Alpinista Milito Đukanović

izvor: dayline.info, piše: Blažo Davidović 

Uvijek sam imao stanovite probleme sa shvaćanjem državnih simbola i njihove uloge u društvu. Na primjer, ja sam planinar, dođem do vrha najviše planine na svijetu i odlučim zakucati Vegetu o snježnu podlogu. Ili Cedevitu. Mogu i Andol. Sardinu ili kravatu, svejedno. I eto državnog simbola Hrvatske. Međutim, nisam ja baš u pravu, jer sam nedovoljno politički obrazovan, i na vrh Mount Everesta ne možeš, ako si Crnogorac, na primjer, doći i zakucati Obodinov frižider na vrh. Neka što ga nema, jer Obodina više nema, nego što će ti frižider tamo gdje je led ionako ? I nema tog Šerpasa koji će tegliti frižider na planinu, pa još i takvu.

Moglo bi se, eventualno, ostaviti pršut Njeguški, bio bi trajan zbog temperature, ali ne i prepoznatljiv, jer bi Hrvati iz Drniša mogli slagati da je njihov, i eto svađe odmah.

A glupo je ostaviti i barski šipak na vrhu Mount Everesta. Dakle, alpinisti su u pravu, pogotovo oni iz Crne Gore, jer na vrhu ne možeš ostaviti ništa bolje nego zastavu svoje države. Ali, nije sve to tako olako bilo.

U nedjelju ujutro, umoran, iscrpljen i istrošen od prevelikih državnih obaveza, premijer Milo Đukanović spavao je u svom skromnom domu. Zazvonio je telefon, i on bunovan, nježno, onako crnogorski, gurne svojom ručicom gospođu Lidiju.
– Viđi ko je to, šta oće ?
Ustane premijerova supruga, u spavaćici od indijskog pamuka i kineske svile, prošaranom jelenjom kožicom, dotetura se do telefona.
Par sekundi nakon toga, vrati se u krevet.
Milo nikad ne spava, opozicija to zna, i on kroz san upita :
– Tko je bio ?
– Neki su se negdje skoro popeli, javljaju. Kao, radi telegrama, da im se pošalje.
– Đe ?
– A ne znam, možda na Rumiju, Durmitor, Đurđevo brdo ili Mogren, nevažno, spavaj, izbori su danas, trebat će ti snage.
Ali, nije Milo od jučer. Uzme zeleni mobitel ( taj mu je samo za savjetnike ) i, nakon kratkog informiranja, se prodere :
– E, ne vala, nema si-le ! Ne mogu se sutra popeti, ni prekosutra, mogu samo danas, i amen! Kako ne znaš? Šta jučer? Ako su se jučer popeli na vrh Mount Everesta,a znaju da su danas izbori, onda im je bolje da ostanu gore!

I tad su srčani crnogorski alpinisti još malo zapeli i nevjerovatnim naporima uspijeli se baš taj dan, u nedjelju, 23.05. 2010. popeti na krov svijeta.

Kabineti predsjednika ( Skupštine, predsjednika Države i Premijera ) promptno su reagirali : slijedi telegrami ushićenja, trijumfa, nacionalnog ponosa, zahvale…

I sad, zamislite samo, kakvih ima ljudi, onih sitnih, jadnih, bijednih, anonimnih, onih koje svaka Partija mlati kako stigne, oni su odmah zlobno gospodina Đukanovića prozvali Alpinistom.

Ovi drugi, koji znaju misliti i hrabro koračati kroz život, sigurni su da je taj datum izbora i trijumf crnogorskih planinara čista koincidencija, i svog Vođu su, zbog finala Lige prvaka u nogometu dan prije, od milja nazvali- Milito.

Ciljajući, dakle, na dva gola Diega Milita za Inter, a protiv Bayerna.

Pa je gospodin Đukanović odmah postao, istovremeno, i Milito i Alpinista.

Alpinista Milito Đukanović.

A nije se Milo popeo samo na krov svijeta. On je išao i više.

A nije dao ni samo dva gola.

Dao ih je više.

Samo na prošlim lokalnim izborima u Crnoj Gori, Đukanovićev DPS je dobio 12 od 14 općina.