Dan “nezavisnosti”

izvor: slavkoperovic.wordpress.com

Crna je Gora „proslavila“ dan svoje „nezavisnosti“ i, po ko zna koji put, podigla spomenik svojoj „mafiji“, a zapravo slavila je dan svog dvadesetogodišnjeg ropstva, najsramotnijeg koje je ikad zbailježeno i viđeno na evropskom kontinentu. Glavni kreator ropstva i don crnopogroske mafije Milo Đukanović slavljen je na svakom ćošku i veličan kao crnogorski Justinijan, slava Justinijanu mrtvome! Sve je prošlo onako kako je mafija željela i organizovala, mafija koja se pokriva jezivimim imenom „DPSDP“. Da li je neko digao glas protiv, da li se neko pobunio, da li je neko izašao na ulice? Ne, naravno! Sva je Crna Gora horski pjevala i aplaudirala svojem robovlasniku, pljačkašu, ljudskom i političkom prevrtaču i lažovu. Da li je i jedan jedini list u regionu napisao makar jednu riječ o istinitoj prošlosti i sadašnjosti nekadašnjeg velikosrbina, obožavaoca, saveznika i ko zna čega sve još, ali tačnog, o Milu Đukanoviću? Ne, ni jedan jedini, ili, možda jeste i taj jedan jedini, ali ja to ne znam. Da li je i jedna jedina crnogorska institucija digla svoj glas protiv „proslave“ koja je bila čista laž, ali i uspješan pokušaj da se ta prevara zaodjene ruhom istine? Đe su bili crnogorski dukljani i oni drugi akademici, đe su bili profesori univerziteta, studenti, radnici, đe je bilo sveukupno crnogorsko roblje, a đe su im bili pisci, slikari, muzičari, đe su se zabile „nevladine“ organizacije, đe je bila „Matica crnogorska“, a đe je bio crnogorski P.E.N. centar, Crnogorska pravoslavna crkva, diže li glas, ljudi moji, jedan Marko Vešović, dade li izjavu Miodrag Profiter Perović, napisa li on, i ovog puta, jedan uvodnik u „Monitoru“, dade li intervju „Vijestima“ ili istoimenoj televiziji, napravi li Profiter procjenu i ocjenu dvadesetogodišnjeg crnogorskog robovanja, kuđ se đenu jedan „Helsinški komitet“ Slobodana Franovića, a što bi sa Crnogorskim narodnim pozorištem i ostalim pozorištima u Crnoj Gori, đe su im bili prigodni performansi nabijeni pobunom i porukom: „Đukanoviću, nećeš nas više tucati, dosta je bilo Milo!“ Pitam, đe su bili, i odgovaram: tamo đe im je mjesto! A đe im je mjesto? U mafijaškim krvavim klozetima, tu, i niđe drugo, tu su da mafijaše, lažima i fizički svakog dana peru i čiste jer, poznato je, obavljanje nužde baš kao i izvršavanje najtežih zločina traži čist vazduh i čist ambijent koji će se zločinom krvavo zaprljati, ali crnogorska mafija ima čistače kakvih niko drugi u Evropi nema! A što je radila „opozicija“? Isto što i crnogorski glavni tok, „opozicija“ nije uradila ništa samo iz jednog jedinog razloga: ona nije ništa drugo nego moćan dio i jedan od stubova mafije, to je očigledna, gola golcata istina, samo to i ništa drugo!

Sve rečeno vodi postavljanju ključnog pitanja: da li u Crnoj Gori postoji patriotizam, i da li postoji ljubav prema majci našoj Crnoj Gori? Odgovor je jeziv: ne postoji! Da li je to patologija? Nije! To je nešto mnogo gore, to je sve ono što vidimo svakog dana i svake noći u svakom crnogorskom gradu, selu, zaseoku, to je suština zla koje se osjeća i vidi na svakoj crnogorskoj ulici, ali čast onima koji sve to vide, znaju, osjećaju, čast onoj rijetkoj sorti crnogorskih patriota, toj apsolutnoj manjini istinskih mučenika, ali i velikih ljudi, onoj sorti koja sanja ustanak u Crnoj Gori, takav ustanak kakvog nikad nije bilo u novijoj crnogorskoj istoriji!

Mafijaški crnogorski mediji raspisali su se o „genijalnosti“ Mila Đukanovića, lagali su o njegovom doprinosu stvaranju crnogorske države, i ko zna, sve u lažima, o čemu još. Svi mediji su, osim lista „Dan“, navodno zaboravili da je postojala državotvorna i istinski demokratska stranka koja se zvala „Liberalni savez Crne Gore“, stranka koja je kreirala nego i porodila ne samo obnovu crnogorske države, nego obnovu Crnogoraca i ostalih koji u njoj žive, obnovu u svakom smislu te čudesne riječi, svi mediji su „zaboravili“ da je postojao i postoji Slavko Perović, svi nas, u onom pomenutom krvavom mafijaškom klozetu brišu iz narodnog sjećanja, sve po naređenju šefa mafije, ali previđaju, u svojoj mržnji prema nama, mržnji natopljenoj zlom, primitivizmom i glupošću, odbijaju da prihvate istinu da liberali, tom njihovom klozetskom kriminalnom i pljačkaškom svijetu i interijeru, ne pripadaju, taj mafijaški klozet je njihova planeta, prljava klozetska daska je okvir za njihova lica, a mafijaške su trule, smrdljive, krvave zadnjice zvijezde njihove, neka mi Zvijezde oproste na poređenju!

Naravno, Branko Vojičić ne bi bio Branko Vojičić da se nije „dosjetio“ da na „javnom servisu TVCG“ mojim pokličem Postojaće Crna Gora… ne začini mafijašku televizjsku reklamu ove sramotne „proslave“, te očigledne sprdnje užasne koju mafija sprovodi nad svojim poslušnim robovima, čitavim jednim, nekad ponosnim i hrabrim crnogorskim narodom koji je, o tragedije li, već punih dvadeset godina obična mafijaška krvava i prljava krpena lopta za šutiranje!

Vrh „proslave“ bila je posjeta Bila Klintona Crnoj Gori. Bivši američki predsjednik je, na poziv Duška Kneževića, domarširao u Crnu Goru ispred svoje „Globalne inicijative“. Ah, svi znamo ko je i što Duško Knežević, znamo da je multimilioner postao zahvaljujući prijateljstvu sa Milom Đukanovićem, znamo da je Knežević tek samo jedna od nekoliko desnih ruku šefa crnogorkse mafije, znamo da Kneževićevog bogatstva ne bi bilo da nema crnogorske mafije, znamo da je mafija glavna desna ruka Duška Kneževića. Nećemo se baviti time da proučavamo koji je glavni cilj Klintonovog dolaska, jer, naravno, to su pare i ništa više, ali ni manje, a jedan od ciljeva mafije bio je da Klintonovim dolaskom i čitavim njegovim odama prepunih bezočnih laži, kruniše mafijašku „proslavu“ i stavi „krunu“ na glavu jednog od najpoznatijih svjetskih mafijaša. Dajem vam riječ, eto naredni put Klintona na Kosovu i zagrljaju Đukanovićevog brata blizanca mafijaša Hašima Tačija, sve će se odigrati po istom, teškim parama zasutom scenariju, a Klinton će Tačija, viđeće te, proglasiti kosovoskim Linkolnom! A ođe ću citirati samo jednu od bezbroj Klintonovih laži, pazite što se bivši predsjednik usuđuje da kaže:

“Raspad bivše Jugoslavije otvorio je pitanje kakva će biti budućnost i da li će etničke, vjerske i političke razlike u regionu dovesti do integracije ili dezintegracije, odnosno do bojnog polja. Imali smo rat u Bosni i nakon toga sukob na Kosovu. Bilo je potrebno donijeti veliki broj odluka za koje, ako ih sada posmatramo, možda se može učiniti da su bile očigledne, ali to nijesu bile.”

Čista je laž da se Jugoslavija raspala u krvi i zlikovačkom ratu zbog etničkih, vjerskih i političkih razlika. Istina je da je onakav raspad Jugoslvije kreirala tajna politika Amerike i da se na tome scenariju radilo tri decenije, da je bivša Jugoslavija opstajala zbog toga što je bila ogromno finansirana od strane Zapada, a Josip Broz bio je zapadni službenik, igrač zadužen za nabijanje noža u tkivo SSSR-a, to je istina. Skoro svi jugoslovenski mediji, inače totalno kontrolisani od strane ondašnje udbe, čim je izdato Ameriko naređenje sad! Počeli su da sistematski raspaljuju nacionalnu, vjersku i političku netoleranciju koju su planski preveli u mržnju, a onda su na red došli vrhunski američki pioni: Milošević i oficiri generalštaba JNA! Sve drugo znamo. Zašto Klinton dolazi u naručje Đukanoviću? Odgovor je: zbog para, na isti način mafija je dovela Mika Džegera i jednu Madonu… doveden je Klinton da spasi Đukanovića od totalne propasti, da se podrži njegov ponovni izbor za čelnog političara mafijaške DPSDP i da se, sa te pozicije, Đukanović može, sasvim lagano, ponovo ugnijezditi u fotelju predsjednika Crne Gore ili njenog premijera! Bilo kako bilo, sva je, ničim kontrolisana moć, ostala u Đukanovićevim rukama, mafijaški klan Marović to dobro danas osjeća, na primjer. Ili, ko se danas uopšte sjeća stmjene Željka Šturanovića zbog bolesti, smjene koja je nastupila iz „altruističkih“ pobuda Mila Đukanovića?Odgovor je: niko! Zašto? Zbog toga što je sve bila namještaljka. Đukanović se i tada spašavao od potpune propasti…

Klinton je bombardovao Srbiju i Crnu Goru i nekadašnjeg američkog glavnog izvršioca Miloševića prisilio na poraz. Budite uvjereni, da je Milošević predao Kosovo onako kako su tražili Amerikanci, bio bi od zapadne strane proglašen apsotolom mira i siguran sam da bi mu se, američkom intervencijom, dodijelila i Nobelova nagrada za mir, ali, nije htio i dočekao je da vidi ko je bio stvarni i jedini šef kompletnog njegovog okruženja, onaj američki faktor koji im je naredio sad ga, konačno, izdajte! Izdaja je odmah uslijedila, Đukanović i Marović nijesu nikako bili najznačajniji, ali su bili najprepoznatljiviji Miloševićevi izdajnici. Miloševića će izdati i sluganska mu SNP, a zahvaljujući njihovoj igri u Beogradu, Milošević je otprempljen u Hag. Da li ste ikada čuli i jednu jedinu srpsku crnogorsku stranku da je ikad osudila zločinačku Miloševićevu politiku? Odgovor je: ne! Nije to uradila ni jedna jedina! Ta činjenica sama po sebi svjedoči o krajnjem političkom dometu ovih stranka, svjedoči o njihovoj pravoj suštini, ali i govori o tome da se priprema ponovno objedinjavanje DPS i SNP, to je naredni Đukanovićev potez.

Klinton će sklepati Dejtonski sporazum kako bi se sa njim, pored ostalog, i u istorijskom smislu okitio, ugovor koji će utvrditi mir na našim prostorima. Ali, naravno, ovaj sporazum je karikatura mogućeg, a namjerno neostvarenog istinskog sporazuma, to je dejtonska farsa koja je nagradila srpsku agresiju i srpskog agresora i pružila mu skoro sve što je agresor i htio, a to vam samo po sebi dokazuje i razotkriva svarne namjere istinske američke politike. Evropljani su u toj velikoj američkoj igri bili i ostali najobičniji i najgori statisti, i ništa drugo. Američki cil je postignut: Kosovo, te Bosna i Hercegovina su dvije planirane neuralgične tačke koje mogu ponovo ratno buknuti kad gođ Amerikanci pošalju onu čuvenu komandu sad! A kad dođe vrijeme, poslaće je, u to nemojte sumnjati. Đukanović je u toj nekoj budućoj i mogućoj novoj krvavoj kaši balkanskoj, samo još jedan poslušni izvršilac, zato im on, amerikancima, i dalje treba, baš kao što po takvoj nakaznoj politici nije smjelo da se održi haško suđenje Mladiću, ali i Đukanoviću, suđenje Jovici Stanišiću ili suđenje Veljku Kadijeviću i nekom od drugih oficira iz đeneralštaba one sramotne i zlikovačke Miloševićeve vojske. Ili, kao što je toj istoj politici trebalo nedavno i navodno, ja lično mislim lažno, da se ubije Osama Bin Laden. Pogledajmo dejtonsku BiH, pogledajmo Dodika, pogledajmo i shvatimo da je ovakva BiH namjerno proizvedena kopija bivše Jugslavije, ali one Jugoslavije koja je bila već obrađena naopako i spremno zapaljena ratnim požarom, a ovakva BiH je i bila cilj američke politike!

A što je uradila već pomenuta „opozicija“ povodom dolaska Bila Klintona? Ništa! A zašto? Zato što ona nije OPOZICIJA nego mafijaški skrojena „opozicija“. Inače, zar ovo nije bio trenutak da se „lideri“ parlamentarne „opozicije“ nađu zajedno, ruku pod ruku, i da pozovu sve svoje birače i čanove, da ih okupe nekoliko desetina hiljada i da naprave protest ispred objekta u kojem je Klinton držao slovo, protest koji bi kao vulkan izbacao iz sebe riječi najteže osude Bila Klintona i američke poltike, riječi koje bi bile jasne kao dan: Klintone, stidi se što podržavaš crnogorsku mafiju, mrš kući!

Ne, ništa od ovoga se nije desilo, jer opozicija ima na lažnim ramenima okačene one znakove navoda i izvoda, to su njeni „činovi“, jer je ova opozicija po mjeri skrojena i lažna opozicija crnogorskoj mafiji, a zapravo je njen satelit!

Crnogorci, stvari su jasne već dvadeset godina, i očigledne su, ali uzalud, vi nećete da se pomjerite!

Neka vas je stid što ste slavili mafiju i dan vašeg dvadesetogodišnjeg robovanja!