Mentalitet

izvor: blog.vijesti.me/milanvujovic

Crnoj Gori predstoji trnovit i dugačak put da uđe u porodicu ozbiljnih i uređenih zemalja. Taj put je izuzetno težak i sami građani Crne Gore ga moraju preći, bez bilo kakve pomoći raznih  ‘’italijanskih turista’’, ruskih obrtnika i drugih usrećitelja. Jer, nije u pitanju preobražaj u materijalnom smislu, već onaj koji se odnosi na svijest. Građani Crne Gore moraju da promijene svoj mentalitet, a to nije nimalo lako.

Navikli su da razmišljaju u kategorijama ‘’učini mi da ti učinim’’, ‘’bolje da prevarim nego da budem prevaren’’, ‘’idem tamo da me vidi Marko koji zna Janka, a Janko je lični prijatelj sa Rajkom koji vedri i oblači našom Mjesnom zajednicom’’, itd.

Moraće, napokon, da počnu da vjeruju u sebe, da stvaraju zdravo društvo jednakih šansi za sve. Bez poštenih misli i činjenja nema promjene ovog našeg šićardžijskog i podaničkog mentaliteta.*   *   *

Prvog aprila hljeb je poskupio sa 50 na 70 centi i – niko ništa. Za crnogorsku vlast je jedino bitno da ne talasaju Nikšićani. Ako su oni mirni nema izgleda da je od bilo koga zaboli glava. Pogotovo se to ne može desiti u proljeće kada se primorci spremaju za ljetnju turističku sezonu i kada se poslovično skromni ’’sjevernjaci’’ okreću poljskim radovima. Istina, i Cetinjani su potencijalna opasnost, jer se i u prestonici loše živi, ali njih je lako amortizovati pričom o ugroženom crnogorstvu, crkvi, jeziku…

I kad smo kod turističke sezone, polako ulazimo u dane kad, sami sa sobom, sklapamo pakt o nenapadanju Srbije, kao neposredno poslije referenduma, kad je neko, očigledno, pustio glas: ’’Dobro je bilo, a sad malo odmorite.’’ Čak će i nekadašnja ’’novina od riječi’’, tamo negdje do polovine avgusta, pisati benigno.

Jer, osim Srba i nešto Rusa malo ko drugi će doći na naše more, ne računajući Albance koji masovno idu u Ulcinj.