Sudski postupak protiv Josipa Boljkovca, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je presedan, predstavlja ozbiljan test ne samo hrvatskoga pravosuđa, nego i hrvatskoga društva u cjelini
Da li zbog teškog povijesnog nasljeđa kojim su opterećeni ovi naši prostori ili zbog tolikih neraščišćenih i pomno skrivanih biografskih detalja brojnih aktera na hrvatskoj javnoj sceni – teško je reći – no principi u Hrvatskoj, dojam je potpisnika ovih redaka, nikako da uhvate iole čvršće korijene. U teoriji se još kako-tako i drže, no čim ih treba primijeniti u praksi, često se iskrive do neprepoznatljivosti. Ne vjerujem, primjerice, da bi se itko ozbiljan, barem ne javno, usprotivio principu prema kojemu pravna država treba procesuirati ratne zločine, bez obzira na to tko ih počinio. Krivce kazniti, a žrtvama dati kakvu-takvu pravnu zadovoljštinu, toliko je jasno i prihvatljivo načelo da mu se uistinu nema što suvislo prigovoriti. Sve dok se ne okrene protiv nekoga tko je ‘naš’! A kad se to dogodi, nema tog argumenta za kojim se neće posegnuti, nema te magle koja se neće pokušati pustiti ni logike koja se neće zgaziti samo da bi se obranilo neobranjivo – da se principa i zakona ne treba baš uvijek držati k'o pijan plota.
Kad je ovih dana u svom domu nedaleko od Karlovca, pod optužbom da je u svibnju 1945. naredio ubojstvo 21 civila, uhićen Josip Boljkovac, od početka je bilo jasno da je riječ o jednome od onih slučajeva koji će, kod dijela javnih aktera, na kušnju staviti mnoge principe. Prije negoli je uhićeni i stigao pred sutkinju zagrebačkog Županijskog suda da bi se izjasnio o optužbama koje mu se stavljaju na teret, cijeli je slučaj već proglašen predizbornom igrom HDZ-a. No dok se za nastojanje njegovog odvjetnika Ante Nobila da sudsku istragu koja je otvorena na svaki način pokuša dovesti u pitanje još i može naći opravdanje, izjave nekih drugih Boljkovčevih ‘branitelja’ naprosto izlaze iz okvira poželjne demokratske prakse.
Neki su ljudi, civili, u šumama oko Karlovca nedvojbeno pogubljeni, bez suda i prava na obranu, nakon što je rat završio. Tijela su pronađena, neka i identificirana, a policija i Državno odvjetništvo već 13 godina (pravo je pitanje zašto tako dugo i je li istragu netko kočio) istražuju tko je ta ubojstva počinio, po čijim naredbama i u kakvim okolnostima. Prikupljene su dokaze uz kaznenu prijavu predali sudu, koji je ocijenio da ima elemenata za otvaranje sudske istrage i zadržavanje Boljkovca u pritvoru. Sud i jedino sud smije i mora procijeniti jesu li prikupljeni dokazi valjani, a ispitani svjedoci pouzdani i je li za taj zločin uhićeni Boljkovac odgovoran ili ne. Sud i nitko drugi! To što je pritvoreni, kako je već nekoliko sati nakon uhićenja priopćio bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, hrvatski domoljub, dokazani antifašist i prvi ministar unutarnjih poslova RH, s konkretnim zločinom i konkretnim sudskim procesom nema i ne smije imati ama baš nikakve veze. Kao što sa slučajem za koji se Boljkovca tereti nikakve veze nema ni to što je, kako je izjavio predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, uhićeni sedamdesetih bio žrtva progona zbog hrvatskoga nacionalizma, a početkom 90-ih i jedan od utemeljitelja ove države, antifašist i zagovornik suživota Hrvata i Srba.
A kako tek shvatiti optužbe prema kojima kaznena prijava protiv Boljkovca predstavlja pokušaj povijesnog revizionizma, Pupovčevu najavu da će Hrvatsku prijaviti Vijeću Europe i Europskom parlamentu te povijesne lekcije iz nekih međunarodnih udruga, negoli kao nedopustiv pritisak na sud pred kojim se slučaj vodi? Nismo li godinama slušali uvjeravanja da sudovi (najčešće se govorilo o onome u Haagu) ne pišu povijest, nego tek utvrđuju krivnju u konkretnim postupcima? Nismo li u proteklih desetljeće-dva napokon shvatili da ne postoji tek dvojba ‘heroj ili zločinac’, nego da i zaslužni mogu počiniti zločine, pa onda za njih i odgovarati? I, napokon, o kakvom se tu revizionizmu uopće radi? Zar u Hrvatskoj postoji još netko tko uistinu smatra da (i) partizanske snage i komunistički režim nisu počinili ratne i poratne zločine?! Pa to se u Hrvatskoj znalo i potiho prenosilo i prije 90-ih, ali se nije smjelo javno govoriti ni proučavati. No ako do pada komunizma netko i nije znao, iz objavljenih je dokumenata i brojne stručne literature u proteklih 20 godina svakako mogao doznati.
Zbog svega toga (mogući) sudski postupci protiv Boljkovca ili bilo koga drugoga za zločine iz vremena Drugoga svjetskog rata i poraća zapravo uopće nisu stvar prošlosti, koliko su pitanje naše sadašnjosti i budućnosti. Nije toliko pitanje što je sve bilo prije 60 i nešto godina, nego je pravo pitanje jesmo li mi kao društvo u stanju skinuti taj mlinski kamen s vrata. Jesmo li dovoljno zreli prihvatiti civilizacijske standarde pravne države i neovisnog sudstva, kažnjavanja zločina i odavanja pijeteta nevinim žrtvama, bez obzira na to s koje strane (nekadašnje) barikade jedni ili drugi dolazili? Ili ćemo i dalje biti zarobljenicima ne samo teškog povijesnog nasljeđa, nego i tolikih, pomno čuvanih, osobnih i grupnih tajni. Zbog toga ovaj slučaj, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je presedan, predstavlja ozbiljan test ne samo hrvatskoga pravosuđa, nego i hrvatskoga društva u cjelini.
izvor: t-portal.hr
javniservis.me 
Podrška za Boljkovca!
Radi se o čojeku koji je relativno skoro PRI-ZNA-O da je po komandnoj i zapovjednoj odgovornosti KRIV za zločine koji su počinjeni ili pokrenuti 91-e nad Srbima.
Ono što svrbi hrvatske medije kao i one koji diriguju tim medijima (svega dvije krovne promidžbene tvrtke), je upravo to što je Boljkovac otkrio detalje početka rata, tj nagovjestio da iza svih tih monstruoznih dijela stoji – Cijin plan (urađen dvije godine ranije, u javnoj formi predviđanja).
Hrvatski Mup – umjesto da ga uhapsi zbog toga i ponudi mu da bude nešto ka śedok saradnik, da otkrije koji su naručioci monstruoznog plana koji je Boljkovac monstruozno sprovodio, oni hapse Boljkovca za zločine iz WWII koje su navodno juče otkrili, i za koje on tvrdi da ih NIJE počinio.
Ako to kaže Boljkovac, koji jeste Udbaš, Ustaša i fašista, i monstrum kriv za smrt ko zna kolko civila ‘91, ali i onaj koji je priznao neprinuđen sve, i praktično rekao JEDINI ko je stajao iza toga, onda mu vjerujem. I vjerujem da je uhapšen zbog odavanja te tajne. A može se primijetit u hrvatske medije da NIKO, ama baš niko, ne preispituje ove Boljkovčeve izjave i knjigu, koji su nevjerovatno dragocjeni zapisi na osnovu kojih se može rekonstruisat ISTINA o raspadu i ratu u ex-Yu, dakle on je dao izjavu o dogovorenom ratu srpske i hrvatske Db za Vukovar i Plitvice i otkrio imena učesnika.
Samo istinito i pošteno suđenje za Boljkovca koji je otkrio mehanizam i dao naslutit vrhovne planere zločina raspada ex-Yu, i insistiranje da do kraja ispriča svoju priču koju je na pola zaustavio.
PRAVDA ZA BOLJKOVCA!!
Josip Boljkovac je samo jedan u nizu aktivnih i visedecenijskih zagovornika razbijanja SFRJ – motiv vaspostavljanje NDH.Svjestan je on bio da to bez krvi i zrtava ne moze proci isto kao i njegov mentor Krajacic.
Motivi njegovog “priznanja” mogu biti razliciti ali sigurno nijesu motivisani umirenjem savjesti jer je ova kreatura nikada nije ni imala.
Sada neko poziva na pravdu za Boljkovca-smijesno.Njegove nebulozne knjige ne treba kupovati i citati,treba ga jednostavno ignorisati.Cak mu ne treba ni suditi,prosto
ostaviti ga da umre sa svojim lazima.
“sa svojim lazima”
—
ko ga je demantovao, pa su to laži? samo jedno ime?
Demantovao je samoga sebe.Aktivno je sudjelovao u kao sto rekoh razbijanju SFRj,aktivan bio u formiranju jedinica MUP-a NDH te samim tim odlicno bio upucen u sve akcije pripadnika policije.Sta je rekao novo time da su Hrvati napali Srbe-pa to je opstepoznato.
Cak ni BND koji je bio ukljucen u sva desavanja eto nije znao da Seks radi za Milosevica bez jedini Boljkovac-nebuloza.
MontiracOnLine:
“Demantovao je samoga sebe.”
*
*
Kako? Nijesi mi objasnio.
Kažeš:
“Aktivno je sudjelovao u razbijanju SFRj” – DA!
“aktivan bio u formiranju jedinica MUP-a NDH” – DA!
“odlicno bio upucen u sve akcije pripadnika policije” – DA!
“Sta je rekao novo time da su Hrvati napali Srbe” -NE,nije to rekao.
“Seks radi za Milosevica” – NE, ni ovo nije rekao.
*
*
Potśećanja radi, rekao je da je postojala mreža od oko 100 ljudi (iz srpskog i hrvatskog DB-a) koji su radili na tome da izbije rat između Hrvata i Srba. Ta mreža se sastajala jednom i u Srbiji kad su od nadležnih tražili da ih sve stave na platni spisak Hr, jer valjda bi im to donosilo veću zaradu. Ovo je odbijeno, iz razloga što bi bilo očigledno da se radi o namještaljci.
Pazi, ovo su činjenice koje NIKOME NE ODGOVARAJU. Ali je fakat i to da NIKO IH NIJE DEMANTOVA. E pa ladno priča ko je bio, što je činio, itd, niko ništa, muuuk.
Zašto je bitna ova priča? Nevjerovatno je bitna da bi se ukazalo na istinu o tom ratu. Iz te istine, tj kako je DOGOVORENO počeo i tekao, mora da uslijedi pomirenje među državama bivše Jugoslavije. Ono ne može da se gradi na lažima, sad se ne mogu pomirit Srbija i Hrvatska npr (što je skoro lansirala – opet Cia – preko Rekom-a i Jugosfere), jer u Hrvatsku fali jedno 300 hiljada ljudi i većinu boli kurac i okreću glavu od ustaštva kojim ih kljukaju dvije decenije, žele stvorit utisak da je ustaško zločinačko satiranje civila Srba ‘90-ih bila odbrana, itd. To su temelji na koje se ne može napravit nikakvo pomirenje, to su temelji nekog budućeg rata.
U suprotnom, ako se raskrikava početak tog rata kao dogovoren, i ako se raskrinka strahotna uloga Cije koja je osmislila taj plan, mnogo su veće šanse za prihvatanje istine i u Hr i u Sr, i uopšte ex-Yu, i najbitnije – SPAŠAVAJU SE BROJNI ŽIVOTI U BUDUĆNOSTI.
No gotovo svi mediji idu na krečenje prošlosti a ne na istinu. Ovaj članak je zamijena teze, npr, i stoga smeće. Pa npr, prošle sedmice je održan sastanak u Dubrovnik đe su učestvovali Ustaše, bivši Zenge i Mupovci i pričali svoju priču, vidim da lažu pola, A S DRUGE STRANE JE UČESTVOVALA – DALIBORKA ULJAREVIĆ!!! Daliborka Uljarević iz režimskog CGO, koja se s Marovićem slikavala u borbi protiv korupcije – učestvuje u krečenju prošlosti za račun Đukanovića, kao i Ustaše – bivše Zenge i Mupovci koji NE POMINJU NJIHOVU ODGOVORNOST!
Strašno. Ovaj sam članak pročitao na Slobodna Crna Gora portal đe ga je stavila Sonja Radošević, ali je izostavila da je i Uljarevićka učestvovala na sastanak, a što zapravo znači da I HRVATSKI I CRNOGORSKI predstavnici, i Ustaše i Cg Mafija – žele okrečenu prošlost. Po nečijem naređenju, naravno.
E pa ja po njihovim lažima ne mislim da je pametno upravljat se.
http://www.naslovi.net/2009-04-10/e-novine/seks-bio-milosevicev-agent/1112189
http://www.naslovi.net/2009-02-13/glas-javnosti/rat-poceo-napadom-hrvata-na-srbe/1038260
,tako da jos dugo tesko da moze biti rijeci o bilo kakvom pomirenju.
Da, u pravu si, nijesam zna za to iz 2009.
Koliko vidim nije u činjenicama ništa kontradiktorno rekao nego u INTERPRETACIJI činjenica (što opet ništa ne znači), a te fakte je 2011. dopunio i dao im pravi smisao – srpsko-hrvatska Db mreža. Iz te perspektive, dakle novih činjenica, interpretacija se sama nameće.
Može se izvuć i zaključak da su aktuelne tužbe i kontratužbe Hrvatske i Srbije za agresiju i genocid samo farsa i jeftino političko ubiranje poena, jer bilo koje ozbiljno tužilaštvo bi uzelo u obzir činjenice koje je iznio Boljkovac. Ali, oni sve čine da ga ušutkaju.
Za pomirenje nijesam mislio da može sad odma, prvo bi Hrvatska trebala da vrati narod tamo, ali nema šanse da se to postigne bez debelih garancija ka što je bila autonomija Krajine. No pošto se javno mnjenje 2 decenije sistematski ustašizuje, onda ni od toga nema ništa dok gođ ne dođe do istine.