Ništa ne može bolje dočarati osjećaj da živite na periferiji svijeta nego onaj trenutak kad u prolazu na nekom kiosku u Sarajevu ugledate novine s naslovom kako je Angelina Jolie pogodila suštinu bosansko-hercegovačkog sukoba. Tada se prosvijetlite i shvatite samu suštinu kulturnog imperijalizma, kolonijalizma i svih ostalih izama u samo par sekundi. Holivudskoj zvijezdi za tako nešto bio je potreban samo jedan film, a nama nije bilo dovoljno ni dvadeset godina. Šteta što Anđa, kako joj tepaju bosanski mediji, nije ranije shvatila holivudski potencijal ovih prostora pa da napokon svršimo s tim i uđemo duboko u suštinu. Neko nam je trebao reći da je tako la(h)ko, piše za H-alter Jelena Svirčić.
Od svih prešetavanja po crvenim tepisima nije se stiglo detektovati kakav je ideološki obrazac ponudio ovaj film i kakva je njegova štetnost jer poenta ipak nije u otkrivanju suštine, već u ideološkim borbama etničkih identiteta i nacionalističkih politika u postratnoj Bosni. Simplificiran i jednostran prikaz sukoba tako je bošnjačkoj kulturnoj i političkoj eliti došao kao me(h)lem na ranu, a film snimljen po jednostavnom receptu demonizivonja jedne strane i glorifikacije druge ,upravo je izvrsno poslužio kao nastavak ratnog sukoba u zemlji, koja je ionako još uvijek u ratu samo drugim sredstvima. U takvim okolnostima ni ne čudi medijska pompa koja ga okružuje i koja nikako da se stiša. O samom filmu, prosječno loše holivudske kvalitete, nema se bogzna što za reći, osim da je u granicama BiH postao pretjerano bitan, jer se prihvatio krajnje osjetljive teme sistemskog silovanja žena, koja u društvu uvijek izaziva velike količine buke i bijesa, ali rijetko na iole konstruktivan način. Jolie svoj film gradi na krajnje plošnim likovima, podijeljenima na dobre i loše, demone i anđele ratne stvarnosti, što u konačnom dovodi do koktela najgorih predrasuda, stereotipa i klišeja na karakterističan kičasti holivudski način. Najavljivana kontroverzna ljubav između Srbina i Bošnjakinje ostaje negdje u vakumu, potpuno nerazrađena pa tako nije pretjerano jasno radi li se o sadističkom odnosu ili ljubavi u nemogućim okolnostima.
Pristup temi, pretjerano simpatisanje i glorifikacija samo jedne (bošnjačke) strane, samilost koja navodno služi boljem razumijevanju i sveprisutna mitska neljudskost srpskih elemenata još jednom dokazuje kakve sve posljedice ostavlja potraga za samo “jednom istinom”. Holivudska zvijezda, kojoj je ovo prvi rediteljski i scenaristički rad, navodno je godinama radila na ovom projektu saznavajući što se sve skriva iza “ovog groznog sukoba na Balkanu”, a rezultat u obliku objašnjenja srpske agresije kao posljedice frustracija nastalih pod “petstostoletnim” ugnjetavanjem turskih vlasti, mogla je komotno saznati u jedno popodne u nekoj birtiji. Zanimljiv je i odabir lokacija štabova srpske vojske koji su smješteni u dvorce i ostala oronula ali nekad raskošna zdanja, valjda kao aluzija na nekad prisutnu ratom uništenu kulturu, što je filmski kritičar Jurica Pavičić protumačio kao redateljkin pokušaj izbjegavanja “kolonijalnog utiska” filma. Međutim, “u zemlji krvi i mesa”, kako bi to rekao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, sve ima ukus kolonijalnog, što se najbolje ogleda u njegovoj recepciji. Nacionalističke javnosti oštro su se polarizovale u maniru “naši su dobri, a njihovi su zli”, a gle čuda, potvrdio je to i sam Holivud. Teško je tako nešto zamisliti, ali recimo da je film dočekan s određenom količinom kritičke ravnodušnosti i shvaćen kao jedan u nizu zapadnih interpretacija ratnih sukoba na ovim prostorima, možda bi se i mogli baviti njegovom stvarnom umjetničkom vrijednošću, a ovako nam ostaje samo rad na krpljenju novih podjela koje generiše. Kolonijalna količina provincijske servilnosti kojoj smo svi skupa bili izloženi prije i nakon prikazivanja filma, blago je rečeno, degutantna.
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović dobio je tako priliku čak dvaput ugostiti slavnu gošću i njenu svitu, crveni tepih za vrijeme premijere u sarajevskoj Zetri bio je preuzak za sve pripadnike elite i one koji se tako vole nazivati, a vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH, reis ulema Cerić iskazao je dosad neviđeni interes za sedmu umjetnost, te je ovaj film proglasio autentičnijim valjda od stvarnosti same. Zahvaljujući meinstrim medijima i njihovom posvemašnjem trudu prešli smo tako put od viktimizacije pitanja silovanja do njegove estradizacije, sve u skladu s uspješnim nastojanjima cementiranja neprijateljstava u postjugoslovenskoj stvarnosti naroda i narodnosti.
Politika se tako još jednom preselila u sferu spektakla i to, ironije radi, baš u javnom prostoru jedne BiH, podijeljene zemlje koja de facto funkcioniše kao američki i EU protektorat, zakopana u svojoj nemogućnosti društvene katarze. Jedino je u takvim okolnostima moguće u udarnim terminima javnih televizija gledati priloge o posjeti Angeline Jolie i glavne zvijezde filma Zane Marjanović. Ovalnoj kancelariji i naknadnim ciničnim interperatacijama da je mladoj bosanskoj glumici pošlo za rukom upoznati Baracka Obamu prije negoli članovima troglavog predsjedništva BiH. Ipak, koliko god se trudili, jedan holivudski film ne može biti glavni kriterijum istine o ratu, a ovakvo medijsko i političko prenemaganje samo je u službi odbijanja suočavanja sa svim kompleksnostima ratnih i poslijeratnih zbivanja i svih posljedica koje imaju na svakodnevni život stanovnika BiH.
U Srbiji je, očekivano, film dočekan na nož zbog čega je, za razliku od ostalih zemalja regije, izostala gala premijera dok je Jolie izjavila da ne vjeruje da će ljudi u Srbiji shvatiti poentu njenog filma. U Republici Srpskoj pak prikazivanja neće ni biti, što svakako ne čudi s obzirom na tamošnju skoro pa totalitarnu političku i medijsku klimu. Takvo stanje iznjedrilo je prilično zanimljiv facebook događaj. Naime, jedna djevojka iz Prijedora pozvala je preko te društvene mreže sve koji žele pogledati film u privatnost svog doma kako bi se na taj način usprotivili dodikovskoj cenzuri. Upravo u njenom gestu ogleda se sva tragikomedija i nadrealnost ove priče. Zar je zaista holivudski film taj toliko potreban okidač za pokušaj vježbanja slobode govora?
javni.me/h-alter.org
javniservis.me 
ako ja shta razumijem jadi me razumjeli?! tvrdi li pjesnik da silovane snose dio odgovornosti jer nijesu mijeshale da silovatelj brze sjashe, ili tako shto?
E jebo ti taj film koji snimi Andjelina,ona ne moze sebi objasnit neke stvari u svom privatnom zivotu a ne rat u Bosni
dobar osvrt na andju i nas, odupri se ludilu!
Mi smo ANDJELI na BaLJkanu,
da nam Andja ne drzi ZRCALO,
da pogledamo sebe u OCI,
e onda pocne MUKA,
i H-AJKA na VUKA,
dali je SRCE ,
ili Q.RAC PUKA,
kad se u DIMIJE,
ZAVUKA.
Da li je,neko od vas,gledao film?!E,ja ne mogu dati komentar ni na ovaj osvrt o tome
sta je film izazvao u okolnim destinacijama,jer nisam gledala film.
Holivudski indoktrinatori u nedostatku tema i ideja,za filmsku obradu jedinu inspiraciju nalaze jos u situacijama nastalim za vrijeme i nakon pohoda Nato soldateske na odredjene teritorije.
Zna Andja dobro da kako q..u tako i njoj vrijeme prolazi,da su njeni seksi atributi i kvaliteti na izmaku jer dolaze mladje.
Da ostane na filmu hvata se uloge rezisera i sere mnogo brate.
KRVAVA
Anđelina cura fina, no zbog meda ona ne da,
volio bih sa njom krečit’, samo da joj muž ne gleda.
Dobra li je kad gletuje, sporo joj se suši masa,
pukotine dobro puni, u tome je prva klasa.
Kada jupol zamiješa, tu nijedne nema guke,
molerski joj zanat ide, i od noge i od ruke …….
sekspir je nula za tebe
Film je jako, jako potresan,( na nake scene zatvarala sam oci), jer veoma upecatljivo prikazuje ono, sto se zaista dogadjalo u srpskim logorima gdje su bile zatvorene muslimanske zene, po cijim je pricama i napravljen ovaj film.Nema nikakvih politickih poruka,(barem sam ja tako dozivjela ovu nasu balkansku pricu, satkanu od krvi meda i ljubavi, vidjenu ocima holivudske zvijezde),ali zato ima hiljadu drugih poruka i pouka za sve one koji su rodjeni na ovim prostorima, bez obzira koje su vjere, nacije ili rodne pripadnosti. Ljubavna prica dobro ispricana,scenario izvrstan, Rade Serbedjija sjajan, a istina kao i uvijek pogadja i boli one koji od istine bjeze iz nekog razloga….Bravo za Andjelinu! Zasluzuje sve pohvale za ovaj veliki poduhvat koji je napravila u ime svih onih, jadnih, nesrecnih bosanskih zena, ciji je jedini grijeh bio sto…?? Pogledajte film i prosudite sami, pa onda stihove o Andji pisite, reciklirani pjesnice.
koliko razreda osnovne skole imas Olja,pa tako prosudjujes film od jedne narkomanke?
Lijepa je stvar čovjek, ako je čovjek, rekao je Konfučije, ali kako to objasniti Hanibalu…
Ne pišem ja o filmu, nego o krečenju kao dijelu zanatskih radova …. :)
to je jedno ….. drugo, ne volim da gledam potresne filmove, pa Anđin svakako neću pogledati …… nema ljutiš ….. :))
Andjelina curo fina,
ka` Milova ljimuzina,
da te vidim u tangice,
brojio bih sve ZVJEZDICE,
cera bi ga, ka mjeseca,
i slusao kako JECA,
dal se cuje GLAS PASTIRA,
kad Milovan, q….. svira.
Pastir češće frulu svira, a ponekad travu kosi,
beleđiju dobru ima, pa je zato vazda nosi ….. :)
Cccc…
Je li ćirilicom ili latinicom? ….. :o
Ja bih pita Breda Pita,
sto je rekla Andjelija,
cija joj je, draza kita?
Film i ne moram da gledam, jer je rađen po kalupu koji evo 50 godina nikako da izađe iz američke mode.
Niko ne osporava zločine nad Muslimanima, niko normalan.
Ali, svi bjelosvjetski sudovi bave se izvršiocima, nikako nalogodavcima.
Gospođa bi bila ozbiljnije shvaćena da je pričala o mračnim silama, novim svjetskim poretkom, ulozi CIA i Vatikana, odnosno modernim Krstaškim ratovima.
O Miloševiću & Co. kao plaćenicima CIA. Nereagovanju kako Evrope, tako i Amerike. Tek nakon “obavljenog” posla sasuli su bombe, a Srbija nikad veća.
Republika Srpska, sjever Kosova…nikada ih se Srbija neće odreći, niti će isti prihvatiti da žive u bilo kojoj drugoj zajednici, osim srpske.
Ako neka drzava napadne drugu, postoje konvencije o pravilima ratovanja i zastiti civila. Rat je zapravo nastavak politike nasilnim sredstvima, i tu se slazemo.
Ako komandant jedne jedinice, koja je osvojila podrucje sa civilima, ne zaustavi zlostavljanje stanovnistva on je zlocinac.
Ako vojnik kome je bilo dato do znanja (a to se uvijek kaze jedinicama pred pocetak borbenih dejstava), ne poslusa naredjenje i ne postupa po pravilima ratovanja i pocne zlostavljati civilno stanovnistvo, on je takodje zlocinac.
Na stranu sa megalomanskim politikanstvom i u neposrednom zlocinu traziti odgovornost Vatikana, CIA, Rusije , Kine ili bilo koga drugog. Mi mozemo razgovarati o POLITICKOJ ODGOVORNOSTI i uzrocnosti rata velikih sila, a li o NEPOSREDNIM ZLOCINIMA mozemo razgovarati samo o zlocincima, zrtvama i ucinjenom dijelu.
Rat moze da se desi kao nastavak politike, ali ne smiju da se desavaju zlocini jer postoje PRAVILA RATOVANJA.
Važi li ovo i za Mila Đukanovića & Co?
Naravno da važi, ali Haški tribunal nešto nezainteresovano djeluje, a dokaza nikad više!!!
Očigledno da nekome odgovaraju raspuštene bijesne psine. Zar ne?
Milo Djukanovic i Momir Bulatovic su odgovorni isto koliko i Slobodan Milosevic i cjelokupno jugoslovensko vojno politicko rukovodstvo. Zasto su Milo Djukanovic i Momir Bulatovic na slobodi ne znam, ali svoje razmisljanje necu pisati jer nemam dokaza za to.
Oni jesu, dakle, odgovorni ali POLITICKI.
Sve da i privedu ovu dvojicu i osude ih za agresiju i zlocinacki poduhvat, to NECE OSLOBODITI ODGOVORNOSTI nepostedne izvrsioce zlocina. Ovo je ratni zlocin i svaki zlocinac ima ime i prezime, bez kolektiviziranja krivice u ime naroda.
Kad pocnu ovakve rasprave, jako brzo uocavam komentare koji toboze osudjuju zlocin, ali istovremeno aboliraju krivicu za neposredne izvrsioce , toboznjim opsteprihvacenim pravilom da je to NORMALNO u ratu.
A nije normalno, vec gnusno.
iz napisanog se moze zakljuciti samo da pisac tvrdi kako je silovana podjenako kriva jer je u pogreshno vrijeme za sobom ponijela vaginu. a da je ostavila kuci nasilnik bi mora uchiti ruchni rad. kakav idiot! po tome ispadne da ubica i ubijeni trebaju podijeliti krivicu na jednake chasti zbog politichki korektnog masturbiranja.
pun mi je Q ovih ustashoida preobuchenih u Europejce.
” glupa Fato ko te je…kad ne znade chuvat sebe”.
http://www.6yka.com/novost/19784/boris-dezulovicangelina-jolie-i-besmisao-slobode
Halo, ima li i jedan da je covjek u redakciji?
tj. chetnikoida, with respect for fakt.
javniwc.wordpress.com
javniwc.wordpress.com
javniwc.wordpress.com
“Silovanje je strano ženama, Dankane. Tražio si razlike u ponašanju koje proishode iz seksa.”
“Prestani da menjaš temu!”
“Ne menjam je. Silovanje je tokom osvajačkih pohoda uvek predstavljalo način isplate muške vojske. Muškarci nisu morali da se liše ni jedne mladalačke maštarije prilikom čina silovanja.” – Frenk Herbert
javniwc.wordpress.com
Ako pogledamo kako stoje stvari u II svjetskom ratu, primjeticemo da njemacka osvajacka vojska, iako nacisticka, je bila primjer postovanja vojnicke etike i da je broj silovanja, proporcionalno brojcanosti armije Treceg Rajha i sirini osvojene teritorije na tri kontinenta, bila gotovo zanemarljiva.
Njemacka armija je nesumnjivo imala vojnicku etiku.
Moglo bi se reci da su bile takve i americka i britanska vojska. Poslije kapitulacije Njemacke nije bilo brutalnog ponizavanja stanovnistva kroz oblike silovanja i slicnog zlostavljanja.
Sa druge strane, ruska i japanska vojska su divljacki vrsili silovanja na svim teritorijama gdje su osvajali. Rusi u Evropi i Istocnoj Njemackoj, a Japanci u Kini i na Pacifiku.
Dakle, ovo opovrgava proizvoljnu tezu Frenka Herberta, pisca naucne fantastike, po pitanju silovanja u ratu. Ocigledno je malo znao o drustvenim fenomenima, pa je hipoteticki pomislio da je nuznost zlostavljanja u ratu prosto logicka stvar i darvinisticki opravdana.
nijesu njemacki nacisti imali nikakvu etiku. to se vidi iz njihovog odnosa prema zarobljenicima, nejakima, nenaoruzanima i ranjenicima. shto nijesu silovali ne govori o etiki nego njihovom shvacanju da su okupirani u ili zivotinje i niza rasa koja nije vrijedna njemachkog Q. .
Ocekivao sam reakciju na ovo sto sam napisao.
Pazljivo ako procitas, ja sam mislio na VOJNICKU etiku, a ne na HUMANOST u opstem smislu.
Sam osvajacki karakter Hitlerovog pohoda na svijet sa naglasenim nacizmom nema nista ljudsko ili humano.
Ali vojnicka etika je nesto drugo.
To je osjecanje kad kao pripadnik neke armije neces da ukaljas cast sebe kao vojnika a sto degradira istovremeno i armiju kojoj pripadas.
Strijeljati civile ne nehuman cin i zlocin.
Silovati i muciti civile prije strijeljanja je divljacki cin i zlocin.
Mislim da se dosta njih nece sloziti sa mnom, ali prisjetimo se kako se odvijaju sudjenja za ratne zlocine. Ne osudjuje se isto onaj koji je samo strijeljao zrtvu i onaj koji se predhodno izivljavao nad zrtvom pa je onda strijeljao.
Samo da kazem da sam napisao predhodni komentar misleci na cin SILOVANJA i MUCENJA zrtava u ratu, a ne i ubistva.
Anguse, da nisi pretjerao sa vojničkom etikom nacista? A, ko pobi onolike Jevreje, mučki? Koliko miliona i na koji način?
Koliko je samo vremena Amerikancima trebalo da shvate da se Drugi svjetski rat i njih ticao? Koliko su samo Jevreja vratili sa svoje obale direktno u smrt, a prije no što su sami napadnuti?
Itd, itd… Nema ovdje mjesta relativizaciji i razvodnjavanju, razgovaramo o bolnim epizodama koje se konstantno ponavljaju. A, zašto je tako? Ima li iko namjeru da čeprka po pozadini svega ili smo toliko površni da su nam sva čula uperena na plaćenike, bolesnike, kriminalce… Teorije zavjere postoje i one su u službi geopolitike, a koja je u službi ekonomije. Prosto, da prostije ne može biti, a ni očiglednije.
Sirimo temu, mace malo, na opste pitanje humanosti i etike sa pitanja vojnicke etike.
To su dva pojma.
Procitaj predhodni komentar pa ces shvatiti u kom sam kontekstu to pomenuo.
Nacisti su ubijali sve redom u logorima. Medjutim nisu bila organizovana grupna silovanja Jevrejki. To ne opravdava zastrasujuci i monstruozan cin ubistva 6 miliona Jevreja u tim logorima.
Amerikanci su sa dvije atomske bombe ubili oko 300 000 civila u Japanu.Ali americka vojska nikad ne bi silovala hiljade i hiljade Japanki sve da su i konvencionalno pobijedili Japan.
Da su Karadzic i Mladic imali silu njemackih nacista, oni bi napravili milionske logore i likvidaciju svega sto im se cini da je drugacije od njih.
Uz predhodna masovna silovanja i mucenja, naravno.
Nisam shvatio tvoje objasnjene o relativizaciji i razvodnjavanju.Trudim se da da jasno konkretizujem akt od demagoskog pristupa.
Da uporedimo ovaj film sa romanom iili filmom Nož. Da li je Vuk u romanu Nož napisao istinu o 2 sv. ratu? Nije. Da li je roman Nož remek djelo i da li je Vuk vrhunski pisac poput Andrića ili Selimovića ? Nije. A da li je ispravno što su komunisti zabranili ovu knjigu? Nije. Film i roman su fikcija. Tražiti istinu o istorijskim događajima u romanima i filmovima mogu samo budale. Bilo bi dobro da svaki Bošnjak i svaki Hrvat pročita roman Nož a da svaki Srbin i Crnogorac odleda film “U zemlji krvi i meda”. A da se onda kroz razgovor pokuša doći do nekih istina i do pomirenja. Ovako su svi ukopani u rovove i svako ima svoju istinu. Za srpske nacionaliste Nož je istinit od početka do kraja a za Bošnjake je to velikosrpska propaganda kao što je za Srbe ovaj film antisrpska propaganda a za Bošnjake remek djelo i čista istina.
Roman “Noz” je epska prica koja govori o besmislu etnickih podjela i osudjuje rjesavanje etnickih nesuglasica nasiljem. To je poenta romana i zasnovana na fiktivnim dogadjajima.
Film “U zemlji krvi i meda” likovi su izmisljeni kao i radnja, ali je TEMA gotovo autenticna. Andjelina Dzoli je uzimala podatke od medjunarodnih relevantnih izvora, a mnogi zlocinci i akteri silovanja su se pojavili pred Haskim tribunalom tako da postoje autenticna svjedocenja da su postojala masovna silovanja i logori za silovanje.
Relativizirati jedan strasan zlocin na nacin sto cemo reci da ce jedna strana vjerovati u fikciju romana a druga u fikciju filma je krajnje neumjesna. Ovde se svjesno potencira da se zlocinci sakriju iza cijelog naroda, a sto im do dan danas uspjeva, jer politicki establisment stiti te zlocince krijuci od javnosti i mogucnost da se nesto slicno tako desilo, ili se prikazuje da se desilo u zanemarljivom obimu. Nije cilj osuditi narod, vec njih zlocince koji su slobodni i dan danas i izbjegavaju pravdu.
Angus , sve je to tačno. Nijesam gledao film , ali ne sumnjam da je to tako. Ne pada mi na pamet da relativizujem taj niti bilo koji drugi zločin. Samo htjedoh da kažem da Anđelina ovim filmom nije htjela niti mogla da kaže istinu o ratu u Bosni , da presuđuje i osuđuje , za to postoje sudovi. Ona je samo ispričala priču o jednom strašnom zločinu. Ako je nekog htjela da osudi onda je to međunarodna zajednica , koja nije reagovala na vrijeme. Nijesam htio da kažem da su masovna silovanja u Bosni fikcija , nego da postoji razlika između igranog i dokumentarnog filma , pa i kad je film snimljen na osnovu stvarnih događaja.
Andjelina Dzoli je rekla u intervjuu da njena namjera nije da sudi i osudjuje, vec da kroz prikazivanje onog sto se desilo, narodi u regionu nadju nacina za pomirenje.
Film i ne govori sustini rata u smislu uzrocnosti i zbog cega je poceo i ko ga je izazvao. Film govori o posledicama, a dio tih posledica su bila brutalna masovna silovanja, ubistva i etnicko ciscenje.
A to je zaista istina.
citat:”dio tih posledica su bila brutalna masovna silovanja, ubistva i etnicko ciscenje”
to nijesu posljedice nego je to metod koji je ranije planiran i sredstvo za stvaranje chisto srpskih etnichkih teritorija radi pripajanja (Velikoj) Srbiji. znachi silovanja, ubijanja i istrazivanje odredjenog soja sa odredjene teritorije je metod i sredstvo za postizanje unaprijed planiranog CILJA, a posljedice su neshto shto je nusprodukt.
posljedice, malo morgen!
Nikad mi nije bilo zalije potrositi $6.00 kao sinoc na ovo smece od filma.Jos jedan jeftini pokusaj da se malo parica zaradi na krv Balkansku.a za 6$ sam mogao ladno teglu meda kupit na pjacu.Tako mi “poruke” njene.
Da je cilj Anđeline Džoli bio da zaradi , angažovala bi svoje kolege iz Holivuda a ne glumce koji su nepoznati van ovih prostora , i snimila bi film na engleskom a ne na bosanskom. Koji je to strani film zaradio velike pare u američkim bioskopima?
blago tebi, ni brige ni pameti – shto ‘no rechu Bosanci.
u zemlji snijega i leda…
ps. gledao sam onaj mech sa $ekirama. dobar!
нијесам гледао не могу о филму ништа рећи, али ова расправа ме тјера да кажем, псине рата су свашта нелјудско радиле у сваком балканском па и овом последнјем рату…знам часних војника и на српској и муслиманској страни…као и највећих олоши што их лјудски род може окотити…и знам да су на све три стране, псине рата и ратни профитери, харали…да су после рата већином ућуткали или побили оне часне војнике…и да већином данас уживају у крвавом богатству ако се међусобно нијесу истријебили… није фер испричати једнострану причу, ако је ова таква…већ овакву какву сам ође предочио и каква је факат…
http://vukajlija.com/zabava/posteri/439245
“знам часних војника и на српској и муслиманској страни…”
meni “muslimanska strana” kao NAROD u BiH nije poznata. osim kad mislish na religijsku pripadnost… meni su poznati Bosanci i/li Bosnjaci. uostalom, sve je to poslije Daytona bosansko- srpsko pitanje. uzalud cemo odje lomit jajca.
dragi plannco, bez zamjerke…osnovnu i srednju školu završio sam u Bileći, Hercegovina…u doba kad se bratski živjelo, nakon završenog fakulteta u CG vratio sam se i zaposlio u istim školama đe sam odrasto i naučio štošta…do moje dvadeset i neke, druge tv osim tv Sarajeva nijesam gledao, navijao sam nasuprot skoro svih drugara za Velež…za svih tih dvanaest godina života u Bileći ni od profesora koji pretežno bijahu Muslimani ni na tv Sarajevu nijesam drugačije slušao nego da u BiH bratski žive Hrvati, Srbi i Muslimani…tako da mi je to u navici ostalo pa sad sva nadgornjavanja po tom pitanju uopšte ne slušam…kao nastavnik radio sam od 90 do 92…i znam svaki najmanji detalj tamošnjih dešavanja…kad su htjeli na front da me šalju…otišao sam u NK, đe i danas živim.
da se složimo da u bosni žive bosanci od tri konfesije a u hercegovini takođe…hercegovci različitih vjera…to mi zvuči logičnije nego da ih nazivamo po novim pravilima :)
nema g'rke! zbog osnovne pristojnosti u internetskom ophodjenju Srbe ne zovem Pravoslavci, Hrvate Katolici niti Bosnce/Boshnjake Muslimani.
inache nijesam ja neko mu…ni odje ni tamo, pa da sad lomim sopstvena jajca zbog nekih onamo-namo.
Salute!