Lideri zemalja eurozone, čelnici EU i vodeći evropski bankari, sastali su se na vanrednom sastanaku u Briselu kako bi se dogovorili o novom paketu pomoći za Grčku, ali i kako bi odbranili eurozonu od, kako mnogi ocjenjuju, najveće krize do sad.
I dok su evropske akcije i euro, neposredno uoči sastanka doživjeli pad na nervoznim svjetskim tržištima, među okupljenima u Briselu preovladavale su riječi optimizma: „Vjerujem da ćemo naći rješenje, dobro rješenje i za Grčku i za sve članice evuozone“, izjavio je predsjednik Evropske komisije, Žoze Manuel Barozo. Barozo je jučer upozorio na moguće negativne posljedice za Evropu, ali i šire, ukoliko se ne nađe odgovor i rješenje za postojeću krizu.
Ključni problemi- održivost Grčkog duga i konkurentnost ekonomije
Merkel: “Mislim da ćemo postići dogovor o novom programu za Grčku”
Ekonomski stručnjaci smatraju da eurozona mora da što prije izađe sa novim planom za smanjivanje državnog duga Grčke koji trenutno iznosi 350 milijardi eura. Poslije prvog paketa mjera, 110 milijardi eura, članice eurozone, ali i bankarski sektor, trebalo bi da odobre novih 120 milijardi eura kako bi pomogli Grčkoj da se izbori sa krizom i povrati održivost svog duga, ali i kako bi se ojačala konkurentnost cjelokupne evropske ekonomije.
Eurozona je već suočena sa mogućim prelivanjem dužničke krize i na druge zemlje, kao što su Italija i Španija, a stručnjaci upozoravanju da bi svako oklijevanje u donošenju konkretne odluke moglo da znači i kraj eurozone, kakva trenutno postoji.
Optimizmu u pozitivan ishod današnjeg sastanka u Briselu doprinijele su i vijesti o postizanju saglasnosti između najvećih evropskih ekonomija, Njemačke i Francuske, oko novih mjera za pomoć Grčkoj: „Mislim da ćemo postići dogovor o novom programu za Grčku i to predstavlja dobar signal. Tim programom napašćemo probleme u samom njihovom korijenu. Održivost duga se mora poboljšati , kao i konkurentnost. To su dva osnovna razloga problema koje imamo u eurozoni”, izjavila je njemačka kancelarka Angela Merkel prilikom dolaska na vanredni samit eurozone u Briselu, dodajući da su sa razgovorima Njemačke i Francuske upoznati i predsjednik Evropske centralne Banke, Žan Klod Triše i predsjednik Savjeta EU, Herman Van Rompej.
Čekajući bitne odluke za Grčku ali i cijelu Eurozonu
Prve odluke lidera eurozone u cilju rješavanja dužničkih kriza odmah su izazavale i skok eura na svjetskim tržistima.
Svjesni da se, kada je u pitanju mogući Grčki bankrot, nijedna mogućnost ne može isključiti, a da se sve mora uraditi kao bi se to spriječilo, evropski lideri ipak očekuju pozitivne vijesti na kraju dana.
I belgijski premijer, Iv Leterm, očekuje donošenje konačnog rješenja: “Predstavljen nam je tekst koji predviđa dva osnovna elementa- garancije za održivost finansijske situacije u Grčkoj, i prijedlog za jačanje integracija evropske ekonomije. Ulazimo konstruktivno u dijalog i vjerujem da je rješenej moguće postićo već danas.”
Za sada se još nezvanično može čuti da će novi program za Grčku uključivati otkup akcija, ali ne i posebno oporezivanje bankarskog sektora. Istovremeno, nove mjere bi omogućile i dobrovoljno učešče privatnog sektora . Ono što je već sigurno jeste da će eurozona samanjiti interesne kamate i produžiti prispjeće dugovanja za zemlje u dužničkim krizama, kao što su Grčka, Portugal i Irska. Dugovanja bi bila odložena sa 7,5 na 15 godina dok bi se kametne stope smanjile sa 4,5 na 3,5 procenta.











pu spas, za sve nas!
da li je katnića neko konsultovao?
izlazim!
Prvi put u zivotu sam danas cuo za djelimicni bankrot. Jos da neko djelimicno zatrudni i eto ti ljepote.
VAZNO ZA PROCITATI:
da bi se shvatilo da postoji i nekakav drugaciji KAPITALISTICKI svijet koji je bolji i humaniji od .
“SOCIJALISTICKOG’
————————————————————————–
zamislite ovakav sistem u crnoj gori ,
samo da se on uvede sve bi pocelo biti drugacije ,
pitanje ?
da li se neka opoziciona stranka u crnoj gori zalaze ozbiljno za ovakav sistem ?
LIBERTARIJANSKA STRANKA CE SE ZALAGATI!!
Razmotrimo čilenski model da bismo razumeli zašto privatizacija penzionog sistema dramatično unapređuje shareholding ideologiju i kapitalizam čini poretkom čijeg je značaja većina stanovništva dnevno svesna. Osnovna stvar koja karakteriše ovaj penzioni sistem jeste oduzimanje moći državi i njena preraspodela pojedincu. Obavezno državno penziono osiguranje je u Čileu ukinuto i svaki zaposleni uplaćuje svoje penziono osiguranje jednoj od mnogobrojnih konkurentskih firmi koje su specijalizovane za upravljanje penzionim fondovima. Radnik i njegov poslodavac ne uplaćuju ništa državi, već poslodavac automatski svakog meseca sa računa zaposlenih odbija 10% i uplaćuje na privatni penzioni račun zaposlenog koji se nalazi u onoj firmi koju ovaj odabere. Ukoliko promeni zaposlenje, njegov račun ostaje isti. Ukoliko promeni firmu koja administrira njegov račun (to može učiniti kad poželi) ne mora promeniti firmu za koju radi. Starosna granica za penzionisanje je 65 i 60 godina, ali čovek može otići u penziju i pre toga ako je već uplatio dovoljno za minimalnu penziju koja iznosi polovinu prosečne. Statistički gledano, da bi se stekao taj uslov, dovoljno je uplaćivati 20 godina na svoj PŠR prosečan iznos pa da se stekne uslov za penziju.
Uspeh čileanskog privatnog penzionog sistema naveo je jo tri juznoameričke zemlje da urade isto. Poslednjih godina, Argentina (1994), Peru (1993) i Kolumbija (1994) preduzele su sličnu reformu. Oko 11 miliona radnika u cetiri juznoamericke zemlje ima privatne penzione racune.
Čileansko iskustvo može biti poučno za zemlje širom sveta. Čak je i u Sjedinjenim Americkim Državama počelo ozbiljno da se raspravlja o privatizaciji 60 godina starog penzionog sistema. Treba primetiti da je penzioni sistem SAD najveći pojedinačni državni program na svetu, koji troši više od 350 milijardi USD godišnje (više nego vojni budžet SAD tokom hladnog rata).
Koliko su ideje ponekad moćne pokazuje to da su čak i zvaničnici NR Kine došli u Čile da prouče privatni penzioni sistem. Jedan od rezultata je vrlo interesantni komentar koji se pojavio u listu The Economist:
”Obično ima više gorčine nego humora u dugogodišnjem nadmetanju Velike Britanije i Kine oko Hong Konga. Dok se Chris Paten, guverner Hong Konga smeškao, Kina je prozrela njegov plan da uvede (pay-as-you-go) penzionu šemu u koloniji. Zhou Nan, glavni predstavnik komunističke Kine u Hong Kongu objavio je da je g. Paten, britanski konzervativac, pokušao da donese skupe “Evro-socijalističke ideje” u Hong Kong.” (11 februar, 1995.)
Moguće je da će pre ulaska u novi milenijum još nekoliko zemalja, uključujući sve u Južnoj i Severnoj Americi, privatizovati penzione sisteme. Ovo bi značilo veliku preraspodelu moći od države ka pojedincima, povećanje lične slobode, ubrzanje ekonomskog rasta i smanjenje siromaštva, posebno kod ljudi u starijim godinama.
živac, vrlo zanimljivo, vrlo, vrlo zanimljivi materijali o libertijanizmu. no, kako mene na rss stiže sa više sajtova vijesti i komentari, to se ne stiže sve pročitat pa dosta toga preskočim ili preletim. no, ne mogavši da promašim – čitajući tvojih hiljaduipetsto promotivnih komentara o libertijanizmu, tačno mi došlo da se besim o šljivu od sve te nauke, pa bi ima savjet da prilikom osnivačke skupštine podijeliš narodu i kanapče uz statut stranke, ukoliko se predavanja budu morala slušat ovim tempom i intenzitetom, nalik mixu jehovinih svjedoka i vesa vukotića.
postovani wawy,
zar ti kao intelektualac imas problema ,
kako kazes,
-..
– čitajući tvojih hiljaduipetsto promotivnih komentara o libertijanizmu, tačno mi došlo da se besim o šljivu od sve te nauke, …
ha,ha, ,
nemoj da se besas , samo stani po strani i posmatraj ,
a narodu necemo dijeliti kanapce vec cemo uporno pricati pricu o LIBERTARIJANIZMU,
i nadam se da to usporeddjivanje sa casnim i postenim jehovinim svjedocima nece umanjiti nas rad na putokazu kojim treba ici crna gora ,
a vec kada si se dotakao ,profesora doktora VESELINA VUKOTICA,
citajuci skoro jedan njegov tekst ,sto me je vrlo obradovalo smatram da bi on ako bi htio bio vazna logistika podrska ovoj filozofiji, on bi mogao da okupi elitu i usmjeri je ovim vrijednostima koje on u njegovom tekstu pise i zastupa ima moju punu podrsku.
tekst PROFESORA DR. VESELINA VUKOTICA O LIBERTARIJANIZMU ,
ODLICAN 5.
————————————————————————————-
Veslein Vukotić
Sloboda i (ili) moć
Sve su češće rasprave o mjestu i ulozi države, političkih partija, slobodnog tržišta
u našim životima. To je razlog da u ovom prilogu, nešto više ukažem na
karakteristike liberalnog pristupa organizaciji života. Ovo iz razloga što su
protivnici liberalizma sve glasniji u Crnoj Gori, i da su neke antiliberalne ideje,
posebno socijalističke ponovo u nadiranju.
U suštini su uvijek postojale dvije političke filozofije: sloboda i moć. Po prvoj, ljudi
bi trebalo da žive život onako kako oni misle da im odgovara, sve dok ne
ugrožavaju prava drugih ljudi. Po drugoj, neki ljudi bi mogli da koriste silu i moć
kako bi primorali druge ljude da se ponašaju na načine koje ne bi sami izabrali.
Filozofija moći je uvijek bila draža onima koji imaju moć. Postoji mngoo naziva za
sistem moći: cezarizam, orijentalni despotizam, teokratija, socijalizam, fašizam,
komnuizam, monarhizam, država blagostanja. Istina, argumenti za svaki od ovih
sistema bili su dovoljno drugačiji da prikriju suštinsku sličnost.
Filozofija slobode je takođe imala više naziva. Ipak, zajedničko svima je bilo
poštovanje individue, povjerenja u obične ljude i njihovu sposobnost donošenja
odluka koje se tiču njihovih života, kao i neprijateljstvo prema onima koji bi
koristili nasilje da ostvare svoje ciljeve.
Iako je Lao Ce, Kineski filozof, 6 vjekova prije nove ere, među prvim pristalicama
slobode (liberlizma), liberalizam je nastao na Zapadu. Da li ga to čini usko
zapadom idejom? Ne! Princip slobode i individualnih prava su univerzalni kao što
su to principi nauke.
Država je oblik moći! Da li je država data od Boga? Odnosno, zašto ljudi toliko
obožavaju državu? Zašto se nikada ne zapitaju kako je nastala država? Sa kojim
ciljem je nastala? Jadnostavno, po mnogima država postoji od „više sile“ i o njoj
se ne raspravlja: ona je za sve u pravu! Dužnost građana je da budu poslušni i
da čekaju da im država sve riješi! Država kao da je vladar građana! Da li država
ugrožava slobodu pojedinca- je pitanje koje se tako često ne postavlja. Posebno
ne u Crnoj Gori!
Većina ljudi misli da je novac koji im daje država u obliku socijalne pomoći,
nadoknade za nezaposlenost, razne subvencije besplatan. Većina kaže da sebi
ne može da priušti obrazovanje, ako im ga država ne obezbjedi, „a ne shvataju
da im država oduzima 65-75% onoga što sami zarade, i da bi mnogo toga mogli
sami da obezbjede sa manje novca i uz više efikasnosti, bolji kvalitet i uz više
2
ličnog izbora.“ (Ilija Vujačić). Na ovoj liniji se razvijaju različiti oblici liberalnog
mišljenja, od kojih je libertarijanistički pogled filozofija radikalnog individualizma.
Smatram da mladi ljudi, studenti čitaoci Indexa mogu imati interesa da se
upoznaju sa nekim idejama ove političke filozofije. To im može pomoći da shvate
i neke predrasude koje su uvriježene u naš način razmišljanja.
Državno obezbjeđenje brojnih različitih dobara i usliga nije „od nastanka čovjeka“
kako mnogi misle, već je država istorijska pojava (nastala krajem 19 vijeka i
širila se do enormnih razmjera u 20 vijeku). Nekada su danas široko
rasprostranjeni socijalni programi dobronamjerne države koja brine o blagostanju
svojih građana ne tako davno predstavljali samo alternativni politički predlog za
organizovanje društvenog života. Ovi predlozi su postepeno prihvatani i
postepeno je postalo samorazumljivo da je to autentična funkcija države a da je u
tu svrhu korišćenje prinude- bilo otvorene (naredbe), bilo prikrivene (porezi),
sasvim legitimno. Npr. sadašnje obavezno penzijsko osiguranje koje je okosnica
države blagostanja uveo je Bizmark 1878, tj. prije manje od 130 godina!
Libertarijanizam, kao pravac nastavka klasičnih liberalnih ideja koje se razvijaju u
19 vijeku se može opisati kao filozofija manje države i njene moći, a više
slobode. Ovo shvatanje podrazumjeva da svaka osoba ima pravo da živi svoj
život na bilo koji način, sve dok poštuje jednaka prava drugih. Ovo je filozofija
koja brani pravo svake osobe na život, slobodu i vlasništvo- prava koja
ljudi posjeduju prirodno i prije nego što su vlade (države) uspostavljene.
Ipak, libertarijanizam je snažnija verzija individualizma (zajedno sa teorijom
javnog izbora) od nešto blažeg i umjerenijeg klasičnog liberalizma (Hjuma i
Smita u 18, te Mizesa, Hajeka i Miltona Fridmana u 20 vijeku).
Odkuda vaskrsnuće liberalne ideje?
„Dvadeseti vijek je bio vijek moći države od Hitlera i Staljina do totalitarne države
iza „gvozdene zavjese“ od diktatura širom Afrike do birokratske države
blagostanja Sjeverne Amerike i Zapadne Evrope… U stvari, 20 vijek je u mnogo
čemu odstupio od dvoipomilenijumske istorije Zapadnog svijetaa. Od veremna
starih Grka, istorija Zapada je uglavnom bila priča o sve većoj slobodi, sa sve
više ogranićenja za prikladne i samovoljne vladavine“ (David Boaz)
Padom komunizma i brzim rastom informatičkog društva, liberalna ideja se
ponovo vraća na ekonomsku i političku scenu. Padom komunizma pala je i ideja
centralnog planiranja, dok u informatičkom društvu svaka osoba ima pristup
informacijama kao nikada ranije. Centralizovana birokrtaija neće moći da izdrži
tempo sa stvarnom ekonomijom. Tako npr. postojanje globalnih tržišta kapitala
znači da investitori neće biti taoci svojih država i njihovih konfiskatorskih poreskih
sistema. U 21 vijeku će napredovati one države koje privlače produktivne ljude.
„Potrebna nam je ograničena vlada (država) da nas uvede u neograničenu
budućnost.“
3
Isto tako, u većini država Zapada javno mnjenje smatra da vlade imaju prevelika
ovlašćenja i da to ugrožava slobodu pojeidnca. Tako npr. 52% Amerikanaca
smatra da je američka država prevelika jer „oporezuje previše, reguliše previše i
mješa se previše u naše živote“. Što reći za ostale države, ako se zna da je SAD
jedna od najliberalnijih zemalja svijeta? „Davati novac i moć vladi je kao davati
viski i ključeve od kola tinejdžeru“, kaže poznati američki pisac O’Rurk. Slično
misli i drugi američki pisac Dejv Beri: „Najbolji način da razumijete cijelinu
problema je da sagledate što vlada u stvari radi: uzima novac od nekih ljudi,
zadrži gomilu za sebe, ostatak daje drugim ljudima.“
Prema tome, liberalizam oživljava sada upravo zbog toga što njegove alternativefašizam,
kominizam, socijalizam i država blagostanja- koje su iskušane u 20-tom
vijelu nisu uspjele da omoguće mir, prosperitet i slobodu.
Ako je za prve tri alternative jasno da su bile lošije, danas se posebno vode
„bitke“ sa tzv. državom blagostanja (socijalna država). Zar država ne bi trebalo
da obuzdava tržište? Zar socijalne države nisu humanije nego što bi bili neke
liberalne države? Iako SAD i Zapadna Evropa nisu „uvele“ potpuni socijalizam,
ovakve ideje su dovele do toga da je tokom 20 vijeka dramatično porasla vladina
kontorla nad ekonomskim životom pojeidnaca. Evropske vlade su
nacionalizovale većinu industrije, a i uspostavile su obuhvatne socijalne
programe po principu „od kolijevke do groba“. U Americi je veliki broj regualcija i
ogranićenja individualnog izbora.
Ipak, sve je više priznanja da današanja država blagostanja posrće. Poreske
stope koje su neophodne za održavanje ogromnih preraspodjela utiču na
smanjivanje efikasnosti zapadnih ekonomija. Isto tako, zavisnost od vlade
je umanjila značaj porodice, posla i individualnosti. Obećanja države
blagostanja se sve teže ispunjavaju. Njemačka i Švedska su primjeri za to!
Problem zaposlenosti postaje sve teže rješiv!
Razumije se da odustajanje od države blagostanja nije lako i da je to proizvodi
političke i ekonomske probleme. Ipak, sve više ljudi u Evropi i Americi shvata da
velike vlade zapadnog tipa, prolaze kroz usporenu verziju komunističke
propasti.
Zar dolazak Regana i Margaret Tačer nije dokaz pokušaja da se kroz više
slobode i slobodnog tržišta, manje poreze i jačanje privatne svojine i privtano
preduzetništvo odgovori na slabosti države blagostanja? Zar kriza penzionog
sistema- stuba države blagostanja nije veliki udarac državi blagostanja?
Razočarenje u politiku na zapadu se manifestuje i kroz nisku izlaznost na
izborima. Stopa rasta nezaposlenosti je sve veća!
Što su političke alternative? Prema Aristotelu, politički sistemi su: tiranija,
aristokratija, oligarhija i demokratski kapitalizam. Sada je na sceni samo
4
demokratski kapitalizam, i veliki broj intelektuialaca je prihvatio izjavu Frensisa
Fukujame o „Kraju istorije“, misleći da su se velike ideološke bitke završile
trijumfom demokratije i mješovite ekonomije. Međutim, rast vjerskog
fundametnalizma, kao i tzv. „autoritarnog kapitalizma“ (poznat kao „azijske
vrijednosti“) pokazuje da ta ideološka bitka nije završena.
Zaista, sve više se postavlja kao pitanje što je važnija politička vrijednost:
sloboda ili demokratija! U čemu je razlika? Dugo sam mislio da tu nema
razlike! I zaista, iz perspektive socijalizma u kome sam stasavao, tu razliku je
teško uočiti. Međutim, dvodecenijsko iskustvo sa demokratijom (vladavinom
većine preko političkih partija) me opominje da sloboda i demokratija ne moraju
da znače isto. Indija je demokratska država, ali pravo govora i pluralizma još nisu
razvijeni. Stanovnici Hong-Konga ne mogu slobodno birati vladu (nedemokratski
režim), ali imaju veliku slobodu ličnog izbora! Odnos slobode (odluke
pojeidnca) i demokratije (odluke većine) najbolje prikazuje primjer
hipotemičkog društva u kome bračnog partnera svakome bira zejdnica po
većinskom (demokratskom) sistemu. U tom slučaju bi živjeli u demokratiji
ali ne bismo imali previše slobode (ličnog i slobodnog izabora partnera).
Do poistovjećivanja slobode i demokratije najvjerovatnije dolazi zbog održavanja
shvatanja slobode kao prava pojedinaca da biraju i budu birani, da učestvuju u
javnom životu! To je shavatnje slobode iz Stare Grčke. Međutim, savremeno
shvatnje slobode naglašava pravo pojedinaca da žive kako izaberu, da slobodno
govore i ispovjedaju vjeru, da posjeduju imovinu, da se bave trgovinom i
proizvodnjom, da ne mogu biti proizvoljno hapšeni, da im se ne može oduzeti
imovina…
Otuda je za liberalnog mislioca ključno pitanje odnos pojedinca i države! Koja
prava imaju pojedinci? Koja vrsta vlade će najbolje zaštititi ta prava? Koja
ovlašćenja država treba da ima? Koje zahtjeve pojedinci mogu da imaju jedni
prema drugom posrdetsvom vlade? (Vlada je mahanizam posredovanja između
pojedinaca u jednoj zajednici, kao što je to i tržište! To posredovanje preko vlade
je posredno i nedobrovoljno, a preko tržišta direktno i slobodno).
Ključno pitanje svakog političkog sistema jeste: ko donosi odluke o Vašem
životu! Vi ili neko drugi?
Da li Vi trošite novac koji zarađujete, ili to u vaše ime radi vlada? U građanskom
društvu Vi donosite odluke o sopstvenom životu. U političkom društvu to donosi
neko drugi. A pošto se ljudi prirodno opriu tome da drugi donosi važne odluke
umjesto njih, poltičko društvo je neminovno zansovano na prinudi. Što su
implikacije te prinude- to za neku drugu priču.
Koje su ključne ideje libertarijanizma?
5
(1) Individualizam- pojeidnac je osnova svake društvene analize. (2) Individualne
slobode- pošto su pojedinci moralni agenti, oni imaju pravo na bezbjedan život,
slobodu i svojinu. Ova prava nam ne daruje vlada, ona su svojstvena prirodi
ljudskog bića. (3) Spontani poredak- Svjesnost da poredak koji nameće
centralizovana vlast nije blizak pojeidncu. Poredak stvoren kroz hiljade i hiljade
dobrovoljnih transakcija i slobondih aktivnosti stvara se spontano (bez neke
centralne volje). Zar najvažnije institucije ljudskog društva: jezik, zakon, novac i
tržište nisu razvijene spontano? Nije ih izmislila nikakva centralna vlast ili
centralni autoritet. (4) Vladavina prava- društvo slobode pred zakonom, gdje
svaki pojedinac živi slobodno, sve dok poštuje jednaka prava drugih. (5)
Ograničena vlada- pojedinci formiraju vladu da bi zaštitili svoja prava. Ali vlada
(država) je opasna ustanova- „sklona je koncentraciji vlasti“. „Vlast je sklona da
kvari, a apsoltuna vlast kvari apsolutno.“ (Lord Akton). Zato se vlast vlade mora
ograničiti! Ideja podjele vlasti (zakonodavna, sudska i izvršna) je upravo jedan od
načina ograničenja vlasti! (6) Slobodno tržište- ljudi su slobodni i uspješni ukoliko
je učešće vlade u ekonomskom životu svedeno na minimum. (7) Vrlina
preduzetništva i proizvodnje- poštovanje ljudi koji zarađuju svojim radom i
znanjem. „Imamo veću mašineriju vlade nego što nam je potrebno- previše
parazita živi na račun marljivih.“ (Džeferson, 1824). Liberalizam brani pravo
produktivnih ljudi da zadrži zarađeno i protiv su nove klase (poltičara i birokrata)
koje žele da što više „zahvate“ od zarade produktivnih i marljivih. (8) Prirodni
sklad interesa- Kada ljudi slobodno na tržištu ispoljavaju svoje interesa tada
među njima dolazi do slobodne razmjene „intersa“ i uspostavljanje prirodnog
sklada. Mješanje vlade najčešće remeti ovaj sklad. Npr. kontrola cijena! (9) Mirto
je važan ekonomski resurs, jer rat uništava i ljude i resurse.
Zar ovo za šta se zalaže libertarijanizam nije standardni okvir moderne političke
misli: individualizam, privatno vlasništvo, kapitalizam, jednakost pred zakonom!
Ako je tako, zašto se ova doktrina toliko kritikuje?
Ovaj prilog sam napisao iz razloga što nakon dobijanja suverenosti Crne Gore,
ideja slobode (liberalizma) postaje ugrožena sve jačim socijalističkim shvatanjem
i idejama države blagostanja (tzv. socijalne države).
Zar jendu novu državu treba da organizujemo na temeljima principa koji su već
ugroženi i napuštaju se u zemljama u kojima su izvorno nastali. Ili imamo, još
uvijek, šansu ne da se prilagođavamo prošlosti, već da vidljive trendove
globalizacije, individualizma i slobode, prilagodimo sebi? Preduslov za to je da se
oslobodimo mnogih predrasuda!
Nemo živac više bogoti, eo se krenuh samospaljivat usred centra od muke, ne znaš ti kako je narodu kad mu na rss stižu tvoji tekstovi o libertijanizmu… budi human.
I što veliš, dobar Veso, a, uvažen? Eto viš kako pogodih, ka da smo vježbali.
wawy,
zao mi je sto imas toliko crnih misli ,
… mi došlo da se besim o šljivu ,….. eo se krenuh samospaljivat usred centra od muke…
a ja se nadam da neces to uraditi vec cu misliti da se zezas,
hm,
kazes, ……… ne znaš ti kako je narodu kad mu na rss stižu tvoji tekstovi o libertijanizmu… budi human.
-prvo neznam sto je rss. i da nekome moji tekstovi stizu osim ovome portalu.
-drugo ako mozes da pojasnis kojem narodu jesili radio anketu o libertarijanizmu ili se neozbiljan.
hm,
onda stavljas nesto sto nijesam rekao,
..I što veliš, dobar Veso, a, uvažen?
rekao sam da je tekst prof.dr. veselina vukotica koji sam dao javnom servisu me.
odlican 5.
i to ponovo ponavljam .
a ti bi mogao biti malo jasniji ne znam ti ja pricati u tim zagonetkama ,
moguce da te moji tekstovi i iritiraju ali moramo wawy biti toleratni proslo je vrijeme bacanja rukavica u lice ne prije 100 godina vec prije 200godina .
tako da neznam tvoj stav mozes li ga ovdje pred svima reci i pred narodom crnr gore i pred tim rss,
koja je tvoja ideologija u sta vjerujes da bi bi bilo dobro za crnu goru ,
ja vjerujem u LIBERTARIJANIZAM, i mislim da bi dobro bilo za nju po svim aspektima da je zadesi pocev od cileanskog modela penzija pa dalje a ti wawy mislis li drukce ako mislis drugacije (da vidimo dje si sto si) , reci sto mislis a manje spominji konopce ,sljivike ,i ostale crne dozivljaje.
wawy,smijemo li mi drugacije razmisljati?
“zivac:
wawy,
zao mi je sto imas toliko crnih misli”
Eh… u ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi…
***
“zivac:
onda stavljas nesto sto nijesam rekao,
..I što veliš, dobar Veso, a, uvažen?”
Da, nije on uvažen nego si reka da bi Vukotić bio važna logistika ovom tvom uvaženom libertijanizmu sa svojom uvaženom elitom…
***
“zivac:
moguce da te moji tekstovi i iritiraju ali moramo wawy biti toleratni proslo je vrijeme bacanja rukavica u lice ne prije 100 godina vec prije 200godina .
tako da neznam tvoj stav mozes li ga ovdje pred svima reci i pred narodom crnr gore i pred tim rss”
Moj stav je donekle kontraverzan o ovoj temi, i sada ga saopštavam pred cijelim narodom Crne Gore i Brda i Skenderije, pred rss-om, i čitaocima:
Ovo je užasna ideologija. Ne u smislu osnovnog značenja, nego po posljedicama koje ostavlja. Unosi razdor među ljude, ja sam donkle bio za to, no moja žena i tašta su se oštro suprotstavile, onda je tu izbila svađa pa sam mora 3 dana za kaznu da perem suđe. Komšije su se masovno obradovale libertijanizmu koji su dobijali na rss, pa su se otuđili od svojih svastika koje ga nijesu podržavale, a i lesi se ne vraća kući. Opšte rasulo..
…..Ovo je užasna ideologija. Ne u smislu osnovnog značenja, nego po posljedicama koje ostavlja. Unosi razdor među ljude….
stvarno reci ovako nesto iza LIBERTARIJANIZAM,
a ne potkrijepiti sa nekim obrazlozenjima je vrlo neukusno, neozbiljno i ako tako ozbiljno mislis onda mogu reci za ove tvoje svastike ,zena tasta komsije , i ti zajedno snjima su krivci te ovaj kolektivisticki svijet ,socijalizma i nacionalizma CARUJE ,mojom crnom gorom.
dalje kazes,
…Da, nije on uvažen nego si reka da bi Vukotić bio važna logistika ovom tvom uvaženom libertijanizmu sa svojom uvaženom elitom…
REKAO SAM tacno ovo:
..smatram da bi on ako bi htio bio vazna logistika podrska ovoj filozofiji, on bi mogao da okupi elitu i usmjeri je ovim vrijednostima koje on u njegovom tekstu pise i zastupa ima moju punu podrsku..
———————————————————————————–
da smatram da bi jedan dr.profesor fakulteta koji pise ovakve tekstove o ideologiji koja u sebi nosi slobodu pojedinca , i jos pri tome je ekonomski expert da bi dobro bi dosao kao covjek koji bi organizovao istomisljenike elitu koja bi mogla pomoci oko infrastrukture a pogotovo mlade ljude skolovane koji prihvacaju njegove poglede , neka mi ne zamjeri ako ovo cita ali smatram da bi on trebao biti glasniji po ovom pitanju !
to su moja razmisljanja i moram priznati da mi je drago sto veselin vukotic dijeli istovetna misljenja samnom (COVJEKA UOPSTE i NE POZNAJEM),
takodje mislim da bi mogla biti da dijeli moje misljenje jos jedan profesor fakulteta cijenjena profesorica MIRJANA KULJAK,
jer ovaj program koji je ona pripremila prije mnogo mnogo godina , skoro da je identican libertarijanskim programima ,
A NAZALOST , tadasnja crna gora nije htjela da ga PRIHVATI ,
ZALOSNO!!
evo taj program:
Program
Liberali se zalazu za
Slobodu Mišljenja
Imaš pravo da misliš što hoceš.
Vjeroispovjesti
Imaš pravo da vjeruješ u ono što ti je volja. Država nema pravo da
podržava niti da se protivi bilo kojoj vjeri.
Govora
Imaš pravo da izražavaš svoje stavove, bez obzira na to kakvi su oni.
Istina se može javiti samo na slobodnom tržištu ideja.
Gradjanska Prava
Svi ljudi su jednaki pred zakonom. Bilo koji oblici diskriminacije
zasnovani na rasi, nacionalnosti, religiji, invalidnosti, seksualnoj
orijentaciji ili polu su nemoralni i nisu u skladu sa slobodnim i gradanskim
društvom.
Opšte Javno Obrazovanje
Jednake šanse za sve znace da svim gradanima treba da bude dostupno
osnovno obrazovanje koje ce im omoguciti da budu aktivni clanovi društva.
Tolerisanje Razlika
Zbog toga što smo svi posebni na svoj nacin (sposobnosti, potrebe,
želje…), moramo uvažavati životni izbor drugih ljudi, sve dok njihov izbor
ne ugrožava prava koja pripadaju drugim gradanima.
Mrežu Socijalne Sigurnosti
Na naše živote nekada uticu okolnosti koje ne možemo sami
kontrolisati. Zbog toga osnovna socijalna sigurnost treba da bude
garantovana onima koji je trebaju, ali ne kao trajni životni stil, vec kao
ruka pomoci dok se ne stane na sopstvene noge.
Prava Zaposlenih
Najveci dio svog života provodimo radeci. Rad je osnov ekonomije i
glavni faktor održavanja ljudske zajednice. Zaposleni i poslodavci su
ravnopravni poslovni partneri i zbog toga zaposleni imaju pravo da
kolektivno pregovaraju o uslovima rada.
Zaštitu Životne Sredine
Suprotno nekim mišljenjima, moguce je, u isto vrijeme, i cuvati
životnu sredinu i ostvarivati održivi ekonomski rast. Mi podržavamo
preduzimanje svih razumnih i odgovornih koraka ka zaštiti životne sredine i
biljnog i životinjskog svijeta u njemu.
Odgovornost
Sa pravima dolazi i odgovornost Upražnjavati prava znaci preuzeti
odgovornost za naše postupke i za posljedice koje naši postupci mogu imati
po druge ljude.
Slobodno Preduzetništvo
Tržišni ekonomski sistem je najefikasniji poznati nacin za
zadovoljavanje ljudskih poteba i želja. U njemu država ima ulogu regulatora,
a ne kontrolora i svaka regulacija mora da bude za dobro društva u cjelini,
a ne za privilegovane pojedince i grupe.
Vladavinu Prava
Zakon je okvir u kojem društvo funkcioniše. Društvo ne može opstati
bez pravde, a pravda znaci da onaj ko ucini krivicno djelo mora za njega da
odgovara, kao i da je krivicni zakon pošteno i mudro sacinjen. Kada
kriminalne radnje prolaze nekažnjeno, slabi vjera u zakon. Zakon se
primjenjuje na sve, ukljucujuci sve državne službenike.
I Najvažnije
PROGRES
Progres je ono što je u suštini liberalizma – moralni, ekonomski i
socijalni progres za dobrobit cijelog covjecanstva. To je put ka boljem
svijetu. Liberalizam je optimisticka filozofija!
Pripremila Mirjana Kuljak
vrh
Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003