Šta će vam vlast? Što ne uživate u novoj ženi i parama koje vam očito ne nedostaju?

Stanković: Ništa ne boli više od dugogodišnjeg zavaravanja da samo ovi na vlasti znaju. Vlast bi se u pravilu trebala mijenjati najkasnije nakon osam godina, pa bila ona najbolja …

Aleksandar Stanković je novinar koji je uspio u onome što nije uspjelo nikome sa ovih prostora – stvorio je najpopularniju političku emisiju u terminu koji je daleko od televizijski popularnog petka u 20 časova ili atraktivne subote u slično vrijeme. Stanković je autor emisije koja se emituje nedjeljom u 14 časova. „Nedjeljom u 2”.

Stanković je novinar koji pita najvažnije, ne okoliša, insistira na odgovoru koji političari žele da prikriju, oštar je, direktan, aktuelan, provokativan, precizan. Novinar koji ne prašta gluposti, prećutkivanja i laži. Novinar koji je u svom studiju, bukvalno, na suze natjerao mnoge, pa i, sada bivšu, premijerku Hrvatske Jadranku Kosor. Novinar koji je svojom upornošću i insistiranjem natjerao Emira Kusturicu da usred razgovora, iznenada, ljutito napusti snimanje i zaplijeni video-materijal. Novinar koji kritikuje kako vlast tako i opoziciju. Novinar koji u Hrvatskoj brani obespravljene Srbe i sve ostale grupe koje su u datom trenutku ugrožene, pa zbog toga često dobija oštre kritike onih, nacionalističkih slojeva društva. Novinar koji trenira boks. Novinar koji se u svojoj emisiji, uživo, skinuo go do pojasa kako bi za trenutak postao model svom tadašnjem gostu, profesionalnom fotografu.
Prosto – novinar do daske.
Pričam sa njim o politici i političarima – Sanaderu, Đukanoviću, Kosorki… O nedavnim izborima u Hrvatskoj. O medijima, novinarstvu, intervjuisanju.

Hrvatska je prije nekoliko dana na izborima promijenila vlast. HDZ ide u opoziciju. Šta je bilo presudno za poraz Jadranke Kosor i o kolikoj promjeni je, zapravo, riječ?
Presudna je bila totalna nekompetencija za rješavanje privrednih problema te ogromni nivo korupcije koji je pojeo HDZ.

Šta očekuješ od nove koalicije i Zorana Milanovića kao premijera?
Očekujem da će građane Hrvatske suočiti s bolnom istinom da živimo iznad granica svojih mogućnosti i da je vrijeme da svi zajedno krenemo u mjere štednje i odricanja kako više ne bismo živjeli na dug. Od Milanovića dakle očekujem nepopularne poteze koji će izvući zemlju iz privredne krize u kojoj se našla.

Intervjuisao si i Kosorku i Milanovića, više puta. Možeš li ih uporediti iz iskustava kod tebe u emisiji?

Jadranka Kosor je osjetljivija i taštija, Zoran Milanović je direktniji u odgovorima i spremniji na fajt.

Kako komentarišeš čitav slučaj u vezi sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom, njegovo hapšenje i suđenje koje je u toku?
Uvjeren sam da Sanader nikada ne bi bio uhapšen da je ostao premijer. Što se tiče suđenja, stvorena je atmosfera u medijima da je Sanader kriv za apsolutno sve zlo koje se u Hrvatskoj dogodilo u posljednjih deset godina, što naravno ne može biti istina. Samim tim ni suđenje se ne odvija u pravednim okolnostima.

Šta misliš o odnosu nekadašnjih Sanaderovih kolega i partnera prema njemu sada, nakon što ga je sve ovo zadesilo?
Odnos 90 odsto njegovih kolega je sramotan, pogotovo onih koje je Sanader stvorio. Ljudi koji su mu do juče virili iz zadnjice danas su njegovi najglasniji kritičari, a i sami su svojevremeno sa Sanaderom vedrili i oblačili u Hrvatskoj i nemoguće je da nijesu znali i vidjeli svu korupciju koja im se odvijala pred očima. Sada kada razmišljam o tim ljudima mislim da bi bilo pravednije da su oni u zatvoru, a on na slobodi.

Kada se sve uzme u obzir, da li je za Hrvatsku dobro što je Ivo Sanader uhapšen?

Ne znam je li dobro što je Sanader uhapšen (ako se dokaže da je kriv onda je dobro). Uglavnom dobro je da je u Hrvatskoj počela borba protiv korupcije i to je jedna od rijetkih stvari koju Jadranki Kosor mogu priznati kao plus.

Preporučuješ li Crnoj Gori sanaderizaciju? O tome se ovdje puno priča?

Da. Ljekovita je i najbolje ju je uzimati tri puta dnevno kroz najmanje godinu dana.

Crna Gora vlast nije promijenila dvije decenije. Narod ćuti na najočiglednije, blago rečeno, prestupe onih koji vladaju. Možeš li za građane Crne Gore, koji se, očigledno, boje da otkažu povjerenje dugogodišnjoj eliti, odgovoriti na pitanje – boli li promjena vlasti?
Ništa ne boli više od dugogodišnjeg zavaravanja da samo ovi na vlasti znaju. Vlast bi se u pravilu trebala mijenjati najkasnije nakon osam godina, pa bila ona najbolja na svijetu. Jednostavno, parlamentarna demokratija funkcioniše po takvim principima da i najbolje vlade nakon osam godina postanu samozadovoljne, koruptivne, samodovoljne i kao takve sasvim zrele za opoziciju.

Intervjuisao si prvog čovjeka vladajuće DPS, Mila Đukanovića, čovjeka koji je od Crne Gore stvorio državu za sebe i svoje. Tada si ga podsjetio na izjavu da je „zbog šahovnice zamrzjeo šah”, na što je on kazao da je to bila samo retorička izjava. Upravo ovih mjeseci obilježavaju se dvije decenije od sramnog pohoda na Dubrovnik. Šta misliš o tom čovjeku, kakav je utisak ostavio na tebe tokom gostovanja u emisiji i da li si mu vjerovao kada ti je rekao da je u pitanju bila retorička izjava?

Đukanović je političar i od njega očekivati iskrenost je iluzorno. Političaru je u pravom planu pragmatičnost. Lično ne vjerujem da je šovinist, ali se u jednom dijelu rata tako ponašao, jer se to očekivalo od njega i on je, da ponovim, bio pragmatičan. Ako pristanemo na takve kriterijume, onda je po mom skromnom sudu Đukanović najjači (namjerno ne govorim najbolji) političar na ovim prostorima. Po mom sudu on je ispred Tuđmana, Miloševića, Đinđića i Mesića.

Ipak, da li je u suštinskom smislu bitno da li je najjači, kada ima veze sa ljudima iz podzemlja, kada se hvali prijateljstvom sa osobom sa crvene Interpolove potjernice, Stankom Subotićem Canetom, kada je imao nebrojeno veoma ozbiljnih afera tokom svoje vladavine, kada se od kada je došao na funkciju neopisivo i, čak, nepristojno obogatio, kada je zarobio državu, kada je sa svojima iz DPS uzurpirao vlast, kada je…?

Ja samo konstatujem stanje. Đukanović nije premijer kakvog bi ja poželio u svojoj državi, ali objektivno govoreći uspješan je političar.

Đukanović je i danas, dvadeset godina od preuzimanja vlasti najmoćnija figura u državi. Sve češće se govori o njegovom povratku na funkciju i još jednom mandatu. Sedmom! Kada bi Đukanović gostovao u tvojoj sledećoj emisiji, šta bi bilo tvoje osnovno, glavno pitanje?
Šta će mu vlast? Što ne uživa u novoj ženi i parama koje mu očito ne nedostaju?

Autor si jedne od najpoznatijih i nejgledanijih emisija u regionu. Kolika i kakva je uloga medija u današnjem društvu? Uloga televizije, posebno?
Nemam pojma. Stvarno. Ja se trudim raditi najprofesionalnije što mogu, ne ulazim ni sa kim u dilove, ne pijem kafe s gostima, niko me ničim nije kupio i trudim se pitati ono što zanima prosječnog građanina. Radim već dvanaest godina ovaj posao i ne vjerujem da se zbog moje emisije puno toga promijenilo. Ako sam nekoga u Hrvatskoj „natjerao” da postane tolerantniji – super! Ako nisam, šta da radim? Sve sam pokušao.

Kakva je medijska scena Hrvatske?
Svakakva. Uglavnom obilježena spregom interesa krupnog kapitala i vlasnika medija. Zato je još uvijek lijepo raditi u javnom servisu (premda ne i naročito isplativo) jer nemamo odgovornosti prema Todoriću ili Miškoviću, već prema građanima koji nas plaćaju.

A medijska scena regiona?
Medijska scena regije je ista kao i u Hrvatskoj. Sve je više-manje cenzurisano, uz pojedine oaze slobodnog novinarstva na tu i tamo nekom portalu ili kao što rekoh javnoj televiziji.

Pitanje iz branše. Tvoja forma je intervju. Možeš li dati nekoliko osnovnih savjeta za dobar televizijski intervju? Konkretno.
Dobra priprema (korišćenje novinske, video-dokumentacije i razgovori s prijateljima i neprijateljima gosta), izbjegavanje pretjeranog druženja s gostom (ako je moguće izbjegavanje bilo kakvog kontakta s njim), postavljanje jasnih i kratkih pitanja bez tendencije da se ispadne pametniji od gosta i uporno insistiranje na odgovorima. Naravno, različiti gosti zahtijevaju različiti pristup, a ovo naprijed navedeno vrijedi uglavnom za političare. S ljudima iz kulture, umjetnosti, sporta razgovara se drukčije. Relaksiranije.

Tvoja emisija, „Nedjeljom u 2”, postala je kultna. Koliko si ljudi intervjuisao tokom prethodne decenije?
Uskoro će biti 500. emisija (idemo već 12 sezona), a mislim da sam intervjuisao oko 400 ljudi (neki su se i ponavljali)

Koji je intervju tokom tvoje karijere izazvao najviše medijske pažnje, najviše reakcija?
Milorad Dodik i Emir Kusturica. Razgovori s njima svakako su izazvali najviše reakcija. Zatim slijede Lepa Brena (najgledanija emisija – gledalo ju je milion Hrvata), Aleksandar Tijanić, Ivo Sanader…

Za kraj, kada bi ti u emisiju došao, biću totalno apstraktan – Hitler – šta bi ga pitao?
Hitler je očigledno bio lud čovjek i s takvima je teško razgovarati. Ali… mene lično zanima je li taj čovjek bio sposoban voljeti uz tolike silne žrtve koje je ostavio iza sebe. Da, zanima me je li u njemu bilo imalo ljubavi za ikoga, ali kako je pobio desetine miliona ljudi to pitanje možda baš i ne priliči.

izvor: pressonline.rs, Marko Milačić

Comments

  1. Uvjeren sam da Sanader nikada ne bi bio uhapšen da je ostao premijer.

    A, predlazes Milu da napusti vlast :) Stankovicu, Stankovicu :)

  2. Intresantan intervju. bravo !

  3. Milo Đukanović upravo odgovara Aleksandru Stankoviću i kaže : ” Aco, brate, da nemam vlast, ne bi bilo ni nove žene, pa ni stare, ni tih para, ni dragih prijatelja. Bio bih visoki ( rastom) pravnik u pilani Plužine!
    Zato !

  4. Ово су Марко и Станковић неки велики пријатељи па нема потребе за персирањем…

  5. Pročitao sam ovo čudo više puta nego što je Šuković uoči gostovanja Šekija Radončića odgledao njegov poslednji film, i osjetio strahovitu grižu savjesti i potrebu da se izvinim Ladu Tajoviću zbog oponiranja njegovim kritikama Milačićevog novinarstva. Izgleda da mi je oportunistički duh (i) na ovoj temi popio mozak.
    Podrazumijeva se, čitao sam i mnogo lošije intervjue. Recimo razgovor novinara Blica Slobodana Đurića zvanog Đura Kanister sa samim sobom koji je najtiražniji beogradski dnevnik greškom objavio. Vjerovali ili ne, taj je, među desetak partijskih knjižica koje je stekao napornim uvlačenjem v guz, u jednom trenutku imao i onu pravu što ga je, iako bez škole i elementarnog znanja, dovelo do funkcije zamjenika ministra onom Slobodanu Vuksanoviću što su ga dugo zvali Bobo Fuksa.
    Da parafraziram svog ideološkog neprijatelja n1 na ovom portalu: Ovo je klasični šabanizam. Jasno, pod uslovom da Pres nije krenuo u juriš na tržište kojim još uvijek vladaju Skandal i Svet.

  6. MASERSKA

    Sanadera sprndačiše, fala bogu kad će Mila,
    Velje brdo za njim plače, pa mu banja tamo bila.
    Masažu mu kao tretman, propisali jutro svako,
    lopatama po guzici, sve forhendom srednje jako.

  7. Aleksandar Stankovic je jedan od najzanimljivijih sagovornika na nasem govornom podrucju (tu ubrajam i Zizeka), i moram ponovo pohvaliti Milacica za izuzetan izbor kod intervjua. Pritom je i ovdje dao vrlo dobre odgovore, koji umnogome prevazilaze prosjecni crnogorski nivo svijesti.

    Ali Milacica moram i ponovo kritikovati zbog nepersiranja, i zamolio bih ga da obrati paznju na to, kako potencijalno odlicni intervjui ne bi gubili na kredibilitetu, odnosno ozbiljnosti kod nas citalaca. Ako poslusa Stankovica, nece sa gostima provoditi mnogo vremena, pa nema razloga da bude sa njima na ‘ti’.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: