Moć je u rukama podanika, a ne vladara. To jednako važi za feudalna društva, vojnu državu ili parlamentarnu demokratiju. Jedini način na koji vladari mogu pobijediti je kontrolom mišljenja i stavova.
U nedavno objavljenoj knjizi “Occupy”, Noam Chomsky u jednom dijelu navodi transkript razgovora koji je početkom ove godine vodio sa pristalicama pokreta Occupy, Mikal Kamil i Ian Escuela, za InterOccupy, organizaciju koja povezuje pristalice pokreta Occupy širom svijeta.
Profesore Chomsky, pokret Occupy je u drugoj fazi. Naša glavna tri cilja su: 1) Okupirati mainstream i preći iz šatora u srce i um masa; 2)zaustaviti represiju nad pokretom štiteći pravo nas 99% na slobodno okupljanje i pravo na iznošenje mišljenja, a da ne budemo nasilno napadnuti i 3) oduzeti korporacijama prava fizičkih lica. Ova tri cilja se preklapaju i međusobno su zavisna.
Interesuje nas vaš stav o izvještavanju o protestima u mainstream medijima, o represiji nad građanskim slobodama i ulozi novca i politike u odnosu na pokret Occupy i budućnost Amerike.
Izvještavanje o Occupy je bilo mješovito. Isprva je bilo diskreditovanja, ismijavanja učesnika kao da se samo radi o blesavoj djeci koja se igraju itd. Ali izvještavanje se promijenilo. Zapravo, jedan od zaista izvanrednih i gotovo spektakularnih uspjeha pokreta Occupy jeste to što je on jednostavno promijenio cijeli okvir diskusije o mnogim pitanjim. Bilo je stvari koje su kao poznate, ali na marginama, skrivene, a koje su sada u prvom planu – kao što je ta slika o 99% i 1%; i dramatične činjenice o naglo rastućoj nejednakosti tokom proteklih 30 godina, sa bogatstvom koje je koncentrisano u sasvim malom dijelu populacije, u onih 1%.
Za većinu, prihodi su uglavnom stagnirali, ponegdje su se smanjili. Doprinosi su takođe smanjeni, a broj radnih sati je porastao, Nije kao u zemljama trećeg svijeta, ali nije onako kako bi trebalo biti u bogatom društvu, najbogatijem na svijetu, zapravo, sa mnogo bogatstva, koje ljudi mogu vidjeti, samo ne u svojim džepovima.
Sve ovo je sada stavljeno u prvi plan. Može se reći da je to sada gotovo standardan okvir za diskusiju. Čak je i terminologija prihvaćena. To je veliki pomak.
Ranije je fondacija Pew objavila rezultate svoje godišnje ankete o tome šta ljudi misle da je najveći izvor tenzija i konflikata u životu Amerikanaca. Prvi put u istoriji, zabrinutost zbog imovinske nejednakosti je visoko na listi. Anketa nije mjerila imovinsku nejednakost, već koliko je podignuta svijest javnost o tom pitanju. To je zahvaljujući pokretu Occupy, koji je stavio ovaj ključni problem savremenog svijeta na dnevni red tako da ljudi koji su to znali iz ličnog iskustva sada vide da nisu sami, da smo svi u tome zajedno. Nejednakost je porasla do nezabilježenih visina. Kako stoji u izvještaju: “Pokret Occupy Wall Street više ne okupira Wall Street, ali svijest javnosti o pitanju klasnog sukoba sve je veća.
U međuvremenu, izvještavanje o pokretu Occupy bilo je različito. U nekim medijima povremeno je bilo prilično suosjećajnog izvještavanja. Naravno, opšta slika je bila: “zašto ne idete kući i pustite nas da nastavimo s poslom?” “Gdje je njihov politički program?” “Kako se oni uklapaju u mainstream strukturu gdje stvari treba da se mijenjaju?” I tako dalje.
A onda je došla represija, koja je naravno bila neizbježna. Bila je prilično jasno koordinisana širom države. Negdje je bila brutalna, u drugim mjestima manje, a bilo je i neke vrste neriješenog rezultata. Neki protesti su zaustavljeni, drugi su se vratili u nekom drugom obliku. O nekim stvarima se izvještavalo, kao na primjer o upotrebi suzavca itd. Ali veliki dio toga je opet bio tek “Zašto ne idu i ostave nas na miru?” To je za očekivati.
Pitanje kako odgovoriti na to – glavni način je jedna od stvari koje ste pomenuli: postići opštu okupaciju, u metaforičkom smislu, uključiti šire slojeve društva. Ljudi imaju dosta razumijevanja za ciljeve pokreta Occupy. Pokret vrlo dobro stoji prema anketama. Ali veliki je put do uključivanja ljudi u njega. On mora postati dio njihovih života, nešto čemu oni misle da mogu doprinijeti. Tako da je neophodno otići tamo gdje ljudi žive. To ne znači samo poslati poruku, već ako je moguće, a to će biti teško, pokušati proširiti i produbiti jedno od stvarnih postignuća pokreta o kojem se ne govori mnogo u medijima – barem ja nisam vidio. Jedan od glavnih uspjeha je što su stvorene zajednice – prave funkcionalne zajednice međusobne podrške, demokratske razmjene, međusobne brige. Ovo je veoma značajno, naročito u društvu kao što je naše u kojem su ljudi uglavnom izolovani, a zajednice u naseljima su razrušene, strukture zajednica su polomljene, ljudi su nekako sami.
Postoji ideologija za koju je potrebno mnogo truda da se nametne: ona je toliko nehumana da je ljudima teško da je prihvate, to je ideologija da samo brinete o sebi i zaboravite sve ostale. Zapravo, već 150 godina postoje napori da se ljudima nametne ovakav način razmišljanja.
Početkom industrijske revolucije u istočnom Masačusetsu, sredinom 19-og vijeka, postojali su veoma jaki listovi koje su izdavali radnici, mlade žene u fabrikama, zanatlije u radionicama itd. Oni su imali svoje novine koje su bile jako interesantne, veoma čitane i imale su veliku podršku. Oštro su kritikovale način na koji im je industrijski sistem oduzimao slobodu i nametao rigidne hijerarhijske strukture koje oni nisu htjeli. Jedna od glavnih pritužbi bila je ono što su nazivali “novi duh vremena: stekni bogatstvo zaboravljajući sve osim sebe “. Tokom 150 godina ulagali su se ogromni napori da se ljudima pokuša nametnuti taj “duh vremena”. Ali on je toliko nehuman da nailazi na veliki otpor.
Jedan od stvarnih uspjeha pokreta Occupy jeste što se otpor prema ovome manifestovao na veoma upečatljiv način. Ljudi koji učestvuju u pokretu nisu u tome radi sebe. Oni su u tome jedni radi drugih, radi šireg društva i radi budućih generacija. Veze su uspostavljene, i ako bi mogle ustrajati i prenijeti se na širu zajednicu, to bi bila prava odbrana od neizbježne represije, sa ponekad nasilnim manifestacijama.
Kako bi bilo najbolje da pokret Occupy počne raditi na tome, koje metode bi trebalo upotrijebiti i da li mislite da bi bilo mudro imati prostore kako bi se decentralizovale baze operacije?
Svakako bi imalo smisla imati prostore, bilo da su to javni prostori ili ne. To su taktičke odluke koje se moraju donijeti na osnovu pomne procjene okolnosti, stepena podrške, stepena protivljenja. To će se razlikovati od mjesta do mjesta.
Što se tiče metoda, ljudi u ovoj zemlji imaju probleme i brige, i ako im se može pomoći da osjete da su ovi problemi i brige dio šireg pokreta ljudi koji ih podržavaju i koje oni podržavaju, onda to može imati uspjeha. Ne postoji jedan način kako to postići. Ne postoji jedan odgovor.
Možda ćete otići u neku četvrti i saznati da su njihovi problemi jednostavni, da im je potreban semafor na ulici gdje djeca prelaze kada idu u školu. Ili možda žele da spriječe da ljudi budu izbačeni iz svojih kuća zbog neplaćenih kredita.
Ili možda žele da osnuju preduzeća u zajednici, što nije nimalo nerealno – preduzeća kojima upravljaju radnici i zajednica, koja tako može izbjeći da neka daleka korporacija i upravni odbor u kojem sjede bankari prebace proizvodnju negdje drugo. Ovo su stvarni, gorući problemi kojih ima svugdje. I to se može učiniti. Zapravo, dosta toga se i radi sporadično.
Mnogo drugih stvari se može učiniti, kao što je rješavanje problema brutalnosti policije i korupcije. Rekonstrukcija medija tako da se oni proizvode u zajednici, sasvim je moguća. Ljudi mogu imati medij koji proizvodi zajednica, etnička grupa, radnici i druge interesne grupe. Sve se to može postići. Potreban je rad i to može okupiti ljude.
Ja sam u raznim mjestima vidio stvari koje bi mogle poslužiti kao model koji bi se mogao pratiti. Daću vam jedan primjer. Bio sam u Brazilu prije nekoliko godina i proveo sam neko vrijeme sa bivšim predsjednikom Brazila, Lulom, prije nego što je izabran za predsjednika. On je tada bio radnički aktivista. Zajedno smo putovali po Brazilu. Jednog dana me odveo u predgrađe Ria. U predgrađima u Brazilu živi najviše siromašnih ljudi.
Oni tamo imaju polu-tropsko vrijeme, i tu veče kada me Lula tamo odveo bilo je mnogo ljudi na javnom trgu. Oko 9 sati naveče, što je udarni termin na televiziji, mala grupa medijskih radnika iz grada dovezla je kamion u centar trga. Kamion je imao TV ekran na krovu na kojem su prikazivali skečeve koje su napisali i u kojima su glumili ljudi iz te zajednice. Neki su bili smiješni, ali drugi su se bavili ozbiljnim pitanjima kao što je problem duga ili SIDA-e. Kada su se ljudi okupili na trgu, glumci su hodali okolo sa mikrofonima pitajući ljude da komentarišu materijal koji je prikazan. Oni su snimljeni dok su davali komentari i prikazani na ekranu da ih drugi ljudi vide.
Ljudi koji su sjedili u malom baru u blizini ili hodali na ulici počeli su reagovati i za kratko vrijeme započeti su interesantni razgovori i diskusije među ljudima o ozbiljnim temama, koje su sastavni dio njihovog života.
Dakle, ako se to može uraditi u siromašnom brazilskom predgrađu, onda to sigurno možemo uraditi u drugim mjestima. Ne kažem da treba samo to da radimo, ali ovo su stvari koje se mogu uraditi kako bi se uključili širi sektori i kako bi se ljudima dao razlog da osjećaju da mogu biti dijelom formiranja zajednica i razvoja ozbiljnih programa prilagođenih njihovim potrebama.
Od vrlo jednostavnih stvari, do započinjanja novog socio-ekonomskog sistema sa preduzećima kojima upravljaju radnici i zajednice, moguć je čitav niz stvari. Što je aktivnija podrška javnosti, to je bolja odbrana od represije i nasilja.
Kako ocjenjujete ciljeve Demokratske stranke u vezi sa pridobijanjem pokreta, i čega treba da se pazimo?
Republikanska stranka je prije mnogo godina prestala i da se pretvara da je politička stranka. Oni su odani, bez izuzetka i sa takvom predanošću, malim sektorima moći i profita da oni jedva da jesu više politička stranka. Oni imaju doktrinu koju moraju ponavljati kao karikatura stare komunističke stranke. Oni moraju učiniti nešto kako bi pridobili glasačko tijelo. Naravno, nije im dovoljna podrška onih 1%, da upotrijebim vašu metaforu, tako da su oni mobilisali slojeve društva koji su oduvijek tu, ali nisu bili politički dobro organizovani –evanđelici, nativisti koji su preplašeni da će im neko oduzeti njihova prava i zemlju, i tako dalje.
Demokrate su malo drugačije i imaju drugačije glasačko tijelo, ali oni idu gotovo istim putem kao Republikanci. Današnji centristi demokrati, oni koji u suštini vode stranku, većinom su umjereni republikanci prethodne generacije i sada oni predstavljaju mainstream demokratske stranke. Oni će pokušati da organizuju i mobilišu – pridobiju – glasačko tijelo koje je u njihovom interesu. Oni su većinom napustili bjelačku radničku klasu, što se veoma jasno može vidjeti. Tako da oni čine jedva jedan dio njihovog glasačkog tijela u ovom trenutku, što je prilično tužno. Oni će pokušati mobilisati Latinoamerikance, crnce i progresivce. Oni će pokušati da pridobiju pokret Occupy.
Organizovani radnici su i dalje dio demokratskog glasačkog tijela i oni će pokušati da ih pridobiju; a što se tiče pokreta Occupy, isto je kao i sa ostalima. Politički lideri će ih potapšati po ramenu i reći: “Ja sam za vas, glasajte za mene.” Ljudi će morati shvatiti da će oni možda učiniti nešto za vas, ali da samo ako vršite jak pritisak možete od izabranih lidera očekivati da će nešto učiniti – jer oni to neće sami uraditi, sa veoma rijetkim izuzecima.
Što se tiče novca i politike, teško je nadmašiti komentar velikog političkog finansijera Mark Hanna. Prije sto godina, pitali su ga šta je važno u politici. On je odgovorio: “Prva stvar je novac, druga je novac, a zaboravio sam šta je treće.”
To je bilo prije sto godina. Danas je to mnogo ekstremnije. Tako da je odgovor – da, koncentrisano bogatstvo će, naravno, pokušati iskoristiti svoje bogatstvo i moć da preuzmu politički sistem što je više moguće, da upravljaju njime i da rade šta žele, itd. Javnost mora naći načine da se bori protiv toga.
Prije nekoliko stotina godina, politički mislilac David Hume, ispravno je tvrdio da je moć u rukama podanika, a ne vladara. To jednako važi za feudalna društva, vojnu državu ili parlamentarnu demokratiju. Moć je u rukama podanika. Jedini način na koji vladari mogu pobijediti je kontrolom mišljenja i stavova.
Hume je bio u pravu sredinom 18. vijeka, a to što je rekao važi i danas. Moć je u rukama naroda. Ulažu se ogromni napori da se narod kontroliše, koristeći manje sile danas zbog velikog broja prava za koja smo se izborili. Današnje metode su propaganda, konzumerizam, potpaljivanje etničke mržnje, razni načini. Naravno, toga će uvijek biti, ali mi moramo naći način da se tome odupremo.
Nema ništa loše u tome da se određeni kandidat uslovno podrži dok god on radi ono što vi želite. Ali društvo bi bilo demokratičnije kada bismo ih mogli i opozvati bez velikog napora. Postoje i drugi načini pritisaka na kandidate. Tanka je linija između toga i da vas neko pridobije, mobiliše da služite tuđe interese. Ali to su odluke i izbori koji se stalno moraju praviti.
Za BUKU prevela Milica Plavšić.
javniservis.me 
Ma’ men, vazda dobar.
Nego pitam se – hoce li se pridruzit laufer i Zivac da se borimo protiv elita? Od tri gore navedena cilja, za dva se i oni zalazu:
“2)zaustaviti represiju nad pokretom štiteći pravo nas 99% na slobodno okupljanje i pravo na iznošenje mišljenja, a da ne budemo nasilno napadnuti” (libertarijanstvo)
“3) oduzeti korporacijama prava fizičkih lica” (borba protiv elita, centara moci)
P.S. Zivac, ako negdje vidite komunizam, molim vas da to podrzite citatom.
„Mi smo 99 %!“
„Ja sam ZIVAC, drago mi je“.
…….Protiv kog to kapitalizma u stvari protestuju drugovi okupatori: protiv liberalnog, ili protiv ovoga u šta se on tokom poslednjih deceniju-dve transformisao, a kojeg, onako uopšteno, zovu „neoliberalnim“? Ukoliko se bune protiv liberalnog, rekao bih da im je borba uzaludna, jer deluje pomalo uvrnuto boriti se protiv jedva (po)stojećeg neprijatelja, koji je uz to u teškom nokdaunu. Ako su, međutim, ogorčeni samo na ovu trenutno preovlađujuću varijantu kapitalizma, ali ne i na sam kapitalizam kao ekonomsko-politički model u celini, onda bi to već i moglo imati nekog smisla, zavisno od toga šta konkretno žele. Ipak, sudeći po patetičnosti parola koje među demonstrantima preovlađuju, biće da se ipak zalažu za definitivan raskid sa kapitalističkim društvenim uređenjem, odnosno zamenu istog nekim boljim sistemom.
Na šta bi taj njihov bolji sistem ličio, izgleda da ni sami nisu sasvim sigurni. Jedino znaju da bi u njemu bilo više pravde i jednakosti, šta god pod tim maglovitim pojmovima podrazumevali. Upravo je ta maglovitost ono što globalni pokret buntovnika sa-razlogom-ali-bez-pravog-cilja čini idealnom metom za svakovrsne šišače ovaca……….
Vladimire, ovo je neko pisao ko bolje sroci svoju misao gramatiku itd…od mene a posto ja svaku njegovu zapetu podupirem istojim iza svake greske uzmi isto kao zili da govori
sto pi ja pisao dugacki zadatak kad evo moj istomisljenik to lepse kaze:
A posto sime TAKA drz se sad tekst je dugacak i nema vi spasa moracete se posenut malo podosta udesno kad ovo procitate sad si na 6. rece li e bices valjda posle ovoga stva oko NULE .
…………..Nije sporno da demonstranti generalno itekako imaju čime da budu nezadovoljni. Pitanje je samo da li su svoj bes usmerili na pravu adresu.
Pođimo od Sjedinjenjih država, odnosno njujorške berze kao tačke odakle je sve počelo. Okupatori po svoj prilici veruju da se glavni uzrok njihovih socioekonomskih nevolja krije u pohlepi finansijskih magnata koji spekulišu berzanskim transakcijama na Wall Street-u. Pod pohlepom se u ovom kontekstu očito podrazumeva prirodna težnja svakog ulagača kapitala za maksimalnim i konstantim uvećenjem profita, koji jeste – jer jednostavno i mora da bude – jedini logičan motiv za investiranje privatnih sredstava u bilo koji poslovni poduhvat. Ako svoj novac ulažem u pokretanje određenog biznisa, onda to svakako činim prvenstveno sa ciljem da u datim okolnostima poslovanja izvučem što je moguće veću dobit. Privatna kompanija nije, niti treba da bude, socijalna ustanova, što svakako ne znači da, pored vlasnika, i zaposleni u njoj ne mogu da ostvare dohodak koji bi im omogućio pristojan životni standard i na taj način pružao ekonomsku sigurnost, pa, u krajnjoj liniji, i priliku da jednog dana i sami uštede dovoljno novca za otvaranje sopstvenog privatnog preduzeća ili radnje.
Kako bi u svemu tome trebalo da se ponaša državno-politički aparat?…………..
………….Prema načelima autentičnog liberalnog kapitalizma, jedina u tom procesu legitimna uloga države – kao uređene skupine institucija zaduženih da definišu i uređuju pravila na osnovu kojih bi društvo trebalo da funkcioniše tako da optimalno iskoristi svoj tekući potencijal – ogleda se u pronalaženju ekonomski opravdane ravnoteže između težnje ulagača kapitala za maksimizacijom profita na jednoj strani, i potrebe ostalih društvenih jedinki, kao takođe aktera neizbežne ekonomske utakmice, da sebi obezbede pristojan kvalitet života, na drugoj. Država tu ulogu prevashodno ostvaruje kroz donošenje i primenu mera fiskalne politike, vodeći pri tome računa da visine propisanih poreskih stopa budu pažljivo izbalansirane u smislu da državi garantuju ubiranje dovoljne količine budžetskih prihoda za obavljanje svih neophodnih funkcija koje ona preko svojih institucija obavlja za račun cele zajednice, a da u isto vreme ne destimulišu poslovnu aktivnost kako aktuelnih tako i potencijalnih investitora privatnog kapitala.
Pri kreiranju fiskalne politike, država bi morala na sve načine nastojati da izbegne zavodljivu zamku budžetskog deficita. Konkretno, to znači da država mora težiti da svom stanovništvu socijalnu i ekonomsku sigurnost obezbedi tako što će niskim poreskim stopama maksimalno stimulisati svaki vid privatne poslovne inicijative, a samim tim i otvaranje novih radnih mesta kroz povećanje realnih investicija kao logične posledice povoljnih uslova privređivanja kakvi postoje jedino na potpuno slobodnom i otvorenom tržištu…………….
NASTAVITE CITATI……………………..
http://tacno.net/KolumneNovost.aspx?id=10980
Legendo u koje ministarstvo radis? Sigurno si i ti iz Lao Ce Veso shkole preduzetnika(administratora)!Lako ti je palamudid vjeruj! Zar ne?
Mali off – zaista nisam u stanju da razumijem zasto se promijenila politika ovog portala.
Potpuno trivijalni naslovi i licne postapalice zauzimaju glavni prostor, uz tonu nekih bosansko/ex-yu tekstova koji djeluju krajnje nezanimljivo, dok su oni daleko kvalitetnijeg sadrzaja zbijeni u koloni sa strane na koju oko prosjecnog posjetioca malo obraca paznju.
Ne ocekujem da neko uvazi ovaj stav, ali, npr. – izvjesni Bazdulj (i mnogo drugi) je veoma pametan covjek, ali je i mnogo dosadan i provejava tim umjetnicko-socijalnim pristupom koji je dostojan paznje novih crnogorskih intelektualaca. Objavljivanjem takvih tekstova povlaci se znak jednakosti izmedju vas i produhovljene ekipe Vijesti, Karvera i sl.
Ocigledno je da sajt zeli da sto vise gravitira lokalnom. Malo se sto tu desava da bi bilo zanimljivo.
Ojha!
Nemam neko prihvatanje na tu tvoju tezu, StefanU ;)
Što se izbora tekstova tiče, nit je i dalje ista meni se čini, možda je malo novi izgled sajta to razdvojio, ali je meni lično Ok. Složio bih se da je kvalitet komentara možda značajnije opao, tu su prije svega krivi MAGARCI kao što je Živac, koga bih ja banovao na kilometar, dok su poštapalice Lado&co vs Perfect&co takođe dosta uradile na skenjavanju kvalitetne komunikacije.
Mada, ovaj portal smo nekad svi mi kreirali zajedno, i ja i ti smo slali brdo predloga koji su se ubrzo i pojavljivali na samom sajtu… Meni je iskreno žao što sad nemam toliko vremena da to poguram kao nekad, ali bi valjalo da se svi cimnemo glede kvaliteta.
Jer, od ovog se, siguran sam, niko ne prehranjuje, sve ovo se gura na mišiće i neumornu volju nekolicine, kojima skidam kapu vazda.
Ja sam ovo mjesto od početka kontao kao nešto više od običnog portala…
Istina je da ima dosta tekstova Bazdulja, Jergovića, Rudanke, redovnog Ivančića…i istina je da sve te tekstove možemo pročitati i na izvornim portalima, ali javniservis.me sve to generiše i (valjda) se trudi da kreira drugačiji pogled na tekuće bahanalije, a pored toga se ističe komentarima svojih čitalaca, svojim autorskim “uvodnicima” i podnaslovima, kolumnistima (koji su takođe malo zatajili;)…
Takođe, javniservis.me je platforma gdje se ljudi sličnih poimanja stvarnosti i odupiranja ludilu povezuju, druže, kontaju na razne načine (od karnevala pa do filmova;), i to je nešto što je mnogo veće od dometa jednog sajta ili te produhovljene ekipe Vijesti koju ti pomenu ;)
Pozdrav!
Poštovani Brko, ako i mene smatrate odgovornim za pad kvaliteta komunikacije (pretpostavljam u okviru grupe “perfect & co”, zbog povremenog prepucavanja sa Ladom Tajovićem, a moguće i mog sočnog vokabulara), molim vas da mi to saopštite kako bih se odmah povukao i pomogao vam u rješavanju pomenutog problema.
Unapred zahvalan na povratnoj informaciji.
Poštovani Neon,
Vaše komentare izuzetno cijenim i trudim se da ih većinu ispratim, a isto mogu reći i za Perfecta, tako da mi nije bila namjera da uvrijedim ni vas ni njega.
Više sam mislio na lična “prepucavanja” između Lada i Perfecta, koja ja lično ne gotivim.
Vaša komunikacija sa Ladom je drugačija, prosto uživam čitajući kako ga ponekad razbucate! ;)
Pozdrav.
Hvala Brko. Trudiću se da upristojim svoj vokabular. Meni lično bi jedrenje Javnim servisom strašno nedostajalo, ali ponekad imam utisak da svojim stavovima suviše grebem i smetam. Bitna mi je zato ova “priznanica” da samo još uvijek podnošljiv.
Popovicu, ovo je mjesto svih nas, ukljucite se i doprinesite, nema vise push & pull, nego kolaboracija, wikipedia stil, open source… ako ne mozemo da uredjujemo sajt, a onda barem mozemo da predlazemo vijesti ili doprinosimo drugacijim komentarima, a bilo je i dovoljno poziva da se svako ukljuci idejama, da makar u drugoj koloni bude interesantnog materijala, znaci approve or improve!
…………..tu su prije svega krivi MAGARCI kao što je Živac,………….
Nedostatak argumenta nagna ljude da se spuste na nivo prostaka,zar ne !
Ali ipak kao sto vidite ima ljudi koji rade u ovom servisu a nastrojeni su socijalizmu postuju protivnika i kao tako vrednuju kvalitet ,
Ali ih opominjem da necu trpljeti psovke i vredjanja ako te prostake oni ne banuju ja cu sam sebe ako se taj trend nastavi ovo je danas druga uvreda meni upucena a da je moderator precutao ,ne mora on da banuje on je “demoktata” ALI LUKAVIM METODAMA moze nagnati komentatora da sam napusti portal ako mu je to cilj,
………………dok su poštapalice Lado&co vs Perfect&co takođe dosta uradile na skenjavanju kvalitetne komunikacije………………
Pazite ovog moralistu gde kaze…………..skenjavanju kvalitetne komunikacije………..
A vidite gore ,njegov vid komuniciranja ,
U Crnoj Gori nije dovoljno sagledati stvari sa jednim culom moras sva upotrebiti da bi provjerio istinitost istoga,cak i bezazlenu situaciju , nevjerovatno !
LAZU NAOCI !
Izvini jos jednom kao covjek ali stvarno ne moram biti pametan ni glup da vidim da branis ono neodbranivo cemu je kraj i koje je izraslo u mutanta koje ja ni ti ne mozemo pojmiti,a to ce odrediti to trzishte paranoicnih investitora. Hoces tvoje dijete da zavisi od toga? Predaj se i putuj. Mi smo ostali odje u Crnu Goru i veca je moja krtola jedna koja rodi nego sav vas neoliberalizam(kolonijalizam) ja slobodu zivim i dishem. Kad god klonem jachi ustanem,a sto se biznisa tiche dosta mi je nameta struje, i pdv-a da mi se ne mili ici u registraciju. Mojih deset prsti je moja sloboda i necu cekati prvi platu da primim samo me boli nepravda i vi koji je tako bespomucno podrzavate i branite. To me boli vashe ropstvo. Izvini jos jednom kao covjek ali si kao ekonomista kre…. Poz
……………a sto se biznisa tiche dosta mi je nameta struje, i pdv-a da mi se ne mili ici u registraciju. Mojih deset prsti je moja sloboda ………….
E moj Negros, pa jadan nebio citas li ti moje komantare sto ja pisem i zagovaram znas li ti uopste sto je NEOLIBERAL , procitaj nesto majka mu stara sto nije od LIJEVE stampe.
pa mi se zalazemo upravo za mali pdv ,da se skinu taxe nameti itd za tvojui moju slobodu
trazimo po tim pitanjima isto sto i,TEA PARTY u Ameriku.
Pogledaj malo zasto se ja moja filozofija ideologija zalaze pa ako ti ne odgovara onda opali po meni ,ali nemoj da zivis zivot sa predrasudama, a sto se tice uvreda vidim da znas da se izvines znaci ok. si momak i oprosteno ti je,
pozdrav
RODE-…konkurencija,sloboda izbora,kvalitet,itd… Rodonacelnik liberalizma toga u Sfrj odnoso Fnrj je bio prof.Stjepan Han institut za kontrolu kvaliteta 1952.VJEROVATNO ZNAs?Imao sam u kucnoj zajednici jednog takvog kao ti,a i ja sam skolu zavrshio.Sve je to divno i bajno ali kad ti dodje inspekcija sanitarna, pa veterinaska pa finsijska kao doticni Lado Tajovic tih ElemeNATA,a ja i zena i djeca(pilad) sami odoh ja u prdekanu druze pa onda kredite treba vratit pa kamate.)!Ovako imam sam te pare ja da finasiram ali mi je ovako bolje do oslobodjenja i sloma rezima,a i posle. Ucim djecu sta je sloboda u pravoj smislu te rijeci kao pravi Crnogorci!Sto je postenje,chojstvo i junastvo u zivotu(ekonomiji tj. Kuci) veliki Pozdrav od Liberala ne Lao Ce Vesovog nego Slavka Perovica!)) do konacne slobode od sad pa za 5 godina. Poz