Krenusmo na svetu nedjelju u Zagreb slušati Wilco. Krem američkog rokenrola je petoro šempjanih Kotorana natjerao da se zgužvamo u golfa i raspalimo ka Zagrebu u potrazi za pročišćenjem duha i sluha od trovanja balkanskim svakodnevnim jadikovkama; muzičkim i onim drugim, naoko značajnijim, suštinski van mogućnosti detaljnije kontrole. Bili su fenomenalni ti momci iz Chicaga, baš onakvi kakav sam želio da budu; za pamćenje svih onih koji su prisustvovali. Hodočašće se isplatilo, svaka potrošena kuna, svaki pređeni kilometar; zaspao sam u povratku sretnim i zasluženim snom pravog muzičkog pravednika među milionskim fanovima rokenrola.
Jutrošnje nešto kasnije buđenje i nakon voćnog doručka uzrokovanog dijetom pretraga poštanskog sandučeta u potrazi za višemjesečnim odgovorom budvanskog katastra, sjetila me da je izgleda tačna ona izreka kako sreća , kao i nesreća, dolazi u seriji, u određenim „srećnim talasima“ ljudskog postojanja. Umjesto bilo kakvog odgovora od katastra koji vjerovatno nikada i neće doći, a i kada dođe biće negativan i razlog za novo utuženje starih lopingera, na moje veliko iznenađenje – kasnije i oduševljenje – u mitskom sandučetu koje najčešće čuva mrske račune, reklamne flajere, pozive na glasanje i slične bedastoće , nađoh plavu kuvertu standardne veličine na čijoj je prednjoj strani nečitkim ali dražesnim rukopisom pisalo : „ Za Dragana“ . Ćirilicom, štampanim slovima. Pomislih najprije da je možda u pitanju neka neslana šala srpskog pjevačkog društva Sveti Sava i Jedinstvo iz Kotora ili paravojnih formacija Lovćenskih straža ili škerac potpredsjednika HGI – ja, kojom bi se željeli osvetiti za moju povremenu sprdnju na račun njihove upotrebljivosti jer je kuverta poprilično bažđela nekim čudnim smradom koji do sada nisam nikada osjetio, ali nakon par sekundi razmišljanja sjetih se da nisu toliko sofisticirani da mi na taj način „čestitaju“ skori rođendan, pa okrenuh kuvertu na čijoj se poleđini naziralo nekoliko, ovog puta, kristalno čitkih riječi. Zapravo tri : tvoj Dragan b. – doslovce je tako pisalo na poleđini. Pošiljalac/ obožavalac/ dobroTvor je u žurbi zaboravio staviti početno veliko slovo na skraćenici svog prezimena, što mu odmah od sveg srca opraštam, jer je ipak sadržina taa koja je mnogo bitnija od spoljnog izgleda, složićete se.
U kuverti, ni manje ni više, nego slovima i brojem: devet i po hiljada (9500) eurića, sve u apoenima od po 500 eura, uredno složenim sistemom glava na glavu. „Jebatebogggg“ – uzviknuh razrogačenih očiju, crven u licu od moždanog pritiska, stepujući nalik Fred Asteru u najboljim danima veličanstvene karijere.Skoro deset hiljada jebenih eura koji me skroz naskroz ‘vade’ iz trenutnih ekonomsko socijalnih problema. Bar mislim da bi trebalo da me one izvade za neko vrijeme…do novog ‘povoljnijeg’ kredita neke Erste, CKB, Prve zelenaške udruge, koje sebi tepaju da su ni manje ni više do li: banke.
Kad sam izvukao i zadnju petstotinarsku vidjeh da se pored nje nalazi i omalena ceduljica nalik na pismo na kojoj je pisao tekst sljedeće sadržine, koji, kunem se bogom i ostrogom, prenosim krajnje autentično:
Dragi Dragane,
Jebi ga, što da ti kažem, sve znaš. Pošli smo u kurac, moja velika multinacionalna firma i ja, ostali samo dugmići od onolikija meleona koje sam dobio na raspolaganje proteklijah godinah. I ti si ponešto pisao o tome, često šaleći sa na moj račun, što ti ne zamjeram u ovom teškom trenutku po mene i cijelu Crnu Goru. Ja sam sve zaradio relativno pošteno sa svojih deset rukah…ovaj prstiju…i nemam čega da se stidim ni pred bogom ni pred ljudima . Crnogorac se , uostalom, nikada ne kaje za svoje postupke, to nam je ostalo od slavnija predakah.Sjebala me kriza koja predugo traje a ja sam kasno shvatio da sam nekako više zanatlija nego biznismen, ali već je bilo kasno. Kao što reko’ , ostaše ti jebeni dugmići…i nešto dugova.
Ipak, u duhu predstojećeg Uskrsa i u iščekivanju predstojeće odluke privrednog suda, a stijući ovim simboličnim gestom razbiti famu cicije i nečovjeka sa mog meni cijenjenog imena, odlučih – nakon obaveznog gledanja RTCG Dnevnika u kojem sam pogledao vijest o njemačkom dobrotvoru koji ostavlja pare u poštanska sandučad diljem Bavarske i Pruske, pokloniti ovaj nadam se zadovoljavajući iznos od 10000 (deset iljada) eura, tebi, Dragi Dragane, imenjače i dobri čovječe . Kad mogu Švabe poklanjati pare po sandučićima možemo i mi, Crnogorci, dobar i pošten narod, primjer čojstva i junaštva u svijet.To su mi zadnje pare koje imam ako ćeš me vjerovat, a vjeruj me da je tako. Banke i povjerioci me jure, političari koji su me katapultirali na ovo zvjezdano mjesto ne odgovaraju na moje pozive mjesecima, potucam se od neMila do nedraga. Ne tucam se , već potucam, ako si pomislijo na ono prvo, nije istina to što se priča.Rekoh, da razbijem maler, neka pare idu tebi, ti znaš što ćeš s njima činjet, meni ne znači ni sto meleona kuvajtskih franaka u ovom posranom mrskom času ništa. Bankrotirah Dragi, pred oči vascijele Crne Gore i nešto udaljenijeg svijeta. Nemoj pomisliti da sam tebe izabrao kako mi ne bi spominjali ime na protestima jer pola Crne Gore misli da sam ja krivac zbog ovolike cijene struje koju sam trošio nemilice na dugove KAP-a dok sam ga ja kontrolisao.
Tebi neka su srekne, da ih oplođavaš kako sam ih ja nekad vantjelesno oplođavao ali nemoj kupovati avijone, rolexe, lamborginije i ostale drkalice kad se obogatiš, već štedi i sve ulaži u strane banke, Lihtenštajn po mogućstvu. Mene su naguzila ova braća i sve je pošlo u pičku milu materinu, e me razumiješ? Sirak tužni bez igđe ferarija, to sam ti sad ja.
Ako me se sjetiš za Dan bezbjednosti, kad se obogatiš, sjetiš, ako ne, neka ti je prosto, zaslužijo si ih, svakako. Čuh da si dobar čojek i da smo glasali obojica za DA na referendumu. Svako na svoj način i iz svojih razloga; ja zbog džabnija para a ti iz legendarnih uvjerenja, dragi Dragane, što i ne ide baš u tvoju korist, priznaćeš. Ponekad se vjerovatno osjećaš glupo i izjebano, ali ne brini, proći će nakon koje decenije. Mala šala, ne ljutiš se ?
Dragi, ne plaši se ako ti kuverta čudnu bazdi na gomno, to sam ja u ovom vanjskom kondutu u Piperima oklen ti pišem ovo dobrotvorno pismo a polako mi ponestaje kondut papira pa se služim rukama i nogama, kako stignem , da održim ličnu higijenu u ovim teškim momentima. Nadam se da ti pare neće smrđeti ako ti već bude smrđela kuverta ili pismo. Pare su dobre, nemoj misliti da su false ili što, ostrogami. Mislim da su od one zadnje tranše južnoameričke, dok sve nije pošlo uđaola.
Potroši ih pametno i ostaj mi u dobru.
Tvoj Dragan b.
P.S. Bijo sam stavijo okruglo deset iljada , ali ne zamjeri molim te, uzeh ipak prije zatvaranja dvesta eura da probam odigrat nešto na kladijonicu. Sanj'o sam da treba odigrat dvesta tiketa po jedan euro na maksimalni dobitak. Davljenik se i za tiket vata. Izbroj pare, ako nema 9 i po iljada neki lopovski poštar, reinkarnacija onog Joksima iz Đekne koju stalno sad gledam u Piperima, ih je ošklapio.
P.P.S. Uzeh još trista. Trista plus dvesta = pesto. Pesto je više od dvesta, a i tebi ima dosta. Srekno bilo.
Kako god bilo, odoh presrećan na sunčanu kotorsku rivu, najprije još jednom pogledavši dobro da nije po srijedi neka zaebancija gorepomenitih vječitih spadala ili kakvog komšije koji još pamti kakav sam antiprotivni gad i izdajnik bio cijelo vrijeme reformske tranzicije. Čak i dezerter. Ova šuškava hartija stvarno liči na te pare koje Dragi spominje i koje gledam svojim očima. Nisam puno ni razmišljao otkud baš mene izabra ovaj naš autentični piperski dobroTvor dok sam se gegao prema rivi. Pare su pare. Smrad će iščiljeti kad ih pohranim u zamrzivač na neko vrijeme, zajedno sa Bećirovom teletinom iz Sukobina i Ledo graškom.
Treba se dobro najest i napit. Wilco i Dragan B. u 24 časa. Arktik i Antarktik. San i java, java i san.
Idem izgleda zajedno sa Igorom Lukšićem na protest 18-og. U prvom redu demonštracijuna, ja, Vanja, Igor Lukšić, Ivan Bušković, Mašan Bušković i ostali neki , skandirat ćemo šporke riječi kontra naroda, neplatiša, kritičara i ostalih neprijatelja Crne Gore. Doći će, nadam se, Dragi b. i mitropolit Amfilohije. Dobrotvor do dobrotvora. Moj do moga.
javniservis.me 
Komentariši