Prezadužene banke uzrokovale slom nordijskog tigra

Cjelokupna ekonomija zemlje postala je iskrivljena, a učenici i studenti su napustili tradicionalna zanimanja kako bi izučavali ekonomiju zarađivanja novca od novca… Donedavno su stanovnici te bogate zemlje imali jedan od najviših standarda na svijetu, a prevelika za­du­že­nost ba­naka u inostranstvu dovela je u pitanje otplatu islandskog duga. Banke su dužne 100 milijardi dolara, a BDP je 14 milijardi dolara…

izvor: poslovni.hr 

Island, država donedavno hvaljena kao “nordijski tigar” i najugodnije mesto za život, prva je stvarna žrtva svjetske gospodarske krize. Svjetski mediji objavili su kako ova država ima zalihe hrane za samo još nekoliko mjeseci zbog nedostatka novca kojim se financiraju uvoznici. Strah da bi zemlja mogla ostati bez osnovnih životnih namirnica pojavio se nakon što je država preuzela tri najveće islandske banke koje su kreditirale dobavljače hrane. Island je zbog svog geografskog položaja ovisan o uvozu hrane, a osim mlijeka i mesa, uvozi i svu hranu iz cijelog svijeta.

Visoki standard

Donedavno su stanovnici te bogate zemlje imali jedan od najviših standarda na svijetu, a prevelika za­du­že­nost ba­naka u inozemstvu u dovela je u pitanje otplatu islandskog duga. Banke su dužne 100 milijardi dolara, a BDP je 14 milijardi dolara. Island se pretvo­rio u hedge fond uključen u poslovno-financijsku strategiju izbjegavanja ili umanjenja nastupa rizika. Država je zajedno s najvećim domaćim bankama, u kojima ima veliki udio, vidjela kako se fenomenalni povrati mogu ostvariti od investicijskog bankarstva i odlučila dobiti dio tog djelovanja radikalnim dereguliranjem svog gospodarstva u cilju privlačenja ogromnih suma stranog kapitala. Vrlo brzo je Island, koji ima samo 300.000 stanovnika i svoje tradicionalno gospodarstvo, postao jedna velika divlja offshore banka. Michael Lewis u časopisu Vanity Fair (travanj 2009.) živopisno opisuje što se dogodilo.

Cijela se nacija bez izravnog iskustva ili čak boljeg poznavanja visokih financija ugledala na primjer Wall Streeta i rekla: “Mi to možemo učiniti”. U kratkom se roku činilo kako oni to stvarno mogu. Tri najveće islandske banke imale su 2003. godine imovinu u vrijednosti od svega nekoliko milijardi dolara, odnosno približno oko 100 posto BDP-a zemlje.

Iskrivljeno gospodarstvo

U razdoblju od sljedeće tri i pol godine ta je imovina narasla na preko 140 milijardi dolara i bila je toliko veća od islandskog BDP-a da je bilo besmisleno računati njezin udjel u domaćem proizvodu. Bilo je to, kako mi je rekao jedan ekonomist, “najbrži rast bankarskog sustava u povijesti čovječanstva. Od 2003. do 2007. godine, dok se opseg poslovanja na američkoj burzi udvostručio, burzovno poslovanje na Islandu se povećalo devet puta. Cijene nekretnina u Reykjaviku su se utrostručile. Do 2006. godine prosječna obitelj na Island bila je tri puta bogatija nego 2003. godine, i doslovce sve to novo bogatstvo je na jedan ili drugi način bilo povezano s novim investicijskim bankarstvom”. Cjelokupno gospodarstvo zemlje postalo je iskrivljeno. Učenici i studenti napustili su tradicionalna zanimanja u ribarstvu ili inženjerstvu kako bi izučavali ekonomiju zarađivanja novca od novca.

Lewis naglašava kada je zakon sile teže konačno udario, a islandske tri najveće posve nove banke globalne veličine objavile krah u listopadu 2008. godine, “300.000 građana Islanda je osjećalo da snose određenu odgovornost za 100 milijardi dolara bankarskih gubitaka – što približno odgovara 330.000 dolara po svakoj osobi na Islandu”. Kako je maleni Island tako duboko zapao u teškoće? U stvari, mala skupina ljudi na ključnim financijskim položajima gorljivo je zastupala ponašanje jednako onom bankara u Londonu i na Wall Streetu. Prihvatili su isti model pretjerane financijske poluge (odnosno istraživanje optimalnih odnosa između vlastitog i tuđeg financiranja), filozofiju prihvaćanja rizika pod motom ništa se ne može loše dogoditi i prenijeli je u svoju malu zemlju. Sigurno ste čuli staru poslovicu: “Kada igrate poker, a ne znate tko gubi, to ste vjerojatno vi”. Tako je to vjerojatno bio Island. Ili kako je to rekao Lewis, navodeći analizu Danske Bank, na Islandu je nastala i jačala “nevjerojatna mreža kronizma”: bankari su kupovali jedni od drugih vrijednosne papire po uvećanim cijenama, pozajmljivali i uzajmljivali desetke milijardi dolara od članova svog malog islandskog klana, koji su to tada koristili za kupnju zbrkanog mnoštva inozemne imovine.

Privlačenje štediša

“Poput bilo kojeg novog djeteta u ulici”, pojašnjava Theo Phanos iz Trafalgar Fundsa iz Londona, “različiti ljudi prodavali su im najmanje kvalitetnu imovinu poput drugorazrednih zračnih prijevoznika, ispodprosječnih trgovina i slično”. Ali usput, naivni mali Island je ujedno privukao i upropastio mnoge druge naivne ljude. Jedan od načina na koji su islandske banke uvezle tako mnogo kapitala bio je kroz stvaranje štednih računa putem interneta, od kojih je najpopularnijih bio Icesave.com, koji je privukao štediše iz cijelog svijeta zbog ponuđenih visokih kamatnih stopa – uključujući i oko 300.000 štediša samo iz Velike Britanije. I nisu to bili samo pojedinci koji su se našli nasukani.

Naivni Britanci

Kada su islandske banke propale, londonski Daily Telegraph je izvijestio (14. listopada 2008.) kako je prema službenoj državnoj analizi, više od stotinu britanskih općinskih vlasti, kao i sveučilišta, bolnica i humanitarnih udruga na zamrznutim računima blokiranih islandskih banaka imalo ukupne pologe u vrijednosti većoj od 1,1 milijarde dolara. To uključuje, navodi Telegraph, više od četvrtine – 116 od ukupno 411 – lokalnih vijeća u Engleskoj i Walesu koja su imala najmanje 858 milijuna funti u islandskim bankama. Također su tu neke od najvećih regija u zemlji, kao na primjer Vijeće pokrajine Kent sa 50 milijuna funti, Gradsko vijeće Nottinghama sa 42 milijuna funti i Gradsko vijeće Norfolka sa 32,5 milijuna funti. Samo Sveučilište Cambridge imalo tamo je oko 20 milijuna funti pologa, dok je 15 britanskih policijskih postaja – iz mjesta kao što su Kent, Surrey, Sussex i Lancashire – imalo oko 170 milijuna funti zamrznutih na Islandu. Čak su i popularni pozornici “bobbies” imali svoja sredstva na računima na Islandu! Tako je i autobusna tvrtka Transport for London, zadužena za slavne londonske autobuse i podzemnu željeznicu imala oko 60 milijuna dolara pologa na Kaupthing Singer & Friedlander, britanskoj podružnici propale islandske banke Kaupthing. Islandska priča završila je na jednaki način kao i američka – i iz istih razloga: odgovorni bankari nisu razumjeli što može otići u krivom smjeru i koliko mogu izgubiti ako se tržište okrene protiv njih.

Iznenadni udar: Kriza Islanđane zatekla potpuno nespremne

Tisuće ljudi više jednostavno nisu mogle otplaćivati kredite, a kriza je Islanđane zatekla posve nespremne. Nakon dramatičnog podcjenjivanja rizika onoga što čine i nakon toga privatiziranja dobitaka, islandske banke su socijalizirale gubitke tako što su islandski porezni obveznici i država morali nacionalizirati tri najveće domaće banke.

Financijska pomoć: Zajam MMF-a

Kako bi nastavile poslovati nakon ogromnih gubitaka koji su prijetili urušiti cijeli financijski sustav zemlje, islandska vlada osigurala je 2,1 milijardu dolara zajma od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i 2,5 milijardi dolara zajma od skupine nordijskih zemalja. Prema CNN.comu (20. studenoga 2008.), “po prvi put u 25 godina se dogodilo da je MMF međunarodna sredstva doznačio zapadnoeuropskoj zemlji”. Islandski će porezni obveznici to otplaćivati dugo, dugo vremena.