Vasilije Miličković: Masovno na građanske proteste!

Siguran sam da trebamo masovno podržati građanske proteste obespravljenih i nezadovoljnih radnika i studenata, te iskažimo nezadovoljstvo stanjem u državi koja nam je zarobljena od domaćih i bjelosvjetskih oligarha i tajkuna, snažno spregnutih sa DPSDP odnarođenim režimom. Izađimo na Podgoričke ulice u masovnom broju, da nas ne mogu prebrojati i snažno im izgovorimo da nas svi dobro čuju, da nam se gadi na političku korupciju i muka nam je do povraćanja od zapošljavanja, time i zarobljavanja, na bazi političke pripadnosti i nepotizma.

Saopštimo Lukšićevoj Vladi da smo prepoznali korupciju, prevaru i obmanu kod potpisivanja bankovnih garancija za tajkune, kao i njegov predlog za podjelu EPCG i izmjenu ugovora sa A2A. Tražimo da se striktno pridržavate potpisanog ugovora i da ne prihvatamo zavisnost i energetsko ropstvo u koje nas izmjenama želite uvaliti.
Izaći sjutra na ulice, oslobođeni od straha, je pitanje časti, morala i ljubavi prema Crnoj Gori.

U Podgorici, Član Demokratskog fronta
23.05.2012.g. Miličković Vasilije, dipl.ing

Comments

  1. Prenosimo komentar Davida McNallya s njegovog bloga u kojem uspoređuje trenutačno padanje Grčke u dužničko ropstvo spram europskih financijskih institucija sa vrlo sličnim uvjetima u kojima je demokracija originalno i nastala: pobunom obespravljenog demosa protiv aristokratskog monopola nad ekonomijom. O potrebi za ponavljanjem takve pobune, odnosno o nužnosti širenja demokratskih načela i na ekonomsko polje pročitajte u nastavku.

    Istina je da je demokracija započela s Grcima, a ne s narodnom pobunom protiv duga i dužničkog ropstva. Te bi smo se činjenice mogli prisjetiti s obzirom na to da bogati zajmodavci ponovno drže grčki narod u šaci. Stoga jedina nada za povrat demokracije u Grčkoj (a i drugdje) leži u masovnom ustanku protiv modernog dužničkog ropstva zahtijevajući proširivanje narodne vlasti i na ekonomsku sferu.

    U svim drevnim kulturama pasti u nepovratno zaduženje značilo je postati sužnjem bogatima. Tisućama godina siromašni su raspolagali samo svojim tijelima i radom kako bi došli do zajmova. U staroj Grčkoj posljedično su „siromašne… bogataši porobili“, kako je Aristotel ustvrdio[1].

    Započevši prije više od 2 600 godina niz pobuna atenskih siromaha – iliti demosa – slomio je moć aristokracije i započeo dugu demokratsku revoluciju. Pritisnuti dugovima i raširenošću dužničkog ropstva obični su ljudi aristokratsko društvo u kojem su živjeli učinili zbilja neupravljivim. 594. pr. n. e., pokušavajući povratiti stabilnost, demosu su dani golemi ustupci: svi dugovi su otpisani, a dužničko ropstvo ukinuto. Po prvi put su siromašni muškarci dobili značajnija prava na sudjelovanje u politici. Ta su prava iskoristili kako bi sustavno smanjili neograničenu moć aristokrata, što se postiglo podređivanjem svih institucija narodnoj Skupštini i njenim principima direktne demokracije[2]. Ti principi, kao i oni ekonomske pravde, bili su tako isprepleteni s demosom da je Aristotel prepoznao da je „vladavina siromašnih“ srž demokratske države. „U demokraciji,“ kako je objasnio, „siromašni imaju veću suverenu moć od bogatih.“[3] Iz tog su razloga sva nastojanja bogatih da povećaju svoju društvenu i ekonomsku moć ujedno bila i nastojanja protiv demokracije.

    Usprkos značajnim razlikama u društvenom i povijesnom kontekstu, slična se bitka i danas vodi u Grčkoj. Uistinu, drevna je grčka zemljoposjednička aristokracija zamijenjena kapitalističkom „financijskom aristokracijom.“[4] No rat između suvremene aristokracije zajmodavaca i demokratskih snaga ponovno je zahvatio grčko društvo.

    Od najranijih dana nedavne „dužničke krize“ – uzrokovane, prisjetimo se, globalnim spašavanjem banaka i recesijama koje su uslijedile nakon financijskog sloma 2008. – međunarodne financijske institucije bile su u sukobu s demokracijom. Interesi globalnih banaka su opetovano bili važniji od volje naroda. Razmotrite samo sljedeće događaje koji su se odigrali početkom studenog:

    3. studenog prošle godine vođe Europske unije zastrašile su i ponizile grčkog premijera Georgiosa Papandreoua zbog njegovog obećanja da će provesti narodni referendum o predloženim mjerama štednje. S obzirom na to da povjerenje financijskih tržišta ne trpi savjetovanje s grčkim narodom, Papandreou je ubrzo smijenjen[5].
    Tjedan dana kasnije Lucas Papademos, bivši čelni čovjek grčke centralne banke i bivši potpredsjednik Europske centralne banke, postavljen je na čelo vlade kao premijer iako nikada nije bio izabran na neku javnu funkciju.
    Dva dana poslije toga neizabrani premijer postavljen je i u Italiji, i to bivši direktoa Goldman Sachsa Mario Monti. Braneći ovo zaobilaženje osnovnog liberalno-demokratskog postupka, predsjednik države je objasnio kako si „Italija ne može priuštiti izbore za vrijeme gospodarske krize.“[6]

    Kad smo već kod izbora, španjolski narod je bio baš usred izbora u vrijeme kada su u Grčkoj i Italiji postavljeni neizabrani premijeri. No, kako je jedan perceptivni novinar primijetio, javnost je pokazala specifičan manjak interesa za izbore. „Ukoliko se skoro pa nitko ne zanima za izbore”, primijetio je, “tako je zato što se rezultate smatra uglavnom nebitnim: tržišta su ta koja vladaju.“[7]

    Usporedno s porastom prepoznavanja „vladavine tržišta“ nestaju čak i najosnovniji oblici demokracije. Nigdje nije napad na demokraciju bio tako drzovit kao u pregovorima koji su doveli do još jednog „spašavanja“ Grčke – koje je, naravno, zapravo još jedno spašavanje europskih banaka u nizu[8]. S obzirom na to da je cijena povrata duga bankama osiromašenje grčkog naroda, grčka je vlada prisiljena prihvatiti ništa manje do potpune kolonizacije od strane ECB-a i MMF-a. U „spasonosnom“ sporazumu čak stoji:

    Grčka mora izmijeniti svoj ustav kako bi dala prednost vraćanju duga. Politički dokument koji bi trebao čuvati prava naroda sada će biti dodani amandmani kako bi se dalo prednost pravima banaka.
    „Zajmovi“ dani Grčkoj smjestit će se na poseban račun kojim će upravljati treća strana, a s kojeg će se sredstva moći podizati samo kako bi se otplaćivao dug bankama. Trošenje tih sredstava na mirovine ili zdravstvo eksplicitno je zabranjeno.
    Strani zajmodavci imat će pravo zaplijeniti zlatne rezerve grčke narodne banke.
    Posebna radna grupa EU imat će „pojačanu i trajnu“ prisutnost u Ateni te će nadzirati sve odluke grčke vlade o financijskim i socijalnim politikama.

    U Grčkoj su odbačeni čak i posljednji natrusi demokracije uopće mogući u kapitalizmu. Izabrane državne institucije sada su postale produžena ruka globalnog kapitala, dok je narod izložen suvremenoj inačici dužničkog ropstva u kojemu se tijela siromašnih i radnih ljudi žrtvuju kako bi se otplatio dug.

    U sklopu sporazuma kojeg je grčka vlada prihvatila, na primjer, minimalna nadnica bit će srezana za 22% (čak i više za mlađe radnike), 150.000 ljudi zaposlenih u javnim službama dobit će otkaz, a mirovine će biti brutalno srezane. Životni standard past će za dodatnih 30% povrh dosadašnjeg pada od 15%. Ekonomija koja je pet godina u recesiji (tijekom koje je doživjela pad veći od 20%) past će još na niže grane. Nestat će više od 60.000 malih i srednjih poduzeća, a s njima i 250.000 radnih mjesta u privatnom sektoru. Nezaposlenost mladih popet će se na više od 50%[9]. Broj beskućnika i prosjaka, koji je već drastično porastao, dodatno će se povećati.

    Ne zna se koliko će dugo ovo još potrajati. Još od ekonomske krize iz 2008/2009. u Grčkoj je dolazilo do niza generalnih štrajkova, masovnih prosvjeda i sukoba s policijom. Ljutim i frustriranim ljudima uskoro će vjerojatno prekipjeti. Riječima jednog sindikalista, „ljudi doslovce gladuju i broj beskućnika se svakodnevno povećava… oni uskoro više neće moći to trpjeti. Doći će do narodnog ustanka.“[10]

    Ukoliko želi uspjeti, takva će pobuna morati ponovno uspostaviti izgubljenu vezu između demokracije i ekonomske pravde. Morat će oživjeti značenje demokracije kao „vladavine siromašnih“ – svih siromašnih koji vrše pravu suverenu moć na narodnim skupštinama. Takav projekt radikalne demokracije morat će odlučno raskrstiti s liberalizmom produbljavanjem i proširivanjem narodne moći i kontrole na ekonomsku sferu.

    Liberalno-kapitalistička demokracija, primjećuje Ellen Meiskins Wood, „ostavlja netaknutima goleme dijelove naših svakodnevnih života – radno mjesto, raspodjelu rada i resursa – koji ne podliježu demokratskoj odgovornosti, već njima upravlja imovinska moć i zakoni tržišta.“[11] Ta imovinska moć i tržište sada su pokazale potpunu nemogućnost postojanja u sklopu bilo koje istinske demokracije.

    Stoga je na radikalnoj ljevici da preuzme demokratski projekt i još jednom ga poveže s narodnim borbama protiv novih oblika dužničkog ropstva. To ne podrazumijeva isključivo učenje na drevnom primjeru „slavne atenske demokracije“ kao što to zastupa C. L. R. James[12]. Podrazumijeva i prakticiranje novih oblika demokratskih praksi u obliku skupština, a kakvi su se pojavili na vrhuncu nedavnih borbi Trgu Tahrir do pokreta Okupiraj Wall Street[13]. Sve ovo znači izgradnju radikalne ljevice koja bi bila beskompromisno posvećena produbljivanju projekta direktne demokracije kao neophodnog dijela svih društvenih pokreta protiv mjera štednje i nepravde.

    David McNally

    http://www.slobodnifilozofski.com/2012/05/david-mcnally-pouke-iz-grcke.html

    • Stanovnik - Gr(a)djanin says:

      Ovo su jednostrani i povrsni komentari, koji prikrivaju i drugu stranu medalje:

      Zasto su Grci koji rade u drzavnim ustanovama primali 14 plata godisnje dok su Njemci primali 12 plata godisnje?

      Zasto su ti isti demokratski Grci isli 5-7 godina ranije u penziju nego ti isti Njemci, koji su finansirali da Grrk prvi put u svojoj istoriji uzima kredite kao i Njemac?

      Zasto je naplata poreza kod demokratskih Grka bila za 15% ispod EU prosjeka?

      Zasto je broj zaposlenih u drzavnoj ustanovama u Grckoj za 35% veci nego u Njemackoj?

      Gdje su bili ti demokratski Grci da kazu: narode ovo ne moze da traje -trosimo nesto sto nijesmo zaradili, niti cemo ikada moci da zaradimo?

      I tako dalje i tako blize!

      • Plannco Wallach S says:

        Grci su jedna lopovska necivilizovana rulja u odnosu na gradjane Dojchlanda? jel to?

      • Sudbina evra i evro zone, u kojoj je sada 16 od 27 zemalja Unije (od EU15 tu su Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Holandija, Irska, Italija, Luksemburg, Nemačka, Portugal, Španija, a od novih članica Kipar, Malta, Slovenija i Slovačka), zavisi od toga koliko se poštuju pravila njenog osnivanja. Tih pravila je pet i to su: stopa inflacije, budžetski bilans, javni dug, dugoročne kamatne stope i fluktuacije valuta. O tome sam detaljnije pisao u 10. glavi moje knjige Evropska unija. Uvod (Beograd: Službeni glasnik 2009, s. 299-390), pa formulaciju kriterijuma neću ovde ponavljati. Da sažmem: da bi zemlja mogla imati evro kao valutu, ona mora biti članica EU i zadovoljavati pet pomenutih kriterijuma najmanje dve godine pre ulaska u evro zonu i sve vreme boravka u njoj.

        Ako se neka zemlja ne drži tih kriterijuma, koji su poznati i kao „mastrihtski“ ili „kriterijumi konvergencije“, onda ne može postati članica evro zone. A ako je već članica pa ih krši, onda će biti kažnjena.

        Kazne su finansijske, idu do 0,5% od BDP i postoje samo za narušavanje pravila budžetskog deficita, čiji je najviši dozvoljeni nivo -3,0% od BDP. Pojednostavljeno, kazne zavise od deficita i kretanja BDP. Ako je deficit veći od -3,0%, a BDP padne za više od -2%, onda nema kazne, jer je ta zemlja u ekonomskim problemima (što je, smatra se, dovoljna kazna). Ako je pad -0,75% do -2%, ECB odlučuje o kazni, a i ako je pad manji, kazna bi svakako trebalo da usledi. Kršenje drugih kriterijuma nije kažnjivo, sem što ECB obaveštava evropsku i drugu javnost da ste neko pravilo narušili, pa dobijate negativan publicitet.

        Zašto je kažnjivo samo narušavanje kriterijuma budžetskog deficita, a ne i drugih. Smatralo se da je to ključni kriterijum, jer ako je državna potrošnja ekscesna, to vrši pritisak na inflaciju, povećava javni dug i dugoročne kamatne stope i time destabilizuje zajedničku valutu – evro. Taj pristup je razuman, ali je problem sprovesti ga.

        Narušavanja pravila budžetskog deficita u ovih desetak godina postojanja evra i evro-zone bilo je mnogo, ali kazni nije bilo. Pravila su kršena 1997-8. u vreme kvalifikacija za evro-zonu, kao i kasnije, sve vreme postojanja evro-zone. Neću pominjati mnogo detalja, dovoljna su dva. Tokom 1997-8, koje su bile merodavne za nastanak evro-zone, sve kriterijume u obe godine su zadovoljile samo tri zemlje – Finska, Francuska i Luksemburg – a u evro zonu je ušlo 11 starih članica, što znači da je 8 ušlo uz kršenje bar jednog pravila. Drugi detalj – ako ostavimo po strani ostale kriterijume, čije se kršenje ne kažnjava, broj prekršilaca pravila budžetskog deficita u periodu 2002-2009. nikada nije bio manji od tri zemlje, sem 2007. A i pored toga kazni nije bilo, jer su se kao najčešći prekršioci – sem Grčke koja se i u evro zoni ponaša kao banana republika – pojavljivale najjače zemlje EU, kao što su Nemačka, Francuska i Italija. One su očito imale implicitni dogovor da se ne ide na kažnjavanje, jer bi eventualno plaćanje kazni samo produbilo njihove deficite i fiskalne probleme. Stvar je vrlo jednostavna. Ako se naruši pravilo budžetskog deficita time što vam je deficit bio 3,3% od BDP i ako vas kao zemlju ECB kazni sa 0,3% od BDP, vaš deficit raste na 3,6%, što vam naravno povećava probleme. Iznos kazne nepovratno ide u monetarne rezerve ECB.

        Ali, to je tek izvedeni problem. Sumnje da bi u evro-zoni moglo biti nestašluka su postojale od početka. Recimo, ECB nije preporučila da Belgija i Italija uđu u evro zonu, zato što su u to vreme imale javni dug od preko 120% od BDP (pravilo je bilo da javni dug ne sme biti veći od 60% od BDP). Ali, Evropski savet (skup šefova država i vlada EU) je poništio tu preporuku i doneo novu, da ove zemlje mogu u evro zonu, jer zaboga, tako su rekli, kako da nastane evro zona ako bi iz nje bile isključene zemlje osnivači EZ/EU. Još neke zemlje su imale probleme sa ispunjavanjem kriterijuma evro zone tokom 1997 i 1998, koje su za to bile merodavne, ali su svejedno pripuštene u taj ekskluzivni klub. Povrh svega, postojao je džentlmenski dogovor da se svima po malo gleda kroz prste sa ispunjavanjem kriterijuma, posebno budžetskog deficita i javnog duga, tako da je tu procvetala disciplina koja se zove „kreativno računovodstvo“. – Miroslav Prokopijević

        http://pescanik.net/2010/01/moze-li-nestati-evro-1/

      • Jeftine kredite omogućila je politika niskih kamata politički kontrolisane Evropske centralne banke, pa je, umesto privrednog razvoja, stvoren kreditni bum. Tome su posebno bile izložene manje razvijene zemlje južnog krila EU. Na primer, nemačke banke su, umesto razvoja grčke privrede, davale Grčkoj jeftine kredite za kupovinu nemačkih proizvoda a onda od zarade na toj prodaji ponovo finansirale dalje grčke kupovine. Vremenom, to se pretvorilo u pljačku Grčke, pa sada, recimo, u Grčkoj Grci kupuju grčko maslinovo ulje od Nemaca, a grčki jogurt je proizveden u Nemačkoj. Isti model su primenjivale i Francuska i Holandija. Takva kombinacija u velikoj meri podseća na stanje pre Drugog svetskog rata, kada je Amerika davala kredite Nemačkoj kako bi ona plaćala ratnu odštetu iz Prvog svetskog rata Francuskoj i Britaniji, a one od tog novca plaćale ratne kredite uzete od Amerike. I tako ukrug dok nije izbio Drugi svetski rat. – Siniša Ljepojević

        http://www.standard.rs/sinisa-ljepojevic-u-grckoj-i-italiji-izvrseni-su-drzavni-udari-ili-u-eu-tone-u-primenu-sile.html

  2. Ovaj Miličković mi je uvijek djelovao kao pravi pošteni opozicionar, iako ga ne poznajem lično. Baš zbog toga mi je i žao kad ga vidim u toj bari sumljivih likova koja sada sebe naziva Demokratski front. Neće biti masovnih protesta u petak, biće to još jedan fijasko. Na protest će doći samo onaj ko želi slušati stihove Balšine pjesme “Diktator” ili pak onaj ko želi čuti tužnu opozicionu sudbinu Marka Novakovića.

    Protestima se rado pridružujem kada tu budu Miodrag Lekić, lideri opozicije (Medojeviću dati bensedin), Mirjana Kuljak, lideri albanskih i bošnjačkih partija, opozicioni mediji, opozicione NVO, sindikati, intelektualci iz zemlje i regiona… Do tada rasipajte energiju, radite probe protesta, štampajte majice, gađite se jajima i duvajte u pištaljke.

    • Haha, “sumljivih”, bem te nepismenog.

      • Stanovnik - Gr(a)djanin says:

        Ti cuvaj tu svoju energiju, jer je ocigledno nemas bas mnogo!

        Condition ne postaje Event – bez desavanja tj. “rasipanja Energije”!

        A za ovo Milickovicevo Much Ado About Nothing jedna stara izreka:

        Kad covjek u godinama izigrava revolucionara – ili je on lud, ili oni koji ga prate!

        Mladost (iz)vodi revolucije, a ne Milickovici! Milickovic neka mobilise i organizuje penzionere!

        Ustaj (de)Generacijo!

        PODNE JE vEC! :o))

      • Sekula,

        kako to da su ti baš “sumljivi” ljudi iz demokratskog Fronta pa ne bi sa njima a nisu ti “sumljivi” opozicioni lideri čije djelovanje je najveći uzročnik postojećeg odnosa snaga u crnogorskoj politici?
        Ne bih rekao da može biti ispravno izjednačiti ili nepošteno mjeriti ono što je Ćalovićeva napravila iz pozicije NVO za samo koju godinu djelovanja i ono što crnogorska parlamentarna opozicija radi ovih dvadeset godina. Ćalovićeva griješi zadnja dva mjeseca ponajprije jer su joj šanse za pronalaženje normalnih saradnika u Crnoj Gori ravne traženju kamila u Laponiji. Ovo zaključujem pod uslovom, naravno, da ona ima dobru namjeru. Ako je uzeta da simulira demokratiju onda je sve ionako besmisleno.

      • Draganče, moja se „sumlja“ nije ni odnosila na Ćalovićku i MANS već na razne Marke Novakoviće, Kekoviće, Brkoviće i ko zna sve koga tu nećemo vidjeti. MANS sam kritikovao zbog jalovosti a ne zbog sumnji da rade za vlast. Ne znam šta su oni to značajno uradili osim što su, svjesno ili nesvjesno, Đukanoviću uklanjali konkurenciju u partiji svojim prijavama.
        Opozicioni lideri nisu krivci za stanje u kome se nalazimo. Ja im zamjeram kao i MANS-u na jalovosti, na patološkoj sujeti i na nedovoljnoj odgovornosti prema svojim biračima. Djeluje i da im se baš osladila ova pozicija – privilegije plus, odgovornost minus. Ali ništa bez opozicije, prije svega jake infrastrukture SNP-a koja je u stanju i bez nekog jakog povoda izvesti na ulicu veliki broj ljudi. Treba pomenuti i NSD koja je naslijedila infrastrukturu nekadašnje Narodne stranke. Za PZP nisam siguran ali su i oni svakako potrebni iz nekih drugih razloga. Ove vanparlamentarne Pece i Pure bih zaobišao.

    • Lideri Bošnjačkih partija na protestu?! – sprdaš li se to to Sekula?
      Lideri Bošnjačkih(e) partije bi bili na kontraprotestu, kad bi i za to imali petlje. Bošnjačka stranka je skup sitnih profitera, bez svog ja, bez intelektualnog, stručnog i moralnog kapaciteta. Njih jedino interesuju sitne privilegije za sebe, članove svoje porodice, rođake, prijatelje, tipa: bolje zaposlenje, sitnije ugradnje, skupljanje otpadaka od krupng biznisa, sitne povlastice. Bore se za prava Bošnjaka otprilike isto koliko i većina srpskih partija u CG za prava Srba. “Boreći” se za ta prava, u stvari unižavaju upravo pripadnike onih za koje se tobože bore, usput unižavajući kompletne građane CG. Mene je kao Bošnjaka stid od Bošnjačka stranke i toga što ta “elita” radi. Đukanović ih je uzeo kao privezak svojevremeno, što po diktatu međunarodne zajednice, što za svaki slučaj – da se ne avizaju, jer su Bošnjaci od 1997. godine najvjerniji i najpouzdaniji glasači svog dotadašnjeg(a i sadašnjeg, mada toga nijesu svjesni) dželata.
      Kada se Miodrag Lekić pojavi na protestima to će mi biti jedan od sigurnijih znakova da se režimu moguće bliži kraj. Tada ja prestajem prisustvovati istim, a Lekić i slični njemu neka ponovo jašu.
      I ja Miličkovića cijenim kao opzicionara. Imati novca, i to toliko koliko ima Miličković, a biti opozicionar u CG je pravi raritet. Samo je nezaustavljiv u priči, to mu je najveća mana. Njegovi javni nastupi su najčešće monolozi u kojim niko od njega ne može doći do riječi. Ova kritika na njegov račun je sasvim dobronamjerna, i da se lično znamo(znamo se indirektno), preporučio bih mu da veoma povede računa o tome.
      Kako sam sa Mirom Kuljak lični prijatelj, neću komentarisati njen eventualni angažman, ali bih svakako podržao njeno ukljkučivanje u proteste.

      • Zipp, nisam ja ni mislio na tu Bošnjačku stranku. Ne vjerujem da ta stranka uopšte ima birače niti ikakav uticaj na Bošnjake. Objektivno, na njih veći uticaj ima lično Đukanović nego bilo ko od njihovih partija. Ovo što si rekao za BS je tačno ali važi i za dosadašnje Đukanovićeve saradnike iz redova Bošnjaka kao što je recimo Vesković. Ljudi bez ugleda u svom narodu koji za sitne privilegije daju režimu svoje bošnjačko ime i prezime, odnosno multietnički privid. Ali i pored toga, bilo koja stranka Bošnjaka je potrebna jer će anticipirati one famozne optužbe o koljačkoj opoziciji. Dakle, potrebni su nam iz istog razloga kao i Đukanoviću, kao ukras. Nažalost takva je, u političkom smislu, sudbina Bošnjaka u Crnoj Gori danas. Takva će i biti dok se politički ne osvijeste i okrenu sebi.

  3. Vasilije, ti si mi kako valja, ali ja više blejat jedno te isto po podgoričkija ulica neću. Juče sam pročita $atin intervju i sve što je reka do sad obistinilo se. Sve i da zamlatina od Lukšića da ostavku, sve i da padne vlada, ja ođe ne vidim alternativu. Ovi protesti se otegoše, ni plana ni cilja, a računi samo stižu li stižu. Ove nove partije i njihovi kvazi programi su već viđen scenario. Meni nije jasno kako namjeravaju da izađu na izbore i ko i koliko njih će ih glasat. U svakom slučaju, ja se i dalje nadam $atinom povratku. Ja ođe, za sad, nikome NE VJERUJEM. U zdravlje Vasilije!

  4. Elem, Vanja zahtijeva neposlušnost građana. Ja sam student i nemam posa, bio neposlušan ili ne, mene đeca ne plaču. Ja evo 5 noći zaredom palačinke sa džemom i ne žalim se. Ali, mnogo je ljudi koji sa 300 400 eura plate drže familije, a ušteđevine ne da nema, no nema naznaka da će je ikad i bit. Kako napuštit posa, a u kuću gladna usta? Što će recimo pedesetogodišnja činovnica da radi? Da napušti posa i konobariše ljetos po primorju? A, koliko je takvih?

  5. Plannco Wallach S says:

    vrlo losha kombinacija – brashno plus dzem. pasi travu time to time zbog raznolikosti ishrane.

  6. Gore, luđe, besmislenije od ustoličavanja parlamentarne opozicije na pijedestal lidera demokratskih promjena jedino je pozivanje na eventualni SJATIN POVRATAK.

    To pokazuje apsolutno nemanje ideje za bilo kakvim novim vidom akcije na opozicionom polu.

    Kratko rečeno, jebo vas Sjata…ko što vas jebe u nezdrav mozak

  7. Stanovnik - Gr(a)djanin says:

    Rambo: Proslavimo zajedno slavni poraz na Evroviziji!

    Ovog covjeka treba za predsjednika drzave! :o))

  8. Ja se obratih Vasiliju Miličkoviću koliko mi se čini… No, ajde de. Udbaša nikad dosta. Ne možete Milašu ni crevlje jezikom da oližete, pa se na $atu i $atine okomili. Živjela čojska i sojska Crna Gora. Eto vi Nikolića da vi vida rane…onako, čisto demokratski.

  9. @Zipp, vjerovatno tako Milickovic nastupa svugdje. Sa nekima je to jedini nacin. Evo recimo kad je gostovao kod najboljeg desnog krila u istoriji, u radio vezi, to je bio nacin da kaze sta hoce.

  10. Evo onom seronji tiraninu odozgo, integralni intervju:

    http://slavkoperovic.wordpress.com/

  11. Kada ce te vi Crnogorci prestati sumnjati jedni u druge i postati ujedinjeni Sto arrivando! Ostalim narodima koji zive u Crnoj Gori.SSCGS, tj. Smoslogacrnugoruspasava, a dok sloge ne bude, vjecno ce mafijasi, koji su ujedinjeni, vladati.

  12. Moram ponoviti jer udba mi nede slova.
    Kada ce te vi Crnogorci prestati sumnjati jedni u druge i kada ce te se ujediniti s a. Ostalim narodima koji zive u Crnoj Gori. SSCGS, tj samo sloga Crnu Goru spasava,a sve dok nema sloge, vladace ujedinjena mafija.

  13. za cete, cemo, ce nije kriva UDBA, no skola.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: