Saosjećanje

Ono što se naziva darežljivošću je zapravo saosjećanje. U Šin`ei je zapisano: “Ako gledaš očima saosjećanja, svi ćete voljeti. Onoga koji je zgriješio treba još više sažaljevati”. Nema granica dubini i štirini našeg srca. Ima mjesta za sve. Mi obožavamo mudrace iz tri drevna kraljevstva, zato što njihovo sasjećanje dopire do nas i danas.*

Sve što radite treba da radite za dobro svog gospodara i roditelja, zbog ljudi uopšte i zbog potomstva. Ovo je veliko saosjećanje. Mudrost i hrabrost koji dolaze iz saosjećanja su prava mudrost i hrabrost. Kada čovjek kažnjava ili stremi, sa saosjećajnim srcem, ono što će on uraditi imaće neograničenu snagu i ispravnost. Raditi nešto za sopstvenu korist jeste plitko i podlo i izmeće se u zlo. Mudrost i hrabrost sam shvatio ranije. Tek sada ja počinjem da shvatam saosjećanje.

Gospodar Iejasu je rakao: “Osnova za vladanje zemljom u miru jeste saosjećanje, jer kada čovjek razmišlja o svom narodu, kao o svojoj dijeci, narod će gledati na njega kao na svog roditelja”. Štaviše, zar se ne može reći da su nazivi “grupni roditelji” i “dijete grupe”, upravo dati zato što su ljudi povezani međusobno harmoničnom vezom roditelj-dijete?

Treba razumjeti da je izreka gospodara Naošigea: “Onoga koji drugima nalazi mane kazniće drugi” došla iz njegovg saosjećanja. Njegovu rečenicu, “Princip je iznad razuma” takođe treba posmatrati kao saosjećanje. On je entuziastično izjavio da treba da okusimo ono neiscrpno.

*Tri drevna kraljevstva su Indija, Kina i Japan

*** ***

Odlomke iz knjige Hagakure, klasičnog japanskog djela, periodično ćemo objavljivati sa ciljem upoznavanja sa kuturom i načinom razmišljanja koje je duboko ukorijenjeno u narodu Japana. Od preko 1300 odlomaka od kojih je sačinjeno djelo Hagakure, prevodilac Villijam Skot Vilson izdvojio je po njegovom mišljenju oko 300 odlomaka koje čine srž ovoga djela.

Jamamoto Cunetomo nije bio pisac već samuraj kome je 1700 godine bilo zabranjeno da izvrši tradicionalni čin samoubistva nakon smrti svoga gospodara. Cunetomo se povlači iz službe i živi u nekoj vrsti osame. Deset godina kasnije Toširo Curamoto, pisar koji je otpušten iz službe, počinje da posjećuje Cunetoma. Prilikom njihovih razgovora nastaje djelo Hagakure. Interesantno je pomenuti da su djelo pratile mnoga kontraverze od njegovog nastanka do danas. Sam Cunetomo naložio je da se knjiga spali ali je Curatomo bez njegovog znanja sačuvao rukopise. Knjiga je dugo vremena držana u tajnosti, služeći kao priručnik za obuku plemstva. Mračni dio svoje istorije duguje nacističkoj Vladi Japana kada biva zloupotrebljena u propagnedne svrhe u toku Drugog svjetskog rata. Naime japanska Vlada je upotrebom određenih djelova knjige, izvlačeći iz konteksta misli autora, propagirala kod mladih vojnika odlazak u rat. O ovome detaljno piše Jukio MIšima japanski pisac u svom djelu o Hagakureu. Knjiga je bila obavezno štivo velikog broja generacija japnaskih učenika i uticala je na fomiranje danšnjeg modernog Japana koji je sinonim za upjeh, a u isto vrijeme učivost, skromnost, lakoću življenja.

javniservis.me

Filozofija Hagakurea predstavlja jedan pristup koji je odavno uklonjen iz našeg modernog pragmatizma i materijalizma. Njen poziv je intuitivan, prije nego racionalan, a jedna od njenih glavnih pretpostavki je da čovjek može ići kuda god poželi putem jednostavnog razmišljanja. Intuicija, zasnovana na iskrenosti i moralnom vođstvu, vodi čovjeka do njegovih temelja. Ona nema ništa da kaže ni o vremenu ni o profitu, niti zagovara gubljenje vremena u nejasnim kontemplacijama o praznini. Čovjek živi u svijetu i reaguje na stvari oko njega. Pitanje je gdje će se skrasiti.

Villijam Skot Vilson

Hagakure – U sjenci lišča; Jamamoto Cunetomo (1659-1719)

Prevod sa engleskog jezika Branimir Đalić; IP Babun