Osveštan hram Hristovog vaskrsenja

“Crna Gora je u teškim vremenima opstala jer je njen narod umio da sačuva pravoslavnu vjeru”, kazao je patrijarh moskovski Kiril, navodeći da globalizacija briše granice i rastojanja i da je zato neophodno sačuvati kulturu, duhovnost i nacionalni identitet, prenosi Mina.

316597

Saborni hram Hristovog vaskresenja osveštan je jutros u Podgorici, a svečanosti su prisustvovali poglavari pravoslavnih crkava, među kojima srpski patrijarh Irinej, vaseljenski patrijarh Vartolomej, jerusalemski patrijarh Teofil i patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril.

Kiril je kazao da je hram Hristovog vaskrsenja spomenik prošlih kao i sadašnjih generacija koje su sačuvale vjeru, i simbol pomoći koja dolazi sa neba.

“Onaj hram nije samo spomenik vjere već i izazova ovog vremena. A njegov najepši ukras nije ikonopis već ljudi koji se mole”, rekao je on.

Kiril je kazao da onaj ko se moli zna da se sila božja ovaploćuje u ljudskoj nemoći, navodeći da je dokaz svega teška istorija crkve kao i Crne Gore.

“Vaš narod se sačuvao jer je umio da sačuva vjeru pravoslavnu. Kad su u prošlosti zavojevači ugrožavali opstanak Crne Gore, Crnogorci su sebe spasili ispovijedanjem pravoslavne vjere”, naveo je on.

Prema riječima Kirila, Crna Gora se sačuvala kao država, “jer nikad niste izdali vjeru pravoslavnu”.

On je upozorio da se u globalizaciji brišu granice i rastojanja i da je zato neophodno sačuvati kulturu, duhovnost i nacionalni ientitet.

Kiril je zahvalio mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju, navodeći da on svojim radom ne služi samo Srspkoj pravoslavnoj crkvi već čitavom pravoslavlju.

“Moliću se za jedinstvo pravoslavlja u Crnoj Gori, a naročito za Amfilohija, na kome je najveća odgovornost za sabranje naroda”, rekao je on.
Kiril je poručio da treba čuvati pravoslavnu vjeru, “jer se u njoj nalazi spas”.

Vaseljenski patrijarh Vartolomej kazao je u obraćanju vjernicima da radost svih nas umnožava činjenica da ovdje proslavljamo 1.700 jubilej od objavljivanja Milanskog edikta.

“Osvećenje ovog hrama nije ceremonija, već prizivanje svetog duha. Od danas pa nadalje u ovom svetom hramu, duh sveti će osvećivati vjerne i sabirati vjernike na zajedničke molitve”, kazao je vaseljenski patrijarh.

Osvećenje hrama je poziv na jedinstvo, rekao je on, navodeći da niko nema vlast da stvara drugu ili treću crkvu.

“Kao što jedna glava ne može pripadati dvama tijelima, tako ni Hristos nije glava dviju istovjernih crkava na ovom mjestu. Zato crkva ne postaje voljom nekih ljudi, ona nije udruženje ili svetovno jedinstvo nekih ličnosti koje svoje postojanje dobija onda kada joj neki sud odobri statut”, poručio je vaseljenski patrijarh.

Nakon što je jutros osveštan saborni hram Hristovog vaskresenja, organizovan je i svečani ručak na kojem su, pored ostalih, bili ministar vanjskih poslova Igor Lukšić i reditelj Emir Kusturica.

Osveštanju i liturgiji prisustvovali su poglavari pravoslavnih crkava, među kojima srpski patrijarh Irinej, vaseljenski patrijarh Vartolomej, jerusalemski patrijarh Teofil i patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril.

Svečanosti su prisustvovali crnogorski predsjednik Filip Vujanović, potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar vanjskih poslova Igor Lukšić, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, kao i predstavnici drugih hrišćanskih crkava i vjerskih zajednica.

Svečnosti su prisustvovalii predstavnici svih crnogorskih opozicionih stranaka, među kojima Mladen Bojanić iz Pozitivne Crne Gore, Janko Vučinić, Branka Bošnjak i Goran Danilović iz Demokratskog fronta, predsjednik Nove Andrija Mandić, Srđan Milić i Vasilije Lalošević iz SNP-a, Radovan Obradović iz DPS-a…

Osveštanje hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, u koji je do sada uloženo oko šest miliona eura, počelo je jutros u sedam sati.

Osveštanje je organizovano u okviru obilježavanja 1.700. godišnjice Milanskog edikta.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, na akademiji povodom osveštavanja Sabornog hrama održanoj juče, kazao je da Saborni hram poziva na slobodu vjere, koju je car Konstantin uredio Milanskim ediktom.

Vujanović je tada kazao da je Milanski edikt velika i vječna poruka koju zauvijek treba slijediti.

“Suština Milanskog edikta je da je vjera velika samo ako je zajednička, ako koegzistira i ako garantuje mir”, rekao je Vujanović.

On smatra da Saborni hram pokazuje privrženost vjeri.

“U ovaj sveti hram će ulaziti svi oni koji žele da promovišu mir, slogu i koji smatraju da su svi ljudi jednaki bez obzira kako se zovu, kojoj vjeri i naciji pripadaju”, kazao je Vujanović.

Comments

  1. kontrolce kontrolve says:
  2. Objavio/la Zipp Blog 08. Oct. 2013. | 12:45

    Razočarani turbocrnogorci

    I otvori se Hram Hristvog Vrskrsenja za sve vjernike i nevjernike. Hram postade glavna i jedina tema gladnog naroda Crne Gore.

    Bilo ja tako kako je bilo, nije moje da opisujem, dajem mišljenje, iznosim stav povodom hrišćanskih vjerskih ili „vjerskih“ mimoilaženja, stvarnih i vještačkih netrpeljivosti, ovoga i onoga.

    U dobru ga posjećivali – jedino to mogu reći kao inovjerac. A dobra neće biti, to znam (ne zbog Hrama).

    Lažni crnogorski intelektualci, lažne i obično za to dobro plaćene crnogorske „patriote“ sada lamentiraju nad sudbinom CPC i same države. „Iznenađeni“ su stavom i ponašanjem DPS-a, posebno velikog vođe Đukanovića, koji reče to što reče. Normalno, najprije udare iz sve snage po nejakom i bezličnom Vujanoviću – koji je samo figurativno predsjednik države, udare i po DPS-u, uzdanici istih tih turbocrnogoraca, a onda, onako skraja, veoma oprezno se usude uputiti neku kritiku i velikom vođi. Uz to, sve spočitavajući SPC-u i mitropolitu Amfilohiju njihovo ratnohuškačko srpstvo spočetka 90-tih: optužujući ih za zločine, za razne Dubrovnike, Vukovare, Sarajeva, Srebrenice. Normalno, turbocrnogorci i turbopatriote u toj svojoj pravdi i pravednosti, na koju se stalno pozivaju, ne pominju DPS i Đukanovića, tako da ispada da je 90-tih Crnu Goru u ratove i zločine gurnu sami mitropolit Amfilohije i SPC, da su oni bili svjetovna vlast.

    Od takvih crnogorskih „patriota i intelektualaca“ mi se prevrće utroba. Gadni i gadljivi su mi. Pogotovu što znam kakve su apanaže od vlasti veliki broj njih dobili da po službenoj dužnosti šire svoj „patriotizam“ i zatru svakog onog ko se suprostavi gazdama njihovih duša. Jedan od takvih trutbocrnogoraca je vlasnik, glavni i odgovorni urednik jednog, trebam li naglasiti turbocrnogorskog portala. U komentaru, mnogo kraćem, napisao sam gore navedeno, ali, očekivano, patriota po službenoj i apanažnoj nužnosti ga nije objavio. U danas objavljenom tekstu Crnogorac nad Crnogorcma, „intelektualac patriota“ – okrivio je CPC i Mitropolita Amfilohija za Dubrovnik i Srebrenicu, a ne jednog od svojih glavnih mentora. Očekivano, predvidivo, i tako degutantno.

    Patriotama po službenoj dužnosti ne smeta opšti kolaps države, bankrot, siromaštvo i bijeda nasuprot carske raskoši, vladavina neprava, zarobljenost institucija, kriminal i korupcija, nepromjenjivost vlasti…, smeta im svaki kritički angažman ili komentar. Patriote po službenoj dužnosti i turbocrnogorci brane državu (čitaj vlast, tj. lično Đukanovića) od velikosrpskog nacionalizma a upravo je ta i takva vlast svojim djelovanjem potvrdila teze protivnika crnogorske nezavisnosti da će suverena Crna Gora postati neodrživa, banana i privatna država jednog čovjeka.

    Stvarni uništitelji države Crne Gore su, pored aktuelne vlasti, upravo ovakvi turbocrnogorci, „patriote“, i slična apanažna kvazientelektualna elita koje je Crna Gora puna.

    • Molba za uredništvo da gornji tekst zamijene ovim.
      Bravo Zippe.

    • Војин Николајевич says:

      Новак Килибарда :”To što Hrvati rade na Debelom brijegu je smešno. Pravo da vam kažem, malo nas drži da Narodna stranka pošalje odred svojih momaka da ih potera do Konavala ili Dubrovnika. Uostalom, Dubrovnik nikada nije bio hrvatski. Intimno, više bih voleo da u Dalmaciji za komšije imamo kulturne Italijane nego Hrvate. Ukoliko ne bude deo Crne Gore, Dubrovnik će biti balkanski Hongkong. U svakom slučaju, garantujem vam, hrvatski neće biti – izjavio je Novak (“Politika ekspres”, 25. 5. 1991)

      Мираш Дедеић :” Напад на Дубровник, који је својевремено био црногорски и као такав предвиђен за престоницу Црне Горе, објашњавам тиме што се у њему Срби и Хрвати немилосрдно међусобно убијају. Ратна морнарица федерације покушава да преко тог напада уђе у град и допринесе мирном животу. А словенски Хитлер, Фрањо Туђман, наредио је да се блокирају касарне савезне војске и послао је хрватске резервисте да опколе војнике савезне војске да ови не би спријечили Хрвате да протјерају Србе из Хрватске… А што се тиче Италије, сматрам да, уколико дође до распада Југославије, она има сва права да поново узме територије Истре и Далмације. То би ми било заиста драго и увјерен сам да ће Влада Италије заштитити свој интерес, јер је то праведно са историјског аспекта. Словенија би, пак, због културних и традиционалних односа, могла да се уједини са Аустријом.” (1991. novembarski broj italijanskog lista IL POPOLO)

    • okreni konacno plocu says:

      zipp, poslovicno si patetican…vise ne znam jesi li totalni politicki analfabeta ili si mudro shvatio ulogu opozicionara -sa svakim pomalo (osim vlasti) i pricati ono sto bi doticni volio da cuje o sebi …lijepo kaze cvrc: zapishavanje zippe , zapishavanje …

  3. „… građani koji budu glasali za DPS glasaće za sigurnu i stabilnu Jugoslaviju, za uvaženu, poštovanu i dostojanstvenu Crnu Goru u njoj. Građani koji budu glasali za takozvanu „Narodnu slogu“ glasaju za one koji ne priznaju referendum o zajedničkom životu Srbije i Crne Gore, ne priznaju ovakvu saveznu Republiku Jugoslaviju i traže novi referendum. Građani koji budu glasali za takozvanu „Narodnu slogu“ glasaju za one koji ne uvažavaju narodnu volju o potrebi zajedničkog života Srbije i Crne Gore. Ko glasa za one koji traže da se bavimo ponovo sami sobom istražujući ko je stvarno za suverenu Crnu Goru, a ko je protiv, ko je zelen a ko bijel, glasa za naš povratak u prošlost, koji može da zadovolji gospodina Slavka Perovića, gospodina Kilibardu, ali Crnu Goru ne, jer to je nepotrebno košta i udaljava od svijeta, udaljava od svijeta demokratije. Oni koji budu glasali za DPS, znaju da glasaju za jednu pravoslavnu crkvu, da imaju svoj maternji srpski jezik, znaju da glasaju za Srbiju i Crnu Goru. Međutim, oni koji glasaju za takozvanu „Narodnu slogu“ glasaju za autokefelnu crkvu, glasaju za gospodina Antonija, glasaju za crnogorski jezik, sve protiv Srbije i Crne Gore, ne priznaju ovakvu Saveznu Republiku Jugoslaviju i traže novi referendum“! – Svetozar Marović, 1996.

  4. Pardon…vi to ne razumijete. Gradnja mnoshtva crkava i djamija zadnjih dvaesetak-triesetak godina je ZAPISHAVANJE teritorije koju SPC ili IZ smatraju svojom.
    Nema to mnogo veze sa vjerom.

  5. Zapišani ste svi sa kreditima mmf-a, ne treba vam niko drugi, sheeple

  6. Ali, pitam se: koji građani žive u ovoj Republici, koja svijest stanuje u Crnoj Gori. Ako se, dakle, najveći intelektualni potencijali svrstaju u red i samo pročitaju ovu formulu beskrupolozne prevare koja je urađena u Crnoj Gori, ali im se na prevaru pristalo, a ta formula glasi: DPS Kosovo 1989, DPS Milošević, DPS raspad SFRJ, DPS ratovi, DPS sankcije, DPS propadanje, DPS korupcionaško-mafijaški sistem, DPS NATO bombardovanje, DPS rušenje Miloševića, DPS Milošević u Hagu, DPS Đukanović i sporazum u Beogradu, DPS protektorat nad Srbijom i Crnoj Gorom, DPS slavljenje civilizacijskog loma Crne Gore, slavljenje civilizacijskog sloma Srbije, kao pobjede. – Slavko Perović

  7. Ima i Slavko svoj dps…

  8. Onda se gospodo, ja pitam, a ja znam odgovor, đe mi to živimo. I da li gospodo, ta tanušna grupacija od 0,5 odsto krvavih ratnih profitera u Crnoj Gori treba i dalje da drzi šaku u ruke i šaku u perčin ovome narodu. Ja bih odgovorio – treba. Ja bih odgovorio treba, jer ovaj narod je dozvao na ovaj način svoju sudbinu, jer je narod prihvatio prevaru i narod prihvata najjeftiniju demagogiju, koju ne bi priznali drugi narodi. – Slavko Perović

  9. “jer je narod prihvatio prevaru i narod prihvata najjeftiniju demagogiju, koju ne bi priznali drugi narodi”

    Narod je dio prevare, svako je zavistan od vlasti na neki način ili je sarađivao s njima, neki opet sanjaju da dođu na njihovo mjesto, tako da svako dobija ono što je zaslužio.

    Najgore je što par posto ljudi koji imaju mozak dobiju ono što im većina donese, al to je demokratija. Radikalna demokratija.

  10. koliko govana na jednom mjestu

  11. Koliko je bilo prisutnih na ovom svećenju hrama zna li se?

    • Bilo je masu svijeta ispred hrama na protestu što su napravile ove fejsbuk grupe i najnezavisniji intelekutalci na svijet i u Beograd. Ne bi sad sve da pričam jer je bilo toliko dešavanja na tom protestu, zato i kasni Johanov izvještaj, ali uglavnom ono ‘šišnjari’, ‘mafijo’ i slični performansi transformisanog građanskog kluba IN4S i sklekovi, nije falilo.

      Uglavnom, onima koji žele da razdvajaju suštinu od forme, već odavno je jasno a poslije skorašnjih dešavanja najprije a to je da Crnom Gorom vlada jedna ograničena svijest, jedan obrazac postupanja i način razmišljanja i življenja u procentu od najmanje 95% bez spremnosti i šanse da se išta po tome pitanju promjeni osim same forme. U suštini ovdje je kritika u stvari samokritika jer kada govore o drugima oni podsvjesno govore o sebi, oni što su navodno građansko najhrabriji u stvari su najveće kukavice, oni što prosipaju najviše pameti u stvari su najveće neznalice i sve se svodi na ono Njegoševo “Niko srećan, a niko dovoljan niko miran, a niko spokojan; sve se čovjek bruka sa čovjekom gleda majmun sebe u zrcalo”.

  12. Kod hrama je postavljen jedan spomenik. O ukusima nećemo raspravljati mada bi se imalo šta za reći glede umjetničkog dojma, ne. Predstavlja razapetog Hrista na krstu koga je obgrlilo drvo a na drvetu je izrezbareno 4S pa me interesuje kako srpska nacionalistička inteligencija, a pogotovo u Crnoj Gori, jer im je to posljednja linija odbrane, svoje nacionalne osjećaje veže za vjeru koja bi trebala po logici stvari i po učenjima da bude univerzalna? Tako imamo srpskog Boga, srpske anđele, srpsku Novu Godinu, srpske svete planine… Jednom davno gospodin Risto Radović je držao tribinu i pričao utiske iz posjete Francuskoj gdje je sreo jednog starog Crnogorca koji je davno odselio i koji mu je sa čuđenjem pričao da je tek nedavno saznao da su Grci Srbi, kada ga je pitao kako Srbi, odgovorio mu je pa i oni su pravoslavci. Isto tako u ovom nedavnom ratu koji je Srbima spremila ova globalna mafija pa su pod njenim uticajem neznaveni pohrlili da osvajaju neke gradove po Bosni, jel’, e u tim pohodima imali su za običaj da svakom gradu promjene ime u Srpski ovaj, Srpski onaj ili jednostavno Srbinje. Zbog toga je čak i Dobrica Ćosić reagovao govoreći da se time indirektno priznaje da nešto nije tvoje kada imaš toliku potrebu da to ističeš, čak je koliko me pamćenje služi i napisao jedan tekst. Dakle čemu tolika potreba za agresivnošću prema drugima i želja da se dokaže sebi a i drugima da su i drugi ono šta ta je ‘elita’ uzela za pretpostavku da moraju biti pa se tom prilikom i služe otvorenim falsifikatima i mitomanijom a ono šta im je najveći adut u svemu je vjera, jer svaki kontra argument će iskoristiti da je ne samo protiv njihovih stavova već protiv vjere i naroda uz nezaobilazan arsenal poznatih kvalifikativa sa upotrebom nacističko fašističkih prefiksa. Sad što oni drugima brane pravo na sopstveno ja i ne priznaju pola Evropa a neki i više to već nema veza sa time. Tako imamo da su umjereni srpski nacionalisti oni koji tvrde da je Srpski cio Balkan dok oni malo ekstremniji se lagano šire ne samo do Rusije već i do Bliskog Istoka.

    Zamislite samo situaciju da je Crnogorska Pravoslavna Crkva uz pomoć policijskog helikoptera popela na neku planinu crkvu koliko bi tona tekstova izašlo iz patrijotskih portala, intelekualaca i političara? Kakve bi samo tu parodije i ismijavanja nastala i ono što je najbitnije i najstrašnije, kako se uzme, koliko bi ta crkva trajala uopšte među ove transformisane građanske i miroljubive građane a da ne poleti u nebo? Zamislite da CPC uzme da gradi crkvu u Pljevljima, Beranama ili nekom drugom mjestu a da nije Cetinje? Kakav bi bio ili kakav je bio odgovor pravdoljubivih transformisanih građana sklonih pomirenju? No, ajde da se lažemo Zippa radi i njemu sličnih. Za sve je na svijet i u Beograd, naravno, kriv ‘crnogorski fašizam’ i tačka. Idemo dalje. Crnogorsko ga bi, pa ga nema više. Nije šećer u vodu.

    • Војин Николајевич says:

      Штовани Ладо, да ли сте ово написали двадесет пети наставак осамнаестог саопштења? :)

      • Војин Николајевич says:

        Или се ради о деветом наставку саопштења бр. 14. ? ;)

      • Војин Николајевич says:

        У седмом наставку саопштења бр. 14. пак, пише ово…

        “Po Đonoviću Ranku, bradatoj ljigavoj skalameriji, Đukanović MORA da se – voli! I „vole“ ga samo zbog njegovog korita, loču li, loču! I svaka buduća grok-grok vlast će se na isti način, prema grokljancima ponašati, a koritaši će da je „vole“ i da loču splačine iz korita. U tom smislu, dnašnja himna, koja je bila, ćuti Grok-đonaj o tome, himna LSCG, treba da se zamijeni nekom GROKhimnom, da bi sve bilo na svom mjetsu.

        Ćuti Grokđonaj da je LSCG iznio na svjetlost dana, vječne zastave crnogorske: krstaša i dvoglavog orla, ćuti da ih je Đukanović ukrao i dvoglavog orla FALSIFIKOVAO, približavajući ga, dizajnom, da liči na orla sa srpske zastave i grba koje je Srbima, hatišerifom, dao – sultan!

        Ora Crnogorca nikad nije bio zlatni, niti je ikad bio dizajniran ka Milov! Nikad nije bio zlatan, nego bijel, sa bijelim, a ne zlatnim obrubom zatave! I – nikad nije bio državna, nego dvorska zastava, a državna i vojna zastava je bio – krstaš!”

        :)))

  13. meni izgleda ovaj hramkao Hram svetih ratnih profitera i lopina

  14. Dok se nije javio OKP kako bio dao marovićevsko-tajovićevski komentar nijesam bio siguran da sam pogodio suštinu, tj. da sam je uspio pravilno opisati. Međutim, falilo je još nešto – komentar Lada Tajovića.
    Sada je sve došlo na svoje mjesto :)

  15. Bas su se prosuli na celu sa Vucinicem i inima. Ne mogahu otrpjet pet dana. Te defile inih kod Draska Djuranovica. Ima ona “kada ne znas sto ces da kazes bolje je da cutis”.

  16. Otvaram ovaj portal neki dan nakon dužeg vremena i čitam tekstove. U komentarima na jedan stariji tekst, Lado Groktajaj leleče kako se sprema neka koalicija srpskih nacista i crnogorskih izdajnika “po sistemu ko koga prevari”. Otvaram drugi noviji tekst kad tamo, gle čuda, komentar OKP o pravljenju neke koalicije “po sistemu ko koga prevari”.

    I ribica u akvarijumu ima zavidnu koncentraciju u poređenju sa Ladom Groktajajem i njegovom nikovima.

  17. Lele, lele… Izgrađen hram u Podgorici… Otkud on odjednom tu? Šta da radimo kuku nama kukavcima? Ko će da se spali u znak protesta? Ko će da izvrši harikiri ispred hrama, kako predloži Slavko na blogu? Te kako je samo kičast, kako je samo megalomanski, nehrišćanski neskroman… Zašto ne napraviše manji pa da ga zovemo limenka kao onaj na Rumiji? Kako je samo ružan, pa još ona četiri s (samo sloga Srbina spašava)…

    Lado brate, ne daj da zaraste onaj kamen temeljac crkve Svetog Prepodobnog Brajana Crnojevića. Priloži koju dindžu ili se bar prihvati motike.

  18. Brate Groktajaj, ona na Rumiji je bila skromna pa vam nije valjala. Tačno čovjek ne zna kako da vam udovolji.

    Nebitno, bitno je da se izgradi. Da se ne postavljaju samo kameni temeljci. Koliko je Groktajaju i CPC-u zaraslo krša u zemlju za ove dvije decenije, trebalo bi ih procesuirati zbog uništavanja obradivih površina.

  19. okreni konacno plocu says:

    ti si sekula moderni pravoslavac …biti istovremeno moderan i ortodoxan je kich,
    zar ne?….kich pravoslavac …sve se moze prepakovati ako je u skladu sa nacionalnim interesom i politikom …

  20. Koreni omraza kod suseda

    Najniži soj među srpskim nacionalistima su oni koji se razmeću svojim i srpskim manama i možda su baš takvi rodoljupci izazvali omrazu susednih naroda i podstakli njihovo nepoštovanje prema Srbima i Srpstvu.

    Piše: Dobrica Ćosić

    Srbi veruju da imaju slavnu prošlost. To je najviši izraz njihove samosvesti. To je metafizička dimenzija srpske svesti. Prošlost je Srbima apsolut, kao religija. Bog. Oni ne znaju šta je stvarno njihova prošlost. Junaštvo, žrtvovanje, stradanje… to nisu racionalne, životonosne kategorije, to su mitovi i religiozna osećanja. Srbi su glavnim krivcima za svoje nesreće učinili – izdajnike. Ta inverzija istine i svesti utemeljena je u našem mitu – kosovskom. Vuk Branković je poneo glavnu krivicu za poraz, izgibiju i potonja stradanja srpskog naroda, a ne Murat i Bajazit. Srbi su sami sebe okrivili za svoju istorijsku nesreću. To je, verovatno, jedinstvena nacionalna svest, bar u evropskom prostoru. Da li je to duhovna snaga, vera, grandomanija, suludost? To svojstvo je bila idejna, moralna, antropološka odrednica u mnogim zbivanjima, najčešće kobnim. Ta odrednica – izdaja, učiniće čitavu srpsku narodnu svest o sebi nekritičnom, neistinitom, nerazumnom. Ona će se protegnuti i na mir, na sve opštenarodne poslove.

    OTADŽBINA SAMO U RATU
    A srpska istorija ne pominje jedno biće koje nije ni junak ni izdajnik. NJega ne vidi, ne pridaje mu pravi značaj. To je snalažljivi čovek. Čovek sposoban da opstane u svim okolnostima. Ti snalažljivi ljudi su održali Srpstvo.

    Januar 1986.
    Osnovno je pitanje: kako od Srbina stvoriti građanina? On može da izađe iz ovog istorijskog ćorsokaka u kome se našao samo ako izgradi svoju građansku svest i građanski moral. To znači: istorijski sadržaj nacionalnosti i kolektivnosti preobraziti u sistem individualnih vrednosti, od kojih je izvršavanje dužnosti prva vrednost. Niska i nedozrela građanska svest Srba uzrok je mnogim njihovim porazima u miru. Srbi su bili dobri i hrabri vojnici, ratni pobednici, a loši su i plašljivi građani, slabi graditelji života. Zato su kao većinski narod u Jugoslaviji pali na stupanj potčinjenih. Junak u ratu za slobodu postao je kukavica u miru i slobodi. U ratu je živeo od srpstva, u slobodi i miru mora živeti od čoveštva. Za Srbe, otadžbina postoji samo u ratu. A Narvid mudro opominje. **Otadžbina, to je velika zbirka obaveza**.

    U miru ne manja no u ratu.
    Današnji Srbin se raspinje između epskog mita i potrošačke trivijalnosti, s težnjom da se konačno prikloni potrošačkom modelu života i izgubi duhovni subjekt. Ako srpski narod iz ove tragedije u kojoj se našao ne izađe sa svešću o uzrocima svog poraza, izgubiće se u sivilu i ništavilu potrošačkog društva. Ako svešću o sebi ne prevlada svoju tragediju, ona će se pretvoriti u grotesku.
    Nepoštovanje sebe naše je najizraženije karakterno svojstvo. Čovek koji sebe ne poštuje nema razloga ni drugog da poštuje. On se drugih plaši, pa im se ulaguje, ili ih prezire, pa ih vređa. Tako se danas ponaša ljudska većina u ovoj razorenoj i raskaljanoj Srbiji. Šta je danas Srbin? Bahati rajetina! Čovek koji zaboravlja na stid. U ovoj zemlji sloboda je u prostaštvu našla svoju potvrdu i svoj spontani izraz. Prostaštvo se iz seoskih krčmi i zadružnih dućana, sa pijaca preselilo i u srednje škole, Univerzitet, bioskope, pozorišta, koncerte rokenrola, radio, televiziju, **žutu štampu**, **modernu književnost**, na Terazije i u Knez Mihailovu… Prostaštvo provincije i periferije, jedno opasno, siledžijsko prostaštvo osvojilo je našu **prestonicu**.

    ENERGIJA NOVIH PORAZA
    Sada je mlada inteligencija isto što i mladi radnici, studenti se ne razlikuju od traktorista i šofera, periferija od centra grada, selo od sreske varoši, seoska kuća od gradske… Sve se izjednačilo. Uprostačilo i vulgarizovalo. Svi smo bili drugovi, sada smo svi komšije. To agresivno razgalamljeno, raspsovano prostaštvo je bitna duhovna odlika **mladog naroda** u kojem su devojke – ribe, a vođenje ljubavi – tucanje… **Samoupravljanje** je onemogućilo selekciju kvaliteta, a omogućilo vladavinu mediokriteta uz kontrolu najneobrazovanijih, dok je elitizam ideološki proganjan kao socijalni kancer. Srbija je **napredovala** u primitivnu i jadnu zemlju. Prljava, neuređena, neurbanizovana, sa rekama zatrovanim industrijskom vodom, gradskim fekalijama i nečistoćom, sa zapuštenim poljima i parlozima, rđavim putevima čiji su jarkovi pretvoreni u đubrišta… U Srbiji nema sklada između čoveka i prirode, između kuća i ljudi. Nagrđena je priroda, u Srbiji su još lepe neke biljke i poneko drvo, ono što nije **delo ljudske ruke i uma**. Nacionalni ciljevi danas su: higijena, uljudnost, ozbiljnost, dostojanstvo.
    **Istorijske nacije** su nesrećne i nepodnošljive. One i svoje poraze pretvaraju u slavu. Istorijska taština je nacionalno svojstvo svakog Srbina. Istorija je naše nacionalno bogatstvo – u svesti svakog rodoljuba i znanju svakog učitelja. Nemamo ničeg većeg od prošlosti. Ali to bogatstvo je ruda – smeša sa skromnim procentom **plemenitih** metala. A njih treba distrakcijom odvojiti i dati im vrednosni oblik. Bez te umne i imaginativne tehnologije bogata prošlost ne samo da ne znači mnogo, da ostaje samo **prirodni resurs**, nego je i izvor zabluda, podstrekač novih stranputica, energija novih poraza. Naša kultura još nije pretvorila nacionalno bivstvovanje u vremenu i prostoru u univerzalna saznanja i iskustva, u filozofiju istorije, u umetnost. Naime, nacionalna istorija nije postala nacionalna kultura.
    Najniži soj među srpskim nacionalistima su oni koji veličaju srpsku spontanost, a to znači prostotu, oni se razmeću svojim i srpskim manama. To su Srbende. One toliko vole Srbiju i srpsko, pa hvale i slave i najgore srpske mane, smatrajući to pravim rodoljubljem, a tu hrabrost samo srpskom vrlinom. Možda su baš takvi rodoljupci izazvali omrazu susednih naroda i podstakli njihovo nepoštovanje prema Srbima i Srpstvu. A takvi mi kad prolazim Knez Mihailovom ulicom odvaljuju rame, dokazujući mi prisnost i sledbeništvo.

    3. avgust 1986.
    SRBINU SRBI ISTI
    Tolstoj je zapisao u svom dnevniku: **Tip Rusa zanetog zbog nedostatka veza sa životom.**
    Koliko poznajem rusku literaturu, mnogo je takvih Rusa bilo do 1917. A onda su ih boljševizam, staljinizam, borba za komunizam, sve privezali za život. Za užasan život.
    Srbina **zanetog zbog nedostatka veza sa životom** nema. Srbinu se lice ne vidi od života i njegove prljavštine.
    Najčešći tip Srbina je čovek koji ne pravi razliku između drugih ljudi i sebe. Ni po dobru, ni po zlu. On voli samo one koji liče na njega. Srbin ponekad pristaje samo na razliku između moćog i potčinjenog, bogatog i bednog, tuđina i svog, onog koji drži batinu i onog koji trpi batine. Srbinu su, uglavnom, svi Srbi isti. Ako je neko lopov, njemu su svi lopovi, ako je pokvaren, svi su mu nepošteni, ako je pošten, svi su mu pošteni. Otud njegova lakovernost. Najgora, bar meni, srpska osobina jeste napadna familijarnost, ta strast da svakog koga sretnu prisvoje i učine sebi ravnim. Srbin ne nastoji da se uzdigne: on se svagda trudi da visoke povije. daleke približi, čiste isprlja… Srpski karakter još nije izrazila srpska književnost. Ja sam, najčešće popravljao Srbe i projektovao ih po svojim modelima, imao sam iluziju da ih mogu literarnom fikcijom u duhu i duši menjati. A nisam dovoljno isticao ona najčešća i loša svojstva Srba. Bilo me je stid da ružno govorim o narodu koji pati, o ljudima koji me hrane, čuvaju i uvažavaju.
    A jadan Srbin toliko se svikao na patnju i bedu da i najmanje promene prihvata kao oslobođenje, spasenje, sreću. I ja sam, kao većina pisaca malih i neslobodih naroda, u svakom svom književnom junaku – video narod.

    TITOIZAM I – POSLEDICE
    TITOIZAM je uslovio demoralizaciju srpskog naroda koja, mislim, nije manja no ono beznađe posle pada Smedereva 1459. ili ono iz 1813. posle sloma ustanka. U ovakvom duhovnom i moralnom stanju, srpski narod nije sposoban da izvrši svoj preporod.

    MONOPOL PARTIJE
    NAMA je zabranjeno i da brinemo za svoje postojanje. Tu brigu monopolisala je partijska oligarhija na osnovu ratne pobede i Titove despotske volje. Narod kome je zabranjeno da brine za svoju budućnost ostaje bez odgovornosti za svoju egzistenciju, ostaje bez morala kao kriterijuma vrednosti i delanja, ostaje bez kritičkog odnosa prema sebi, ostaje bez nade. Duhovni i moralni pad srpske nacije zbio se usled nedostatka samokritičkog odnosa prema sebi. Jer i pravo na kritiku i samokritiku monopolisala je partijska oligarhija. (Avgust 1986.)

  21. Filjip pušti u pogon silos zvani hram srBski. Da ne bi srBskih patriJota iz Republike Šumske, sjevera Cg, Južen Srbije i sa Kosova – propade svetosavsko posijelo. A što vas Ceculja iznevjeri? Blagoš vama budalama koje nemate ljeba da jedete a avetate za popovima srBskim!

  22. Možda bude unteresantno . Ugao je ugao :

    Одштампај
    Милански каравани екумениста и унијата!
    категорија Православље / дана 08/10/2013 у 14:14 часова /

    Протутњаше каравани „Миланскога едикта“ кроз Србију и Црну Гору. И ако су многи упозоравали /међу њима и поједини свештеници СПЦ-а/ на масонски и неопагански карактер тих приредби, никакав већи протест се није догодио, а то говори о духовном стању народа.

    Гротескно позорје се, ипак, догодило у Подгорици. У „држави“ где половина новијех ђетића мрзи и помисао на Србију, контра оних који, „слепи код очију“ , водеће екуменисте и унијате доживљавају као „спасиоце православља и србства“.

    Храм Христовог Васкрсења у Подгорици је, пре свега, финансиран од крвавог новца Мила Ђукановића, његовог брата Аца и црногорске мафије. И не само тај храм, већ, годинама Ђукановићи финансирају митрополију црногорско-приморску.

    Те године, пред крај 20 века, у тренутку када се постављао крст на главну куполу тога храма, пукао је гром који је малтене потресао целу Подгорицу са околином. Многи су то протумачили као Божији благослов. Неколико месеци после тог догађаја, до мене су дошле фотографије са освештавања звона испред цркве у Џорданвилу/САД/. Између осталих, служила су и два светитеља: Свети Јован Шангајски, те Свети Филарет Вознесенски. Био је ту и владика Сарачевић, један од многих Срба који су служили у, тада, исповедничкој Руској Православној Цркви Заграничној. Оно што је занимљиво, јесте то, да је Господ ниспослао голубове /који символизују Господа Светог Духа/ на освештане крстове. Кад поредим гром који је пукао у Подгорици и голубове у Џорданвилу?

    Један црногорски политичар ми је написао на друштвеној мрежи да „чудно“ тумачим Божије знакове. Можда сам у криву, али су мени голубови из Џорданвила благослов, а ово ми не личи баш на Божије благовољење.

    И шта се десило у Подгорици? Позивање на „лажни“ мир, две, три изјаве архијеретика Вартоломеја и КГБ-овца Кирила да се замажу очи…А храм се освештава са све редом хоџама, католичким прелатима, комуњарама и свим осталим Христоборцима. Има ли ту благодати? Шта говоре канони Цркве Православне, или они не важе у новом добу, где се припремамо за васељенски мир и свејединство ?

    Народ можда не зна, Васељенски патријарх је 1965. године скинуо анатеме са католика које су бачене 1054. године, а да се Ватикан није одрекао богохулног учења „о исхођењу Светог Духа и од Оца и од Сина“. Васељенска патријаршија је ушла у пуно општење са крвожедном римском куријом, признала им свете тајне и све остале православне цркве које су остале са њом у општењу /све помесне цркве, изузев тада Руске Заграничне Цркве, Грчке Истинске Православне Цркве, Катакомбника у Русији…/ увела у евхаријстијско јединство са Ватиканом.

    Да то пластично објасним:

    Свештеник на литургији у било којем српском селу вади честицу за Иринеја, Иринеј вади за Васељенског архијеретика, а овај за Папу. Тако било који Пера, Мика, Жика који присуствује на литургији у СПЦ-у, у пуном је јединству са сатанским намесником у Риму.

    Пратећи извештаје и коментаре на интернету нисам могао чуду да се начудим од толике мржње појединих „црногорских интелектуалаца“ и коментара несвесног пука. Ту је било свега, од позива на комадање Србије, помињања „посрбица“, захтев за „црногорску цркву“, а све уз елементарно не познавање суштине Православља, Цркве, Светих Отаца. Расписали се ђетићи, а 99% монтенегрина не зна „Оче наш“ и „Символ Вере“. И апсурд над апсурдима: монтенегрини нападају Риста Радовића, човека који се директно бори за њихове циљеве: признао је намештени референдум, непостојећу црногорску нацију, изјавио да са „Хрватима имамо исту веру“, уклонио назив „српска“ из митрополије, водећи је екумениста који је вешто са Коштуницом и Сатанасијем „минирао“ скуп косметских Срба „Остајемо у Србији“, маја ове године…Списак његових недела је дугачак, док му несретни црногорски Срби и даље држе свећу, слично као и косметски Срби оном несрећном Вулину.

    Свети Цар Константин Србин и мајка му Света Јелена /коју нико ни споменуо није!!!/ остадоше далеки Римљани који су се овде случајно задесили. Непристрасни посматрач би, слободно, могао додати да су неопагански дух, католички прозелитизам, та религија новог доба у потпуности испоштовани, док Христа и хришћанства ту, заправо, и није било.

    Један мој пријатељ је написао: „Свака издаја је тешка, али је издаја вере најтежа“!

  23. Hvala Lado Tajoviću za ovo podsjećanje !

    • Војин Николајевич says:

      Штовани Ладо,

      зар Вам није смијешно да под ником Храм подржавате себе у постовању текста којег сте грешком потписали такође као Храм а не Ладо Тајовић? Не бркајте када се потписујете као ОКП и Храм, а ја ћу се правити да ништа не видим. :)

      • Nikolajeviču,

        ako upotrijebite elementarnu logiku zaključićete na šta je komentator ‘hram’ mislio. To što ste vi navikli shodno vašim kolegama, urednicima IN4S, da pišu pod više nikova a pokadkad u njima da glume zatucane crnogorske nacionaliste, to je već druga priča. Lado Tajović piše samo pod ovim nikom i ako vam se učini da ga vidite još ponegdje nije njegova krivica.

      • okreni konacno plocu says:

        ne trudi se ,lado…vojin je vrlo tanak sa logikom…tu je najtanji …

  24. mozda tako i treba, istorija ce pamtit mila i amfilohija, a ostatak nece ni potomci. to sad ni revolucije i kontrarevolucije ne mogu promijenit i zaboravit.
    svidja mi se ovo pobijanje mednjika po crnoj gori, brdjanima sve sjeverno od bioce i rijeke zete, a vi se dolje komatite cije je sta i ko je od koga. bice nezgodno oko sin djona, to je vec toliko isprekidana crta, da ce se morat zvat ujedinjene nacije da odrede pravednu medju.

  25. Ja mislio da je Crna gora opstala kao multietnicka i multivjeska drzava zbog multietnicke i multuvjerske tolerancije. Kad ono… Ka’ ce da prestane ovo uno-mono etnofilitsko zapishavanje teritorija? Ili, bar, ka’ ce da se fizioloshke radnje da prestanu da se javno medijski promovi
    Shta mislite o organizovanju Pishijade; javnog takmicenja svih vjerskih lidera svijeta u pishanju u dalj? Uz s vve duzno poctovanje, mene vjerski poglavnici podsjecaju neodoljivo na klovnove i zalosno da nijesu od publike tako i tretirani.

  26. Čas nebeske ekonomije

    Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednog mrzeti, a drugog voleti, ili će jednom biti privržen, a drugog prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

    (Jevanđelje po Luki, 16:13)

    Još im je rekao: “Ne preterujte sa skupljanjem bogatstva na zemlji, jer će ih izjesti trulež i crvi, ili obiti i pokrasti lopovi. Načinite sebi bogatstvo na nebesima, na mestu gde ih larva i crv ne mogu pojesti i na mestu gde lopovi neće obiti i pokrasti. Na istom tom mestu na kojem je bogatstvo tvoje, tamo neka bude srce tvoje.”

    (Jevanđelje po Mateju, 6:19-21)

    Ko se još ne seća one anegdote o popu koji je iz čamca ispao u vodu, ljudi mu vikali “Pope, daj ruku!”, a on se udavio. Posle im na obali neki čiča rekao da su pogrešili i da su trebali da viču, “Pope, evo ruke!”, pa bi ga spasili.

    Naravoučenije je čini mi se jasno…

    Elem, taman kada pomislimo da će skandali u vrhu SPC makar naterati čelnike tog profitabilnog udruženja da se povuku u tišinu i ne provociraju dalje, oglasi se neko od najglasnijih i najagresivnijih rukovodilaca te očigledno i u kriznim vremenima uspešne firme.

    Kada se ispucaju priče o Kosovu i lažnom patriotizmu, vreme je da se zakuka nad materijalnom situacijom. Za tu temu se stručnim našao ni manje ni više nego Risto Radović, poznat i kao mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, premda ga određeni broj vernika i onih koji to nisu često naziva i Risto Sotona. Ovaj samozvani stručnjak za geopolitiku, ljudsku seksualnost i uređenje porodice, sada ističe i svoju kandidaturu za Nobelovu nagradu za ekonomiju.

    Tako, pomenuti Radović je na pitanje o tome zašto SPC ne pomaže stare i nemoćne, a kao deo svoje tako često isticane misije pomaganja nesretnom narodu, recimo izgradnjom nekog staračkog doma, primetio da je njegova mitropolija u “materijalnoj nemoći” i da ne može da gradi staračke domove.

    Kada se ta ocena uporedi sa podatkom da manastir Ostrog, kao deo te mitropolije, godišnje neoporezovano prihoduje oko 50 miliona evra, priča postaje više ne ni smešna, nego tragično bezobrazna. Čak i da ne znamo da se stvarni godišnji prihodi od tzv. “usluga” SPC mere milionima evra, već sam primer Ostroga bi bio dovoljan da se svako sa makar malo morala povuče u mišiju rupu, izvini vernicima i nikada više ne progovori. Dabome, Risto Radović nije od takvih, a i zašto bi bio kada mu se može da bez posledica govori o čemu god hoće i da bude bezočno drzak preko svake mere.

    Tako, čak ni ne trepnuvši, on ocenjuje da je sasvim prirodno da SPC gradi stanove i drži hotele, potkrepivši svoju tvrdnju izjavom sa same ivice razma i izvan svake granice dobrog ukusa i pristojnosti: “Sve je to u slavu Boga i za dobro naroda”.

    Nedostaje ipak bilo kakva indicija gde je to hrišćanski bog i kada tražio od svojih mitropolita da podižu stanove, vile, vladičanske dvore, hotele, motele i spa centre i na kakvo je to dobro naroda. Ono, ne razumem to “dobro naroda”, ako će u tim objektima morati crkvi da plaćaju kirije i troškove boravka i svakolikih usluga. Verovatno je Radović mislio na ono da su čudni putevi gospodnji i da su i on i drugi sveštenici valjda narod, pa ako oni zarađuju, nekako i ceo narod zarađuje. Samo tako mogu da razumem njegovu poruku novinarima koji su ga pitali o crkvenoj imovini, da se “ocrkvene”. Pretpostavljam da im je poručio da se zamonaše i zapucaju ka mestu nekog od čelnika SPC, te će se i sami obogatiti. Ako u međuvremenu SPC od Budve dobije par hiljada hektara obradivog i građevinskog zemljišta koje potražuje, uz brojno drugo zemljište širom Crne Gore, Radović će biti više nego u pravu, jer će tada postati još bogatiji. OK, znam i da zvuči u najmanju ruku bizarno kada kaže da crkva traži i zadužbinu Vasa Ćukovića u Risnu, pa da tu gradi starački dom, ako se zna da je na tom mestu već dugo Specijalna bolnica za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju. Ko zna, možda Radović planira da tu ostvori starački dom, a pacijente preseli na Ostrog, da molitvom traže isceljenje, taman onako kako to inače nikada ne rade sveštenici i čelnici SPC… ali gde to ide da se porede obični bolesnici i od boga postavljeni pastiri, molim vas?

    Nema tu dakle izbora nego da mu se slepo veruje, što se inače i od vernika po definiciji očekuje. Ako on kaže da je crkva uvek i sve na pravi način valorizovala, ko smo mi da se uopšte pitamo? Valjda on zna da nema bolje valorizacije opela od “Daj šta daš, ali niko ne daje manje od 100€” ili opravdanije valorizacije krštenja od “Ti kume 100€, a red je da i vi roditelji date bar po 50€… svako”.

    Ako on lepo kaže da crkva sve u slavu boga a na blagoslov ljudima radi, i tako već 2000 godina, imamo li izbora osim da se složimo sa njim? U slavu boga se ratovalo, u slavu boga su Bogumili istrebljivani, u slavu boga se podižu velelepni hramovi i dvori, u slavu boga sveštenici voze skupe automobile, u slavu boga su okićeni zlatom i draguljima k’o jelke. I sve je to dabome ljudima na blagloslov, jer iako možda sami nemaju takav luksuz, bar mogu da se pohvale kako bogatu crkvu imaju. A to baš puno vredi… šta će vam hleb, meso, jaja ili mleko, ako imate pogled na još jednu crkvu?

    Zašto biste od države očekivali da se bavi socijalnom zaštitom, kada ona ima preča posla, da od vas uzima novac i daje ga SPC, što onako, da im se nađe, nekih 6 miliona evra godišnje iz budžeta Srbije, što ipak namenski, za hram sv. Save koji se gradi duže od Skadra na Bojani, pomoću donacija iz budžeta i doplatnih markica koje ima da platite svakako, sve i da niste vernik SPC.

    Zašto bi država razmišljala o porezu za SPC, kada na čelu RRA plaća sveštenika, potpuno stručno zalutalog na to mesto, što se po kvalitetu TV programa u Srbiji lako da zaključiti.

    Zašto da se sveštenici ne bahate, kada su izuzeti od participacija za lekove, a i same doprinose im plaćaju građani preko budžeta.

    Zašto bi brinuli o nemoćnima, kada će ti isti nemoćni, preko budžeta, sveštenicima da plaćaju penzije.

    Kako da prosečan vernik ne bude ponosan na to što je SPC vlasnik objekata i dobara koji se procenjuju na više miliona evra, često dobijenih preko reda, restitucijom u kojoj imaju iz nekog razloga prioritet? Kako da se vernik ne istopi od miline kada zna da eparhije u vlasništvu imaju hramove i parohijske domove, kao i šume, njive, vinske podrume, motele, radionice i ko zna šta sve ne, jer je to sve dabome na blagoslov naroda i slavu boga, a sveštenici će se eto mučiti da to malo jada nekako uvećaju i, kako ono beše, valorizuju. I kako nije samo sramota one koji traže da se prihodi od izdavanja te imovine oporezuju, kada bi to bio porez samome bogu, koji očigledno želi da crkva bude sve bogatija… doduše, bogatija materijalno nego ljudima, ali hajde de, nećemo sada da cepidlačimo. Kome treba 300’000 popisanih vernika manje, kada je tu 300’000 restituisanih kvadrata više…

    Dobro, jeste malo nejasno kako to da crkva od tih kirija i poseta manastirima finansira sve svoje aktivnosti, od izgradnje i obnove hramova pa do dobrotvornih ustanova, narodnih kuhinja i fondova za siromašne, kad nikako da se dođe do tih dobrotvornih ustanova, narodnih kuhinja ili fondova, kada je nekome od vernika ili apstraktnog naroda pomoć neophodna. Treba li da podsećam kako je crkva uzvišeno delima ćutala i kako i dalje ćuti kada su u pitanju deca poput nedavno preminule Tijane Ognjanović i još mora druge bolesne dece? Gde su tu fondovi, pomoć, samilost?

    Možda mi obični smrtnici samo ne razumemo dobro te odnose. Možda je izvan naše ovozemaljske percepcije to da je SPC zapravo siromašna, a njena imovina zanemariva, u poređenju sa recimo grčkom ili ruskom crkvom. Pa ne, skoro da je logično. Znate, Miroslav Mišković i Bogoljub Karić đuture, patetični su siromasi spram Vorena Bafeta i Bila Gejtsa. Miodrag Kostić i Milan Beko mogu samo da prose pred vilama Karlosa Slima i Romana Abramoviča… razumimo taj nadlogični odnos materijalnog i duhovnog u organizaciji zavetovanoj na skromnost i samilost, praktikovanim iz salona sa pozlaćenim lusterima, vila sa mermernom fasadom ili iz džipova sa zatamnjenim staklima.

    Moramo očigledno shvatiti da je crkva evoluirala i da je hrišćanstvo prevazišlo biblijskog Hrista. Njemu je bio dovoljan ogrtač i onoliko hrane koju mu ljudi dobre volje dodele pa da bude zadovoljan, a današnjoj crkvi nisu dovoljni stanovi, lokali, hoteli, kompletna preduzeća, poslovne zgrade, hiljade hektara šuma i njiva.

    Ta ista Biblija kaže da je Hrist sa pet hlebova i dve ribe nahranio pet hiljada ljudi, ali teško da će i preko 70’000 hektara, 450 poslovnih objekata sa 135’000 kvadrata, 700 stanova sa 56’000 kvadrata i 83 groblja nahraniti ambiciju SPC da se tako, kako nam to Risto Radović poručuje, što više približi bogu i što više, bezmalo do imbecilnosti usreći narod.

    Ne, zaista je nemoguće ovom prostom, ovozemaljskom pameću razumeti kako je to biblijski Hrist ljude lečio i od smrti izbavljao besplatno, a vi morate da platite u crkvi sve, od sveće, pa do krštenja ili opela.

    Ne trudite se da razumete zašto vladika Pahomije, u iščekivanju novog procesa za pedofiliju, dva puta godišnje dobija “čast” od svoje eparhije, od po 210’000 dinara, mimo redovne plate. Evolucija, makar ona materijalna, novčana, ipak se mora biti nekako primila i u crkvi, čim je vladika Filaret tako bogougodno prionuo na izgradnju hotela sa spa centrom, sve u slavu belog anđela i ostatka nebeskog hora.

    Učenik, odnosno sveštenik, u ovom slučaju ne da je prevazišao učitelja, odnosno biblijskog Hrista, nego ga je kompletno sa njegovim sandalama, ogrtačem i nemanikiranim rukama najurio iz crkve, da mu ne zamaže i uprlja pozlaćeni ikonostas. Previše je para na to dato i truda u ukrašavanje uloženo, da bi sada neki tamo božiji sin sve to pokvario ili, ne d’o bog, trgovce iz hrama najurio… hlebove i ribu neka zadrži… pa nije valjda post.

    http://markoek.wordpress.com/2013/09/21/cas-nebeske-ekonomije/

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: