Dokumentarni film “Memoria del saqueo”
After the fall of the military dictatorship in 1983, successive democratic governments launched a series of reforms purporting to turn Argentina into the world's most liberal and prosperous economy. Less than twenty years later, the Argentinians have lost literally everything: major national companies have been sold well below value to foreign corporations; the proceeds of privatizations have been diverted into the pockets of corrupt officials; revised labour laws have taken away all rights from employees; in a country that is traditionally an important exporter of foodstuffs, malnutrition is widespread; millions of people are unemployed and sinking into poverty; and their savings have disappeared in a final banking collapse. The film highlights numerous political, financial, social and judicial aspects that mark out Argentina's road to ruin.
Director: Fernando E. Solanas
Writer: Fernando E. Solanas (script)
*** ***
Argentini je uspjelo nemoguće. Prije deset godina bila je to propala zemlja. Danas njena ekonomija cvjeta.
Argentina tačno prije deset godina. Zemlja proživljava najtežu krizu u svojoj dvestogodišnoj istoriji. Lupajući loncima i poklopcima, ljudi su izašli na ulice protestujući protiv stanja u zemlji i protiv politčara koji su za to odgovorini.
Protestanti su pjevali pesmu “Que se vayan” (Neka odu). Oni, političari koji su sve to prouzrokovali! Došlo je do sukoba. U nemirima je poginulo skoro 40 ljudi.
Argentina je bankrotirala. Uništili su je korumpirani i nesposobni političari. Zemlja je nagomilala ogromne dugove u visini od 170 milijardi dolara. Gotovo da ni za koga nema posla, djeca umiru od gladi u nekad bogatoj Argentini.Roberto Lavanja još ni danas ne može da vjeruje koliko je duboko njegova zemlja tada bila pala. “Stanje je bilo jako loše. Mnogi istoričari tvrde da je to bila najgora kriza od 1890. Znači, u posljednjih 110 godina. Socijalni uslovi u kojima su ljudi živjeli su bili strašni. Čak 52 posto stanovništva, znači više od polovine, živelo je ispod granice siromaštva“, prisjeća se on.
Lavanja je 2002. postao argentinski ministar ekonomije. Zajedno sa kasnijim, a danas pokojnim predsjednikom Nestorom Kiršnerom pokušava da izvede zemlju iz krize.
Kiršner proglašava nelikvidnost države, postiže dogovor s Međunarodnim monetarnim fondom, jednostavno briše iz knjiga velik dio inostranih dugova, ignoriše strane ulagače kojima Argenitna duguje novac, a nacionalnu valutu peso zadržava podcijenjenom. Tako Argentina polako ponovo postaje konkurentna na tržištu.
“U tom procesu je bilo nekoliko važnih stvari. Kao prvo, smatrali smo da potrošnja mora da predstavlja motor svega, ono što će pokretati ozdravljenje ekonomije. U Argenitni se više od 20 godina važnost polagala samo u izvoz ili vrijednost investicija. Potrošnja je bila samo nužno zlo”, navodi Lavanja.
On kaže da je “druga odlučujuća stvar – Argentina je morala ostvariti trgovinski suficit. Kao treće, morali smo sami sebi priznati da je količina naše zaduženosti dostigla nivo kada dugove više nismo mogli da otplaćujemo. Restrukturiranje dugova je neizbježno. Kao i značajan oprost dugova. Trebalo nam je ‘šišanje’”.
Deset godina nakon državnog bankrota u Buenos Ajresu, baš kao ni u mnogim drugim argnetinskim gradovima, krizi nema ni traga. Ljudi u novčanicima imaju puno više pesoa, koje i troše. Od globalne krize ovde se ništa ne može osjetiti.
Ponosna je i sadašnja predsjednica države, udovica pokojnog predsednika Kiršnera, Kristina Fernandez, na razvoj svoje zemlje. Razvoj koji je krenuo od bankrota i stigao do ekonomskog čuda.
“Mi smo u jednoj novoj Argentini. Zemlja je načinila velik skok, ako se prisjetite da je to bila Argentina koja je imala nezapošljenost od 25 posto. Svaki četvrti Argentinac bio je nezapošljen. To je bila Argentina koja je bila zadužena sa više od 140 posto bruto nacionalnog proizvoda, u kojoj je svaki drugi čovjek živio u siromaštvu. Danas mi vidimo zemlju koja doživljava najduži rast u svojoj 200-godišnjoj istoriji”, ističe ona.
Brojni Argentinci sa nelagodom gledaju na globalnu finansijsku krizu koja upravo ozbiljno potresa neke evropske zemlje. Bolna sjećanja brzo naviru. Argentinci znaju kako je to kad zemlja bankrotira. Ali Argentini je uspjelo da se izvuče iz zamke. U svakom slučaju ovoga puta, jer, kriza će i opet doći, tvrde “Portenos”, kako nazivaju stanovnike glavnog grada Buenos Ajresa. Potpuno samouvjereni i bez straha ipak nisu.
izvor: b92.rs
javniservis.me 
ovaj “video” je u stvari dokumentarni film “Memoria del saqueo” (http://www.imdb.com/title/tt0400647/) od Fernanda Pina Solanasa.
Čini mi se da ima smisla to pomenuti, ako ništa drugo jer će neko možda htjeti da pogleda njegove dokumentarce “La hora de los hornos” ili “Proxima estacion” o tome kako izgleda privatizacioni juris na nacionalna i javna dobra (sve ima na torentu, u ime sv. Ctrl+C i Ctrl+S :)) ili dirljivi “Sur” o povratku slobode u živote zgnječene diktaturom.
p.s.
kada poslije Solanasovih filmova naiđete na UDG pametnjakovića koji drobi o neprejebivosti slobodnog tržišta i superiornosti privatne svojine, nježno ga počupajte za uho i recite: “Nevaljalče jedan…”.
Sve ostalo što bih imao da kažem moglo bi se podvesti pod govor mržnje, ali nisam taj tip ;)
svaka čast za video, mnogo dobro!
Argentina je prestala slusati preporuke MMFa i prestala sklapati sa njima pogubne kreditne aranzmane. Uradila je ono najvaznije – okrenula se svom znanju, svojim strucnjacima i svojoj ekonomiji.
Ali mi smo ribica sa memorijom od 2 sekunde, mi nista ne ucimo, mi nista ne pamtimo…