„Ljubav i Novac“

ili kako britanska kreativna industrija doprinosi nacionalnoj ekonomiji

izvor: jutarnji.hr

Glazba, film, arhitektura, oglašavanje, animacije, kompjuterske igre, dizajn, digitalni mediji, moda, scenska umjetnost, izdavaštvo, televizija, kao i „iskustvena ekonomija“ (experience economy) čine ukupno trinaest sektora koji potpadaju pod britansko Ministarstvo kulture, komunikacija i kreativne industrije, a koji zajedno sudjeluju s preko 8% prihoda u ukupnoj nacionalnoj britanskoj ekonomiji.

Zastrašujuć podatak. U izvještaju nadležnog ministarstva je navedeno da britanska filmska industrija na svaku uloženu Funtu iz državnog budžeta (takozvani UK Film Tax, model kakav je sličan uveden kao podrška i hrvatskoj filmskom djelatnosti ) ZARADI dodatnih 13. Drugim riječima, država podstiče i podržava industriju koja potom zaradi trinaest puta sudjelujući kao profitni centar nacionalne ekonomije. Film „Kraljev govor“ s čak 12 nominacija za Oscara, je momentalno najrazvikaniji egzemplar.Ono što je zanimljivo je da je sektor kreativne industrije rastao i u doba recesije, ne samo u postotku već i u stvarnim brojkama. Specifičnost britanske kreativne industrije je i u njezinoj orijentaciji na izvoz. Nešto poput nastavka, prilagođenog vremenu, nekadašnjih trgovaca začinima, East India Company i sličnih paradržavnih tvorevina. Tako podaci govore da Velika Britanija ima najveću kulturnu ekonomiju na svijetu u odnosu na svoj bruto nacionalni dohodak i da je sektor rastao zadnjih 20 godina brže nego li ukupno gospodarstvo. Dapače, rast se nastavio i posljednjih godina (čak 5%) u odnosu na sveukupni pad. Zanimljivo je i da u Hrvatskoj djeluje organizacija koja se zove UK Trade & Investment a čija je misija pomaganje kompanija s britanskim sjedištem da uspiju u globalnoj ekonomiji. Nešto poput naših predstavništava gospodarske komore? Pa tako rade na uspjehu i glazbene, filmske, modne i sveukupne kreativne industrije.

Vlada je naime, čak utvrdila da je „Digitalna i kreativna industrija“ ključni segment za razvoj sveukupne britanske industrije. Je li sada domaćim kreativnim snagama jasno s kime se susreću na tržištu?

Ovaj tjedan u Hrvatskoj gostuje „roadshow“ koji predstavlja, ali s punim pravom i slavi, čak pedeset godina britanske kreativne industrije. Velika Britanija je dakle još prije 50 godina shvatila da i glazba i film kao i arhitektura, dizajn, moda itd mogu ali i moraju (a zašto uostalom ne bi bili), ravnopravni čimbenici nacionalnog gospodarstva. S puno većim potencijalom rasta i razvoja nego li rudarstvo, teška industrija ili brodogradnja. Zašto uostalom imati toliko veliki intelektualni, kreativni potencijal ako on ne doprinosi ravnopravo nacionalnom gospodarstvu? Dapače, da na svoj način bude pokretač. Ne samo na simboličkom već i stvarnom nivou. U pozivu na multimedijalnu prezentaciju koja će se desiti u petak 4. Veljače, navedeni su samo neki ambasadori kreativne industrije kojima se zajedno diče britanska ekonomija kao i kultura:

Wallace & Gromit, Aston Martin, David Bowie, J.K. Rowling, Monty Python, Rolling Stones, Saatchi & Saatci, Stella McCartney, Teletubbies, Sunseeker, Tracey Emin, Vivien Westwood, Twiggy, Zaha Hadid… I kako kažu – to su samo neki od 50 ikona koje će predstaviti u multimedijalnom showu.

Usporedo s time, održava se nekoliko radionica, panel diskusija i druženja predstavnika britanskih organizacija s hrvatskim partnerima. Pa tako i u sferi glazbene industrije. Na dvosatnom panelu u četvrtak će se možda moći čuti kako se desio prevrat britanskog društva prije pedesetak godina da je otpadnike pretvorio u heroje nacionalne ekonomije (i kulture) – svejedno radi li se o rock and rollu, modi, filmu, televiziji. Kako se industrija pokušava nositi s digitalizacijom sadržaja, jer i u zadnjim izvještajima se govori kako se odnosi između naplatnog i „ilegalno“ korištenja glazbe nisu promjenili. U Britaniji postoji čak 67 legalna servisa, ali je i dalje udio „ilegalnog“ digitalnog korištenja glazbe – tri puta veći od legalnog.

Možda ćemo uspjet saznat zašto, usprkos svojoj izvoznoj orijentaciji, britanska glazba nije kroz digitalne platforme legalno prisutna i u malim zemljama poput Hrvatske i ima li šanse da se to promjeni. A možda će i hrvatska kreativna zajednica saznati što to znači razmišljati na veliko. Zašto bandovi iz Bristola i Manchestera žele osvojiti svijet a ne samo svoju regiju. Jer naprosto – i hrvatski kreativci se bore za iste trenutke pažnje u konkurenciji s kreativcima iz cijeloga svijeta. Pa i britanskim. I što je to što britanske čini tako uspješnima, osim naravno, engleskog materinjeg jezika. Ali danas i Nijemci (pobjednica Eurovizije) pa i Rusi (također) pjevaju na engleskom. Kao što i svi ljudi koji rade u međunarodnim tvrtkama i u Hrvatskoj, svejedno jesu li to banke, osiguravajuća društva, televizijske kuće ili farmaceutske kompanije – svoju poslovnu komunikaciju obavljaju na engleskom.

I ovo je prilika da se nešto nauči.