Američka vojska u četvrtak je nakon devet godina skinula zastavu i službeno objavila kraj rata mirovne misije u Iraku, piše Reuters. Do kraja godine SAD će povući najmanje 4.000 svojih vojnika.
– Nakon mnogo krvi koju su prolili i Amerikanci i Iračani, misija u kojoj je Irak sposoban brinuti sam o sebi postao je stvarnost – rekao je tajnik obrane Leon Panetta na ceremoniji u Bagdadu.
Gotovo 4.500 američkih vojnika i 100.000 Iračana izgubilo je živote u ratu koji je započeo 2003. raketiranjem iračkog glavnog grada. Smaknućem Saddama Husseina rat je prerastao u sukob Šiita i Sunita.Jedno od izbornih obećanja predsjednika Baracka Obame bilo je povlačenje američkih snaga s Bliskog istoka. Nakon objave o završetku rata Obama je iračkom premijeru Nuriju al-Malikiju poručio kako će Washington ostati vjeran partner Bagdadu nakon što se i posljednje trupe povuku preko granice s Kuvajtom.
SAD su na devetogodišnji rat potrošile više od bilijun dolara. Većina Amerikanaca podupire povlačenje vojnika koji su, prenosi BBC, Irak napustili uzdignutih glava. Obama im je zahvalio na ”izvanrednim postignućima” i rekao kako su stvorili ”suveren, stabilan i samopouzdan Irak”.
izvor: 24sata.hr
javniservis.me 
I sta je ostalo posle “uvodjenja demokratije”?!
-100 000 Iracana manje
-nekoliko miliona djece bez jednog ili oba roditelja
-podijeljena zemlja i zavadjen narod – Kurdi, Siiti i Suniti
-humanitarna katastofa
-proamericka bagra na vlasti koja omogucava zapadnim kompanijama eksploatciju nafte i ostalih bogatstava
-drzavu i narod bez ponosa i dostojanstva
-opljackano istorijsko bogatstvo Mesopotamije
-Unisten veliki broj hramova i dzamija, Aleksandrijska palata, unistena najstarija i najveca biblioteka posle aleksandrijske
Sve u svemu, igrica je “obrnuta”. Idemo na nove…
Obama im je zahvalio na ”izvanrednim postignućima” i rekao kako su stvorili ”suveren, stabilan i samopouzdan Irak”.
Šta reći, koju posluku poSrati?
Amerika snažno podržava dijalog o miru
– koordiniranom akcijom s mora, kopna i iz vazduha.
A zasto mislite da su isli u Irak, da sire ljubav? Razlog br. 5 je jaci od svih drugih zajedno.
Kakav dan za slobodu i pravdu! Pijem čaj, iščekujem Sanaderov izlazak iz pritvora nakon godinu mučnih dana. Još sam na CNN-u preslušala Obamin govor povratničkim trupama iz Iraka. Razočaranje je nedovoljna riječ. Najgore od svega je što se ovaj dan i ne razlikuje previše od ostalih. Varanje, licemjerja, laži, uništavanje. Svakodnevica!
Suveren, stabilan i samostalan Irak
Imate li ponekad poriv zavrištati najglasnije na svijetu? Gdje je nestao čovjek? Kakav je ovo prokleti planet na kojem živimo? Neću sada biti patetična, krenimo malo od nekih činjenica. To je onaj pojam koji Barack Obama ne poznaje baš. Zbog vas, zbog vas koji ste žrtvovali toliko mnogo za ljude koje nikada niste upoznali, zbog vas narod Iraka ima priliku za bolju sudbinu, govorio je dirnuto Obama na dočeku vojnika u srijedu. Aha, vojnici su pohrlili u Irak jer im je srce proplakalo nad tužnim sudbinama u toj dalekoj zemlji. Ja sam mislila da ima neke veze sa onih 55 tisuća dolara godišnje koji pišu pod Plaća na stranicama američke vojske. No dobro. I tako, nakon gotovo devet godina, ovog prosinca dolazi kraj misije. Obama je istaknuo i neke brojke – gotovo 4500 ubijenih Amerikanaca, i više od 30 000 ozljeđenih. Obama se u svom govoru zaboravio referirati na stranicu Iraq body count koja bilježi broj ubijenih civila tijekom svih godina misije. Predsjedniče Obama, zaboravili ste spomenuti impresivnu brojku od 104 do 113 tisuća ubijenih civila. Velika prezentacija na dočeku nije uključivala ovaj grafikon. A tek pljesak i ovacije! Nadrealno je čuti poklike na riječi To je ono što nas, Amerikance, čini posebnima. Mi, za razliku od starih carstava, nismo išli tamo zbog teritorija i resursa. Išli smo zato što je to bila ispravna stvar. Što stvarno? Gdje je kraj licemjerju? Ubuduće poštedite svijet svoje posebnosti, molim vas.
Ostavljamo iza sebe suveren, stabilan, samostalan Irak, sa reprezentativnom vladom izabranom od strane ljudi, zaključio je Obama. Vratimo se opet malo na činjenice. Činjenice koje možete pronaći na stranici CIA-e, ne na nekom žnj iračkom portalu. Ispod granice siromaštva živi dvadeset i pet posto stanovništva. Unatoč činjenici da su po izvozu nafte jedanaesta zemlje svijeta, sam narod nije od toga mnogo profitirao. Od početka rata brojka raseljenog stanovništa unutar zemlje dostigla je 2,4 milijuna. U zemlji sa 30 milijuna stanovnika njih 325 tisuća koristi internet. Zahvaljujući nekima od tih 325 tisuća, u prostranstvima interneta možete naići na sjajne blogove koji će vam dati uvid u iračku stvarnost, živote običnih ljudi. Nisu svi postovi o ratu, ima tu priča o snovima, željama za budućnost, hobijima. To je nešto što me posebno proganja posljednjih godina. Priče koje još više pogađaju, jer shvatite da se radi o ljudima koji su vam slični, koji možda dijele vaše snove, slušaju istu glazbu, vole iste filmove. Ali vaši su životi potpuno drugačiji zbog različite geografske širine i dužine na kojoj se nalazite. I po tisućiti put vam kroz glavu prođe – nije pošteno. Nije u redu. Ne može tako. Netko je odlučio uzeti u ruke vaše živote, vašu zemlju i oblikovati ih po vlastitoj želji. U ime ljudskih prava, u ime imaginarnog oružja za masovno uništenje. Nisu oni napali Irak zbog Sadama, napali su Sadama zbog Iraka. Nema tu druge istine. Rat u Iraku Ameriku je koštao 800 milijardi dolara. Iračane je vjerovatno stajao budućnosti.
Ljudska prava koja to nisu
Kada bi barem odgovorni imali obraza priznati istinske motive, kada barem ne bi bilo svjetlucavih parada i priča o velikim postignućima, možda, možda bi bilo mrvicu lakše. Možda bi postojala iskra nade za svu nepravdu ovoga svijeta. Kada bi postojala svijest da jest nepravdeno, kada bi postojala zabrinutost jer je nepravedno. Ako ste već govna, barem budite iskreni. Ali ne ide to tako. Valja osigurati potporu za sranja u budućnosti, za nove nepravde. Trebaju nam lažne priče, hinjeni ponos, nabrijavanje. U međuvremenu, sa Međunarodnog kaznenog suda stiže vijest kako je ubojstvo Gadafija možda bilo ratni zločin. Obećaje se detaljno istraživanje okolnosti njegove smrti. Molim? Gadafijeva smrt naveliko se slavila po svim velikim demokracijama, baš kao i ubojstvo Osame bin Ladena.
Sad su se, eto, kad je crknuo, sjetili njegovih ljudskih prava. Tipično. Riješit ćemo ga se, popit šampanjac, a sutra ćemo preispitat stvari jer valja održati mit o ljudskim pravima svih, čak i onih zločestijih među nama. Jebiga, valja bit pošten. Zanima me samo koga bi osudili ukoliko bi se ispostavilo da se radi o ratnom zločinu. Iako, ne brinite, neće doći do toga . Istraga će pokazati drugačije. Ona se provela prije samog ubojstva, ali treba sad proć malo vremena dok objave rezultate. Drže u iščekivanju one drkaroše na ljudska prava koji u svojim uredima vješaju slike golubica s maslinom u ustima i prosljeđuju mailove sa slikama sirote djece u Africi dok razmišljaju u kojem će hotelu s pet zvjezdica odsjesti na idućem summitu o ničemu.
Ignorirane presude i komadić nade
Jedan drugi sud, čije su odluke i dileme ne forsiraju diljem medija, odlučio je prošlog mjeseca kako su postupci Izraela nad Palestincima djelo apartheida. Russelov tribunal, sud je koji su 1966. osnovali Bertrand Russell i Jean Paul Sartre. Prošli mjesec sud se sastao u Cape Townu kako bi razmatrali postupke Izraela, naročito na Zapadnoj obali te odlučili može li se na njih primjeniti Konvencija o apartheidu iz 1973. Naravno, stižu mnoge optužbe na povezivanje Izraela s apartheidom. Sud ističe kako je ono što asociramo s apartheidom u Južnoafričkoj republici svakako drugačije od situacije Izraela i Palestine. Ali, oba režima karakterizira, ili je karakterizirala – diskriminacija, represija i komadanje (tj. oduzimanje) zemljišta.
Također, termin rasno ima šire značenje u međunarodnom pravu, on uključuje i etničko i nacionalno podrijetlo. On je više sociološko, nego biološko pitanje. U zaključcima suda navodi se da percepcije (vanjske percepcije i samopercepcije) izraelsko židovskog identiteta i palestinsko arapskog identiteta ilustiraju činjenicu da se izraelski Židovi i palestinski Arapi mogu definirati kao različite rasne grupe za svrhe međunarodnog prava. U tom smislu, sud je presudio da su postupci Izraela sistematski, dubokoprošireni apartheid. Ove su zaključke u Cape Townu donijeli Stéphane Hessel, Ronald Kasrils, José Antonio Martin Pallin, Cynthia McKinney, Mairead Corrigan Maguire, Michael Mansfield, Yasmin Sooka, Aminata Traoré, Alice Walker. Čitavo izvješće možete pronaći ovdje.
Pročitajte. Postoji komadić nade da jednog dana jedan običan dan na ovoj planeti neće stati u riječi nepravda, laži, uništavanje, licemjerje.
http://drugacije.hr/komentari/52-komentari/458-jedan-dan-na-planetu-zemlji
Iran agenda, step by step: