Kraj. . .

Održavanje u životu jednog totalitarno-političkog poretka koji se samo fiktivno urušio, a u stvari se maskirao kroz “slobodu” svega i svačega, praćen poremećenim i naopakim vrijednostima, moglo je da opstane jedino uz intelektualno-medijsku kolaboraciju. . .

piše: Mala Sirena 

U jednoj sveopštoj satanizaciji svijesti koja je prethodnih decenija ophrvala Crnu Goru, kao glasovi nade, kao svijetla u mraku, kao ispružene ruke put ponora, kao izdah nakon pogrešne dijagnoze, izranjaju svakodnevno i stidljivo na stranicama dnevnih novina intelektualci sa tekstovima koji bi valjda trebali značiti KRAJ. Rijetko sva ta ponavljanja pročitam do kraja, na pojedinim djelovima raširim zjenice, sladeći se kako egzaltirane želje pojedinih pokušavaju zamagliti suštinu, i kako se od dobro osedlanih trojanskih konja, usuđuju staviti, ni manje, ni više, nego na čelo “neke”  slobode, čiji dolazak  nagoviještavaju u svojim esejima, kao znak da bi, upravo ti eseji, trebali značiti kraj jedne društvene anomije koja je saživjela u biću jednog naroda i jedne zemlje, u toj mjeri, da će trebati bar još dvije decenije da ta anomija iscili i zaraste, prepoznavajući sve uzročno-posljedične veze, svih njih koji su (kao pomenuti) išli sporom, malo tamo, malo vamo Lajkovačkom prugom, uz ogromne profite koje danas žele zabašuriti prosvetiteljskim slobodarstvom.

Koliko samo treba drskosti, neodgovornosti prema rijetkom građanstvu i čitalaštvu, koliko neetičnosti i računanja na “kratku pamet”, za ovakve prozne saltomortale kičerice, kojima se narodu Crne Gore, uz januarske poslanice Miraša i Amfilohija, pruža utjeha i nada, i udara pečat diktaturi riječju Kraj, jer bi valjda logično bilo, da, upravo svi oni, koji su namjerno i sračunato sve ove godine reanimirali “Zvijer”, znaju kad će i kako ta ista “Zvijer” i da okonča.

Country-muziciranja pod velom ljeta, uz odlučne i prodorne poglede, bi valjda trebalo da šokiraju samom pompeznošću budućih događaja, kroz raskoš, hrabrost i odabir komplimenata upućenih “protivnicima” i kroz hvalisanje medija i njihovih mentora, čijim se radom, koji bi mogao pokazati štošta interesantno, nikad nijesu pozabavile naše drage organizacije uvijek pod sumnjom da su na na okidaču.

Dio za dom spremnih (ne u pežorativnom smislu) prostodušnih građana, nezrele građanske svijesti, kojima dnevna štampa služi samo zarad čitanja umrlica i oglasa, zadnjih nedelja je svakako u neznanju, možda i progutala ove postpraznične poslanice, propirila vatru sa njima, tako da su i ove istine trajale taman koliko i sve druge koja se godinama kriju ispod, svih stilova, šešira. Na pomen armije bezvrijednih, korumpiranih i bijednih novinara, umjetnika, pisaca, profesora univerziteta, i stranačkih aktivista, intelektualno i (ne)damski podrignuh, jer upravo svi pomenuti, kojih se autori u svojim esejima  sjete, prosipali su godinama “bisere svoje mudrosti” upravo na istim stranicama priklanjajući se čas ovim, čas onim lobijima, i okrećući se kako im vjetar put šešira puše.

U urušavanju ove zajednice učestvovali su svi.

I učinili su sve da nikad ne dođe do jasne i definisane radikalizacije demokratske svijesti ovog naroda.

Igra je bila prljava i pokvarena do srži i traje do dan danas.

Da na tren ostavimo političke igrice, upravo su, a to je javnosti Crne Gore i te kako poznato, urednici ekonomskih rubrika naših medija, namještenim i neprofesionalnim tekstovima doprinijeli maksimalnoj polarizaciji stanovništva, njegovim dodatnim osiromašenjem nakon pada berze.

Sjetimo se predreferendumske groznice i njene prljavštine.

I toliko je još toga bilo, da se odvratno i prisjećati, od čega bi pojedinci trebali i te kako da se  da se stide, da obraz ovdje odavno nije potrošna roba.

Održavanje u životu jednog totalitarno-političkog poretka koji se samo fiktivno urušio, a u stvari se maskirao kroz “slobodu” svega i svačega, praćen poremećenim i naopakim vrijednostima, moglo je da opstane jedino uz intelektualno-medijsku kolaboraciju.

Zato se mnogi danas i plaše arhiva.

Za slobodu i iskupljenje pred ojađenim i na sve načine upropaštenim narodom treba mnogo više od literalnih lupetanja i iznošenja u javnost nekakvih “istina” koje su i ptice selice prevalile kroz kljun i odavno ponijele na jug.

Finansijski bogati i moćni, ali siromašni duhom, teško da mogu zabašuriti svoja profiterska zlodjela, ne bar pred intelektualnom i mladom gerilom koja će morati da živne i stasa i označi šta je zla kob jednog društva koja ga je pod raznim lažnim devizama povela u sunovrat.

Naša stvarnost su sirotinja, sivilo, krediti, pozajmice, glad, droga, umrlice, otuđenje.

Bivši VIP premijer se odmara u Sloveniji, ganjc novi se, već, zbog bezbijednosti u neformalne posjete švrćka državnim avionom. Mnogo je sad važno je li japi, sluša li Iron maiden ili Prljavo kazalište? Blog piše na engleskom- moguće da bi ga radnička klasa bolje razumjela.

Crkve, popovi pred sudovima, Bog, Đavo, Alah, krst, križ, polumjesec, Crnogorci, Srbi, Latini… nad nama je neka gadna anatema ejjj.

Zakoni se donose da bi se kršili, probuđeni građanin je, naravno, državni neprijatelj.

Zamaskirana crvena komunistička svijest je još uvijek na poslednjoj liniji odbrane pokušavajući da suspenduje svaki otpor. Zdrava svijest se istražuje i proganja i da ima ikakvih frontova završila bi jednako kao i beogradska intelektualna elita nekad davno, satrta od strane njihovih prethodnika.

Na sve strane kroz tekstove lete na hiljade eura. Plate, dnevnice, komisije, bonusi, stajlinzi, fetiši, i sve po evropskim standardima ali rumenilo marginalaca nikako da nestane.

Narodu prijeti da se kao grbljanski velikomučenik pretvori u prah. A kako on reče iz praha nastaje opet početak… ajd’ i to čudo da vidimo!

Freedom's just another word for nothing left to loose.