Šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze, a da ti se dive, šta bi dao?

piše: dr Momčilo Dušanov Pejović
Ovih postprazničnih dana u velikoj sam dilemi za koji od tri naslova da se odlučim i napišem tekst sa kojim bih čestitao praznike prije svih „političkoj eliti“ odnosno koaliciji, koja je na vlasti cijelu deceniju bez ikakvih promjena na bolje, naravno i svima ostalima. Od više naslova u najuži izbor ostadoše: a) Velika politička rokada, (z)a mali učinak; b) Đeco, mora li vladar-predsjednik imati pameti?; c) Šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze a da ti se dive! Šta bi dao?

Nije se bilo lako odlučiti za jedan od navedenih naslova, jer materijala za bilo koju od tema ima na pretek. Nakupilo se mnogo toga u decembru mjesecu prošle godine da ovu Novu 2012. godinu možemo započeti sa željama, obećanjima i „realnim očekivanjima“, naravno od strane onih koji nas uporno podsjećaju na „bolji život“ koji nam grade i obezbjeđuju puna 23 JANUARA odnosno GODINE! Velika je šteta za Crnu Goru što nema više DECEMBARA, reče jedan njen mudri, visoki državni funkcioner i politički zvaničnik, jer bismo odavno bili u Evropskoj Uniji ili bi bili na samo korak od ulaska u tu zajednicu!? Tako on misli ili lobira javno! Niko da kaže da su to velike gluposti koje se čuju od pojedinaca iz „političke elite“. Poltroni će na sve to reći: „misli onih na vlasti su vladajuće misli“!?

Odlučih se za posljednji naslov. Zašto? Tačan odgovor vam ne znam dati! Da li dobro izabrah, ni na to pitanje vam ne bih imao pravi odgovor. Ipak, reći ću vam da sam makar emotivno vezan za njega, ako ništa drugo. Pravo ću vam reći ima tu još ponečega, iako nije bilo presudno, ali je uz moguće i nadolazeće emocije takav naslov prevagnuo.

Kao studentu u Sarajevu, posebno na žurkama i igrankama, stihovi navedene pjesme autora Duška Trifunovića u izvođenju sarajevske rok grupe „Bijelo Dugme“ sa solistom Željkom Bebekom imali su neku čudnu moć, davali ogromnu unutrašnju snagu i ispunjavali bujnu maštu najvećeg dijela tadašnje omladine, a istovremeno davali odgovor na „tvoj“ novi životni poziv: „jer ovo je mojih pet minuta, a pred tobom stoji život cijeli… Šta bi dao da možeš ovako? Dići ruke, a puk da te slijedi“!

Navedeni stihovi pjevali su se nebrojeno puta diljem tadašnje „JUGE“. Bio je to moćan „pokret“ za urnebes brojne omladine koja je tražila nešto što do tada nije imala, za čim je čeznula iako nije znala precizno definisati šta je to što hoće i za čime teži! To „novo“ tražilo se u tim stihovima sa antologijskim zvucima i izvođenjem rok grupe „Bijelo Dugme“ i nebrojeno puta se pjevalo ne samo na igrankama nego i kada ste bili „sami“, vas dvoje čiji je cijeli svijet tada bio samo u vašim rukama …!? Toliko o toj pjesmi, jer se bojim da emocije ne učine svoje i odvedu me daleko od onoga što sam imao namjeru reći. I danas kad slušate te stihove u vama se javlja neobuzdana želja, snaga i svijest o sebi kao jedinki-biću koje je ima tu moć da traga za boljim životom i čak da mijenja svije(s)t!

Danas me od te pjesme, koja se „pojavila“ (1975), dijele nepune četiri decenije. Za današnji ljudski vijek gotovo polovina života! Bezbroj pitanja navire na moj um, a samo se poneki odgovor može donekle razaznati ili opet u formi pitanja kristalno čisto postaviti i reći: „ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU, DA TE MRZE, A DA TI SE DIVE. ŠTA BI DAO?

Da li bi mijenjao svijet, kao nekada kad si pomislio da možeš? Da li bi danas činio što si onda činio i što si htio (u)činiti? Da li si danas na takvom mjestu gdje možeš nešto mijenjati? Da li te zbog tvoga neposlušnog, nepokolebljivog i jasnoga ličnog i naučnog stava mrze i ujedno ti se dive ili ti ne daju da slobodno „dišeš“? Da li je, konačno, danas došlo tvojih „pet minuta“, iako znaš da pred tomom više ne „stoji život cijeli“? Da li znaš i da li možeš odgovoriti na navedena pitanja ili ti se „srce ledi“, pa dižeš ruke, jer puk neće da te slijedi!?

Za razliku od mene, koji donekle mogu samo nepotpuno odgovoriti, u današnjoj Crnoj Gori ima ih na hiljade koji imaju gotove, potpune i prave odgovore na sva postavljena pitanja! Oni se nalaze u političkoj i stranačkoj strukturi i (sve)moćni su kadrovi pozicije, koalicije i dobrim dijelom opozicije. U partijskom životu stekli su sva znanja, ne samo životna nego stručna i naučna. Kao poslušni politički kadrovi formirali su svoju filozofiju života sa devizom „sluganstvom i ćutanjem“ do sopstvenoga cilja.

„Politička elita“ na vlasti nastala u „ratu za mir“ u posljednih dvadeset i nešto više godina odnjegovala je brojne „SVEZNALICE“ kao poseban politički kadar sa kojim hita u Evropsku Uniju. Na dobro raspoređenim kadrovskim mjestima postavljaju se političke „sveznalice“ kao „savjest“ pozicije i koalicije na vlasti da svojom partijskom poslušnošću i sluganstvom omoguće „političkoj eliti“ nesmetanu vladavinu i spriječe bilo čiju namjeru koja bi mogla ugroziti demokratsku, proevropsku „vladavinu prava“ u državi Crnoj Gori, gdje više od dvije trećine stanovništva živi u teškom ekonomskom siromaštvu odnosno sa evropskim prosijekom minimuma životnoga standarda od cijelih 483,00 eura!!!

Visoki politički i državni zvaničnici sa svojim moralnom podrškom „sveznalicama“, kao politički stručnim kadrom, prosipaju „mudrosti“ svome narodu kao na primjer: „beskrajno plavi nebeski svod iznad Crne Gore“ ili da razmišljam(o) „…bilo bi besmisleno, na prostoru Balkana gdje inače sve duže traje, i mjeseci, i godine, …“! Naravno odmah u pomoć priteknu političke „sveznalice“ – partijski kadrovi i počnu da tumače šta je „pjesnik“ htio reći, jer o isteku mandata ne treba uopšte razmišljati iz prostoga razloga što na Balkanu, naravnu i u Crnoj Gori isuviše dugo traju, dani, mjeseci i godine…!?

Zaista, da li je (ne)sporna činjenica da u Crnoj Gori, ekološkoj, demokratskoj i reformskoj, proevropskoj, tranzicionoj transatlantskoj sve traje duže od „običnih“ dana, mjeseci i godine? Uvjerili smo se i konačno shvatili da za prethodne 23 JANUARA, godine u crnogorskoj državi imaju samo dva mjeseca JANUAR i DECEMBAR, pa nije nikakvo iznenađenje što je ovo Balkan, a Crna Gora je, ipak, Zapadni Balkan!? „Eeeeeeeeeeeeeeeeeeeejjj … ovo je Balkan, Balkan, Balkan. Ovo je Balkan…“, sjetite se pjesme od prije par godina, na Evroviziji!

Zar treba da uopšte razmišljamo, jer „besmisleno“ je o bilo čemu „razmišljati“ kada u Crnoj Gori sve „duže“ traje, i dan, mjesec i godine, nego u ostalim (ne)normalnim, (ne)demokratskim evropskim državama!? Očigledno i uistinu je tako i nikako drugačije, pa u to nas uvjeravaju oni iz „političke elite“ koji kreiraju naše dane, mjesece i godine, odnosno naš sopstveni život je u njihovim rukama nešto više od dvadeset godina, a bojati se da ne potraje duže! Povuci ili (p)otegni!

Comments

  1. odlican tekst

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.