Ni on sam nije štedio američke producente u kritikama pa još 2004. godine govori o gramzivim studijima koje isključivo zanima zarada: Žele samo filmove koji se snime za 100 milijuna i donesu natrag 500 milijuna dolara.
To Rome With Love, novi film frenetičnog Njujorčanina Woodyja Allena koji snima doslovce svake godine i u svoju je filmografiju upisao više od 40 naslova, zasad su malobrojni vidjeli.
U travnju je premijerno prikazan u Vječnom Gradu, potkraj lipnja dolazi u SAD, ovoga ljeta u europske zemlje.
Suprotno Londonu ili Parizu razumljivima jednom Amerikancu, Rim je iznimno egzotičan, izjavio je Allen na press konferenciji i Rim nazvao gozbom za svakog filmaša.
To je grad koji ga je inspirirao još u mladosti, a talijanski redatelji, ponajprije Fellini, također su mu bliski.
Film već nailazi na raznovrsne kritike, mnoge nisu baš naklonjene plodnom američkom oskarovcu koji posljednjih godina po europskim prijestolnicama snima prave hitove.
Europske razglednice
Kritičari su se posebno obrušili na površne opise talijanskoga glavnog grada koji, ističu, ne odgovaraju rimskoj stvarnosti. Allen im je spremno odgovorio da samo nudi svoju interpretaciju Rima i uopće mu nije cilj praviti se kako ima neki dublji uvid u kulturu i politiku.
Željeli smo snimiti zabavan film čija se radnja odvija u Rimu i to smo napravili, bio je jasan redatelj. Vrlo je vjerojatno da će i rimska razglednica privući publiku u kina i još više turista u talijansku prijestolnicu.
Osjećam se kao da smo upravo bili na praznicima u Parizu, rekla je supruga Michaela Barkera iz Sony Pictures Classicsa kad je s mužem pogledala prošlogodišnji hit Woodyja Allena, Ponoć u Parizu (Midnight in Paris).
Ponoć u Parizu postao je blockbuster, dosad najprofitabilniji Allenov film s kojim je osvojio i Oscara za najbolji originalni scenarij.
Brončani Woody u prirodnoj veličini
Vicky Cristina Barcelona iz 2008. godine s atraktivnom Penélope Cruz (koja glumi i u Woodyjevu najnovijem filmu), Scarlett Johansson i Javierom Bardemom romantična je drama s natruhama komedije, kojoj su neki spočitavali da djeluje kao da ju je naručila turistička zajednica.
Neki su mislili da je slabost filma i to što je djelomice financiran javnim sredstvima. Grad Barcelona osigurao je milijun eura, katalonska vlada pola milijuna što je tek desetak posto ukupnog budžeta, a film je na kraju zaradio gotovo 100 milijuna dolara (oko 80 mil. eura).
Allen je snimao u španjolskom glavnom gradu, u Avilésu, a u Oviedu su mu čak podigli brončani kip u prirodnoj veličini. Osim zarade redatelj je s tim filmom dobio puno više: vratio je povjerenje producenata i u 73. godini ponovo dokazao da je na vrhu.
Prijašnja dva filma nisu mu bila najsjajnija, sljedeći Susrest ćeš visokog tamnog stranca (You Will Meet a Tall Dark Stranger) prolazi dobro.
Svi oni imaju nešto zajedničko: snimljeni su u europskim prijestolnicama.
Sve je počelo 2005. godine s uspješnim Završnim udarcem (Match Point) snimljenim u Londonu.
Opasni, uznemirujući triler pretvorio se u uspješnicu, Woody ostaje snimati u Europi.
Pohlepni studiji
Nakon 11. rujna sve je teže bilo snimati filmove u Allenovu rodnom gradu, a i njega samog polako je pratila reputacija filmaša koji donosi gubitke.
Objavljivani su tekstovi o sutonu jedne velike karijere, kritika koja mu je često bila sklona postala je suzdržanija, pisalo se čak da ne može privući gledatelje niti na svom terenu, u kinu na Times Squareu.
Ni on sam nije štedio američke producente u kritikama pa još 2004. godine govori o gramzivim studijima koje isključivo zanima zarada: Žele samo filmove koji se snime za 100 milijuna i donesu natrag 500 milijuna dolara.
Njegovi filmovi uglavnom koštaju 20 milijuna dolara i pravilo je da im je komercijalna strana posve neizvjesna.
Amerikancima se ta neizvjesnost nije sviđala, a europski producenti pružili su mu šansu i posao. Osim toga, ovdašnji je sustav financiranja bitno drukčiji i profit ipak nije jedino mjerilo vrijednosti.
javniservis.me 
Sve je to iluzija.
Film je pod politickom upravom, a i vi g. Allan-e.