F. M. Dostojevski (1821 – 1881.)

“Ne možete zamisliti kakva tuga i srdžba obuzimaju dušu kada veliku ideju, koju odavno poštujete kao svetinju, dohvate nevješti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nađete na tržnici stareži, u prljavštini, naopako namještenu, bez proporcija, bez harmonije – kao igračku kod nerazumnog djeteta, i ne možete je više prepoznati… Ne!”

Ama, našto da se pozna to đavolsko dobro i zlo kad toliko staje? Pa vaskoliki svijet poznanja ne vrijedi one suzice djeteta. I ako su patnje dječje otišle na popunjavanje one sume patnji koja je bila neophodna da se plati ta istina – onda tvrdim unaprijed da sva ta istina ne vrijedi te cijene! Suviše skupo cijene tu harmoniju, nije za naš džep da platimo toliku ulaznicu.”

Ako si se uputio prema cilju, i putem počeo da zastajkuješ i kamenjem gađaš svakog psa koja na tebe laje, nikada nećeš stići na cilj.

Nikad ništa ne preduzimajte dok vas drži bijes.

Ništa na svijetu nije teže od iskrenosti, i nema ništa lakše od laskanja.

Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.

Lagati originalno je skoro bolje nego ponavljati tuđe istine. U prvom slučaju ti si čovjek, a u drugom samo papagaj.

Oni koji znaju da govore, govore kratko.

Ne razumijem zašto me ovdje svi prikazuju kao bezbožnika. Ja u boga vjerujem kao u biće koje sebe tek u meni spoznaje. Pa ne mogu ja vjerovati kao moja Natasja, služavka, ili kao neki gospodin koji vjeruje “za svaki slučaj”, ili kao Šapov – mada on prinudno vjeruje, kao moskovski slovenofil.
Ali, zašto da se pozna to đavolsko dobro i zlo kad toliko košta? Pa vaskoliki svijet poznanja ne vrijedi one suzice djeteta. I ako su patnje dječije otišle na popunjavanje one sume patnji koja je bila neophodna da se plati ta istina – onda tvrdim unaprijed da sva ta istina ne vrijedi te cijene! Suviše skupo cijene tu harmoniju, nije za naš džep da platimo toliku ulaznicu.