piše: Dragan Šepelj
Arapi su ispali face zadnjih nekoliko sedmica. Za razliku od trulo raskalašnih Evropljana koji, čak i u demokratskijim državama poput Italije ( Berluskoni) – da ne pominjem ostale primjere , nemaju snage , čini se ni volje, da pritisnu pojedine uzurpatore vlasti na odstupanje , oni ne odustaju od opravdanih zahtjeva za smjenama dugogodišnjih diktatora.
Svi su na ulicama ; lijevi i desni, studenti i seljaci, inteligencija i radnici. Protestuju, izlažu se opasnostima, ginu; I uspijevaju…jedan po jedan tiranin odstupa.
Posebno me dojmilo pravljenje prstena zaštite od strane hrišćana u momentu kada su muslimani klanjali na kairskom trgu. Kakva simbolika u momentu kada dolaze novi dani-još uvijek jako magloviti i nesigurni – za građane te velike svjetske države. Kako šmekerski efektno…
Volio bih da sličan gest jednom vidim kod bilo kojih vjerskih ili građanskih grupa u mojoj državi kada njihovi sugrađani druge nacije, vjere, opredjeljenja protestuju protiv onih koji uzurpiraju vlast na način da krše određena pravila i norme propisane zakonima. Da, živim za takve momente ljudske i građanske solidarnosti; oni me čine aktivnim u praćenju javnog i političkog života.
Čovjek je možda sam u svemiru kao biće neke jače inteligencije. Crni, bijeli, žuti, ovakvi -onakvi, osuđeni smo jedni na druge. Solidarnost, posebno u trenucima kada jedni pate zbog tirjanstva njihove vlastele, dok drugi srljaju u apatiju i beznađe nametnute svakodnevice, je nasušna potreba. Sjetimo se španskog građanskog rata, kubanske revolucije i drugih primjera, kada su aktivisti iz raznih djelova svijeta davali svoje živote za ideale slobode , pravde i zajedništva, bez obzira što ih direktno ti slučajevi možda nisu ticali.
To je potrebno i našoj Crnoj Gori. Svi da uložimo napor kako bi natjerali vlast da počne pravilno raditi svoje zadatke ili da odstupe sa pozicija. Moramo natjerati opoziciju i NVO sektor da se trgnu i počnu demokratizaciju unutar svojih organizacija, što je preduslov za kvalitetniju smjenu vlasti. Postoji definitivno potreba za stvaranjem novih političkih organizacija u slučaju da oponenti vlasti i dalje nastave samo glumiti svoje dobro plaćene uloge u ovoj komendiji od države.
Uključite se i “delajte”. Kritikujte, predlažite rješenja i projekte, protestujte; ništa to ne boli. I zrak je onda čistiji. Diše se punim plućima, a mozak radi stotku na uru.
Nema ko drugi, sami smo u kosmosu i Džedaji neće stić u pomoć, a Arapi imaju ‘svoja posla’.
Crnoga ćemo obraza pred junačke pretke, makar su i oni, garant, crnjeli obraz pred njihovima, po svim prilikama…osim u narodnoj poeziji…s koljena na jebeno koljeno.
Allahu ekber, za krst časni, NO PASSARAN!
javniservis.me 
“Posebno me dojmilo pravljenje prstena zaštite od strane hrišćana u momentu kada su muslimani klanjali na kairskom trgu. Kakva simbolika u momentu kada dolaze novi dani-još uvijek jako magloviti i nesigurni – za građane te velike svjetske države. Kako šmekerski efektno…”
Potpuno se slazem se onim za sta mislim da je glavna poenta teksta – Crnoj Gori je nasusno potrebna solidarnost. To je ono sto je decenijama kidano u korijenu, satirano i podrivano tamo gdje ga je bilo makar u naznakama (jer bilo je nesto iskrenog antifasizma, ako nista drugo), i to je ono sto mora naci novi izlaz na povrsinu (jer ja ipak vjerujem da nije ugaseno u crnogorskom bicu). Vjerovatno je to mnogo ozbiljna i opsirna tema, ali cini mi se da bi mladi, prije svega, trebali da shvate (ako prvo izbace TV iz kuce) da je najsmekerskija od svega – cista savjest, visoko podignute glave, koja ne obara pogled. Kao onaj momak na vrhu najvise bandere na trgu Tahrir.
Mladi čovjek je zaokupljen nekim drugim interesovanjima; i to je uslovljeno “zagađenjem” političkog prostora od strane starijih.
Mi smo ti koji moramo napraviti odlučan korak da ih zainteresujemo kako im ne bi politika bila slušanje panegirika Milu , ili nevješto blaćenje istog apsurdnim argumentima od strane ‘opozicionara’.
Akcija mora biti potpuna. Mora biti zanimljiva, u duhu vremena, sa koloritom 21-og vijeka. No more Kosovo, Kralj Nikola i druge priče…
Kritike u javnosti, pravljenje programa i komunikacija sa ‘stranim faktorom’.
Povezivanje unutar zainteresiranih i prezentovanje stavova putem protesta, performansa, tribina i sl…
Malo rukah, malena im snaga – što veli brat naš Rade T.
Apsolutno se slazem. I mislim da ta alternativa, koju bismo eventualno nudili, ne smije biti nametljiva. Jer ljudima su isprani mozgovi i oni su natempirani samo na te dnevno-politicke teme, pa se cini kako je interesovanje mnogo vece za Kosovo i Kralja Nikolu umjesto za moderne teme i 21. vijek (i osjetljivi su na svaku upitnost takvih prioriteta). A i ja sam siguran da to moze drugacije, samo treba ponuditi alternativu, kao sto ja mislim da je ovaj portal nudi.
Slazem se… odlican tekst.. i to je ono sto ce biti alternativa… solidarnost u borbi za promjene!
http://therealnews.com/t2/index.php?option=com_content&task=view&id=31&Itemid=74&jumival=6251
nije li hipoktriticki prozivati raskalsne evropljane da ‘nemaju snage , čini se ni volje, da pritisnu pojedine uzurpatore vlasti na odstupanje ,’ dok se za crnu goru, u kojoj je, po ovom kao ja citam ovaj pismeni rad rezervira “To je potrebno i našoj Crnoj Gori. Svi da uložimo napor kako bi natjerali vlast da počne pravilno raditi svoje zadatke ili da odstupe sa pozicija.”
crnoj gori je mnogo vise potrebno da na svaki nacim mienja ovaj sistem, ovu vlast i opoziciju, nego italiji ili ostalim rskalasnim evropljanima. dok su oni raskalsni, mi smo nemocni i nevoljn i, a i nema ko iz crfne gore da krene, jer su svi u nekoj crnogorskoj verziji raskalasnosti.
vise je pozitivne energije imao jedan vaterpolo mec na nezakonitoj deponiji u beranama, nego tomovi i tomovi napisani u crnoj gori u zadnjih dvadeset godina kritikujuci jedni druge.