Ko hoće da DANU ugura u CANU

na mala vrata ili silu na sramotu?

piše:  Dr Momčilo Dušanov Pejović   

Davno je bilo kada je jedan poznati Cetinjanin objavio tekst „Bik i akademik“! Izvanredan i kratak tekst, a mnogo poučan. Takođe, jedan drugi Cetinjanin napisao je malo opširniji tekst o akademicima i akademijama postojećim i nepostojećim odnosno onima koje bi mogle biti osnovane u Crnoj Gori, kao aluzija ili parodija na izbor i lagan ulazak u to visoko i cijenjeno društvo od pera, struke i nauke, a bogme i benefita za mirne penzionerske dane. I jedan i drugi tekst te dvojice Cetinjana ne daju mi mira a da ne reagujem i kažem koju na ove današnje „rasprave“ oko ulaska DANU u CANU ili bolje reći „priznanja“ i veličanja jednih u odnosu na druge, ko su pravi i na legalan način izabrani akademici jed(i)ne zvanične državne institucije, koja nosi naziv CANU (Crnogorska akademija nauka i umjetnosti), i, s druge strane, onih koji su na drugi, neuobičajen i na silu – volšeban način stekli naziv „akademika“ pa sami sebi okačili to visoko naučno „zvanje“ – titulu i priznanje i ušli u „političku elitu“ istaknutih osoba koje ispred svoga imena i prezimena „imaju“ pravo staviti naziv akademik i time se (po)dičiti, prozivati ili dozivati, stručno i naučno se zvanično predstavljati!?

Danas se hoće nekome ili mu može biti da ne pravi razliku između „pravih“ akademika u legalnim državnim institucijama i legalnog načina izbora i procedure za dobijanje zvanja-titule akademik i onih „lažnih akademika“ koji su takvu titulu stekli u NVO organizacijama, a za kriterij u izbor i cjelokupnu proceduru u navedeno zvanje imali – dobili prst i „preporuku“ – imenovanje jednog njihovog istaknutog člana koji je bio na čelu te novoosnovane „institucije“ odnosno samoproglašeni akademici.

Naravno da pravo inicijative o osnivanju akademije imaju svi umni i razumni ljudi od pera, struke i nauke i ini, ali način na koji su postali akademici je nelegalan – nezakonit i mimo svih stručnih i naučnih kriterija, iako se njihovom ličnom, naučnom i stručnom djelu ne prigovara ili (ne) može prigovoriti, već se samo postavlja pitanje legalnosti i legitimnosti njihovog načina izbora i zvanja da se zovu akademici(ma)!?

U cijeloj ovoj priči koji kanim (is)pričati ili bolje reći kritički sagledati ja mu tu dođem ni prvi ni drugi, već onaj treći po redoslijedu Cetinjanin koji je, takođe, sasvim slučajno (na)pisao tekst o akademicima i akademijama zvaničnim i nezvaničnim, pod naslovom: „ŠTA ĆE DANU (U) CANU“!? Predosjećaj koji sam tada imao nije me prevario, jer po današnjem „pisanju i raspravljanju“ po medijima o „nastalom“ problemu visoki državni zvaničnici i institucije namjerili su da pod hitno stave tačku i na to pitanje, kao na ono pitanje o crnogorskom novogovoru-jeziku, i riješe ga za vazda ili bolje reći dokle god su oni na vlasti.

„Đe ima dima ima i vatre“ pa moje slutnje sa početka ove kalendarske godine iznijete u tekstu „ŠTA ĆE DANU (U) CANU“ gotovo su u završnoj fazi i skoro se čekaju zvanične „izmjene“ u crnogorskoj legislativi da pravnim „dopunama“ – amandmanima kozmetički „objedine“ brojne akademike kao „prirodne“ crnogorske resurse sve u cilju podizanja „kulturnih i duhovnih vrijednosti“ Crne Gore o kojima niko da brine, osim članova DANU!? „Izmjenama“ i kalemljenjem postojećih zakona i unošenja novih paragrafa država Crna Gora, uz punu podršku Vlade Crne Gore – Premijera gospodina Igora Lukšića i Ministarstva nauka – ministarke gospođe Sanje Vlahović, želi pomirljivo djelovati na dvije institucije od kojih je jedna NVO, a druga nacionalna akademija. Nebitno je za neke zvaničnike i zagovornike takve vrste objedinjavanja „resursa“ što se „metali i nemetali“ ne mogu spajati bez neke velike nebeske sile i duha svetoga!? Hoće se nekome, jer je silan, moćan, uman i mnogo nerazuman da iz neprava stvori pravo koje bi novonastalim ili samoproglašenim akademicima na legalan i legitiman način priznali period proveden u nevladinom sektoru i status akademika konačno ozvaničili!

A možda je cijela ova priča, prepiska i prepucavanja na relaciji: Vlada, DANU i CANU, samo nečija lična namjera koja ide u pravcu, smjeru i u korist da se jednoga dana „politička elita“ iz „rata za mir“ dočepa akademskih i naučnih zvanja i titula akademika i postanu glavni stožeri i mislioci u kulturnom miljeu Crne Gore, koji će predstavljati nezaobilazan dio naše pisane istorije, jer su već pune dvije decenije bili ratnici, poslanici, akademici, mislioci, kapitalisti, reformisti, demokrate, evropejci, gusari i guslari, ptičari i političari, otirači i potirači pa ćer do perači sopstvenih biografija.

Svakako da ne treba (po)sumnjati u izjavu Premijera Vlade Crne Gore da „Iza objedinjavanja CANU i DANU stoji Vlada“ i da on takvu inicijativu u potpunosti prihvata kao ličnost na visokoj državnoj funkciji i položaju. Nije problem „objedinjavati“ dvije institucije legalno ustanovljene u kojoj su na legalan, legitiman i strogom procedurom ispoštovan način po svim kriterijima stručnim i naučnim birani i izabrani akademici. Međutim, kako će inicijator(i) i pristalica/e „objedinjavanja“ samo tehničkom izmjenom paragrafa u pozitivnoj legislativi izjednačiti one akademike koji su bez ikakvih stručnih i naučnih kriterija i bez zakonom predviđene procedure izabrani, a upravo registrovani kao NVO, sada ravnopravni biti i imati isti status sa akademicima CANU?

Nije valjda da takvi zagovornici, pa makar to bio i Premijer ili nije važno bilo ko drugi, da će prostom kozmetičkom izmjenom pozitivnih propisa ili čak uvođenjem nekog novog člana zakona ili paragrafa poistovjetiti nelegalno sa legalnim samo iz jednoga „velikog“ razloga i najbitnijeg „argumenta“ da se ne bi „rasipao naučni potencijal Crne Gore“ koji njima pripada po „pravu i pravdi“, naravno onako kako akademici DANU tumače zakonske propise u „pravnoj“ državi Crnoj Gori!? Da li će sada sve ići po sili i moći pojedin(a)ca koji su ih upravo tako darivali „ja tebe vojvodo, a ti mene serdare“? Uzaludno se pozivati na neke postojeće maksime, makar važeće za ove naše prostore, i po mnogo puta (pr)ovjerene na brojnim primjerima: „Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi“! Ako je u pitanju sila zakona odnosno sila i moć pojedin(a)ca onda treba to reći i objasniti jer „sila Boga ne moli“, pa će onda biti lako Premijeru i administraciji da ugrade „amandman“ sa kojim će sve poravnati i izjednačiti, pomiriti pravo i nepravo, legalno i ilegalno, lično i opšte i tako dalje i tome slično.

Ko danas inicira „ujedinjenje“ dvije akademije, te dvije nespojive institucije jednu kao NVO i drugu kao zvaničnu i nacionalnu akademiju? Ko hoće da sve akademike strpa u jednu nadnacionalnu akademiju gdje su jedni u punom i pravnom smislu stekli titulu akademika u državnoj i nacionalnoj instituciji i to na legalan i legitiman način po svim kriterijima važećim za izbor u akademika, i one druge ili tzv. samozvane akademike, jer nijesu prošli zvaničan – legalan kriterij i proceduru izbora u zvanje akademika a registrovani su kao NVO asocijacija, pa su postali akademici na osnovu „izbora“ od strane jednoga čovjeka koji ni tada nije bio akademik i sve bez ikakve zakonske procedure koju moraju poštovati i primjenjivati sve ozbiljne nacionalne institucije i akademije?

Da li je samo u pitanju „rasipanje naučnog potencijala Crne Gore“ ili se neko hoće nametnuti i okititi sa dvjema titulama akademika zvaničnom i nezvaničnom i postati „MAIOR AKADEMIK? Ono što je za red i poredak jedne pravne države nosens to je u Crnoj Gori postalo norma i pravilo po kojemu se može vršiti izbor samim činom osnivanja neke nevladine organizacije i poslije desetak godina ti isti NVO-vci akademici zatraže zvanično priznanje po „pravu vremena“ provedenog u nenaučnoj organizaciji! Da li će novi Premijer uz pomoć Ministarstva nauke sada ujediniti dvije akademije, ono što se ni po kojem pravnom osnovu ne može spojiti sem da se pomiješaju žabe i babe, i na osnovu nekog novog zakona oda priznanje novim enveovcima kao akademicima da su oni danas potpuno legalni akademici i po zakonu sile uživaju sva prava i blagodeti u nezavisnoj državi Crnoj Gori?

Da sam kojim slučajem mogao znati ili makar pretpostaviti da će se danas poslije nešto više od deset mjeseci od pojavljivanja mojega teksta „ŠTA ĆE DANU (U) CANU“ (in4s.net, srijeda, 16. februar 2011.) toliko pisati i raspredati na temu DANU u CANU, DANU ili CANU, Šta će DANU kad imamo CANU, nema DANU bez CANU, DANU poklopio CANU, DANU preuzima CANU, može DANU zajedno sa CANU, nema CANU bez DANU, ravnopravno DANU i CANU i tome slično, ostavio bih se pisanja na tu temu, a koje me je mnogo koštalo odnosno zaustavilo je moje dalje naučno napredovanje barem što se tiče izbora u najviše naučno zvanje naučni savjetnik!

Nije bilo uzaludno onome mojemu „poznaniku“ i „dobrotvoru“ koji me već dugo vremena prati u stopu i slučajno me sretne a cik zora (o)svane, kada je odmah poslije par dana od pojavljivanja navedenoga teksta rekao: „Konačno si stavio tačku na svoju naučnu karijeru“, a ja se na to skoro grohotom nasmijao rekavši, „a što da nijesam napisao bili mi bilo bolje“ i završio razgovor i naš susret sa riječima: „ako će biti zbog toga ne žalim“! I bi tako, njegove riječi se obistiniše, a na sjednici Senata Univerziteta državnoga ne (za)dobih niti dovoljan broj glasova (9 je glasalo „za“, a trebalo je 12, iako se priča da je sa kvorumom bilo potanko, a u Senatu ih je „aktivno“ 39), pa mi još pravnici kažu nema(š) prava žalbe, jer je odluka Senata KONAČNA!? A kad neko nekome na pravdi boga uzme život ima sva prava da se žali do „iznemoglosti“!?

Možete (za)misliti kako bih ja mogao pored tih i takvih postati „akademik“ makar u nekoj od postojećih nevladinih asocijacija! Bi li mi moglo biti da sam sebe častim titulom akademika, kao što to neki već učinješe i sada traže od države da sve ozvaniče, kao da se radi o nekoj političkoj stranci koja se zove stranka akademika! Ima li u Krivičnome zakonu Crne Gore neki paragraf u kojemu se navode i primjenjuju sankcije na ona lica koji se predstavljaju imenima ili titulama a nijesu ih na legalan način dobili-stekli ili je i taj član dekriminalizovan?

Imam neki đavolji predosjećaj da će me i ovoga puta rano izjutra presresti moj „poznanik“ i „dobrotvor“ i naravno prenijeti poruku za ono što bi se moglo desiti kao sankcija zbog ovih mojih tekstova. Znajući da on redovno prati ono što ja objavljujem u elektronskim medijima, jer štampani me zaobilaze ili bolje reći bojkotuju, ovim putem mu sugerišem da to ne čini jer za sankcije koje će uslijediti biću naredan i neće me iznenaditi, posebno kada je u pitanju moj naučni projekat koji će biti razmatran od (međunarodnih) eksperata! Rekao bih samo da paze da to ne budu oni koji su se bavili boksom ili oni koji su dobili neku nacionalnu nagradu ili su još i „nacionalno“ zaslužni (crno)gorski građani zbog „doprinosa“ crnogorskoj kulturi iz vremena „rata za mir“!

Dakle, bi  podavno kad napisah i objavih navedeni članak i pravo ću vam reći danas mu ne bih ništa dodao, a još manje oduzeo. Zahuktala se pisanija i raznorazna prepucavanja zvaničnika i članova zvanične akademije CANU i onih iz nezvanične DANU koji hoće silu i na sramotu ili na mala vrata preko zakonskih izmjena i rješenja da iz NVO asocijace ugrabe još jednu akademiju i na taj „legalni“ način postanu njeni ravnopravni članovi sa akademicima CANU.

Hoće zvanična vlast, Ministarstvo nauke i Vlada nezavisne države Crne Gore, ekološke i uspravne, a divlje ljepotice „sa beskrajno plavim nebeskim svodom iznad nje“ da dođe na legalan način i uleti  u fotelje druge akademije, kao nekada oni „mladi, lijepi i (još) pametni“ što su sa uličnih demonstarcija uljegli u fotelje i svu vlast prigrabili. Tako i danas misle da mogu izjednačiti nešto što ima legalnu i legitimnu proceduru izbora članova u akademiju za razliku od DANU kao NVO registrovane asocijacije koji su se odokačke birali i mjerili na političkome kantaru za pripadnost pokretu za nezavisnu Crnu Goru, a njihov je izbor aminovao samo jedan čovjek koji je imao manje naučnoga zvanja od onih koji su redovni profesori i doktori nauka. Ne kaže se bez neke i nije uzaludno da „sila Boga ne moli“, a  još ako i oni na vlasti u državi dobro pripomognu eto ti „belaja“ pa pravde i zakona ne može biti ili ih je samo na papiru!

Bolje bi bilo i ujedno bi se lakše prevazišao „nastali problem“ oko „ujedinjavanja“ dvije akademije i „objedinjvanje“ naučnika kao (pri)rodnih resursa kada bi u svakoj crnogorskoj opštini  država osnovala po jednu akademiju, a „krovna akademija“, koja bi bila sastavljena od akademika „DANU i CANU“ sa „političkom elitom“ iz „rata za mir“, nosila naziv „NOVA MILOJEV AKADEMIJA“. Radni zadatak navedene akademije za „prvu petoljetku – petogodišnji plan“ bio bi da imenuju svaku od opštinskih akademija, naravno na crnogorskom novogovoru -jeziku i da se sastav njenih članova popunjava tek poslije biološke smrti nekog člana ili da je zaslužni akademik nezamjenjiv!!!