Davno je prošlo vrijeme kada se sa ponosom moglo kazati da živite i radite u Kotoru. Sada samo neki žive, većina životari, a najveća većina se nalazi u stanju indukovane kome, koju su nam izazvali oni kojima najviše i odgovara da budemo u tom stanju. Naravno da su za svo to vrijeme oni budni i da vrijedno rade i zadovoljavaju svoje megalomanske potrebe, beskurpulozno otimajući sve što im se prohtije. Da izuzev pomenutih niko ništa ozbiljno ne radi, tj. da nema radnih mjesta, da su bukvalno sva preduzeća devastirana, da su kriminal, droga i sve vrste pošasti postali naša svakodnevica, i nije neka novost. Takvo nam je stanje u cijeloj drzavi,i na to smo se već navikli. Navikli smo se da nam jedno po jedno preduzeće i instituciju ili unište ili sele u Podgoricu, a i ovo malo što je ostalo spremno je za preseljenje. Posljednjih dana vidimo kako se dvije interesne grupe, ili partije, kako hoćete, utrkuju da nadmudre jedna drugu i Kotoru silom otmu luku, jedino nešto što je ostalo vrijedno, i od čega se može finansirati ako ništa drugo bar sport i zdravstvo u gradu, umjesto privatnih biznis projekata. Jedni pod plaštom privatizacije, a znamo što to znači u našim uslovima, a druga kao zaštitnik Kotora i luke se protivi privatizaciji, ali ne ni zbog Kotora, ni luke, ni građana Kotora, već samo zarad ličnih interesa. Svako normalan u Kotoru želi da luka ostane u većinskom vlasništvu grada, koji bi normalno od toga imao samo koristi. Ali ne u privatnom vlašnistvu nekolicine nedoirljivih koji lukom upravljaju na taj način da pare troše bukvalno bez kontrole a da grad od svoje luke nema gotovo nikakve koristi. Da ne pominjemo ulaganja u upravnu zgradu, i prihvatnu zgradu putnika, a da nemaju ni dvije bove gdje bi se kruzeri mogli vezati ili dva remorkera koji bi morali pratiti kruzere od Veriga ili Sv.Nedjelje DO Kotora. Veoma je vidljivo o čemu se ovdje radi i da su privatni interesi ,po ko zna koji put, stavljeni ispred društvenih. Dozvolimo li da i luka polako otplovi prema Podgorici, onda ama baš ništa ne ostade Kotoru i u Kotoru. Kotor je oduvjek bio,i biti ce grad pomoraca, pomoraca koji su širom svijeta slavom okitili i Boku i Kotor, pomoraca koji teško i mukotrpno zarađuju svoj hleb,i koji ne bi trebali dozvoliti da o njihovoj sudbini i sudbini njihovih porodica odlučuju nesposobni imaoci članskih karata pojedinih partija. Bio je Kotor i grad pomorstva, grad sa moćnom kompanijom, kompanijom koja je bila i ponos i lokomotiva razvoja i Kotora i Crne Gore. Bio je Kotor grad pomorstva, bio i bojim se da više nikad nece biti, ili nece biti do onog dana kada na odgovorna mjesta i u preduzećima i ministarstvima budu radili, a ne sjedali, odgovorni i školovani, umjesto političko, partijski, kumovsko, interesno podobnih. Crnogorska Plovidba je najbolji pokazatelj i neznanja i nestručnosti, koji se sasvim dobro uklapaju u citav CG poslovni ambijent. Prije svega osnovati dvije zasebne kompanije sa po dva broda, Crnogorska Plovidba i Barska plovidba, samo da bi se zaluđenom narodu pokazalo kako naša uspješna vlast može napraviti čudo i iz pepela prethodnih kompanija podići nove. Rezultat tog velikog i uspješnog posla je sledeći. Gubitak samo Crnogorske Plovidbe u prvom kvartalu ove godine 4,4 mil.$, Akumulirani gubitak 9,1 mil $. Ukupna potraživanja od strane Eksim banke 44,2 mil$. Ovi sjajni rezultati su postignuti sa novim brodovima koje tek očekuju dokovanja i neophodna ulaganja u remonte,tj.značajniji troškovi, pogotovo ako znamo da se radi o Kineskoj gradnji brodova. Ne treba ni spominjati da su brodovi registrovani pod CG zastavom iako je poznato da i najveće svjetske kompanije svoje brodove registruju pod zastavama takozvanih zemalja pogodnosti da bi izbjegle plaćanje višestruko većeg poreza. Iz svega ovoga je lako vidjeti da su svi ti poslovi oko osnivanja kompanija bili samo u cilju dnevnopolitičkih i ličnih interesa, a na veliku štetu svih građana koji ce konačno i vratiti sav dug Kineskoj banci. Sledeći korak svakako će biti novo kreditno zaduživanje da bi se vratio ovaj kredit, pa opet novi kredit i tako u nedogled. A za svo to vrijeme će u Kotoru i Baru poslovati dvije odvojene firme sa po deset i više zaposlenih, koje će dodatno opterećivati ionako opterećeno poslovanje kompanija. Umjesto da se pokuša spasiti bar što se spasiti može i smanjenjem troškova, prije svega mislim na administrativne, troškove reprezentacije, a potom dnevnice, putovanja,itd. i tako sa maksimalno ekonomičnim poslovanjem sačekati da se stanje na svjetskom trzistu stabilizuje,vozarine porastu,i počne zarađivati više nego u ovom trenutku. Jedna pozitivna stvar koja bi donekle dugoročno mogla da bude korisna je ta da bi trebalo na tim brodovima ukrcavati maksimalan broj kadeta i asistenata stroja, koji inače veoma teško mogu doći do zaposlenja. Njihove plate ne bi posebno opteretile poslovanje kompanije a država i Kotor bi od njihovih kasnijih deviznih zarada na stranim kompanijama imala višestruke koristi. Kompaniju svakako pod ovim i ovakvim menadžmentom i vladinim ekspertima čeka sudbina Jugooceanije i Brodogradilišta, u kojem je ovih dana proglašen stečaj i pored, do juče odličnih poslovnih rezultata i uposlenosti. Radnici šutnuti na ulicu bez gotovo ikakvih prava, samo zarad nečijih, a zna se i čijih interesa. Šablon je godinama isti, akteri takođe, samo se preduzeća mijenjaju, ali i njih je ostalo samo nekoliko i ako dozvolimo da i njih unište, niko nam poslije neće biti kriv, kad našoj djeci budemo morali objašnjavati zašto smo im ostavili veliko ništa, u stvari čak ni to, nego kredite koje ni oni za svoga života neće moći vratiti. Našoj djeci će ostati krediti, a njihovoj podebeli računi u stranim bankama, nama će ostati redovi za ljekove i medicinski tretman a njima mjesta u svjetski poznatim klinikama, naravno ko bude imao potrebe za time.
Špiro Vulović, Upravitelj stroja
javniservis.me 
Komentariši