Ljudi kažu da nije kraj svijeta ako se kopa tamo neki rt. Kažu dalje neki da će sigurno sve to veoma lijepo izgledati i biće pravo zadovoljstvo poći na Verige i popiti jutarnju kafu. Treći dodaju da je ionako sve uništeno i da je kasno za bilo kakvu akciju. Oni ostali se pitaju o čemu se zapravo priča, kakvi rtovi, kakve verige, koji svjetionici…
Sada znamo da je uništavanje civilizacijskog nasljeđa Kotora, a zaštita prirode i neizgrađenost svakako predstavljaju jedno od najvrijednijih civilizacijskih dostignuća ovoga kraja, utemeljena na falsifikatima, prevarama i potpunom zanemarivanju struke, kulturne baštine i budućnosti. Međutim, postoji nešto gore od ove institucionalne arogancije koja prati pomenutu agresiju na zaštićeni krajolik Kotorskog zaliva. Radi se o svojevrsnoj emocionalnoj masci koju na svojim glavama nosi šarolika svjetina Kotora, Boke ali i cijele Crne Gore. Ta maska ima za cilj opravdavanje pomenute i inih drugih, prošlih i budućih ljudskih, ekonomskih, institucionalnih ili ekoloških agresija. Vjerujem da dolazi kao manifestacija slijepe ljubavi prema dragom vođi ili češće, usljed osjećaja vlastite nemoći… Bilo kako bilo, iz jednog ili iz drugog razloga svjetina bira ne vjerovati vlastitim očima. Toliko puta su unazad ovih 25 godina oni stavljali tu masku na lice da je više niti ne mogu skinuti. Postala je dio njihovog identiteta i presudno bitna za njihove najveće ljudske i životne domete – preživljavanje još jednog dana… I sve tako dok ne dođu po njih ili do njihove kuće, a tada će već biti kasno…
javniservis.me 
Komentariši