Đukanović: “Dobiti status kandidata za članstvo u EU je nešto što bi sve crnogorske građane trebalo ispuniti zadovoljstvom”
izvor: rtcg.me, pročitala i Anđela Nenadović 
Predsjednik crnogorske vlade Milo Đukanović izrazio je veliko zadovoljstvo što je Crna Gora dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji te zbog mogućnosti da se uskoro stvore uslovi za početak pristupnih pregovora. Evropski povjerenik za proširenje Štefan Fuele, kako je najavljeno, posjetiće u srijedu Podgoricu i Đukanoviću uručiti odluku i mišljenje Evropske komisije o kandidaturi. Takođe je najavljeno da će se Fuele u četvrtak obratiti i poslanicima crnogorske skupštine.
Milo je podsjetio da je da je Crna Gora prva zemlja nakon 2005. koja dobija status kandidata za članstvo u Uniji. To ohrabruje ne samo Crnu Goru već i ostale države u regiji jer se na taj način potvrđuje opredjeljenje EU-a da nastavi politiku proširenja, kazao je Đukanović Radiju Crne Gore. Dobiti status kandidata za članstvo u EU za samo četiri i po godine nakon obnove nezavisnosti nešto je što bi sve crnogorske građane trebalo ispuniti zadovoljstvom, kazao je Đukanović.
javniservis.me 
Vidjeh danas malo na dnevnik taj prilog sa radia CG.. premijer nam je djelovao potpuno izbezumljen, sa konstanstnim pogledom u prazno, ka da je ne-daj-boze izgubljen slucaj..
Ja nisam u stanju da to odgledam, ali svejedno ne vjerujem da je premijer ispunjen zadovoljstvom. Naprotiv, vjerujem da je bio iskren kad je rekao da je standard vazniji od clanstva u EU, jer mu to stanje omogucava sivu zonu i kontinuiranu pljacku!
Ukrao je dovoljno, sad treba da opere, novac i sebe.
mene taj status ispunjava zadovoljstvom, harmonijom i dijalektickim mirom koji je samo jedan stupanj ispod onog s. marovica…trudim se
“Procitala i Andjela Nenadovic”, he-he…
Ni ja nijesam u stanju to da odgledam.Uzalud mi sve moje psihologije s kojima sam se susretala na faksu,dječja,razvojna,pedagoška..,neprimjenjive su u ovim uslovima i okolnostima.Ne mogu sebe umiriti i odgledati ga do kraja,mogu samo nastupiti onog trena kad nestane sa scene,a valjda će taj trenutak i doći.Tada mu mogu postaviti dijagnozu i poslati cijeli tim stručnjaka,koji mu naravno neće pomoći..
Pogledajte sta se radi u “evropskoj” Crnoj Gori…
1. Ovo je ocigledno napravio neko ko zna sta govori i radi, i drago mi je da pocinju akcije ovog tipa. YouTube je prvi kanal, trebalo bi link/mail poslati na milion adresa, Radio Kotor/Skalu, itd.
2. Ja bih prvi potpisao peticiju da se ne odnosi iskljucivo na pomenute parcele na Ljutoj. Jer u tom slucaju ja ne znam da li se ovdje radi samo o ljutom komsiji, konkurentskoj gradjevinskoj firmi, suprotstavljenom klanu ili necem cetvrtom, sto ipak ima smisla. Dakle, kad bi peticija pominjala ilegalnu gradnju generalno, prvi bih je ja potpisao.
3. S obzirom na (1), cudi ono ‘po Kotoru se prica’, jer spusta pricu na jedan malogradjanski nivo i obesmisljava peticiju, jer se stice utisak da se radi o carsijskoj prici a ne dobro istrazenoj temi. Ako se ‘nepoznati carinik’ ne smije imenovati (jer je povezan sa gradskim vlastima?), nadjite drugi nacin. No svakako, ako je tacna prica za carinika, mislim da bi ga trebalo imenovati (nema vezu u Google-u, da provali ko je uradio upload).
“Raspao se Varšavski pakt, pao je Berlinski zid, raspao se Sovjetski savez, stari lideri zauzeli su mjesto u muzejima, komunisti su zaboravljeni ili zabarakadirani na društvenim marginama, arhaični nacionalisti su pod jakim pritiskom međunarodne zajednice, a promjena vlasti i novi ljudi definiraju se kao svojevrsni svjetionik demokracije.
Zvuči nevjerovatno, ali Crnu Goru su zaobišle promjene i legendarne 1968. godine. Zapravo, u ovoj zemlji se vlast temeljito nije promijenila od 1945. godine. Urušavanjem jugoslavenskog komunističkog sistema, na crnogorskoj političkoj sceni desile su se tek dekorativne promjene, ponekad i samo terminološkog značaja. Tako je nekadašnji Savez komunista Crne Gore postao, vrlo jednostavno, Demokratska partija socijalista.
Komunisti nekad, komunisti tada, komunisti danas. Isti ljudi, ista partija, s napomenom da je unutar DPS-a Milo Đukanović, na spektalurana način (prvo je on bio isključen iz Partije, a potom je Milo isključio onoga tko je njega isključio ) odnio pobjedu nad suparnikom Momirom Bulatovićem.
Da skratimo i pojednostavnimo, Crna Gora ima autokratsku vlast, naprosto zato jer Milo Đukanović, poznat po tome što mu je prvo radno mjesto u životu bilo premijersko ( !??! ) ima vrhovnu vlast. On o svemu odlučuje i uvijek, bio predsjednik, bio premijer ( jer on osim toga ništa drugo ne bi radio ). Partija kojom rukovodi tvori mafiokratski, diktatorski režim u kojem poslušnici bivaju podobni, a svi ostali neprijatelji Crne Gore.
To je, između ostaloga, moguće i zbog toga jer je Crna Gora fizički mali prostor, sa malim brojem stanovnika. Sve se zna, sve je na dohvatu ruke, sve je na oku.
U Crnoj Gori je, recimo, moguće da par zrduženih medija prolijeva rijeke znoja objašnjavajući svima kako je vlast DPS-a slobodoljubiva, korisna, kreativna, mirna, demokratska, da bi jedva godinu nakon toga ti isti mediji „ shvatili „ kako je vlast veliko zlo za narod. Dakle, u prvoj varijanti, postojao je savez vlasti i tih medija, a onda je savez pukao, ali ne iz ideoloških razloga, jer je vlast ostala ista. Da i ne spominjemo to što je ovdašnje stanovništvo naviklo na idolopoklonstvo,izuzetno su istrajni u njegovanju kulta ličnosti, osobe kojoj pridaju božanski značaj. Pod Milom Đukanovićem, recimo, isti ljudi i isti narod išao je u rat, i stvarao mir, mrzio je Srbe i hrvate, obožavao Srbe i hrvate, gradio socijalizam, gradio kapitalizam, kupovao i prodavao, vodio bitku za Jugoslaviju, za Srbiju i Crnu Goru, pa i za Veliku Srbiju, pa onda za Crnu Goru, sada i za ” evroatlanske integracije “.
DPS je majka korupcije. Oni su dosegli savršenstvo u potkupljivanju ljudi, rade to javno, tajno, u spavaćim sobama, noću, danju, i onda dok još ne sviće rujna zora. Glasači DPS-a jesu ljudi sa stalnim zaposlenjem, mahom u javnim i državnim službama kojima upravlja upravo DPS. Dakle, pošta, carina, policija, vojska, republička administracija, lokalne administracija, državni mediji, razne inspekcijske službe, medicinske ustanove, škole, vrtići, državne kompanije- sve to, većim dijelom ili skoro u potpunosti, glasa za DPS.”
L.R.