Vrana vrani oči ne (iz)vadi

Da li senat Univerziteta Crne Gore (ne) zna i(li) (ne) hoće da (raz)riješi pitanje izbora kandidata u više naučno zvanje?! 

Važeći propisi STATUTA UNIVERZITETA CRNE GORE za neke se pojedince najrigoroznije primjenjuju i različito tumače, po svim paragrafima i stavovima u njima, a imaju nepisano pravilo da POSEBNO VAŽE za: one koji nijesu mlađi od Rektora, dobro ne izgledaju, kasno su doktorirali, ne objavljuju u prestižnim nacionalnim, međunarodnim časopisima na engleskom jeziku ili nemaju objavljenu studiju, monografiju iz „nacionalne istorije“, niti su od značaja za „nacionalnu samobitnost“ ili nemaju radove koje je objavila nacionalna akademija (da li CANU ili DANU još se nijesu dogovorili pa prećutno odobravaju jedne i druge) i tako dalje i tome slično!!!   Takođe, postojeći propisi u „Mjerilima za izbor u akademska i naučna zvanja“ imaju nepisano pravilo da NE VAŽE za: one koji dobro izgledaju, mlađi su od Rektora, mladi su doktorirali, „dobri su ljudi“ iako nemaju reference za više zvanje, ko je „dobar čovjek“ kao M. C., (iako njima ne smeta što je kasno doktorirao, jer „demokratska“ većina članova Senata (pr)ocjenjuje da je on „dobar čovjek“ i vjerovatno jeste, pa je po njihovom mišljenju on paradigma za sve kakav treba biti naučni radnik), mada nema sve reference neophodne za zvanje u koje se bira!!! Obaška, ako još i lijepo izgleda za godine koje ima, takav kandidat možda može i preskočiti jedno naučno zvanje?!

Da li će ta „demokratska“ a nestručna većina imati smjelosti da unese u svoj zapisnik sa posljednje septembarske i ove prethodno navedene „moćne argumente“, koji su se na njoj čuli: taj je dobar čovjek, perspektivan, mlad, na vrijeme je doktorirao, zgodan, zna engleski i nadasve potpuno odan i predan, poslušan nadređenom itd., ili će, ipak, sve to ostati da se prepričava na hodnicima i u kuloarima državnoga univerziteta ostaje da (sa)čekamo dopis i uz njega zapisnik!

     Ako je tačno prethodno navedeno što se čulo na sjednici Senata, a kao takvo se prenosi i prepričava da jednima podmeću proizvoljnu argumentaciju, a za druge lobiraju i protežiraju, suprotstavljajući „vizuelnu argumentaciju“ važećim „Mjerilima za izbor u akademska i naučna zvanja“, onda mi samo preostaje da povjerujem da se sve to radi po uputstvima određene političke strukture, grupe ili klanova, jer navedena „argumentacija“ prosto rečeno nameće takav zaključak, koji je jedino logičan, ispravan i mnogo ubjedljiv. Na kraju svega, sasvim je jasna činjenica što osporavaju reference pojedinih kandidata i posebno dr Momčila D. Pejović, višeg naučnog saradnika u Istorijskom institutu Crne Gore.

      Uzaludne su moje reference kad sam neposlušan, politički nepodoban, nezgodan i nijesam zgodan, nijesam mlad, „na vrijeme“ nijesam doktorirao, engleski jezik ne govorim i na njemu ne objavljujem, napisani članci, studija i monografija nijesu od „nacionalnog značaja i samobitnosti“ i tako dalje i tome slično!!! Tačno je da sve navedeno nije u važećem Statutu Univerziteta i „Mjerilima za izbor…“, ali na osnovu toga lobija mogu izvjesni kandidati biti izabrani u stručno ili naučno zvanje, čak i preskočiti zvanje ako (za)treba tom „dobrom čovjeku“!? Šta radi lobi i „tradicija poslušnosti“ naše patrijarhalne zajednice, koja je kulminirala u periodu vladavine knjaza-kralja Nikole Mirkova Petrovića pa se kao takva  mnogostruko obnovila u današnjoj ekološkoj, ekonomski prosperitetnoj i nezavisnoj državi Crnoj Gori?!     

Pitao sam ljude od pravne struke i nauke koji imaju poveliko radno iskustvo: „Koja je pravna snaga „predloga…“ u ovom mom slučaju. Naravno, pravnici nerado konkretno i direktno odgovaraju, pa vam ostaje da hvatate misao i suštinu onoga što oni na nekom primjeru objašnjavaju. Bi mi jasno da se u mojem „slučaju“ radi, najblaže rečeno, o odugovlačenju jer ne mogu osporiti reference, ali mogu i dalje igrati neke igre na sjednicama koje će biti za mjesec, dva, tri i ko zna dokle to sve može trajati, pa u krajnjem oni će uspjeti da „potroše“ (moje) vrijeme odnosno određen zakonski rok za izbor u zvanje.

Dobro, rekoh naglas i njemu da me čuje, mada više sebe radi da sve upamtim, kao obavezu da ću ono što sam bio naumio i u što sam prethodno se uvjerio objaviti kao reagovanje na „odluke“ podrške najviših instanci na Univerzitetu Crne Gore. Reći ću ja njima koju kao i uvijek onako otvoreno i javno bez okolišenja, pa neka čine šta god hoće i šalju dopis makar stigao poslije nekolika mjeseca ili nikada, znajući njihov način rada i odnosa prema meni! Jedino u što se mogu sigurno pouzdati jesu argumenti sa kojima raspolažem i istina koju uvijek javno i otvoreno zastupam i saopštavam. Neka se čita i tumači kako je kome volja, pa makar i na sud me pozvali.

       E, neću da čekam ni taj famozni dopis, niti zapisnik koji će da mi potvrdi ono što se zna ili „(do)kazati“ da krug ima ćoškove-uglove, jer su takva njihova tumačenja i primjena propisa kada sam ja u pitanju i izbor za više naučno zvanje. Nije tajna da je „predlog Vijeća za društvene nauke“ prošao glatko na Senatu Univerziteta i da će kao takav biti proslijeđen matičnoj ustanovi u ovom slučaju Istorijskom institutu na dopunu, pojašnjenje, potvrdu ili slično. Drugim riječima odugovlačenje radi zadovoljenja nečije obijesti!

      Rekoh na sav glas da me crnogorska i cjelokupna javnost čuje i nek me kritikuje. A oni najjači u Vijeću za društvene nauke i Senatu Univerziteta Crne Gore, ako treba, neka se dogovore na koji način će da me odstrijele i to bez muke i metka, jer su me odavno stavili za metu pa me bezpoštedno zasipaju „argumentima“!            

Moje javno obraćanje stručnoj, naučnoj i laičkoj javnosti iritirano je, blago rečeno,  „procedurom“ i dugim vremenskim trajanjem i čekanjem za izbor u naučno zvanje „naučni savjetnik“, i uz sve igrom i zavrzlmom od (ne)argumentovanog (p)ravnog „predloga Vijeća za društvene nauke“, koji je upućen Senatu Univerziteta Crne Gore na konačno (raz)rješenje, pojašnjenje i(li) razjašnjenje, dopunu i tako dalje. Zato sam prinuđen, da po drugi put, javno reagujem na zakonom nepredviđenu za pojedine kandidate jedino važeću, a za druge nevažeću i „(ne)predviđenu“, proceduru rješavanja izbora kandidata u više naučno zvanje.

Zašto je „sporna“ i kome smeta moja argumentacija, reference, recenzije, objavljeni članci i posebna izdanja, monografije, studije itd., a sve je prošlo strogu kontrolu, komisiju i sve stručne i naučne instance i najzad posljednji „filter“ instancu prorektora za nastavu kod gospođe prof. mr Nataše Đurović, naravno poslije nekolike konsultacije i sa njenim parafom ili odobrenjem, i kao takvo sve objavljeno u Biltenu Univerziteta Crne Gore, Broj 272, Godina 2011, Podgorica, 7. juna 2011. godine, str. 27-32.

Ne mogu da razumijem argumente sa kojima me osporavaju i zato pitam: Koju pravnu snagu, moć i značenje ima navedeni „predlog Vijeća za društvene nauke… “,  upućen Senatu Univerziteta na „razrješenje-odluku“ u cijelom ovom galimatijasu za izbor u više naučno zvanje“, sem što se odugovlači izbor u zvanje dr Momčila D. Pejovića, kao i još nekih kandidata iz Istorijskog instituta? A, možda je nešto drugo u pitanju što meni kao potpisniku ovoga teksta nije poznato niti ću ikada saznati? Naglašavam da samo govorim i pišem u svoje lično ime i iznosim svoj lični stav, mišljenje i argumentaciju duboko ubijeđen da je istina na mojoj strani.

Šta to ne valja ili je „problematično“ u mojem referatu, a objavljeno je u navedenom Biltenu, pa ga je i Senat Univerziteta, na „predlog Vijeća za društvene nauke“, kao nepotpun(og) ili sumnjiv(o(g) vratio na dopunu (nekada naučnom) Vijeću Istorijskog instituta (nekada je to bilo Naučno vijeće), da se još jednom o tome naknadno raspravlja i da po navedenim stavkama daju objašnjenja članovima Senata i u krajnjem po ko zna koji put „potvrdi“ da imenovani kandidat(i) ispunjava(ju) uslove za naučno/a zvanje/a za koja se kandiduje/u?!

Drugim riječima, zašto je neko izmislio ili smišljao način opstrukcije, osporavanja ili sabotiranja da navedeni kandidat/i ne prođe/u izbor u naučno zvanje, a da prethodno nije bilo nikakvih smetnji na instancama na kojima je referat pozitivno ocijenjem, ili me o „problematčnim argumentima i primjedbama“ članovi našega (naučnoga) Vijeća u rečenom „Vijeću za društvene nauke“ nijesu pravovremeno obavijestili ili su prećutali! Odmah da kažem da smo o svemu raspravljali i da na moje pitanje „da li sa mojim referatom ima kakvih problema“ u „Vijeću za društvene nauke“ jasno je i bez dileme saopšteno da je sve u redu. Neću da (po)sumnjam u javno datu, pred kolegama, odrečnu izjavu kolege, kao predstavnika Istorijskog instituta u „Vijeću za društvene nauke“!

U prethodnom tekstu pod naslovom „Glasovima nestručne „demokratske“ većine (od)godili izbor u naučna  zvanja“ (objavljen u elektronskim novinama IN4S.NET, četvrtak, 29. septembar 2011. godine u rubrici „Drugi pišu“) nijesam htio da prejudiciram odluku Senata Univerziteta, ali sam gotovo bio siguran da se stanje neće ni za jotu promijeniti i da me njihovo „rješenje“ neće iznenaditi, zato sam se i „(pri)sjetio“ latinske sentence „Cornix cornici okulos non effodiet“ (Vrana vrani oči ne (iz)vadi), da bih jasno pokazao šta mogu ili možemo, mi koji nemamo političku podršku – zaštitu, a još imamo i godina i nijesmo više tako mladi i lijepi (zar vam to ne zvuči poznato!?), očekivati od te i prethodne najviše univerzitetske instance!

Nikome neću da sporim pravo da bilo koji član „Vijeća za društvene nauke“ ili Senata Univerziteta ima pravo na svoj lični stav, način razmišljanja i tumačenja pa u krajnjem i davanja takvog famoznog „predloga…“, da bi se na sjednicama tih visokih univerzitetskih instanci i to pitanje konačno, jednom za vazda, (raz)riješilo!

Međutim, ne mogu da zanemarim jednu i to veoma značajnu, a rekao bih presudnu, važnu činjenicu odnosno jak argumenat, koji u cijeloj toj (ne)pravnoj zavrzlami apstrahuju članovi navedenih instanci, a to je da se za izbor u zvanje bilo kojega kandidata traži da ispuni kvotu- ukupan zbir bodova koji se traže „Mjerilima za izbor u akademska i naučna zvanja“, da bi kandidat mogao biti izabran u više naučno zvanje. U protivnom, usljed nedostatka bodova, kandidat će biti reizabran u postojeće zvanje, jer ne ispunjava zbirnu kvotu za više zvanje, a što je ovde u mojem slučaju nesporno, kao što nijesu ni sporne pozitivne recenzije sva tri člana posebno, koji su napisali svoje recenzije i iste su zajedno objavljenje u navedenom Biltenu Univerziteta. Nije valjda da za svako moje više naučno zvanje treba da objavim po jednu monografiju ili studiju kao zasebno izdanje i to iz nacionalne istorije-istorije Crne Gore, koja potvrđuje „nacionalnu samobitnost“!?

Poznato mi je da je „sporna“ obimna monografija „Cetinjska gimnazija 1880-1920. godine“, Cetinje 2007. godine, format A4, str. 1-1104, čiji sam ja autor i o svojemu trošku sam je štampao, nezvanično kod velikih pravnika i akademika koji su „autoriteti“ u političkim i naučnim krugovima, jer nije objavljena kod nacionalno priznatih akademija ili institucija. Odmah da kažem da sam je unio u spisak referenci, ali je nijesam bodovao. Neka tu činjenicu crnogorska i ukupna stručna i naučna javnost zna! Toliko o nekim referencama „spornim“, mojim „poznanstvima“ i rođačkim „vezama“ koje imam, gledanju kroz prste ili donacijama-parama kojima me Crna Gora „obasipa“!? Samo da mi oni u njoj ne oduzimaju ono što mi pripada po zaknonu kao da bi me pomogla. Neka se i to zna! Kada su „rođačke veze“ u pitanju i „poznastva“ samo ću, veoma kratko, reći zato su mi i već odavno odrasla djeca „zapošljenja“, a imaju završene fakultete!!! Neka se i takva činjenica zna!

Nadam se da navedene radove, studiju, monografiju i ukupne reference, kao i ukupan zbir bodova 77,4 (od kojih poslije prethodnog izbora u zvanje 48,6 bodova), niko ne spori, makar zvanično, ni oni u „Vijeću…“ niti na „Senatu….“!? Međutim, priče u kuloarima i krajnje prizemni argumenti, koji su se čuli na Senatu kao „protiv argumenti“, da je neko lijep, dobar, pametan, ugledan, mlad i tako dalje, izgleda da su bili, ipak, nedovoljni nekim članovima u obadvije visoke instance odnosno za „demokratsku“ a nestručnu većinu pa su zato u „Vijeću za društvene nauke“ (iz)glasali „predlog…“, stavljajući pod znakom pitanja određene reference i na kraju ih Senat proslijeđuje Istorijskom institutu na „pojašnjenje, dopunu, potvdu“ i tome slično!

Tako je jedino moguće tumačiti osporavanje ili odgađanje moga izbora u više naučno zvanje. Čime mogu drugo da me ubijede da postoje iole valjani argumenti da donijeti „predlog…“, koji je upućen od strane „Vijeća…“ Senatu Univerziteta kao krajnjoj instaci na konačnu odluku, nije u cilju odugovlačenja, u krajnjem onemogućava da se izvrši izbor u zvanje donošenjem konačne odluke i s druge strane način odlučivanja na Senatu i njihova konačna riječ-odluka da su saglasni sa „predlogom Vijeća…“? Tu sada ne može biti nikavoga predloga, dopuna, objašnjenja niti mrdanja, vraćanja na ponovni postupak, da se daju nekakve potvrde i tako dalje i tome slično.

Treba jasno i odlučno reći da li kandidat/i ispunjava/ju ili ne ispunjava/ju odnosno ima ili nema dovoljan broj bodova kao uslov za izbor u više naučno zvanje i da li su sve tri recenzije pojedinačno pozitivne? Tu je kraj cijeloj priči, sem ako neće da se neko igra i produžava igru praveći neku pravnu zavrzlamu do usvajanja novih propisa odnosno do novoga Statuta Univerziteta, koji kako se čuje je u toku izrade – izmjena. Apsurndo jeste, ali u krajnjem nije netačno i mnogo je vjerovatno!

Ako stigne dopis, crno na bijelo, kao potvrda ili odluka u zavisnosti kako će Senat Univerziteta krstiti  taj administrativni akt, o prihvatanju „predloga Vijeća za društvene nauke“ ili zapisnik sa sjednice od četvrtka, 29. septembra 2011. godine, dostaviću ga sa citatom u cjelosti i to samo ono što se odnosi na moju malenkost, sem u slučaju da bude nešto krajnje neočekivano, a što ipak držim kao minimalnu mogućnost! Da ne prejudiciram o tome ću naknadno, kad stigne zvaničan dopis Senata. To je o tome za sada sve!?

Sasvim je jasna odnosno krajnje providna i zlonamjerna u najmanju ruku namjera da jedna i druga visoka instanca neće da odluče nego se igraju mačke i miša, znajući da imaju silu u vidu onih glasača kao članova „demokratske“ većine, koji bezbrižno ali uporno, potežu krajnje problematičnu argumentaciju, iako znaju da bez dovoljnog broja bodova kandidat(i) ne bi mogao/li konkurisati za naučno zvanje sem da traži reizbor u zvanje.

Naravno, ja nijesam tražio reizbor, jer me on svakako sleduje i bez ikakvih drugih odnosno novih radova. Međutim, ni takvu odluku „Vijeće…“ nije moglo donijeti, jer bi time doveli pod sumnju cijelu prethodnu izbornu proceduru, a dobru argumentaciju nijesu imali za takvu odluku-rješenje! Zato su i pribjegli mnogo „umnijem“ i smišljenijem izgovoru sa kojim bi proceduru mojega izbora u više naučno zvanje usporili i u krajnjem onemogućili! I tako, na osnovu „predloga Vijeća…“ i prihvatanja istoga od strane Senata Univerziteta, igra i „(p)ravna“ zavrzlama se nastavlja, traje i trajaće dokle nekome ne dosadi odnosno dok se neko opet dosjeti pa kaže „protekli su svi rokovi“ i od izbora u naučno zvanje nema ništa!? To je krajnji cilj nestručne a „demokratske“ većine i famoznog „predloga Vijeća…“, koji je proslijeđen Senatu Univerziteta Crne Gore da svojom snagom većine glasova kao „argumenata“ nestručne a „demokratske“ većine opozovu ili ospore dobijanje naučnoga zvanja.

Takav politički gaf je krajnje moralno nizak, zloban i poguban za mene kao kandidata, pa mi daje puni osnov da sumnjam u savjesnost i moralnost odluka koje su donijete „demokratskom“ većinom članova „Vijeća“ i Senata Univerziteta. Zašto im ne reći da su članovi te „demokratske“ većine u mojim očima izgubili ono povjerenje i značaj koji su nekada imali, a kojima sam bezrezervno vjerovao da se neće služiti proizvoljnostima, improvizacijom od argumenata ili „vizuelnim argumentima“. Ubijeđen sam da meni nijesu pružili valjane dokaze-argumentaciju sa kojom odlažu ili osporavaju moj izbor u više naučno zvanje odnosno traže raznorazne dopune, pojašnjenja ili potvrde!

Zašto ne reći, šta se jasno čulo i na koji način se raspravljalo, diskutovalo ili potezali izvjesni „moćni argumenti“ na posljednjoj sjednici Senata Univerziteta od 29. septembra 2011. godine, jer nije nikakva tajna, iako će mnogi od njih reći da je sve to rečeno u vidu šale i nekog „drugarskog“ nadgornjavanja ili štimunga, a možda će neki „glasač“ sve negirati!? Naravno da se takve pikanterije neće naći u zapisniku sa sjednice, ali to živi u priči onih koji nijesu bili za usvajanje „predloga Vijeća za društvene nauke“.

Međutim, sa takvim „argumentima“ nije se šaliti! Drugu stranu to skupo košta, pa ona izreka „Dvojica bez duše, treći bez glave“ baš je mnogo teška i može biti veoma pogubna, kao i u ovom mojem slučaju, gdje neki potežu argumente da poznajem direktora, da poznajem profesore, komisiju, recenzente itd., itd.? A šta im to znači nego, rečeno drugim riječima, da mi hoće podvaliti i prikazati me „demokratskoj“ većini i javnosti stručnoj, naučnoj i laičkoj da sam sve diplome, stručna i naučna zvanja dobio na protekciju-poznanstva, komšijske veze ili uz konflikt interesa u Istorijskom institutu, jer sam član redakcije časopisa „Istorijski zapisi“, koji je najstariji časopis u Crnoj Gori, a za objavljene članke honorara nije bilo ima najmanje deset godina, a bogme ni za one koji isto kao ja objavljuju u njemu.

Kakav je to konflikt bez pare i dinara-eura i još sam plaćaš rezime svoga rada na engleskom jeziku?! I to neka se zna! Nije valjda da neki stručnjaci i naučni radnici, koji sjede u „Vijeću za društvene nauke“ ili Senatu Univerziteta, hoće da mene i druge natjeraju da plaćamo objavljivanje svojih radova u njima prestižnim časopisima da bi me mogli i po tome osnovu prozvati!? Mada se zna da ima i takvih „naučnika“ koji su uplatili izvjesnu svotu novca pa su se njihova imena našla među „1000 najpoznatijih ličnosti u svijetu“!

Da li je sve to što ste imali reći ili ima još da mi neko podvali i obmanjuje stručnu, naučnu i laičku javnost? Recite javno! Pa, isprsite se moćnici i recite otvoreno iz punih usta, sa ličnim potpisom a bez pseudonima, javno meni i svima šta sam ja to „poznanstvom“ i rođačkom vezom dobio u životu ili bez ogromnog truda, znanja i dugogodišnjega danonoćnoga rada? Hoću da vidim toga ko može reći po bilo kojem osnovu da je meni nešto dodijeljeno mimo potpuno ispoštovane stroge zakonske procedure! Neko vas je debelo obmanuo ili vi takve „argumente“ i podlosti koristite samo kao izgovor i prizemni način obračuna sa politički nepodobnim i slobodoumnim ličnostima, koje ne prezaju da kažu „bobu bob, a popu pop“.

Iznesite relevantne činjenice, a zanemarite kuloarske priče! Rekoh da ću iznijeti nešto od argumentacije koja se čula na sjednici Senata Univerziteta navedenog datuma, a to je, parafraziraću, „kao moramo pooštriti kriterije za dobijanje zvanja“! Nešto im smeta pa izgleda sada se oštre na meni i mijenjaju pravila u toku igre, dok na drugoj strani ta ista pravila važe za njihove političke i stranačke agitatore i poslušnike. Još jedan dobar argumenat, takođe ga parafraziram, a glasi da je neko iznio ili ubacio primjedbu kao „debelu argumentaciju“ da je „izvjesni kandidat“ kasno doktorirao i „da baš ne izgleda mlad“, iako mu je to prvo zvanje za koje se kandiduje. Kakve to sada veze ima sa izborom u naučno zvanje i u kojim to „Mjerilima za naučno zvanje…“ stoji paragraf ili stav na osnovu kojega godine sprečavaju toga kandidata da doktorira i dobije naučno zvanje?

Šta im to znači da taj nije mlađi od njihovoga Rektora?! Pa zar se takvim „argumentima“ pojedinci služe i šta to oni stručno i naučno traže od kandidata za naučna zvanja? Zašto im to smeta, a ne smeta da su oni u malo izmijenjenom ili gotovo istom sastavu prije nekoliko godina dodijelili odnosno izabrali u prvo naučno zvanje osobu koja je doktorirala u 50 i nekoj godini života i tada niko nije imao ništa protiv niti se pisao „predlog u Vijeću za društvene nauke“ da Senat Univerziteta odluči o tome! Zašto? Neće imati niko smjelosti da odgovori na moje pitanje, a čikam sve članove u Vijeću i Senata Univerziteta! Tako nešto imalo je prođu, a sada nekome hoće da podvaljuju ili se odrasli zlobno i zakulisano igraju! Nadam se da se neće neko naći ko će negirati navedenu činjenicu, ali ako to i učini neka potpiše svoje puno ime i prezime kao potvrdu rečenoga, pa će dobiti potpun odgovor!

Zato i tako reagujem na navedene „argumente“ odnosno razloge sa kojima se osporavaju naučne titule i izbor u zvanja odlažu za nekoliko mjeseci, pa se i obraćam cjelokupnoj javnosti dajući joj na znanje o kakvim se „pravilima“ radi i ujedno igri koja se igra, ko zna iz kojih razloga i čijih političkih interesa!?

Ako se tako vode rasprave i sa takvim „argumentima“, kao ključnim za dobijanje naučnih zvanja na tako visokim stručnim i naučnim instancama na jednom univerzitetu kao visokoškolskoj ustanovi, onda je jasno da ne samo moja malenkost neće biti izabrana u više zvanje, nego ni mnogi nepodobni, politički neangažovani i nestranački kandidati. To je igra na „visokome“ nivou i neka crnogorska javnost zna, pa i šira stručna i naučna javnost, po kojim mjerilima i kriterijima se odlučuje o naučnom zvanju! Onaj ko ispunjava „vizuelnu argumentaciju“ nestručne a „demokratske“ većine članova u „Vijeću… i Senatu Univerziteta“, a što se ne traži po pozitivnim zakonskim propisima, ima potpunu prohodnost u protivnom takavom kandidatu zna se ishod, pa će biti prebacivanja odgovornosti sa jedne instance na drugu, treću i tako nikad kraja izboru u naučno zvanje tome kandidatu. Čija je to zakulisana igra i za čije interese?

Hoću da vas sve čujem koji ste glasali za takve „argumente“ i koji ste se na posljednjoj septembarskoj sjednici Vijeća ili na Senatu pozivali ili podvaljivali; i kojima od vas nijesu po volji recenzenti onih kandidata čiji ste izbor odložili vašim „predlogom…“? To je još jedan ključni problem za „demokratsku“ nestručnu većinu koja zloupotrebljava svoje funkcije u jednoj ili drugoj visokoj univerzitetskoj instanci ili bolje reći krajnjoj koja donosi odluke, a ne „predloge…“! Neka se i to zna!

Još nešto hoću iznijeti, kao nespornu činjenicu za koju se ne domišljate ili nekome nije data u zadatak, a koju članovi i jedne i druge visoke instance mogu upotrijebiti kao dobar i najmoćniji argument u cilju da ne dobijem više naučno zvanje za koje sam se kandidovao ispunjavajući uslove, a to je: U mojim svjedočanstvima, diplomi profesora istorije, magistarskoj diplomi i diplomi titule doktora istorijskih nauka NE MOŽETE nigdje naći, da su napisane CRNOGORCKIM JEZIKOM – NOVOGOVOROM. Zbog te NESPORNE ČINJENICE vi kao takvi stručnjaci za istoriju možete sporiti moje diplome, stručna i naučna zvanja i tražiti da vam ih dostavim na CRNOGORSKOM NOVOGOVORU!!! A, zašto bih ja ispunio i takav vaš zahtjev, ako bi on uslijedio?  Ako je to za „demoktarsku“ većinu članova „Vijeća…“ i Senata Univerziteta ključni problem onda na osnovu zakona osporavajte i to pravo, pa (za)tražite nostrifikaciju mojih diploma. U protivnom, nemate nijedan valjani argument sa kojim po osnovu pozitivnih propisa tražite dopune, razjašnjenja, potvrde, pojašnjenja stavove Vijeća Instorijskog instituta i tako dalje.

Zašto postojeće instance, ako su me „propustile“ kroz filter sada svoju „grešku“ ispravljaju na način odugovlačenja i to na višim instancama? Zašto imenovani prorektor, koji je sve argumente filtrirao, jasno ne kaže da se radi o slučajnom ili namjernom tehničkom propustu, ako ga je bilo  ili ako mi je progledao kroz prste, po „komšijskoj liniji“ kako bi neki bijednici mogli zlurado reći? Neće valjda neko imati sulude i bolesne namjere pa zloupotrijebiti činjenicu da sam komšija sa imenovanim proprektorom u nastavi, jer stanujemo u istoj zgradi i sasvim slučajno su nam stanovi u istom ulazu, ali nijesu na istome spratu, i to uzme kao „neoboriv argument“ za „komšijsku vezu“, što bi bila još jedna bijedna drskost, podlost i bezobrazluk!

Da li neko ima smjelosti da sada kaže i da ispod objavljenog teksta komentariše, potpisujući se sa pseudonimom, da mi je progledano kroz prste i dodjeljeno više bodova nego ih dr Momčilo D. Pejović ima? Zašto je sve to tako „tačno“, a izgleda da jeste prema nečijem tumačenju i traženju sa podnijetim „predlogom  Vijeća…“ Senatu Univerziteta?! Zašto se jasno ne kaže da imenovani kandidat ispunjava uslove za više naučno zvanje, jer ima i više bodova nego se traži važećim propisima pa ih može poklanjati ako nekome nedostaju, a uz sve to ima pozitivne sve tri recenzije i objavljene monografije, ali ne iz istorije Španije nego iz istorije prosvjete i kulture Crne Gore? Kome to smeta i zašto to neko ne ospori u nekom naučnom časopisu ili me prozove u nekoj od dnevnih novina, pa da ukrstimo argumente javno i otvoreno?

E, tu neće niko da progovori i da se zamjeri predsjednicima navedenih visokih univerzitetskih instanci (u Vijeću i Senatu), jer će jednoga dana doći neko među njima da konkuriše za više naučno zvanje. Tu je ključni problem i zato se „demokratskom“ većinom glasova donose odluke u smislu „predloga…“, iz kojeg jasno proizilazi i zvuče glasovi „da se igra nastavi“ ili neka se kandidat žali kome god hoće, jer se odlučuje u ime struke i nauke, pa su naučna zvanja u njihovim rukama! Naučna zvanja se izgleda daju samo onima koji im odgovaraju iako ne ispunjavaju mjerila i kriterije!? Ostaje samo žalba po onoj narodnoj „Kadija te tuži, kadija ti sudi“.

S obzirom da pojedinci u Vijeću i na Senatu, iako čine „demokratsku“ većinu, nijesu stručniji od instance koju je kandidat prošao sa parafom prorektora za nastavu, sada se smišljaju novi predlozi ili dosjetke, pravne začkoljice u vidu „predloga“ koje nemaju snagu zakona ali imaju mogućnost da odugovlače proces okončanja izbora u naučno zvanje. Oni će da tumače na različite načine pojedine stavove još uvijek (sve do njihove izmjene koja će ubrzo uslijediti) važećih paragrafa Statuta Univerziteta.

„Demokratska“ većina u obadvije instace, iako nestručna, dovija se na razne načine ako već ne može da ospori referat, reference i tri pozitivne recenzije, pa onda ličnim animozitetom i neargumentovanim kritikama ili predlozima sada nastoji da me obaveže kao kandidata da ispunjam još dodatno njihove želje i zahtjeve ili svaku stavku u dvadesetak paragrafa navedenih „Mjerila… “ i dostavljam sve što se ubuduće bude od mene tražilo kao kandidata za više naučno zvanje, sa namjerom da me iscrpljuju ili mrcvare, dok ne odustanem od svega ili prođu svi rokovi. To je cilj i sav smisao navedenih predloga velikih stručnjaka, pravnika, nestručnjaka, neistoričara i svih onih članova koji su dali podršku „predlogu Vijeća za društvene nauke“ u obadvije visoke univerzitetske instace a sve radi odugovlačenja sa okončanjem procedure, jer je ne mogu zaustaviti nego je moraju konačno riješiti, a nikako je ne mogu osporiti.

Još jednom podvlačim i argumentima potvrđujem da se u važećem Statutu Univerziteta Crne Gore i navedenim „Mijerilima… “ traži ukupni zbor bodova koji kandidat mora ispuniti i tu je kraj svake priče i naglabanja za svakog pravnika pa i za one koji su tek završili prvu godinu pravoga fakulteta.

Ukoliko se ova igra ili preciznije rečeno nečija stranačka, politička igra i nepravna zavrzlama ubrzo ne riješi biću prinuđen da tražim pomoć od inspekcijske službe za rad i radne odnose, a ukoliko i to ne da rješenje onda, zna se, u redovnom sudskom postupku. Dako do penzije riješim i ovo pitanje sa naučnim zvanjem, samo se plašim da ni tamo neću uspjeti kao sa onom tužbom za uvredu i klevetu protiv V. D. glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista DAN, koji je neprovjerenu a kompromitujuću sadržinu teksta objavio sa potpisom podmetnutim i od nekoga lažno predstavljenim sa mojim imenom i prezimenom, a sudije ni da me obavijesti o konačnom ishodu tužbe i istražnog postupka.

Dr Momčilo Dušanov Pejović, Viši naučni saradnik 

 Podgorica,  06. oktobar 2011. godine

(tekst smo dobili putem elektronske pošte)