U poslednjih 25 godina sa svih strana su nas napadali, sprečavali da napredujemo, budemo ono čemu smo stalno stremili, težili, na čemu smo predano radili – Luksemburg na Balkanu. Po sjećanju, jer ne vodim nikakvu evidenciju, nabrojat ću dio tih neprijatelja: unutrašnjih i spoljnih, ograničavajućih faktora našeg sveopšteg napretka.
Na samom početku našeg demokratskog razvoja neprijtelji su nam bili: Bečki konjušari, ustaše, šiptarski iredentisti i separatisti, mudžahedini – Alijine balije, nepravedna međunarodna zajednica, Njemačka koja preko nas želi da izađe na topla mora, Turska koja preko Sandžaka i Bosne pravi zelenu transverzalu; Teheran, Kominterna, Vatikan, CIA…
Istovremeno nas je sputavao bolan prelazak iz komunizma u demokratiju, iako smo u samom početku mislili i stremili da opstanemo kao njegova poslednja oaza. Zatim, jedan od krivaca bio je raspad države – SFRJ. Poslije formiranja SRJ, kao u svakoj novoj državi trebalo je konstituisati institucije te nove države, i to u nenormalnom stanju koje je vladalo – ratnom okruženju. To je bio jedan od razloga zašto smo malo kasnili sa napretkom. Za svo to vrijeme pored spoljnih neprijatelja – međunarodne zajednice koja nam je uvela nepravedne i ničim zaslužene sankcije, nijesu mirovali ni unutrašnji neprijatelji: separatisti i domaće ustaše – sljedbenici Sekule Drljevića, šiptari i šačica islamskih fundamentalista koji su sanjali san o stvaranju Velike Albanije i otcjepljenju Sandžaka. Kada se aktuelna vlast uspješno obračunala sa tim opasnim elementima, usput ratujući protiv povampirenih ustaša kako bi sačuvali granice Crne Gore tj. Prevlaku, raspade se i ta država. Onda smo napravili opet novu – državnu zajednicu Srbija i Crna Gora. Muka mi je nabrajati koji su tada sve neprijatelji bili i kako smo se hrabro borili protiv njih, stoga batalismo i tu, i stvorismo novu tj. obnovismo našu staru, prastaru državu, Crnu Goru.
Obnovivši nezavisnost i suverenost, dosanjali smo san. A svakoj novo-staroj državi kao što znamo treba period dok se ona stabilizuje, naprave i ojačaju institucije, raskine sa negativnim nasljeđem iz prethodne države. Ne može se sve preko noći. Normalno, kako neprijatelj nikad ne miruje, pojavjivali su se opet, i opet, sve novi neprijatelji: i unutrašnji i spoljni. Glavni spoljni neprijatelj je od tada bila i ostala Srbija koja nam je do tada bila glavni prijatelj i ratni saveznik, izgleda lažni. Srbija je na svaki način pokušavala da ugrozi našu obnovljenu državnost i destabilizuje nas. Nepomen, čak i mrtav, stalno je rovario protiv naše države, Koštunica nije bio ništa bolji ako ne i gori, a Tadić je bio prikriveni Koštunica. Da ne govorim o Mitropoliju Amfilohiju i CPC. U takvoj situaciji nijesmo se mogli razvijati, graditi institucije, boriti se protiv korupcije i kriminala, ekonomski napredovati i postignuti zacrtano – da budemo Luksemburg na Balkanu. Iz dana u dan samo smo se borili i borimo se da odbijemo sve agresivnije, često podmukle napade Srbije. A unutrašnji neprijatelji su se samo množili. Pored crnogorskih Srba to su uglavnom bili isfrustrirani kvaziintelektualci, neostvareni tipovi željni vlasti, razni vlastohljebnici, plaćenici, mediji koje je osnivao KOS, ili medijski tajkuni sa neskrivenim političkim ambicijama…
Istovremeno je tekao uvijek i svuda bolan i dug proces tranzicije: prelazak društvene svojine (Alajbegove slame) u privatne ruke, jer kao što smo u međuvremenu saznali, samo privatni poslodavac – vlasnik , domaćin i gazda je mogao ozdraviti našu posrnulu privredu. Strateški partneri navališe sa svih strana, ali…
Opet opozicija koja je uvijek bila državni neprijatelj finansiran iz inostrantsva, nekad iz Zagreba, Vatikana, Bona i Vašingtona, sada isključivo iz Beograda. Uvijek plaćenička i izdajnička, antidržavna. Ona je bila takva i onda kad je bila procrnogroska, i srpsko-crnogorska, i prosrpska. Sadašnja je satkana od četnika, početnika, vojvoda, saradnika Zemunskog klana, raznih bolesnika, ili lažnih crnogorskih partija koje žele da zavedu birače i serviraju nas na tacnu velikosrpskom hegemonizmu.
Koliki smo baksuzi, uz sve navedeno, pogodi nas svjetska ekonomska kriza kojom mi kao mala zemlja nijesmo ništa doprijenili.
Pored ovoliko neprijatelja i borbi koje je aktuelna vlast uspješno vodila svih ovih dvadest i kusur godina na čelu sa premijerom Đukanovićem, svako ko nije srećan makar zato jer je još živ, nerazumni je nezahvalnik ili umobolnik. Tražiti neki veći standard, zaposlenje, pristojnu platu, pravnu i imovinsku sigurnost, profesionalne institucije sistema, pored ovolikih nedaća sa kojima smo se uspješno suočili mogu samo neprijatelji države.
Politika nije matematika, da jeste, prosta računica bi pokazala da su svi stanovnici male Crne Gore u jednom trenutku, prije ili poslije, bili izdajnici i neprijatelji države. Samo su Đukanović i šačica vizionara oko njega u svakom trenutku znali prepoznati interes države, pokazati prstom na neprijatelje i povesti nas pravim putem.
Stoga je prava sreća u nesreći što smo cijelo vrijeme na čelu države imali Đukanovića i Savez komunista tj. Demokratsku partiju socijalista. Svaki drugi čovjek i druga partija bi pokleknuli pred ovolikim nedaćama.
Zato predlažem da se Đukanoviću još za života podigne velelepni spomenik, promijeni Ustav, te da se proglasi doživotnim premijerom ili predsjednikom (neka bira). Istovremeno bi se trebali interno dogovoriti (a da ne znaju naši „prijatelji“ iz međunarodne zajednice) da se vratimo na komunizam, tj. jednostranački sistem, tj. formalizujemo suštinsko stanje: svi da se učlanimo u DPS, te kroz unutarpartijski demokratski pluralizam mišljenja dalje razvijamo našu državu i društvo. To bi bio siguran garant našeg daljeg prosperiteta, očuvanja ugrožene države, način da slomimo unutrašnje i spoljne neprijatelje i stameno se suprostavimo budućim.
pcnen.com
javniservis.me 
Al je zato Filip dobar sa svim neprijateljima države. On je dobar policajac: U Herceg Novom srbuje, u Plavu brani Bošnjake od Srba, u Malesiji Albance muslimane od Albanaca katolika kojima obećava aboliciju zobg grehova iz Orlovog leta… Na Cetinju podsjeća da je lično on prvi podigao zastavu na Ist Riveru.
Poruka predjsendičke kampanje je trebala da bude: “Vujanović, nježna ruka koja će vas pomilovati nakon svakog Milovog šamara”
Odlican komentar!
Ali jebi ga, kad ima toliko ovaca za sisanje.
filjip je ka palachinka – rasteze se na sve strane. takav i treba da bude preshenik svih gradjana Crne. raznih boja i ukusa.
PUSIMO
Jedan covjek, jedna zena
na peronu stoje
cekaju voz sto doci nece
i opuske broje
On je pita, jesi l’ mala
ikada do sada
ona kaze, jesam, jesam
iako sam mlada
Pusi, pusi, pusimo
bez filtera i s’ filterom
pusi cijela nacija
bez garancija
Jedni vole ove kratke
drugi malo duze
u sustini svi se istim
otrovima sluze
Bijeli zubi, cista pluca
nista vazno nije
kome je do toga stalo
neka, neka se ubije
ovdje ne zive gradjani, ovdje zive stvorenja.
S. Perovic
Par grijeshaka namjernig ili nenamjernig …Velika Albanija i otcijepljenje Sandzaka nijesu konektovani kako ig pisac povjezuje. Zatijem, povracak u jednopartijashtvo ne dolazi u obzijer jer DPS u tijem slucaju nebi imao koga da optuzuje za opstrukcije.
1943. Tito je odbio plan Tempov i crnogorskijeh komunista da osnuju “balkanski shtab” shto je bilo kodno ime za aneksiju Albanije. Ali ih nije mogao sprijechiti kada su sadejstvu sa srpskim komunistima ponishtili autonomiju i podijelili Sandzak.
Ja samo nako da bi mladji imali uvid shta je tu stvarno bilo.
Pricho mi jedan coek da su crnogorski komunisti u dogovoru sa cetnicima izveli ubistvo Trsha i Tomasha kad su doshli u Bosnu. Ali, sam se nijesam detaljno bavio time,te taj slucaj ostavljam buducim istrazivachima.
Planko, ti kao vrsni poznavalac istorije 20. vijeka i velikosrpskih i pravoslavnih zavjera, sigurno znaš da je Musolinijeva Italija nudila Srbiji pola Albanije, kao i šta je Ivo Andrić svom šefu Stojadinoviću na to rekao pa je Ibrahim Rugova 1974. zatražio da se djela nobelovca izbace iz lektire na Kosovu?
Neone, ja ortodoksiu spominjao nijesam jer vi Srbi nemate puno veze s tim. Toliko nemate veze da ste vec jednom izbaceni…da ne pisemo sad o tome.
Ja sam napisao konkretnu stvar i ne interesuje me ko je koga planirao povalit.
Ibro Andric je bio veliki mrzitelj Islama i muslimana. Mozesh se slagati ili ne slagati sa nechim – svachije je pravo. Rahmetli Ibro Andric je duboko i patoloshki mrzio Islam i muslimane.
Vi Srbi, oni Crnogorci, ovi Albanci, oni Bošnjaci… ti si planko školski primjer webšoviniste :). Zbog toga ti je oprošteno što kao vrsni pseudistoričar i parasociolog ne znaš da ima različitih Srba, Crnogoraca, Albanaca i Bošnjaka, odnosno da smo svi mi individue i da nema kolektivne odgovornosti i kolektivnih zasluga.
Eto, čak ni istorijsku činjenicu koju sam ti nabacio ne znaš da upotrijebiš kako valja, nego je prevodiš u svoj etnofobični jezik. Andrić je svoju “mržnju” prema muslimanima dokazao u najboljem djelu napisanom na srpskohrvatskom jeziku.
da, Sandzak je predvidjen kao autonomna pokrajina, a Kosovo kao dio Albanije. Sve je to bilo u programima KOMUNISTICKE PARTIJE predvidjenim za osnivanje balkanske federacije, sto je bio cilj i ZAJEDNICKI PROGRAM svih balkanskih komunistickih partija.
Tachno, Sandzak je definisan AVNOJ-em.
Medjutim, balkanska federacija i plan koji su pripremili crnogorski komunisti to su dvije stvari. Crnogorski komunisti su imali slican plan da sa Albanijom urade sta su sa Sandzakom. Tito ih je utulio. Albanci bi, dok ih ima, trebali biti zahvalni Titu.
Neone, svi Srbi nijesu bili cetnici, nego nedicevci, ljoticevci, pecancevi cetnici i neshto partizana. Vidish da ne uopstavam. Politiku Fashisticke Italije na Balkanu suvishno je komentarisat. Istorija je dala zadnju rijech na tu temu. Kazi mi koliko ima medju nobelovcima onih koji su naredili masovna ubistva, poslije mozemo o knjizevnosti.
Malo je falilo da Slobo dobije nobelovu za mir.
Ti si, neone, ljigava masa koja ne zna shta je odgovornost. Vjezbaj disciplinu kicme.
“svi Srbi nijesu bili cetnici, nego nedicevci, ljoticevci, pecancevi cetnici i neshto partizana.”
Reko li ti ja Planko da si školski primjer :) U istorijske diskusije s tobom ne kanim se upuštati. Zbog samopoštovanja. Samo sam ovoliko htio, pošto si uporan s komentarima.
Poslije bjekstva partizana u Bosnu Italijani su se povukli u kasarne i vasojevickim cetnicima prepustili Bihor. Zar ne govori dovoljno to da je svako ko je saradjivao sa Italijanima od strane partizana nazvan saradnik i sluga okupatora. A bilo ih je na raznim stranama, jelte. Cetnici, muslimanska milicija, krilashi…
Nije tema.
NEONE ja sam pisa sta je bilo a ti sta se kome snilo i opet ja izgubih boj s tobom.svaka cast. Svai put si porazen a odnosish moralnu pobjedj jer se spasavash. bjektvom. Ja ovo pisem na telefonu s posla pa ne mogu u detalje a i nemam s kim. ako cemo pravo. Inace bi vi vidjeli kako musa dere jarca.