Ubice – Ako ubijate iz zadovoljstva onda ste patološki tip, ako ubijate zbog para onda ste plaćenik, ako ubijate i zbog jednog i zbog drugog onda ste najvjerovatnije vojnik NATO-a u Avganistanu. Nadam se da crnogorski vojnici još nisu postigli taj stepen savršenstva.
Crnogorski premijer Igor Lukšić nedavno je, imajući u vidu pristupanje NATO savezu, poručio: „Treba da shvatimo da neke odluke dobre za zemlju moramo donijeti čak iako ih većina građana ne razumije.” Rečenica koja na najbolji mogući način, bolje nego bilo koja druga, otkriva koliko demokratije ima na našem evroatlantskom putu. Nema je. To je i jedan od razloga zbog čega pričam sa Miroslavom Lazanskim, beogradskim novinarom i vrsnim vojnim analitičarem.
Ako postoji neko ko je pozvan da govori o vojnim temama, NATO savezu i međunarodnoj politici, onda je to Lazanski. Izvještavao je iz ratova u Avganistanu, Čečeniji, Kongu, Iraku, Iranu, Libanu, Jemenu, Libiji… Intervjuisao dva vrhovna komandanta NATO saveza, tri maršala SSSR-a, šefove KGB-a, nebrojeno ministara odbrane i načelnika generalštabova.
Pričam sa njim o NATO savezu, Crnoj Gori, mirovnim misijama i Lukšićevoj izjavi, o SAD i neoimperijalizmu, o Rusiji i Kosovu, Muameru Gadafiju i nafti. Najkraće – o svijetu danas gledano kroz prizmu interesa i vojske.
Čemu služi NATO danas?
– NATO je danas multinacionalna kompanija sa većinskim američkim, borbenim kapitalom, koja služi za ostvarivanje ekonomskih interesa zapadnog svijeta, prije svega za dominaciju neoliberalnog kapitalizma. To se sve stimuliše i postiže kroz američki, britanski, njemački, francuski i italijanski vojnoindustrijski kompleks, kroz spregu Pentagona i vojnog lobija u Kongresu, preko penzionisanih američkih oficira u lobi kompanijama, ali i u kompanijama koje proizvode naoružanje i vojnu opremu. Niti jedna vojna intervencija SAD i NATO u zadnjih 20 godina nije izvedena iz moralnih pobuda i zbog demokratskih načela, sve su imale debelu lukrativnu pozadinu.
Da li je NATO organizacija sa neoimperijalističkim težnjama?
– Naravno, to pišu i neki američki novinari danas. Ono što zvaničnici američke politike pokušavaju da najenergičnije demantuju jesu upravo ocjene da je Amerika danas novo Rimsko carstvo, a da su komandanti Južne komande, Sjeverne komande, Centralne komande, Afričke komande, Evropske komande i Pacifičke komande oružanih snaga SAD, zapravo, prokonzuli poput nekadašnjih rimskih prokonzula širom svijeta. Jer sve te američke vojne komande pokrivaju skoro cijelu planetu Zemlju, osim Kine, Rusije i Indije. I one su odgovorne Vašingtonu za sva zbivanja u svojoj teritorijalnoj nadležnosti.
Često od onih koji zagovaraju pristupanje toj vojnopolitičkoj alijansi možemo čuti da u njoj važi pravilo jednakosti prilikom donošenja odluka. Kako stoje stvari u stvarnosti? Da li može glas jedne Crne Gore biti isti kao, recimo, Francuske, da ne kažem SAD?
– To vam je kao da očekujete da Zeta pobijedi u fudbalu Barselonu na njenom terenu. Teoretski to je moguće, ali u praksi nije. Glas Crne Gore u NATO ne može biti jednak glasu ni Luksemburga, jer je ta mala zemlja ušla u NATO mnogo godina prije Crne Gore. Ja se pitam na osnovu čega bi to Crna Gora imala jednakopravan glas sa nekim drugim državama kada i mnogo veće i ekonomski i vojno snažnije zemlje unutar NATO-a to nemaju. Oni koji vam u Crnoj Gori pričaju bajke o nekakvoj jednakosti unutar NATO-a ili su politički naivci ili politički podlaci. A i jedni i drugi sve to rade za debele pare.
Nedavno smo imali priliku da čujemo veoma oštru retoriku Dmitrija Medvedeva o relacijama sa Vašingtonom. Kakvi su trenutno odnosi u trouglu – NATO, Rusija, SAD?
– Odnosi su u fazi zahlađenja, prije svega zbog namjere SAD da izgrade antiraketni štit u Poljskoj i u Rumuniji, što je u Moskvi dočekano kao direktna prijetnja ruskoj bezbjednosti. Sada su na to došle i ove demonstracije u Rusiji povodom rezultata izbora i imaćemo novi stepen hlađenja rusko-zapadnih odnosa.
Kako se NATO pokazao do sada? Kosovo, Avganistan, Libija… Šta smo mogli zaključiti o toj organizaciji na osnovu svih tih pohoda?
– Goli ekonomski i strategijski interes Zapada diktirao je sve te vojne intervencije i ratove. Interes je osnovni pokretač svake politike.
Što misliš, koji je bio interes da NATO uđe na Kosovo?
Razmeštaj vojnih efektiva iz centralne Evrope na jugoistok Evrope, postepeno opkoljavanje Rusije iz pravca juga i jugoistoka, odbacivanje Rusije iz regiona Sredozemlja, kontrola budućih naftovoda u ovom dijelu Evrope, rudna bogatstva Kosova.
Koji su razlozi NATO intervencije u Avganistanu?
– Opkoljavanje i Kine i Rusije. Kroz Avganistan je trebalo da ide veliki naftovod do Indijskog okeana. U američkoj naftnoj kompaniji koja je neuspješno pregovarala sa talibanima oko trase tog naftovoda svoje akcije imaju Kondoliza Rajs, Bušova porodica i još neki bivši američki velikodostojnici. Avganistan je važan i strategijski, jer iz njega možete da kontrolišete zapadni dio Kine, gdje živi muslimansko stanovništvo, blizu su vam Indija, Pakistan, Iran, Persijski zaliv i nafta, Sibir i nafta, Kaspijsko more i nafta. Nisu uzalud u Avganistanu ratovale imperije, od engleske do sovjetske, od Džingis-kana i Aleksandra Velikog, do američkih generala danas.
Bio si u Libiji nekoliko puta tokom rata. Sve u svemu, zašto se Muameru Gadafiju dogodio rat?
– Nije čitao zapadne novine, a odjednom je pomislio da pare od nafte treba većinski da ostanu u Libiji.
Kako NATO gleda na naš region?
– Kao na divljake brđane koje treba još dugo kontrolisati, jer bi se odmah međusobno pomlatili. Kao na jeftinu radnu snagu i kao na dobrodošlo svježe topovsko meso.
Koliko je Crna Gora atraktivna za buduće planove NATO saveza? Boka Kotorska?
– To vi sebi laskate da ste atraktivni za NATO. Sa čim, pobogu? Sa 40 vojnika u Avganistanu? Da nećete možda da opkoljavate Rusiju ili eventualno Sjevernu Koreju? Koje vi poslove možete da obavljate za NATO? Čuvari magacina i skladišta, eventualno kao pomoćna policija na aerodromu u Džalalabadu, ili što bi rekli u Jalalabadu. Znate, oni tamo kada padne mrak jalalaču. Bio sam tamo i lično se uvjerio. Ili da spasavate utopljenike na južnom Jadranu, ili da na moru presrećete imigrante, jer je to sada za Italijane prljav posao. A Boka Kotorska, pa samo neka počnu da vam uplovljavaju ratni brodovi NATO-a. Zaboravite odmah na turizam, ko je lud da ljetuje pored, recimo, 4.000 mornara sa američkog nosača aviona koji nije uplovio u neku luku već tri mjeseca? Odmah otvorite javne kuće, drugi izlaz iz te situacije ja ne vidim. Vi za NATO predstavljate samo jednu sivu, još nepopunjenu zonu na geografskoj karti Balkana. Ništa ih ne košta da vas prime da bi se ta siva rupa popunila, ali ne živite u iluzijama da ste im nešto jako važni. Da budem precizniji, to vrijedi za sve države bivše Jugoslavije, od Triglava do Vardara…
Kako ti zvuči kovanica mirovne misije? Da li je stvarno riječ o mirovnim misijama?
– Ta kovanica je običan eufemizam, radi se o borbenim misijama gdje se puca i gdje se gine. Ali političari vole takve izraze, jer kada stigne mrtvački sanduk onda objasni ti to porodici. Mediji u Njemačkoj imali su ove godine mnogo priloga u kojima su njemački političari prozivani zbog izraza „mirovna misija”. Njemci su rekli da je riječ o borbenim misijama.
Kao opravdanje za slanje vojnika u mirovne misije, barem u Crnoj Gori, jedan od osnovnih izgovora bio je da vojnici idu na dobrovoljnoj osnovi. Šta misliš o tome?
– Dobrovoljno idu, ali se ta dobrovoljnost dobro stimuliše i to nije slučaj samo u Crnoj Gori, ima toga i u armijama drugih država. Naravno, ko hoće da zbog stana i bolje plate dobije metak u planinama Avganistana, to je njegov izbor, njegovo pravo. No, hajde da se upitamo da nema tih stimulacija, ko bi išao u Avganistan? Drugim riječima, ako ubijate iz zadovoljstva onda ste patološki tip, ako ubijate zbog para onda ste plaćenik, ako ubijate i zbog jednog i zbog drugog, onda ste najvjerojatnije vojnik NATO-a u Avganistanu. Nadam se da crnogorski vojnici još nisu postigli taj stepen savršenstva. Jer, Sava Kovačević već se okreće u grobu. Njegoša da i ne spominjemo.
Koliko je bezbjedna zona gdje se nalaze crnogorski vojnici – Mazari Šarif, na sjeveru Avganistana?
– Bio sam tamo nekoliko puta, u Mazari Šarifu je čuvena Plava džamija, jedna od najljepših u svijetu. U okolini ima spomenika helenske kulture, tu je prošao Aleksandar Veliki. Mazari Šarif ima i veliki vojni aerodrom, to je zona gdje talibani nikada nisu ni imali, a nemaju ni danas svoja uporišta, to je područje avganistanskih Uzbeka. To je područje pristalica generala Dostuma. Kao takvo relativno je sigurnija zona od ostalih dijelova Avganistana.
Premijer Igor Lukšić je nedavno dao jednu veoma indikativnu izjavu koja se u sličnim oblicima često koristi za indoktrinaciju NATO propagandom. Kazao je: „Treba da shvatimo da neke odluke dobre za zemlju moramo donijeti čak iako ih većina građana ne razumije.” Koji je tvoj komentar na to?
– Znači – narod je glup, a samo je elita pametna, odnosno, premijer je najpametniji. Ma bravo, kako se toga nismo svi još mnogo ranije dosjetili. Pa da ukinemo izbore, šta će nam izbori, samo razbacujemo pare. Čerčil je jednom rekao da svaki narod ima vladu kakvu zaslužuje. To je moj komentar na ovu izjavu.
Koja je alternativa za malu zemlju kao što je Crna Gora? Da li je to prednost ili nedostatak kada govorimo o bezbjednosnim alternativama?
– Narod na referendumu treba da kaže šta hoće, hoćete li u NATO ili ćete status Monaka, Lihtenštajna, Andore, ili Finske i Austrije. Kada saznate stav naroda, onda pristupite razradi modela svoje bezbjednosti: mala nacionalna garda, obalska služba spasavanja, nešto jača policija, normalna kontrola granice i akvatorije, saradnja sa susednim zemljama…
Koji su nedostaci Crne Gore u vojnom smislu ? Generalno.
Mala teritorija, mali broj stanovnika, mala ekonomija, malo para u vojnom budžetu, ukinuta vojna obaveza kao sastavni dio crnogorske tradicije. Iz toga, zapravo, sve proističe. Svaka vojska se, ako želi da bude dobra, uvijek oslanja na velike pare, ili na jaku ideologiju. Kako je ideologija ukinuta, a para nema, onda zaista ne vidim kako stvoriti dobru vojsku. NATO nikome, a posebno ne sada, ne poklanja neke velike pare, štaviše vidim da Vašington sada insistira da članice NATO-a u budućnosti preuzmu veći teret finansiranja Alijanse. I ovo što kažem opet vrijedi za sve od Triglava do Vardara. Imali smo, više nemamo. I svaki će vam crnogorski oficir, koji je završio vojnu akademiju prije 1991.godine potvrditi ovo što sam vam rekao. Možda neće javno, ali intimno većina tako misli..
Crna Gora većinski ne želi u NATO. Ipak nas tamo grubo guraju. I medjunarodna javnost, i domaća vlast i veliki broj medija. Demokratija ?
Naravno da vas guraju kada ste po Lukšiću glupi da shvatite sve blagodeti ulaska u NATO. Tako vam i treba. Udri Lukšiću još jače. Nije demokratija za svakoga.
Marko Milačić, Press ,
izvor: elektronska pošta
javniservis.me 
Добар текст.
“A Boka Kotorska, pa samo neka počnu da vam uplovljavaju ratni brodovi NATO-a. Zaboravite odmah na turizam, ko je lud da ljetuje pored, recimo, 4.000 mornara sa američkog nosača aviona koji nije uplovio u neku luku već tri mjeseca? Odmah otvorite javne kuće, drugi izlaz iz te situacije ja ne vidim.”
Dobro, ovo se možda neće desiti baš Kotoru, ali Baru vrlo vjerovatno. S obzirom da je Bar totalno odsječen od ostatka kopna evropskog , jer pruga i put ne valjaju boba.
Lazanski je zaboravio da kaže da se mijenja GEOSTRATEŠKI odnos Rusije i Zapadnog svijeta na Balkanu svakim korakom koji NATO učini na ovom dijelu zemlje.
Šta to znači?
Svi ekonomski interesi bivaju isplativi i bezbjedni jer su pod kišobranom NATO.
Lazanski je zaboravio da kaže (ili je zaboravio novinar da ga pita) kakav je interes Rusije na Balkanu, pa i Srbije u Crnoj Gori. Da li dolazak NATO u Crnu Goru znači konačnu i krajnju barijeru tim interesima?
Vrijedi razmisliti o tome…
najbolje bi bilo da se ne pobiju preko nas (vas). bolje preko Polske.
“insajder” – prilichno informativno. medjutim, negova politichka i geoshtrateshka analitika teshka je koliko ijednog forumasha sa slavnog Serbian-caffe-a.
a oduprite se ludilu ovoga manijaka ljudi
Ulazak u NATO mimo volje naroda je konacna sahrana demokratije.
Dobar tekst i ako je u sustini veoma malo receno o toj zlocinackoj i zavojevackoj organizaciji.
Nas strateski partner treba da je Rusija iz mnogo razlog,a ne imperijalisticka banda koja je rasturila SFRJ,izazvala nesrecu i jad mnogih na ovim prostorima i na kraju posrali u buducnost generacij isred.
Eto ih u Bosni 15 godina i vidimo ubise se od srece,zadovoljstva i prosperiteta.
Kad postavljamo pitanje da li je pravilan izbor ulazak u NATO ili pridruzivanje nekom Ruskom vojnom savezu, ja prvenstveno razmisljam o funkciji vojnih saveza nacelno, a to je BEZBJEDNOST.
Sto bi se reklo, pristupanje nekom vojnom savezu treba da bude vodjen doktrinom o sigurnosti zemlje. Sigurnost znaci obezbjedjivanje uslova drzavi da razvija strategije u ekonomskim sferama prvenstveno, jer svi znamo da vojni sukobi proizilaze iz ekonomskih interesa.
Medjutim, odluka da je bolji Ruski savez od NATO vodjen iskljucivo IDEOLOSKIM i ISTORIJSKIM principima, koji zanemaruju ovo sto sam gore naveo. Logicno, ideologizacija i afinitet da politicka dominacija bude primarna iznad svih ostalih, je po meni cista zelja da se zavlada jednim geografskim prostorom, a to je upravo imperijalizam.
Takodje, vrlo je vazno kakvi drustveni-politicki sistemi stoje udruzeni iza nekog saveza. Posto smatram da su Kina i Rusija robijasnice demokratije, ne pada mi na pamet da je normalno gajiti svoje zelje za udruzivanjem sa tim zemljama u bilo kom pogledu, a najmanje u vojnom.
NATO je kakav takav. Djeluje u citavom svijetu, nije ni malo idealan, zastupa ekonomske interese mocnih i bogatih zemalja Zapada, ali je meni prihvatljiv izbor jer clanice NATO za sad imaju stabilne demokratske parlamentarne sisteme gdje Crna Gora, iako mala, nece previse rizikovati da izgubi od svoje suverenosti.
Dakle, apsolutno sam za NATO, a ni u snu sa Rusijom i Kinom.
Uvazavajuci vase misljenje rekao bih slijede;smatrate da je eventualni savez sa Rusijom ideoloski motivisan te da ideologizacija predstavlja zelju da se preko pol.dominacije geografski ovlada odredjenim prostorom,dakle u cemu je razlika posmatrano s pozicija “malih” drzava ako se taj isti cilj (ovladavanje odredjenim geografskim prostorom) postize iz ekonomskih interesa “velikih” i to najcesce (ukoliko nece drage volje) upotrebom Tomahavka, uz velike zrtve,a sve u ime navodne zastite demokratije.
Pa razlika je kao sto znate ogromna,da ne govorimo o ako hocete i istorijskim razlozima pa zasto da ne i vjerskim.
Sigurno je najmanje jedno,Nato gdje je dosao nije donio nikakvo dobro jer tu i nije dosao da nesto donese vec da uzne i iskoristi i to u najekstremnijem smislu.
No duga je to prica.
Upravo ste potvrdili ono sto mislim, MontiracOnLine.
Eventualni vojni savez sa Rusijom bi bio ideoloski motivisan, a samim tim bi Rusija imala ogromnu korist da budemo “topovsko meso” na PRVOJ LINIJI u slucaju sukoba blokova konvencionalnog tipa.
Ne daj Boze nuklearnog!
Vuk Draskovic je nedavno izjavio ( ali ne prihvatam automatski da govori istinu) da je Slobodan Milosevic njemu licno rekao da treba Srbija da se rijesi Kosova jer je to kamen koji je vuce na dno.
Milosevic, ako je to rekao, je bio u pravu 1000%.
I danas, ko moze reci da taj prvi TOMOHAVK nije PRIZIVAN, kao i citava agresija na SRJ?
Nije nekakav argument (osim revolucionarski, izvorni) da se nesto DOBRO,u punom atributivnom smislu, nalazi na strani MALIH ZEMALJA!
Sto je to dobro koje nam daje Sjeverna Koreja osim teskog regionalnog sukoba. Iran takodje…
Svrha politike je da izbjegne sukob nasilnim sredstvima i da se nadju mirnodopska rjesenja. Onda kad prestane politicki dijalog, pocinje RAT.
Ako zamislim poziciju Vladimira Putina, sa kompletnim njegovim mehanizmom vladanja na mjestu danasnjeg Baraka Obame, ja definitivno pozelim da se odselim na planetu AKRON.
I kao sto rekoste, duga je to prica.Otvara mnostvo detalja, a za to bas treba zivaca.
poslije nekoliko poztivnih likova, ovim intrevjuom sa Miloshevicevim specijalnim izvjeshtachem Milachic je postigao auto-go.
Intervju u kom se novinar osobama obraca sa ‘ti’ jednostavno nema kredibilitet veci od carsijske price.
Sjajan intervju. Poslije dvadeset godina apstinencije sa predumišljajem glede mene i radova M. Lažanjskog, urednik uglednog Pressa , M.M. me počastio novim herojskim intervjuom sa ovim vojno – političkim bardom balkanskog novinarstva. Sve predrasude o Lažanjskom su nestale u jednom dahi – taman koliko je trajalo i čitanje ovog izvanrednog štiva.
Ne znam dal je umro Deda Miloje ali mogao bi on biti sljedeći Markov sagovornik – dobro je primiuetio Nedović kako se Masja njima obraća na “Ti”, pokazujući svoju crnogorsku superiornost i ravnopravan status sa Lažanjskim. Ako je Deda Miloje Čudotvorac i vidovnjak umaro, neka razmisli o Koštunici, Đorđu Vukadinoviću ili Tijaniću.
Extra…sjajno mi je približio situaciju u Džalalabadu.