(Izvinjavamo se zbog malog kašnjenja, koji je uslijedio zbog radova na Luštici…)
U “Dnevniku 2” slijedi uključenje iz narodne kuhinje. Na licu mjesta je koleginica Miladojka Youneed.
“Jeo sam hljeb, pasulj sa rebrima i salatu. Pasulj je odličan. Jedan sasvim odgovarajući obrok. Drago mi je što sam sjeo sa ljudima, zajedno smo ručali i razgovarali. Hrana je apsolutno bezbjedna i kvalitetna, a biće dostupna jednom broju od 500 ljudi, za ovu kalendarsku godinu”, ovim riječima je počeo priču Miomir Mugoša za javniservis.me, a zatim nastavio:
“Vidio sam danas u vašem prvom dnevniku da ste imali uključenje u ručak neke crnogorske porodice gdje je za trpezom bila popara. Biću slobodan da kažem da mi se taj vaš prilog i nije previše svidio, jer ne predstavlja realno stanje u Crnoj Gori, pogotovo zato što, koliko sam shvatio, popare nije bilo dovoljno za sve ukućane. Još jednom ponavljam da to nije realno stanje, u šta se možete i ovdje uvjeriti, jer svi prisutni su mogli da probaju supu od krompira, pasulj, kuvano meso, salatu… Ovom prilikom pozivam sve građane Podgorice, (osim onih, kako se zvaše – Roma, Egipćana, Aškalija… ) da dođu da zajedno pojedemo ovaj vrhunski pasulj i svi zajedno prdnemo u čabar.”
javniservis.me 
Evo rjesenja za klince iz donjeg crtanog. Srecom, ne lice na Rome.
sad one sto strajkuju po podgprici mogu ovdje smjestiti najest ih i dat im da gledaju dvenik rtcg sva tri dnevnika ko odgleda ima pravo na pasulj sa rebrima ili po rebrima
Eh, od kad Mugi nije pojeo stari dobri pasulj na kojem se podigao, kao i većina nas.
Ma pojeo bi ga on i sad ponekad-da ga želja mine, al đe da ga neko vidi kako jede pasulj! Plus ga nema na jelovniku restorana u koje zalazi.
Muka je jesti ribu, škampe, školjke, rakove …kada ti ih organizam neće-nije navikao, a društvo to zahtjeva. Nije ga ni njima lako što god vi mislili.
“Ne poštuju prava raseljenih. Kada smo im potrebni mi smo uvjek bili tu. Sada kad oni nama trebaju ne možemo doći do njih. Većina Roma se hrani na kontejnerima, ne možemo ni kao ljudi da dobijemo hranu u narodnoj kuhinji. Ne znamo kome da se obratimo više”, rekao je Pajazitaj.
Prije 222 godine 14 julija Parižani su zauzeli i razorili zloglasnu tvrđavu i zatvor Bastilju. Danas je na mestu Bastilje zasađen park, a današnji dan uzima se kao početak Francuske revolucije i u Francuskoj se slavi kao državni praznik.
Da mu ne pozli na ovu vrucinu?