Rasprodaja tišine

Šta je veći seksualni prestup: pucanje kondoma tokom uzajamno prihvaćenog seksa ili hardcore nad crnogorskom ekonomijom koja neizostavno uključuje srce, duše i tijela stanovnika cijele države?

izvor: protest.ba, piše: Nermin Čengić 

Čovjeku je nekako najlakše da se pomiri sa vlastitom sudbinom i prihvati ono što mu je ponuđeno. Bez suvišnih pitanja preuzima na sebe breme tuđe igre. To se danas zove život. Preostaje vam da kupujete svoju tišinu. Možete doduše i pitati, razotkrivati ali ćete se zbog toga, posljedično, morati potucati po sudovima ili očekivati svoj metak u čelo.

Čemu se zamarati i tvrditi da može bolje od već viđenog i življenog kad je lakše pristati na: svaku reklamu, svaki naslov, svaku rupu na cesti. Jednostavnije je biti prepoznatljivo neprepoznatljiv, stopljeno lice u masi koja se ljuljuška i pomjera kako pastir prdekne. Strpljivo čekati da se o svim vjekovnim nejasnoćama dogovore ambiciozni koji se nikad o ničemu dogovoriti neće osim da će se dogovoriti da se dogovaraju o eventualnom dogovoru. Jer osnovni uslov za dostizanje pozicije dogovarača, osim klinički psihotičnog stanja je dati čvrsto obećanje kako do dogovora nikad neće doći.

Prateći aktuelna dešavanja na predočenoj sceni ne vidim baš ništa što do sad ne vidjeh već toliko puta. Kruženje u prirodi se nastavlja dok se centralna os vrti oko svoga kruga, povremeno pateći od nesvjestice iz koje se budi zamagljenog vida, i dalje vjerujući da je magla bolja od svjesnosti. Ako ništa erotičnija je, zar ne?

Mud(r)ovanje

Kad sam već kod seksa, javilo mi da Clinton, Bill Clinton, u New Yorku organizuje februarsko nadjebavanje povodom jubileja 15. godina od najupečatljivijeg svjetskog eksperimenta na dišućim organizmima – potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To će, treba spomenuti, biti tek jedan u nizu događaja kojima će se ove 2011. godine aktivno onanisati nad najbesmislenijim ugovorom o postojanju u istoriji ovih prostora, a valjda i šire. Tako će ovu godinu obilježiti izleti i marende bjelosvjetskih mudraca koji će između obroka progovarati o efektima “Dejtona” za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj se opet preporučuje prodaja jučerašnjeg hljeba.

Kruh bosanskohercegovačkog hljeba

Već 20 godina smo eksperimenti Svjetskog istraživačkog društva za disanje. Ispitani smo u svim uslovima. Od rata, gladi, žeđi, i raskomadane smrti na rukama, pa sve do izvikanih promjena u kojima se, naravno, nikad ništa nije i neće promijeniti. Svakako ne nabolje. U današnjim novinama je objavljen tekst o mogućnostima poboljšanja života ugroženih kategorija lipsalih organizama prodajom bajatog hljeba/kruha. Iz udruženja potrošača, e sad ne znam je l’ kantona, entiteta ili države, stigla je zamisao o preuzimanju iskustava iz “onog sistema” koje bi se očitovalo u prodaji jučer proizvedenog hljeba/kruha za nižu cijenu danas. Tako se, valjda, na toj socijalističkoj ideji gradi demokratija. A možda je i podmetanje kako bi se urušio ugled (?) demokratije. Još nisam načisto šta bi moglo biti i šta bi se tu moglo kriti.

Regija u akciji

Negdje sam naišao i na vijest da opozicija u Crnoj Gori ulaže tužbu za ekonomske gubitke i bla bla bla… protiv bivšeg premijera Mile Đukanovića i italijanskog plejboja Silvija Berluskonija. Sad nam je čekati da Interpol postupi po naređenju i poput nedavnog švedskog iskustva sa nemoralnim Assangeom, promptno sveže ruke za leđa Mile i Silvija. Šta je veći seksualni prijestup: pucanje kondoma tokom uzajamno prihvaćenog seksa ili hardcore nad crnogorskom ekonomijom koja neizostavno uključuje srce, duše i tijela stanovnika cijele države?

Svijetske destinacije

Pri tom saznanju je nekako ugasnula moja želja za informisanjem o dnevnim događajima u zemlji ali i svijetu u kojem do sada tek turistički interesantan prostor Tunisa i Jemena dolazi na naslovnice političkih dnevnika tek kad je turizam ugrožen. Došlo je do toga da se trenutno najveće revolucije u svijetu vode u ovim turističkim destinacijama, tradicionalno poznatim koliko po prebogatoj istoriji tako i po svojim vječnim vladarima. Narodu dozlogrdilo siromaštvo nakon višedecenijske diktature. Stiže demokratija, rekli bi neupućeni, dok upućeni već naziru novi eksperiment.

I eto aktuelnosti. Sve je ovo već preeeduuugo jednako kao jučer, isto kao sutra. Jedno je isto, na momente iskričavo. Ponavlja se i obnavlja. Isti su fašisti, tiši su antifašisti. Dok prvi pale vatre, ovi drugi se na njima griju… dok ne pregore.