Miodrag Rašović: Optužnica za Mila Đukanovića

Kad društvo pati, nužno mu je preuređivanje. Kada je patnja dugotrajna, slijedi – veliko spremanje. U tom pospremanju optužnica je legitimno oružje ka ostvarenju društvenog dobra. Dekriminalizacija države počinje kad najodgovorniji budu odgovarali za počinjena krivična djela.

Dvadeset godina vladavine nosi dvadeset godina odgovornosti. U Crnoj Gori se kritika najmoćnijeg, u krugovima zaduženim za poliranje lika i djela, tretira kao opsjednutost. Donekle su u pravu: bivšim premijerom Milom Đukanovićem trebalo bi odavno da je opsjednuto Državno tužilaštvo Crne Gore.

Pošto je ovo permanentno odsutno, neko buduće tužilaštvo će morati da se pozabavi svim krimo-fazama Đukanovićeve vlasti. Dok je bio ratni poglavica, ostavio je tragove govora mržnje, izazivao nacionalnu, rasnu i vjerske mržnju, sijao razdor i netrpeljivosti. Nosilac službene funkcije koji podstiče na mržnju i nasilje i negira zločine protiv čovječnosti može zaslužiti kaznu i do deset godina zatvora.

Tek da se završilo na govoru mržnje. Uslijedilo je granatiranje Dubrovnika. Odgovorna je bivša JNA – odbrana je tadašnjeg premijera Đukanovića. Vlada pod njegovom komandom nije učestvovala u ratu za mir. Knjiga našeg Vladimira Jovanovića Srce tame: Uloga Vlade Crne Gore u ratnoj 1991. godini, sa sve dokumentima u njoj, govore da jeste. Kroz istragu bi isplivali dodatni svjedoci i dokumenti.

Bukovica, Morinj i iznad svega deportacije bosanskih izbjeglica – ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Opet ta Vlada. Odgovaraju samo pioni velikog sistema. Prije par dana osuđen je zbog torture kuhar Ivo iz logora Morinj, četiri godine. Koliko treba da dobiju oni koji vrše zločin protiv čovječnosti, zastrašivanje, pritisak na svjedoke? Zakon kaže i do četrdeset godina zatvora.

Poslovi premijera – biznismena do skoro su bili pod lupom italijanskog tužilaštva. Kao da krijumčarenje i kazna do osam godina zatvora ne postoje u našim zakonima. Treba provjeriti da li su iz takvih poslova kupovane i sitnice kao što su – satovi. Niko još nije uspio naći formulu po kojoj državnik od ukupnih mjesečnih primanja, koja godinama nijesu prelazila 456 eura, kupuje sat od preko sto hiljada eura. A ima ih čitavu zbirku.

Kazna za neosnovano dobijanje kredita ide do tri godine zatvora. Firma Mila Đukanovića je dobila jedan takav u julu 2007. godine, garantujući akcijama koje će kupiti tri mjeseca kasnije. Po nekim proračunima ta transakcija je znatno uvećala njegov kapital. Moglo bi se desiti da oni koji budu istraživali i pratili indikatore sumnjivih transakcija, otkriju i pranje para.

Posebna su priča poslovi u ime naroda i za narod. Prijem u EU nam zavisi od presuda protiv krivičnih djela kao što su: zloupotreba službenog položaja, potpisivanje ugovora koji daju monopolistički položaj, korupcija… Afera Telekom je primjer kako idu koruptivni tokovi novca ka sestri bivšeg premijera. Po istoj matrici bi se trebali istraživati novčani odnosi sa bratom Acom, Canetom, Kneževićem, Mićunovićem, Barovićem, Brkovićem i ostalim kumovima.

Kad se klupko razmota, iskočiće ko je naručio ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, urednika Dana Duška Jovanovića i drugih. Još se samo rijetki nadaju da će udio u razmotavanju imati premijer Igor Lukšić. Njegovi potezi svjedoče o vjernoj službi tvorcu. Po Lukšiću, nije interes naše države da se sazna ko je pljačkao našu državu, već je to – mađarska briga. Sad je postao premijer pod zakup. Konak kod Amana za prećutno uništavanje Sveca.

Tamo gdje vlast vezuje okove društvu, neminovna je građanska pobuna. Protest 21. januara je okupio širok spektar saveznika u borbi protiv režima. Poslije 21. januara društvo je svjesnije sebe. Tu ne smije stati. Svaki sljedeći korak mora voditi stvaranju tehničke vlade i pripremi uslova za fer izbore.

Od nosilaca budućih promjena očekuje se poštovanje civilizacijskih normi. Zato se već danas predano treba zalagati za pravo na pravično suđenje Milu Đukanoviću.

izvor: orianomattei.blogspot.com / monitor