!? Nekad je bilo politički profitabilno da si Jugosloven, internacionalista, Srbin, Crnogorac, Musliman, Hrvat, Slovenac, Makedonac, Bosanac i tako dalje, a da si rođen po nekoliko puta i u nekoliko mjesta pa makar to bio Nikšić, ili neki grad u Hercegovini, ili da si rođeni Nikšićanin, a kasnije rođeni Hercegovac, i moglo vam je biti po potrebi „službe“ da ste rođeni Beograđanin ili Zagrepčanin, Sarajlija ili Makedonac, kako kad zatreba!
Danas je, pred popis stanovništva u Crnoj Gori, kažu (pot)puno (ne)važno gdje ste i kada ste rođeni, i samo je važno vaše „(o)sjećanje“ pripadnosti rodu, bratstvu, plemenu, nahiji, naciji, vjeri, jeziku i kome trebate i za koliko novaca vršite takvu uslugu. Na primjer, sadašnji samostalni političar, pisac i naučnik, samo ne pjesnik i državnik nevažno je što je bio u „ratu za mir“ kao Srbin, jer sada je Crnogorac u „miru protiv rata“, evropejac, rodoljub, demokrata, reformator jezika srpskoga i crnogorskoga ili jednoga i drugoga. Nije jedini, takvih je danas na hiljade i listom su svi evropejci i budući NATO-vci, samo što oni neće da budu učesnici „mirovnih misija“ u Avganistanu pa da protežiraju evropske integracije, dobrosusjedstvo ili neku novu politiku (ne)svrstanosti Crne Gore.
Međutim, ni to nije tako veliko čudo koliko je čudo da se u javnosti ne smije čuti-iznijeti riječ kritike, mišljenja, stava ili bilo kojeg dobronamjernog reagovanja povodom brojnih izjava političara, državnika ili vojnih stratega aktivnih ili penzionisanih oficira, generala, admirala i ostalih lobista. Oni bi samo da se njihova čuje i primjenjuje, a riječ javnosti ili sindikata u demokratskoj i reformisanoj proevropskoj vojci Crne Gore ima da bude nečujna i konspirativna za najuži krug visokog vojnog, državnog i političkog vrha, jer to nijesu obični ljudi već vojnici koji nemaju prava sem da čuvaju državu i polože sopstveni život na njenome braniku bez obzira kako im je tokom života i rada u takvoj vojsci. Ima da rade-brane, a riječ oficira da se čuje, jer oni su vojnici, a visoki oficiri su kadrovi a ne vojnici i naredbodavci pa se njima sve žalbe upućuju, a ne sudovima državnim! To su vojnička prava i dužnosti sve ostalo se smatra podrivanjem bojeve gotovosti sistema države Crne Gore!
Naravno da će Crna Gora, vrlo brzo, biti VELESILA, oće – biće, pričaju neki ministri, generali, admirali samo kada bude sastavni dio NATO snaga, pa se ređaju karakteristike i ispostavljaju „fakture“ koje će Crnu Goru (u)činiti VELESILOM! I to je politika, jer naši političari su dalekometni i mnogo pragmatični, a umni obaška, jer to svi građani znaju i imali su vremena za dvadeset januara uvjeriti se u njihova (ne)djela ili rezultate rada.
Iz aviona sa velikih visina u masi pješaka na kopnu pojedini „samostalni političari“ lako prepoznaju i raspoznaju visoke oficire, admirale, generale, političare državnike, bez obzira da li su u uzlaznoj putanji ili brišućem letu, jer ptičja perspektiva je poseban pogled a visokoletači su nadarene osobe ili ptice grabljivice.
autor je viši naučni saradnik u Istorijskom institutu Crne Gore
*** ***










lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija lustracija
И ја сам се у једној прилици бавио феноменом трансформизма њежног професора:
Искористићу прилику да овдје оставим један свој недавни коментар о трансформизму њежног професора (Новака Килибарде прим. редакције), који сам написао након једног његовог текста из Побједе, који се бавио харизмом монтенегринског диктатора:
“Заиста, некима се и даље преврће желудац док читају овакве примјере улизништва и полтронизма, овакво срамно увлачење у позадину црногорског Диктатора (но, то је, као што знамо, овдашња олимпијска дисциплина, која претходи временима модерног Диктатора). Сјетићемо се како је недавно један други дупелизац, познати правник, упоређивао никшићку Двометрицу с Исусом Христом. (Иначе, многи и не осјећају мучнину док читају овакве ствари, јер су за ове просторе честе ситуације кафкијанског типа, тј. како је један критичар примијетио: “Код Кафке највише зачуђује то што зачуђујуће никога не зачуђује”). Шта пролази кроз главу тим индивидуама, тим улизицама; је ли могуће, с обзиром да посједују одређене интелектуалне капацитете, да нијесу свјесни да те срамне ријечи остају иза њих, да ће то неко некада читати, можда и понеки њихов потомак? Зашто стављати такав жиг срамоте на сопствену породицу? Какви су то људи?
А ево какви, по мом мишљењу. Да пођем од исправне претпоставке да промијенити сопствена мишљења и ставове током живота, па и политичке природе, није ништа необично нити неприхватљиво, чак је у одређеним моментима и пожељно. Неко је рекао – само будале никада не мијењају мишљење. Међутим, домаћи тип трансформизма је углавном јединствен, радикалне је природе, ту људи прескачу из једног екстрема у други, што довољно говори о неким њиховим етичким карактеристикам а. Случај професора испод чијег текста пишем овај коментар је интересантан у том смислу. Недавно сам на једном медију направио паралелу између политичког трансформизма Секуле Дрљевића и онога нашег њежног професора:
“Није компликован посао проналазити у данашњој ЦГ примјере сличне политичком, идеолошком, људском трансформизму Секуле Дрљевића, човјека који је (као што се види и из неких прилога презентованих на овој страници) у својој урнебесној политичкој каријери промијенио стотине кошуља, и од поборника уједињења “двију српских држава” упливао у воде усташке идеологије и постао обожаватељ Анта Павелића. Кажем, није компликовано, јер монтенегринске политичке воде обилују трансформизмом, прије свега оне режимске (њих сам својевремено и назвао “Трансформерси) – али ипак постоји једна одвећ чудна индивидуа, локална старина која је по својим “подвизима” позната широм Балкана, а коју бисмо симболично могли означити као сијамског близанца Секуле Дрљевића.
Овај некадашњи предсједник највеће опозиционе странке, некадашњи велики Србин и анти-режимлија, је у једном тренутку подлегао шарму и утицају Црног Монолита (Монолита кога је он сам, имајући вјероватно у виду државничке, интелектуалне и људске домете премијера, недавно прозвао нашом Двометрицом никшићком). И гле чуда, утицај и шарм Двометрице би тако јаког интензитета да наша старина наједном постаде самосвјесна, одбаци неисплативо српско рухо и постаде поборник приче о “етноамалгаму полабских Словена”, из племенског савеза Венета. Нема никакве сумње да је ова мудра старина данашња верзија Дрљевића. Осим тога, није за искључити да ће ускоро овај племенити homo politicus, под утицајем неких изузетно угледних бизнисмена из иностранства (и њихових понуда “које се не одбијају”) почети да заступа тајландско поријекло Црногораца и монетарну унију двије тајландске земље.”
Иначе, причао ми је један човјек утиске нашег њежног професора средином деведесетих година, након једног састанка са Слободаном Милошевићем: “када ми Слободан онако чврсто, мушки стисну руку”, говораше професор након тога састанка “све су ме жмарци подилазили од узбуђења”. Кажу да се замало није расплакао, од свих узбуђења и сензација које су у тој ситуацији господариле његовим тијелом и психом.
Perfect,
Previše biranih riječi za ništavilo od kvaziprofesora.
Dovoljno je napisati kratko i jasno: OLOŠ!