piše: Stefan Popović
Suština međuljudskih odnosa se bazira sledećoj realnosti – manja grupa ljudi je u određenom istorijskom trenutku stekla vlasništvo nad resursima (najčešće silom). Bogatstvo sticano na tim resursima koristilo se da sticanje novih resursa i tako u beskonačnost. Uzevši da su resursi količinom i prostorno ograničeni, prisvajanje resursa proizvodi smanjenje i prostora i pristupa resursima grupama koje ne vladaju istima. Ovo poslednje proizvodi smanjenje kvaliteta života isključenih grupa, a pad kvaliteta života opet – frustraciju. Frustracija se nagomilava i s vremena na vrijeme eksplodira u vidu protesta, revolucija, ratova i sl.
Svakodnevno, a da to i ne primjećujemo, imamo priliku da posmatramo politiku opasnosti od lijepog primjera na djelu. Tu politiku o kojoj su mnogi teoretičari pričali i pisali, a uvijek nam je izgledala nekako daleko. Nekad je to za nas bio Urugvaj, za one iz Urugvaja neka daleka zemlja Afrike, za one iz Afrike, Honduras itd, itd.
Opasnost od lijepog primjera zapravo se svodi na sledeće: ljudi (ili grupe ljudi) koji/e drže konce u rukama upravljaju tako što kreiraju razne vrste animoziteta među podređenima (podređeni je pojam koji se može vezati za lokalni, ali i za globalni nivo, zavisno od toga koju grupu ljudi koji drže konce uzimate u obzir). Uz taj animozitet, s vremena na vrijeme se kreira slika nemogućnosti promjena – sistem je dat, plivajte u njemu. Ta se slika stvara tako što se kadkad uguši neki protest i to se onda objavi na sva zvona. Kada je tenzija generalno na prevelikom nivou, uguši se neki protest (narod) koji stoji za što pravedniju stvar, a čitava stvar se sprovede na neki prilično nečasan nacin (najčešće krvavo). Tako ostali stiču predstavu da su promjene nemoguće i vremenom gube volju da uopšte pokušavaju. Treba takođe imati u vidu da su tehnike manipulacije i vladanja uznapredovale i sve su šarenije. Suština, ipak, ostaje ista.
Cijela ideja se sastoji u sledećem – ukoliko dozvolite nekoj nižoj grupi (obični građani, siromašni, manjine, domoroci…) da izvede socijalne promjene u svoju korist, to je pozitivan signal ostalim grupama da treba da rade na svom blagostanju. Što je grupa manja, to je opasnost veća. Matematika je prosta – ukoliko se, npr, mali i nejaki Honduras izvuče ispod šape Velikog Brata (VB), šta onda očekujete da uradi mnogoljudni i bogati Meksiko, koji je takođe pod šapom Brata ? Honduras je lako zaustaviti (sa pozicija VB) – Meksiko može da zada grdne probleme. Zato je od vitalne važnosti da se koristi brutalno slamanje Hondurasa da bi se kroz taj primjer obeshrabrio Brazil, Meksiko, Argentina, Južna Afrika, Poljska itd. Ovo su samo apstraktni primjeri (da li su zaista?), iskorišteni da što jasnije prikažu sliku.
Situacija u Grčkoj je takođe prosta. Određene društvene grupe su se zaduživale. Novac od tog zaduživanja građani nisu osjetili kroz povećane plate i samim tim kvalitet života, niti kroz značajniju izgradnju zemlje (da je bilo značajnijih ulaganja u infrastrukturu, ne bi bio toliki problem da se novac vrati). Sve ovo implicira da su društvene grupe koje su bile u poziciji da se zadužuju, učinile nešto nečasno sa tim novcem. Sada te iste grupe traže od građana Grčke da taj račun plate. Račun je bio prevelik i uticao je na drastičan pad kvaliteta života i ubrzanu akumulaciju frustracije. Frustracija se manifestovala kroz proteste. Grci svakodnevno demonstriraju, odbijajući da prihvate uzde vladajuće klase. Stvarne vladajuće klase zabrinuto posmatraju ovaj događaj – to je pogodan trenutak da dođe do suštinske promjene sistema/odnosa snaga.
Sistem koji vlada Evropom je uniforman. Uži krug ljudi, najčešće i iz užeg kruga prijatelja, vlada cijelim starim kontinentom. Građanima Evrope su stavljene demokratske naočare u vidu Evropskog parlamenta, koji faktički nema nikakvu snagu. Čak ni da donosi zakone. Zakone donosi uži krug ljudi (prijatelja sa zajedničkim interesom). Sada bi te grupe ljudi da, kroz sistem duga, dođu u posjed vrijednog resursa – grčkih ostrva i grčkih luka. Zatim na red dolaze španska, pa portugalska obala. Narod Grčke nije spreman da plati račun koji nije napravio, a još manje je spreman da se odrekne svojih ostrva (predlog o prodaji ostrva je stigao iz Njemačke u prvim danima krize).
Ukoliko Grčka uspije da zbaci okove koji joj se spremaju, to bi bio veliki potres u vladajućim strukturama Evrope. Propali bi planovi/mehanizmi za alociranje i španskih i portugalskih resursa. Problem je, međutim, sa gušenjem uzdignutih grčkih glava. Grčka se, naime, nalazi u Evropi, a i sama je kolijevka demokratije, tako da su metodi koji se primjenjuju u Latinskoj Americi i Africi prilično nezgodni. Metod će se ipak tražiti.
Sve ovo ljudi koji stoje iza protesta znaju i zato se grčevito bore. Ti ljude, takođe, vide i širinu fronta i otuda transparenti “People of Europe – UNITE (Građani Evrope, ujedinite se!). Takođe, provuče se i simbol Anarhista, sa pratećom porukom – Revolution! (Crnogorski: Revolucija, Srpski: Револуција, Hrvatski: Revolucija, Bosanski: Revolucija). Lijep primjer grčkog uspjeha, bio bi klin u točkove nezasitih brigada i zato se ovi trude da ga relativizuju. Iako borba traje mjesecima, i protesti su sve brojniji i mnogoljudniji, ni na jednom evropskom mediju ne dobijamo realne slike o tome. Takođe, obzirom na stepen nereda i moguće implikacije, zabrinjavajuće je malo debata na ovu temu. Cijeli proces pratimo poput nekog većeg sezonskog saobraćajnog udesa, sa kratkim reportažama i kadrovima koji prikazuju scene iz uglova koji ne odslikavaju najbolje realnost situacije. Uz to, prilozi o nemirima u Grčkoj su sve rjeđi i kraći. Grčka može da se pretvori u lijep primjer da je – moguće. Opasno lijep primjer.
javniservis.me 
Odličan!
Za istinsku Revoluciju je potrebna ideologija, koje , čini mi se, u ovom momentu protesta još nema. Ipak, prateći što se dešava u Atini, nalazim da je grčki građanin u ovom momentu jedan od rijetkih u svijetu koji se kontinuirano buni zbog pljačke koju su izveli bogati slojevi društva.
Da li će uspjeti u nakani da preraspodijele dobra koja postoje u Grčkoj, ostaje da vidimo.
Треба поћи стопама сјевернокорејске браће;
Crna Gora nece se povoditi ni prrrimjerom Grrrcke, niti prrrimjerom Korrreje, jer Crna Gora ima veoooma pametne, mlade politicare, sposobne bankarrre i diplomate koji ce uvijek znati da prrrevedu zedne prrreko vode i narrrrod i ove imbecile iz EU i SAD. Crrna Gorrra je opasno dobarrr prrrimjer kako trrreba rrraspodijeliti snage u borrrrbi za bolje sjutrrra, da nas ne zadesi Grrrcka. Bez alata nema zanata, a Crrrna Gorrra, barrrem alatki za prrrebejebati svakoga, ima u izobilju.
Ajmo malo iz evropskog parlamenta skociti do americkog kongresa da vidimo sto tamo raspravljaju,
ha,ha Dama iz Ohaja kaze;:
cije su prevare i kriminalne radnje stvorile ovaj debakl i onda prisiliti totalno oduzimanje njihove imovine do 15, godina unatrag,
….oni koji su stvorili ovu igru nad igrama i okoristili se od nje moraju biti dovedeni pred pravdu!
pazite sto kaze ne kaze da vlada uzima i dijeli socijalni program NEGO,
sva imovina koju su ukrali mora se vratitti AMERICKIM PORESKIM OBVEZNICIMA sve do guma na njihovim mercedesima!
Po mom dubokpm misljenju u americi se vodi rat izmedju LIBERTIJANACA i SOCIJALISTA , ko pobijeti ODREDICE nam sudbinu ZA sledecih 100godina ,
ko su libertijanci? ja za tavke ovdje nijesam chuo. socijalisti su jedna beznachjana grupacija. ja sam se trebao prikljuchiti WORKERS PARTY ali je nijesam mogao locirati.
Postovani pannco wallach,
zasto mislis da su SOCIJALISTI jedna beznacajna grupacija, ?
oni su u crnoj gori oduvijek bili jedna vrlo znacajna ,PLJACKASKA grupacija, koja se pokriva jorganom MADE IN SOCIJALIZAM i dok ne bacimo taj jorgan na smetliste istorije i ne nabavimo jorgan madein LIBERTIJANIZAM . nece nam biti bolje,
pod jorganom socijalizma ti mozes da radis sto oces,
-on ti daje hari-poterovsku moc!
postovani pannco wallac,
internet je mocan pa malo prosarah da nadjem lokacije ove tvoje ciljne grupe
ti si individua za sebe i ti se mozes prikljuciti kojoj godj oces grupaciji,
ali kumim te velikijem bogom i molim te ka brata ne moj dovodit ovu druzinu sa njihovom ideologijom u crnu goru , a nema ni potrebe jer je vec imas na ovim prostorima samo se ne zove , WORKERS PARTY, no drugim imenima to se danas kaze sestrinske iliti majke cerke od te organizacije,
a u crnoj gori su maniti za tim brendom u kakvi ga godj papir upakujes ako i malo viri MARKSOVA BRADA iz njega , on ce se odma primiti,
http://www.marks21.info/istorija/sezdeseta-godisnjica-socijalistickog-pregleda
Jedna od osnovnih karakteristika libertarijanizma jeste insistiranje na principu podele vlasti. Libertarijanizam kao i klasični liberalizam polazi od pretpostavke da je ogromna koncentracija moći u jednom organu vlasti opasna po slobodno društvo. Tri grane vlasti izvršna, sudska i zakonodavna, imaju jasno definisani domen delovanja i jedna se ne meša u rad druge. Američki sistem checks and balances je najbolji ustavni aranžman koji to odražava. Tako da je potpuno besmisleno optuživati libertarijanizam da zagovara nekontrolisanu vlast. Nikakav argumentovani dokaz ne postoji za to.
Libertarijanizam je ideologija slobodnih pojedinaca koja smatra da vlada ne sme da raspolaže bogatstvom ljudi. Dosledni libertarijanac ne pravi razliku između produkcije i distribucije. Odnosno ono što pojedinac proizvede on ima apsolutno pravo na to. Samo on može odlućiti šta će raditi da tim proizvodom. Država sprovodi prinudnu preraspodelu u društvu jer polazi od fatalne greške da poseduje univerzalno znanje o javnim potrebama i interesima i da će samo ona uspešno rešiti socijalne probleme. Ne stvara država bogatstvo i ne padaju stvari sa neba pa da ih može raspodeljivati kako ona misli.
————————————————————————————-
ко познаје потребе и интересе грађана и ко онда спроводи прерасподелу? Odgovor na pitanje je previše očigledan: sami slobodni pojedinci i jedino oni imaju svest o svojim potrebama; jedino oni imaju uvid u to koliko im je sredstava na raspolaganju u ispunjavanju svojih interesa i na kraju samo oni mogu na osnovu toga planirati akcije. Socijalna država ruši individualizam, upravo svojim metaznanjem o potrebama i interesima društva, a za libertarijanizam, koliko je meni poznato, društvo ne postoji kao poseban entitet, ono je skup slobodnih ljudi.
Kao što sam pomenuo princip podele vlasti, još jedan važan princip libertarijanizma je neutralnost pravila na kojima se zasnivaju institucije. Neutralnost je suštinski važna jer sve pojedince tretira podjednako i nikome ne daje prednost. Minimalna država ne sme da favorizuje one u materijalno lošijem položaju ne samo iz razloga što to NE ZNA da uradi već zato što je to nemoralno i narušava individualna prava onih pojedinaca koje ti stavljaš pod znacima navoda. Dakle libertarijanizam zagovara postojanje nepristrasnih i neutralnih institucija. Da socijalna država ne zna da reši problem siromaštva i nezaposlenosti to se pokazalo iz istorijske prakse: Mizes je još 1922. godine pokazao gde će socijalizam odvesti upravo iz razloga što ne poštuje slobodni mehanizam cena (npr. Ukoliko država hoće da zaštiti da i najsiromašniji mogu po povoljnijim cenama da kupe mleko, Mizes je argumentovano dokazao da će to usled lančane rekacije dovesti do nestašice mleka i onda ga niko neće imati dovoljno) Fridman je doveo do besmisla Kejnzovu ideju da država može upravljati tražnjom (kritika Filipsove krive). Celokupna filozofija države blagostanja iscrpljuje se u jednom Kejnzovom odgovoru na pitanje o inflaciji, da smo dugoročno svi mrtvi! Da socijalna država ispunjava svoja obećanja zašto je došlo do tržišnih revolucija u UK, USA, Istočno evropskim republikama, jugoistočnoj Aziji, Kini, Australiji, Novom Zelandu?
Što se tiče bogatih pojedinaca samo od njihove slobodne volje, koju ti potcenjuješ ( npr. Voren Bafet izdvaja više od 70% svojih prihoda u dobrotvorne svrhe) zavisi da li će pomoći siromašnim pojedincima ili ne. Drugi način pored toga je prinuda, a to nema veze sa liberalizmom. Nije moralno oduzimati od jednih i davati drugima,ako oni nisu dali saglasnost za to.
Ne kažem da sam protiv poreza, (a američki sistem checks and balances se odnosi na podelu vlast) ali porezi moraju da budu minimalni da bi se izdržavali vojska, policija i sudstvo. To su jedine funkcije minimalne države koje poštuju dostojanstvo individualnih prava.
tvoj stav: порезом обичан народ купује своју економску (а и сваку другу) сигурност je apsolutno ekonomski neosnovan. Zašto onda razvojna država smanjuje poreze i daje podsticaje siromašnima? Upravo da bi postigli privredni zamah, a kada postignu razmah država krene da ih guši porezima… Porez je, kao što je rekao Nozik, prinudni rad.
“Uz to, prilozi o nemirima u Grčkoj su sve rjeđi i kraći.”
Ovo je suština. Da bi priča dobila zamah, o njoj se mora “pričati”. Istom ovom matricom se rukovode i naši mediji… O štrajkovima, kojih u ovom trenutku tinja bar 10 u Crnoj Gori (Lenka, Autoprevozno, Novi prvoborac, Prerada, SSSCG, pekara NIKPEK, Krisma-Bjelasica Rada, bjelopoljski invalidi rada, invalidi rada i neraspoređeni radnici pljevaljskog Rudnika uglja…), na TV ne možete čuti ništa, dok u štampi izvještaje o tome možete pronaći na 10., 11. stranici, u rubrikama: Regioni, Crnom Gorom…, dok naslovnu stranicu dobiju samo u momentima potpune senzacije (kao užasna smrt bivšeg radnika Ciglane Rudeš iz Berana), koja im služi samo za prodaju novina, ali ne i istine (o nekoj konstantnoj BORBI za istinu nema ni govora).
http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Komentariianalize/tabid/138/View/Details/ItemID/70319/ttl/Iza-kulisa-grcke-krize/Default.aspx
Grčka: SYRIZA predstavlja svoj gospodarski program
U petak poslijepodne Alexis Tsipras je predstavio gospodarski program Koalicije radikalne ljevice (SYRIZA) za nadolazeće izbore 17. lipnja.
Tsipras je obećao, u slučaju pobjede na izborima, poništiti dogovore o zajmu s Europskom centralom bankom, Europskom unijom i Međunarodnim monetarnim fondom te ukinuti socijalne rezove nametnute Grčkoj posljednjih godina. ”Prvi čin vlade ljevice, čim prisegne novi parlament, će bi će biti otkazivanje plana pomoći i zakona kojima se provodi,” rekao je u Ateni.
”Nema više ili manje lošeg memoranduma,” rekao je u vezi dogovora o pomoći. ”Ili provodite memorandum ili ga otkazujete … Mi ga želimo otkazati.”
”Neka ljudi znaju da je u Grčkoj još uvijek demokracija,” dodao je.
Nacionalni plan, koji je Tsipras potom predstavio, poziva na povlačenje glavnih socijalnih udara posljednjih godina, kao što su smanjenje minimalne plaće ili viši porezi za narodne mase. Također poziva na zaustavljanje privatizacije državnih poduzeća i poništavanje nekih privatizacija. Rezovi mirovina i plaća trebaju biti jednostavno zamrznuti. Uz to, banke koje primaju državnu pomoć trebaju biti nacionalizirane. (Ispod teksta možete naći svih 40 točaka programa SYRIZA-e, op.prev.)
Takvi zahtjevi su usmjereni na veliki socijalni bijes među grčkim radnicima, koji su posljednjih godina pretrpjeli rezanje plaća do 60 % i gubitak tisuća radnih mjesta.
Tsipras tvrdi da bi SYRIZA uvela porez na imovinu i registar bogatstva u koji bi svaki Grk morao prijaviti svoje vlasništvo. Istovremeno, SYRIZA nastoji potaknuti strane investicije – investitora koji bi se sigurno protivili bilo kakvom nastojanju istraživanja i oporezivanja bogatstva.
Na izborima 6. svibnja, velika većina biračkog tijela je glasala za stranke koje su kritizirale mjere štednje EU. SYRIZA je učetverostručila svoj postotak glasova, na 17 %. Na izborima 17. lipnja postoji mogućnost da će postati najjača stranka i možda sastaviti vladu.
Tsipras daje obećanja koja njegova stranka neće moći održati, dođe li na vlast, jer je orijentirana prema vladajućim strankama, a ne radničkoj klasi.
U petak, Tsipras nije rekao ništa o tome kako bi, kao premijer, proveo svoja obećanja nasuprot diktata EU i europskih vlada. Njegova strategija se temelji na prijetnjama EU s mogućim bankrotom grčke države kako bi dobio ustupke. Usprkos tome, stalno naglašava kako SYRIZA prihvaća EU i učinit će sve da Grčka ostane u eurozoni.
Na predstavljanju programa, Tsipras je naglasio da njegova stranka neće jednostrano otkazati kreditne aranžmane, već bi samo zamrznula otplatu kamata i pregovarala o smanjenju duga. To bi trebalo osigurati mogućnost da dug bude otplaćen kasnije.
Predstavnici EU su potpuno jasno dali do znanja kako neće prihvatiti nikakve pregovore o kreditnim aranžmanima i potisnut će Grčku u bankrot u slučaju ne ispunjavanja obveza.
Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble, francuski predsjednik François Hollande, i direktorica MMF-a Christine Lagarde su naglasili da se kategorički protive novi pregovorima o memorandumu.
Umjesto toga, sklapaju se dogovori o isključivanju Grčke iz eurozone. Naposlijtku, Euro-skupina je uputila svoje članice da razmotre sve scenarije do kojih bi moglo doći nakon povlačenja Grčke i da se pripreme za njih. Velike europske banke također poduzimaju mjere opreza.
U posljednje dvije godine, europska elita je dokazala da je spremna provoditi najbrutalnije napade na radničku klasu kako bi spasila banke i opskrbila ih sa svježim kapitalom. U tim uvjetima, zahtjevi koje postavlja SYRIZA mogu bit provedeni samo mobiliziranjem europske radničke klase protiv institucija EU na osnovi socijalističke perspektive. No, SYRIZA odbija takvu perspektivu.
Završi li Tsipras u vladi, zaboravit će na svoj program čim sjedne za pregovarački stol s predstavnicima Europske unije. 1981. francuskom predsjedniku Françoisu Mitterrandu je trebalo osamnaest mjeseci prije nego što je odustao od svojih predizbornih obećanja pred napadom financijskih tržišta na francusku valutu i napravio zaokret za 180 stupnjeva. Tsiprasu će trebati samo tjedan i pol.
Odmah nakon Tsiprasovog govora, SYRIZA-in glasnogovornik za gospodarsku politiku, George Stathakis, rekao je da će stranka prihvatit sve inozemne dugove: ”Spremni smo na svaki dogovor, svaki kompromis, sve dok je održiv.”
Tijekom svojih posjeta Parizu i Berlinu, Tsipras je brojim europskim i američkim novinama rekao kako ne traži sukob s EU. Rekao je da bi, pod njegovom vladom, Grčka priznala svoje dugove i tražila samo reprogramiranje kreditnih aranžmana.
Isto tako je ponudio nastavljanje ‘dugoročnih reformi’, koje su dovele do masovnih otpuštanja i rezanja plaća u Grčkoj. Kao uzore svoje politike naveo je predsjednika SAD-a Baracka Obamu, bivšeg njemačkog kancelara Helmuta Schmidta i Hollandea.
Europski vođe, uključujući Hollandea, zasad pokazuju malo sklonosti da pristanu na kompromise koje Tsipras nudi. Zahtijevaju bezuvjetnu predaju i prijete gurnuti zemlju u financijsku propast. Zbog te mogućnosti, već se raspravlja o korištenju vojske za suzbijanje socijalnih nemira. Tsiprasovi napori na poticanju iluzija o EU služe samo razoružavanju radničke klase protiv tih opasnosti.
Christoph Dreier
***
SYRIZA-in program protiv štednje
1. Revizija javnog duga i novi pregovori o kamatama te suspenzija otplate do oživljavanja gospodarstva i povratka zaposlenost.
2. Zahtijevanje od Europske Unije da promijeni ulogu Europske centralne banke, tako da ona financira države i programe javnih ulaganja.
3. Povećanje porez na dohodak na 75 % za sve dohotke iznad 500.000 eura.
4. Promjena izbornog zakona radi uvođenja proporcionalnog sustava.
5. Podizanje poreza za velike kompanije do razine europskog prosjeka.
6. Usvajanje poreza na financijske transakcije i posebnog poreza na luksuzna dobra.
7. Zabrana špekulativnih financijskih derivata.
8. Ukidanje financijskih privilegija Crkve i brodogradilišne industrije.
9. Borba protiv tajnih mjera banaka i bježanja kapitala u inozemstvo.
10. Drastični rezovi vojnih izdataka.
11. Povećanje minimalne plaće do razine prije smanjenja, 750 eura mjesečno.
12. Korištenje zgrada vlade, banaka i Crkve za beskućnike.
13. Otvaranje menzi u javnim školama radi davanja besplatnog doručka i ručka djeci.
14. Besplatno zdravstvo za nezaposlene, beskućnike i one s niskim plaćama.
15. Subvencioniranje do 30% otplata hipoteka za siromašne porodice koje ne mogu plaćati rate.
16. Povećanje potpora za nezaposlene. Povećanje socijalne zaštite obitelji samohranih roditelja, starijih osoba, invalida i obitelji bez prihoda.
17. Fiskalne redukcije za dobra od primarne neophodnosti.
18. Nacionalizacija banaka.
19. Nacionalizacija bivših javnih (uslužnih i komunalnih) poduzeća u strateškim sektorima radi rasta zemlje (željeznice, zračne luke, pošta, voda).
20. Preferiranje obnovljivih izvora energije i zaštita okoliša.
21. Jednake plaće za muškarce i žene.
22. Ograničavanje nesigurnih zapošljavanja i podrška ugovorima na neodređeno vrijeme.
23. Proširenje zaštite rada i plaća radnika koji ne rade puno radno vrijeme.
24. Obnova kolektivnih ugovora o radu.
25. Povećanje inspekcija rada i zahtjeva za poduzeća koja daju ponude za javne ugovore.
26. Ustavne reforme koje garantiraju razdvajanje Crkve i države i zaštitu prava na obrazovanje, zdravstvo i okoliš.
27. Referendumi o ugovorima i drugim sporazumima s Europom.
28. Ukidanje privilegija parlamentarnim zastupnicima. Uklanjanje posebne sudske zaštite za ministre i dozvola sudovima da procesuiraju članove vlade.
29. Demilitarizacija Obalne straže i protupobunjeničkih specijalnih jedinica. Zabrana nošenja maski i korištenja vatrenog oružja policiji tijekom prosvjeda. Promjena obuke policije u smislu naglašavanja socijalne tematike poput imigracije, droga i društvenih činitelja.
30. Jamčenje poštivanja ljudskih prava u centrima za zadržavanje imigranata.
31. Olakšavanje ponovnog ujedinjavanja imigrantskih obitelji.
32. Ukidanje kazni za konzumiranje droga u korist borbe protiv šverca droge. Povećanje financiranja centara za rehabilitaciju ovisnika.
33. Reguliranje prava na prigovor savjesti u zakonima o regrutaciji.
34. Povećanje financiranja javnog zdravstva do razine europskog prosjeka. (Europsko prosjek je 6% BDP-a; u Grčkoj 3%.)
35. Ukidanje plaćanja zdravstvenih usluga od strane građana.
36. Nacionalizacija privatnih bolnica. Ukidanje privatnog učešća u nacionalnom zdravstvenom sustavu.
37. Povlačenje grčkih vojnika iz Afganistana i s Balkana. Bez grčkih vojnika izvan naših vlastitih granica.
38. Prekid vojne suradnje s Izraelom. Podrška stvaranju palestinske države unutar granica iz 1967.
39. Pregovori o stabilnom sporazumu s Turskom.
40. Zatvaranje svih stranih baza u Grčkoj i povlačenje iz NATO saveza.
http://www.radnickaborba.org/2012/06/03/grcka-syriza-predstavlja-svoj-gospodarski-program/