Ornamentika crnogorskog društva, nabujala kičastim detaljima koji gotovo perverzno uveseljavaju stvarne vladare Crne Gore (Ameriku, EU, Nato,Njemačku, MMF i Svjetsku banku ) ima i sve sofisticirane,čak i akademske, međunarodno potpomognute i nadasve demokratske – jer imbecili oko nas misle da je početak i kraj demokracije ako više od jedne političke partije izađe na izbore, s time da većina u parlamentu bira vladu : početak i kraj bajke o demokraciji ) – infrastrukturne poluge koji multifamilijarnom establishmentu podaruju, kao od Boga i Prirode danu, žezlo totalne i apsolutne vlasti, unutar pretpolitičkog društva, najčešće nepismenog, u kojem život buntovnika završava tako što ga tri člana udruženog zločinačkog poduhvata, pod krinkom nekog jebenog Glavnog odbora neke Partije, jednostavno označe kao legitimnu metu.
Kad ste legitimna meta, vi ste i dalje živi, čak i zdravi, hodate, tu i tamo pojedete neku sardinu, puštaju vas da uđete među “bijele ljude “, ali ste osujećeni, odmah i u startu, da išta ozbiljno, pa i elementarno uradite u životu.
Ta vaše dijete,eto, tako se poklopilo, nema mjesta u dječjem vrtiću.
Vaš auto, zamislite slučajnosti, ne prolazi tehnički pregled. Neki auspuh,neka osovina i dva rotora nisu u redu.
Vaše drugo dijete bi upisalo pravni fakultet, ali je završilo ispod crte.
Banka šalje pismo : Poštovani, nismo u mogućnosti da Vam odobrimo kredit.
Elektroprivreda šalje specijalne antidužničke jedinice da Vam isključe struju, iako je vaš dug 44 puta manji od tipa sa druge strane ceste, ali je taj lojalan, miran i uvažen poltron.
Legitimna meta, dakle, u Crnoj Gori, blokira se sa svega pet,šest telefonskih poziva.
I ništa ne možete. Čekaju vas svugdje. Na granici, na carini, u Domovima zdravlja, u bolnici, na pošti, u policiji, u medijima…
Niste u kolu i bivate kažnjavani za to. Kako opozicija ima svoje kolo i svoje kolovođe, a guzice mrdaju po identičnim taktovima, tako naša legitimna meta biva ignorirana od strane opozicije, a kontrolirano pritisnuta od strane Države i vladajuće Partije.
Čak i ako niste legitimna meta, nego ona manjina, mala, najmanja manjina u povijesti političke civilizacije, koja je anonimna,građanska, nestranačka, nekumovska, znate oni ljudi, mahom školovani, naivni do zla boga, koji se bezobrazno na nekom šalteru pojave kao Osobe i ponude neki projekt nekoj đavolskoj Komisiji koja dodjeluje neke novce za to i to.
I tada se pleše isto. Kolo. Naprosto, oko nas je Kolokaust.
Gaze sve i bez pardona, gaze svakoga ko nije u kolu. Klasični kolokaust.
Svi u tome besramno sudjeluju i svjedoci smo destrukcije koja je tako i toliko velika, moćna, opasna i štetna, toliko masovna i toliko česta, svakodnevna i svakominutna, da je postalo normalno, čak i društveno prihvatljivo, na svaku riječ Vladara i Partije spuštati glavu i aplaudirati, pogrbljene kičme i neviđeno jakog želuca. Debelog crijeva.
Da govno stavite u konzervu, u nekom Domu kulture kojeg kontrolira SDP ili DPS, publika bi pljeskala do zore. Jadnici. Moraju. Ne razumiju ništa, ali kolo traži igrače, ušao si, ne možeš napustiti kolo,začarani, destruktivni krug.
Piero Manzoni je tako 1961. godine izložio svoje govno ( da oprostite ) i nazvao ga Artist shit,a vrijednost mu je procijenio prema cijeni zlata iste težine. Taj potez kontraverznog umjetnika izazvao je neviđeni skandal. Nema tome mnogo, šefica danske popolustičke i desničarske stranke Pia Kjersgard je hrabro izjavila : Mislim da sama mogu ocijeniti da je govno govno, i da govno u tegli nije nikakva umjetnost.
To je to, dakle : U strahu od kolokausta, ili u sitnolakejskim frustracijama fobijom očaranih mediokriteta, koji vježbaju korake kola ne bi li, ipak, jebiga, kako-tako i kad-tad ušli u društveno prihvatljiva kola, u toj masovnoj histeriji paranoji, individualcu, nestranačkom i slobodoumnom, serviraju se govna u raznim salama, salonima, vilama, kulturnim i umjetničkim zdanjima. Cijena ljudskog izmeta (nužda je nužna ) je sitnica : koliko košta zlato iste težine, to je to.
Zato majke po Crnoj Gori, kad vide da im djeca strelovito napreduju nakon srednje škole, tepaju djeci : Zlato moje !
Doći će dan kad će se svi takvi osjećati kao govno na kiši, kojeg čak i muve zaobilaze u širokom luku, a kolokaust će završiti masovnim i spektakularnim suđenjima.
Pljačka biblijskih razmjera ne može se ni sakriti, ni anulirati. Igrajte, plešite, piljite u govno i, obavezno, aplaudirajte.
dayline.info
javniservis.me 
“Piero Manzoni je tako 1961. godine izložio svoje govno ( da oprostite ) i nazvao ga Artist shit,a vrijednost mu je procijenio prema cijeni zlata iste težine. Taj potez kontraverznog umjetnika izazvao je neviđeni skandal. Nema tome mnogo, šefica danske popolustičke i desničarske stranke Pia Kjersgard je hrabro izjavila : Mislim da sama mogu ocijeniti da je govno govno, i da govno u tegli nije nikakva umjetnost.”
“Naime, američki nuklearni arsenal u Evropi sastoji se od 180 atomskih bombi raspoređenih u sedam raznih zemalja. To su bombe tipa B-61 i B-61-10, u proseku deset puta jače od one bačene na Hirošimu. Čuvaju se u specijalnim skladištima tipa WS3, u cilindrima od cementa ukopanim u zemlju, u raznim bazama. U Italiji je u vreme hladnog rata bilo čak 700 komada atomskog oružja, a da parlament i šira javnost o tome pojma nisu imali. U bazi Avijano je 1999. godine bilo 18 atomskih bombi pod isključivo američkim ključem, u bazi Geda 11 atomskih bombi. Kako je vreme prolazilo bilo je potrebno podići nivo trajanja i bezbednosti tih nuklearnih skladišta. Niko o tome ne želi da priča, to je stvar vojnih komandi i tajnih sporazuma. Da li će NATO ta skladišta da premesti na teritoriju novih članica alijanse? Naravno, iz NATO-a će to odmah da demantuju. Atomsko oružje zahteva održavanje, a promena lokacije tog oružja vojna je tajna.”
Blažo Davidović, Crveno i Crno : Nagasaki Mirjane Kuljak
Jednim,jedinim potezom,prosto,jednostavno,sa nepodnošljivom lakoćom,akademski i profesorski, urbano i politički elegantno, dr. Mirjana Kuljak opaučila je antologijsku šamarčinu tragikomičnoj gomili bezobrazno lažnih crnogorskih slobodoumnika i komiranoj inteligenciji, posramila je Vanju Ćalović i Nebojšu Medojevića, Andriju Mandića i Miodraga Lekića, Koču Pavlovića i Branka Radulovića, Predraga Bulatovića i Srđana Milića, Igora Lukšića i Ranka Krivokapića, njenu šamarčinu osjetili su i studenti bez trunke ideje,sindikati bez zaposlenih radnika,mediji bez pismenih novinara, opozicionari bez glave,srca i muda (da oprostite) – ukratko, Mirjana Kuljak postigla je u pet minuta ono što cjelokupna crnogorska politička matrica nije uradila u zadnjih deset godina.
Aktivisti organizacije IN4S, koja se protivi članstvu Crne Gore u NATO, potrudili su se da zvuci pucnjave i eksplozija sa razglasa iz svojih prostorija, preko puta novootvorenog INFO centra NATO saveza, nadjačaju prigodne govore crnogorskih i NATO emisara na otvaranju tog centra.
“Ovo je NATO”, orilo se iz prostorija IN4S, nakon čega bi ponovo počela sirena za uzbunu, praćena zvukom eksplozije, dok je premijer Igor Lukšić pokušavao da govorio o značaju euroatlantskih integracija i prednosti članstva u NATO-u.
Aktivisti mreže nevladinih organizacija “Ne u rat, ne u NATO” dijelili su gostima i novinarima letke na kojima su fotografije ruševina iz Iraka i Afganistana, ali i prizori granatiranih gradova nakon NATO bombardovanja SRJ 1999. godine.
Mirjana Kuljak je profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Svi vicevi o plavušama umru u sekundi pred pojavom Mirjane Kuljak. Riječ je o jednoj samosvojnoj ženi koju šira javnost pamti po značajnom angažmanu u Liberalnom savezu Crne Gore. Upoznao sam profesoricu Kuljak, ostavila je na moju malenkost vrlo jaki dojam gotovo renesansnog intelektualca, brze misli i sjajnog refleksa.
Dakle, čemu ovaj tekst, što je to uradila gospođa Kuljak ? Ta je krhka dama (kad već nisu njeni studenti ili ta opasno lažna i do zla boga štetna crnogorska opozicija, ili nepostojeći ljevičari ) gađala rajčicama predstavnike NATO saveza, kao i njihove domaće lakeje, prilikom otvaranja njihovog ureda u Podgorici.
Mirjana Kuljak, dakle, uspijeva da se damski elegantno, ali sa nepokolebljivim dignitetom i identitetom, sa jakim etičkim i moralnim standardima, distancira od sveukupne političkopartijske bande u Crnoj Gori.
Bila je to strašna i bolna politička lekcija.
Ostatak političke matrice u Crnoj Gori automatski je sjeo u magareće klupe.
Naime, prof.dr. Mirjana Kuljak i njene pamidore neće prestraviti vojne čizme NATO saveza, organizacije koja ima četiri petine svjetskog kapitala, koja skriveno ili indirektno, javno ili tajno, vodi ratove sa kraj na kraj ovog mračnog planeta. Molim lijepo da se skoncetrirate : NATO je, sa Amerikom iza leđa, ili sa njome na čelu kolone, ubio na stotine hiljada ljudi, nedužnih civila,djece, staraca, okupirao je i masakrirao, bombardirao i ubijao slobodu naroda i država, kultura i civilizacija koje se takvoj vojnoj sili nisu mogle suprostaviti, a sve je to taj NATO, kao, radio sa ciljem da se uspostavi “demokracija ” po njihovim mjerilima.
Samo Amerika je, nakon drugog svjetskog rata, vodila oko 200 ratova !
Profesorica Kuljak vadi rajčice i njima gađa kao nuklearnim bombama, to je nekonvencionalno oružje za masovno uništenje.
Kuljak, zapravo, gađa mozgom.
Gađa svojim mozgom u budale i sluge, u sterilnu i rigidnu masu političkih mediokriteta, njena akcija za narednih sto godina posramljuje sve Medojeviće po Crnoj Gori i sve njihove programe sa 595 mjera…
Crveniji od njenih rajčica samo su korumpirani kepeci crnogorskog parlamenta i njima pridruženi partijski beduini koji, krajnje tupi, glupi i neupotrebljivi, otaljavaju krvave i prljave poslove navodne vlade čiji je jedini smisao u tome da i dalje indoktriniraju i tako nepismeno stanovništvo i stvaraju atmosferu za širenje bunkera u kojem će se pljačka biblijskih razmjera i dalje neometano odvijati. Mirjana Kuljak, dakako, svojom gestom ukazuje na svu štetnost globalizacije, ako uopće ima takvih koji to razumiju u Crnoj Gori.
Bila je to Hiroshima i Nagasaki Mirjane Kuljak.
Sve ostalo je crnilo. Bilo i ostalo.
Crveno i crno. Ključ njegovanja crnogorštine.
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=21995&Itemid=196
imbecili oko nas misle da je početak i kraj demokracije ako više od jedne političke partije izađe na izbore, s time da većina u parlamentu bira vladu : početak i kraj bajke o demokraciji !!
imbecili oko nas misle da je početak i kraj demokracije ako više od jedne političke partije izađe na izbore, s time da većina u parlamentu bira vladu