Devedesete u modi

Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu kojom je novinar Petar Komnenić kažnjen sa 3.000 eura po tužbi za klevetu nekadašnjeg predsjednika tog suda Ivice Stankovića.

Time je potvrđena presuda Osnovnog suda koji je Komnenića 2009. kaznio zbog teksta “Sudija pod prismotrom” objavljenog prije par godina u crnogorskom nedjeljniku “Monitor”, u kome novinar navodi da je tadašnji predsjednik Višeg suda u Podgorici bio pod tajnim nadzorom policije.

Komnenić se u tekstu pozvao na navode nekadašnjeg sudije Višeg suda u Podgorici Radovana Mandića, koji je rekao da je polovina sudija tog suda bila pod mjerama tajnog nadzora. Mandić je svoje navode ponovio i pred sudom.

Predstavnici policije i tužilaštva tada su pred sudom negirali navode o nezakonitom prisluškivanju sudija.

Presuda Višeg suda je donešena u oktobru prosle godine, a novinaru Komneniću uručena juče.

U Crnoj Gori je kleveta djelimično dekriminalizovana, a vlada se prekjuče usvojenim Akcionim planom za ispunjavanje preporuka Evropske komisije obavezala na njenu potpunu dekriminalizaciju, prenosi Beta.

izvor: monitor.co.me, 09.oktobar 2009.

U nedavno objavljenoj knjizi o globalnoj uvezanosti organizovanog kriminala Mekmafija, britanski novinar Miša Gleni citira sagovornika – dobrog poznavaoca ruske ekonomsko-političke elite: Oni nijesu tolike sirovine da vas ubiju. Angažovaće najskuplje advokate i pravnike i vući vas po sudovima – dok ne umrete. Izgleda da su i neki naši moćnici pročitali knjigu – tek da vide gdje se sve i kako pominju. Pa im se svidjela ideja. Crnogorska sudska vlast je, još jednom, udarila na medije i zakonom garantovanu slobodu informisanja. DŽABA PRIČA I PAPIRI: Zoran Šćepanović, sudija Osnovnog suda u Podgorici, odlučio je da su novinar Petar Komnenić i nedjeljnik Monitor tekstom Sudije pod prismotrom oklevetali njegovog kolegu Ivicu Stankovića, sudiju Vrhovnog suda. Komnenić je kažnjen sa tri hiljade eura, dok je Monitor dužan da na svojim stranicama objavi kompletnu presudu.

Prethodno se sudija Ivica Stanković, povodom istog teksta žalio i Novinarskom samoregulatornom tijelu, koje je prosudilo da je članak urađen u skladu sa novinarskim kodeksom i da autorskih propusta nije bilo. To, ipak, nije pomoglo Komneniću i Monitoru da izbjegnu kaznu.

Sudiju Šćepanovića nije zbunilo ni to što je svjedok Radovan Mandić, bivši sudija Višeg suda a sada advokat, potvrdio navode Komenićevog teksta uz konstataciju da su, pod mjerama tajnog nadzora bili ne samo on i Ivica Stanković već ,,još polovina sudija Višeg suda”.

U odluci da osudi Komnenića Zorana Šćepanovića nije pokolebala ni činjenica da je Veselin Veljović, direktor Uprave policije na indirektan način potvrdio da je na zatvorenoj sjednici parlamentarnog Odbora za bezbjednost sudije Mandića i Stankovića pomenuo u kontekstu ometanja i blokiranja pojedinih istraga. A to je, smatra se, tužilaštvu dalo motiv da naloži njihovo tajno praćenje. Na pitanje zašto je, kada su mediji objavili da je na zatvorenoj sjednici Odbora kritikovao trojicu sudija, Veljović demantovao da je pominjao Ratka Vukotića, dok nije osporio informacije vezane za Stankovića i Mandića, direktor Uprave policije je pojasnio da – ,,nije demantovao ono što nije trebalo demantovati”.

Monitoru i njegovom novinaru nije pomoglo ni to što su uz tekst Sudije pod prismotrom, a kasnije i kao dokaz na suđenju, priloženi faksimili dokumenata iz kojih se vidi da istražni sudija Hamid Ganjola od specijalnog tužioca Stojanke Radović traži da mu ,,u što kraćem roku” vrati spise predmeta ,,formiranog povodom prijedloga Specijalnog tužioca RCG, Radović Stojanke, za izdavanje mjera tajnog nadzora Kri.br.515/06 – M.T.N. koji su dostavljeni na uvid istoj na njen lični zahtjev”.

Ganjoli, objašnjeno je u Monitorovom tekstu, predmet treba pošto su se prisluškivane sudije pozvale na zakon koji im omogućava da izvrše uvid u podatke koji su prikupljeni njihovim praćenjem i prisluškivanjem telefona, pošto preduzete mjere tajnog nadzora nijesu dale materijala za podizanje optužbe protiv njih. A iz tužilaštva je umjesto zatraženog dosijea stigao odgovor: ,,U našoj službenoj evidenciji nije evidentiran nijedan predmet istražnog sudije Višeg suda iz Podgorice sa tom oznakom. Takođe nije evidentirano ni da je od Višeg suda u Podgorici traženo dostavljanje na uvid spisa predmeta”.

Sudija Zoran Šćepanović ni u ovoj prepisci nije prepoznao materijal dovoljan da potvrdi interes javnosti da bude informisana o ovim, blago rečeno, čudnim dešavanjima, ali ni dokaz da su Monitor i njegov novinar objavili istinu. Ili je zaključio da u zemlji u kojoj iz Vrhovnog suda nekažnjeno može nestati djelovodnik sa evidencijom o načinu na koji su potrošene stotine hiljada eura, novinare ne treba i ne smije da interesuje to što iz tužilaštva nestaju predmeti sa tajno prisluškivanim razgovorima sudija Višeg suda.

,,Suština ove odluke je”, smatra Komnenić, ,,da sud nije smio da oslobađajućom presudom ovjeri ovu priču jer bi to ozvaničilo njenu autentičnost i pokrenulo pitanje zašto tužilastvo i nadležni državni organi nakon svjedočenja Radovana Mandića nijesu pokrenuli istragu o tome ko je zloupotrebljavao mjere tajnog nadzora? Šta se desilo sa tim predmetom? Šta je tokom te procedure prikupljeno i da li eventualno taj materijal i danas služi za ucjenjivanje pojedinih ljudi, pošto Mandić tvrdi da je prisluškivana polovina sudija Višeg suda”.

I OVAKO I ONAKO: Interesantno je da je kontroverzna presuda sudije Zorana Šćepanovića u neskladu i sa njegovom dosadašnjom praksom.

Prije nepunih godinu dana on je odbacio tužbu za klevetu koju je Nebojša Medojević podnio protiv Tamare Nikčević, nekadašnje urednice TV Pink Montenegro zbog toga što je u informativnim emisijama ove televizije prenijela ,,otvoreno pismo” Vladimira Bebe Popovića upućeno RTV Crne Gore. Kako je javnosti prenio advokat Labud Šljukić, sudija Šćepanović je prilikom izricanja oslobađajuće presude naveo da ne može postojati odgovornost glavnog urednika ukoliko se zna autor, kao u konkretnom slučaju, bez obzira na to što tamo stoji i to da je Medojević osnivač „najveće mafijaško-pljačkaške organizacije – G 17 plus – koja je uništila Srbiju”.

Sudija Šćepanović je, uostalom, javnosti već poznat kao jedan od glavnih aktera jednog od najbizarnijih suđenja u Evropi 21. vijeka.

Riječ je o suđenju napadačima na Željka Ivanovića, direktora Vijesti, na kome su se optuženi trudili da dokažu svoju krivicu, dok su Ivanović i svjedoci tog mučkog napada bili jednoglasni – batinaši iz mraka kraj restorana Ribnica nijesu sjedjeli na optuženičkoj klupi. Šćepanović je opet odlučio da ne vjeruje jednom od osnivača medija koji je, zbog kritičkog stava i neselektivnog objavljivanja informacija, pao u nemilost crnogorskih vlasti. Tako je osudio ,,nikšićke dobrovoljce”.

POSLJEDICE: Napravimo korak u nazad – do 4. septembra ove godine kada je Šćepanovićev kolega Blažo Jovanić presudio da je dnevnik Vijesti skupa sa Nebojšom Medojevićem dužan da solidarno isplati 33 hiljade eura kao naknadu za ,,nematerijalnu štetu” tužiocu – privrednom društvu MNSS BV. Krivica Vijesti se, po Jovaniću, ogleda u tome što su objavili Medojevićev autorski tekst (podsjetimo – isto nije smetalo Šćepanoviću kada je u pitanju bio TV Pink).

U Crnoj Gori je, dakle, za medije koji nijesu po mjeri vlasti postalo kažnjivo prenositi stavove i mišljenja javnih ličnosti i političara o aktuelnim društvenim problemima. Istovremeno, kažnjivo je istraživati i objavljivati prikupljene podatke, uz poštovanje svih zakonskih normi i profesionalnih standarda, ako oni nekome nijesu po volji. Odranije je poznato (slučaj Emir Kusturica) da ovdašnji sudovi ne gledaju blagonaklono ni na komentare kojima se mogu naružiti lik i djelo pripadnika ovdašnje elite ili njihovih prijatelja.

Preostaje samo (sudski proces je u toku) da nepodobni mediji budu kažnjeni i zbog citiranja zvaničnih saopštenja državnih institucija, pa da slika zvaničnog nasilja nad ovdašnjim medijima postane kompletna. Devedesete su opet u modi.