Iako slabo što znam, znao sam da godine počinju januarom. Čekam da živim bolje.
Čekao sam i da Crna Gora postane Monako, ona postade Luksemburg. Nijesam znao da su u Luksemburgu prosječne, statistički naduvane plate ispod 500 eura.
Čekao sam da se uhapse ratni zločinci i oni koji su podstrekavali na zločine. Međutim, od raznih simpozijuma, sporazuma, agendi, obuka, napretka u evro-atlanskim integracijama ne procesuira se još nijedan. Bit će. Čekam.
Ah, kako sam želio da propičim Crnom Gorom novim auto-putem. Vrpca se davno presjekla, još samo da počne da se gradi i izgradi. Bit će. Jednog dana.
A tek kako čekam da Bokokotorski zaliv pređem preko mosta pa da sa sjetom pomislim na nekadašnje trajekte. Zamišljam kako će to grandiozan most biti. I čekam.
A onda da se iz Kotora žičarom popnem na Njeguše.
Iako se broj nezaposlenih stalno povećava, čekam da ih više ne bude kako nam je rečeno, i kako je već trebalo biti.
Čekam i da vidim Pamelu Andreson – jednog od mnogih strateških partnera, kako šeta, izvodi svoju djecu na glavno nam dječije igralište – Trg. Onako, ona u šortsu sa oromnim grudima na izvolte, a ja je krišom gledam sav uzbuđen.
Čekam one ogromne tržne centre za koje je „Delta“ smiješno mala, pasarele što povezuju more i ostrva, Kempinski i druge hotele sa minimum 5+ zvjezdica, elitne goste i elitni turizam.
Čekam da niko u Crnoj Gori ne radi ništa a svi imamo platu od minimum 1000 eura. Eh, da smo samo slušali Žarka Radulovića i pustili ga/ih da rade – dočekali bi.
Čekam i da se jednom promijeni vlast: mirno, civilizovano, demokratski – kao što se radi u civilizovanim zemljama. Ali, ja ne bih imao srca da glasam za tako što, dok sve ovo ne dočekam.
A ko može ovo ostvariti osim njih?
izvor: PCNEN
javniservis.me 
Pa ovako kako ga oni ostvaruju može i moja baba.
Greska, Brko!
Vasa postovana baba, pretpostavljam da nikad nije participirala u vlasti, a
to znaci da je zivjela od svoga teskog rada( ka’ i svaka vremesna Crnogorka).
Ako ne bi bolje od njih ucinjela, grom-me-spalio!
samo cekajte, pa sta vam Bog da! od cekanja rastu nokti, ko zna.
Hvala Zipp.
Tužno !
Mladjima možda smiješno …
Samo da oni ne čekaju ovako dugo …
eh taj cg ante markovic – zarko radulovic , pa on mi je onda prevazisao i miska vukovica sveta marovica i milicu pejanovic zajedno !
pusti pticu da poleti, da poleti i doleti ….
Jedan je cekao , da na VRBI RODI GROZDJE,
pa je osvanuo u PO-BOJEDI na predzadnju stranu.
Moj djed je zivio sa dvije krave i dvajest OVACA, casnije i postenije od OCA sa BORACKOM peMzijom,
nije ceka Lompara, da mu napravi AUTOPUT, no je sam djelja krse pod nadzorom Austrije uz Peljev Brijeg, da se nijesmo OSLOBADJALI AUSTRIJE,
danas bi PICILI KAO HRVATI I SLOVENCI,
ali mi vise volimo MALU AZIJU I RUSIJU.
Cesto kod nasih ljudi (na Balkanu) primijetim jednu karakteristiku koju vidim kao problematicnu, a to je da se ceka jer – nicija ne gori do zore; proci ce svi carevi, kraljevi i vlasti, ali bice Bosne/Crne Gore/Srbije; samo ti sinko radi svoj posao; mozda kad sve prodje necemo biti zivi mi ali neka barem budu nasi (pra)unuci; cuti i trpi jer sila Boga ne moli; i tako dalje, sve ukrug. Jedno je biti svjestan prirodnih (i geopolitickih, ako ste vec rodjeni u sobicici zvanoj Crna Gora) procesa, biti u stanju izmaci se i posmatrati stvari u vremenskom i istorijskom kontekstu, a drugo odvesti to u jednu bizarnu krajnost punu apatije, pa ga jos i spojiti sa primitivnim strahovima, praznovjerjem, kultom licnosti, poltronstvom… Ne znam ima li toga u nekim drugim kulturama, katolickim recimo, talijanskoj, spanskoj ili juzno-americkoj, ili turskoj i bliskoistocnoj, ali kod nas je ova odlika razlog sto su neke lose stvari mnogo gore.
Ko čeka taj dočeka – kaže poslovica. E sad, jel domaća ili Turska poslovica to već neznam. Njemačka sigurno nije.
Mislim da ce se to cekanje malo produziti, jer ne znam koliko je poznato gradjanima Crne Gore, da recimo, u bilo koju bankarsku, evropsku ili svjetsku dodjete, odgovor je uvijek isti: ne prihvata se niti jedan klijent koji je imao bilo kakav, direktni ili indirektni kontakt sa crnogorskom vladom. Tuzna i ruzna etiketa koju je Milo Djukanovic stavio na ime ove drzave, koju u internacionalnim bankarskim institucijama smatraju visoko rizicnom za bilo kakvu investiciju, jer je vec svima znano da je u zemlji Crnoj Gori, mafija i vlast, jedno te isto bice. Devedesete godine, kada je Milo Djukanovic organizovao sverc cigareta i ko zna cega sve jos, rijeka prljavog novca proticala je preko svajcarskih banaka, slijevajuci se na bankovne racune onome koji je tada bio apsolutni vladar Crne Gore, sto je rezultiralo istragom talijanskog pravosudja o svim akterima tog sverca, ali i teskim konsekvencama koje placa najvise narod crne Gore. Niko u svijetu nije zainteresovan za investiranje u Montenegro, a svajcarske banke posebno naglasavaju da ne zele nikakav finansijsku saradnju sa Crnom Gorom.
A kada jednu zemlju tako odbijaju u bankarskom sistemu, to znaci da ta zemlja nije ni nezavisna, ni samostalna, ni suverena, a sto je najgore…nema od toga nista gore.
crna gora odise jednim opstim mrtvilom