Prije 11 godina srušen je režim Slobodana Miloševića

izvor: novosti.rs

TAČNO 11 godina prošlo je od kako je crni gusti dim prokuljao iz Skupštine SR Jugoslavije i označio početak jedne nove epohe u istoriji ove zemlje.

Tog dana, 5. oktobra 2000. godine, okončana je decenija vladavine Slobodana Miloševića. Okončana je decenija tragičnih ratova, ekonomskih sankcija, izolacije. Okončana je i borba opozicionih stranaka protiv režima, koja je 18 lidera DOS i njihove stranke dovela u priliku da reformišu i upristoje Srbiju. Da ostvare snove čitave generacije koja je izlizala patike, gubila posao, hapšena i prebijana da bi ih dovela na vlast.Nakon serije izbora i desetogodišnje političke bitke – 9.marta, Vidovdanskog sabora, tromesečnih demonstracija koalicije ”Zajedno”… – prvi put su se 5. oktobra 2000. godine poklopile baš sve okolnosti da režim položi oružje:

* Kandidat DOS Vojislav Koštunica pobedio je 24. septembra Miloševića u prvom krugu izbora za predsednika SR Jugoslavije.

* Na talasu generalnog štrajka kojeg su potpalili rudari Kolubare, praktično je ustala cela Srbija da odbrani izborni rezultat koji je vlast pokušala da falsifikuje.

* Srpska opozicija dobila je nepodeljenu političku i logističku podršku svih najvažnijih centara moći u svetu.

* U Beogradu se ključnog dana okupilo više ljudi nego na svim ranijim i potonjim demonstracijama.

* Režim je počeo da se urušava iznutra, a na stranu naroda praktično je prešao aparat državne sile.

Kao i svaka revolucija, i ova je imala i heroje i žrtve, pobednike i poražene, rezultate i izneverena očekivanja.

Za 11 narednih godina Srbija je ”preživela” atentat na premijera, nova uslovljavanja od sveta, raskid državnog saveza sa Crnom Gorom, jednostrano proglašenje nezavisnog Kosova, ekonomsku krizu, taljiganje do Evrope, političke vratolomije i ”nemoguće” koalicije… I tu smo gde jesmo.

Danas, 11 godina posle, Srbija nije ni približno onakva kakvu je želeo narod petog oktobra. Nestala je i ona nada, koja je nosila građane te jeseni i tog istorijskog dana za Srbiju. Ali, stranica se, ipak, okrenula.

BIVŠI LIDERI DOS ZA ”NOVOSTI”

Vojislav Koštunica: Decenija pritisaka
Srbija je 5. oktobra, voljom naroda, izabrala da se razvija kao slobodna i demokratska država i da na međunarodnom planu gradi sa svima prijateljske odnose. Ovu odluku i želju Srbije, vodeće zapadne sile su razumele tako da su umesto podrške Srbiji započele snažan proces dezintegracije državne zajednice sa Crnom Gorom, kao i razbijanje same Srbije. Srbija od 5. oktobra zapravo bije bitku za očuvanje svojih granica, a vidimo da zapadne sile ni posle 11 godina ne smanjuju ogroman pritisak na našu zemlju.

Rasim Ljajić: Izneverena nada
Građani i članovi opozicionih stranaka su s velikom nadom dočekali pad režima, ali su očekivanja većim delom izneverena. Uoči tog sudbonosnog mitinga i za vreme njegovog trajanja osećao se veliki entuzijazam, ali ta energija nije na valjan način iskorišćena. Zato sam ubeđen da veliki broj građana neće ni izaći na naredne izbore.

Čedomir Jovanović: Zabranjene promene
I danas, 11 godina od promena, Srbija je nesposobna da se modernizuje. Ne stoji izgovor da je za sve kriv Slobodan Milošević. Političke i druge elite zabranile su Srbiji da se menja, zato što su u tome videle šansu da zadrže svoje pozicije i autoritarnu moć. Srpsko društvo je nemoćno da odgovori na sopstvene potrebe.

Velimir Ilić: Prezadužena zemlja
Danas sam ubeđen da je 5. oktobar bio velika prevara naroda i to jedne interesne grupe koja je samo želela da se dokopa vlasti, a ne da od ove zemlje napravi bolje mesto za život. Sada je problema više nego ikad, zemlja je prezadužena, hiljade firmi je u stečaju, ne možemo da razvežemo kosovski čvor…

Dragan Milovanović: Sveopšta kriza
Činjenica je da je Srbija danas na istom mestu na kojem je bila pre 5. oktobra. Nisu isti akteri na vlasti i u opoziciji, ali suštinski se nije mnogo toga promenilo. Tačnije, vratili smo se u 1999. – imamo problem sa Kosovom, sveopšta je kriza u društvu i dalje postoji mafija koja se bogati…

Jožef Kasa: Izgubljeni koraci
Moja očekivanja su umnogome izneverena, što se ne bi desilo da Zoran Đinđić nije ubijen. Izgubili smo korak koji bi nas brže odveo u EU, a u vladi su socijalisti protiv kojih smo se borili. Situacija s Kosovom nas udaljava od Evrope, a građani misle da teže žive nego u vreme Miloševića. Zato nam je potreban ”novi 5. oktobar”

Žarko Korać: Propuštena šansa
I danas sam ponosan na taj dan kada smo imali veliku šansu koju smo samo delimično iskoristili. Mnogo bolje živimo nego devedesetih, ali daleko gore nego što sam očekivao. Ne vodimo više ratove, ali je ekonomska situacija loša.

SATNICA DOGAĐAJA KOJI SU OBELEŽILI 5. OKTOBAR 2000. GODINE

7.00 Kreću prve kolone demonstranata iz unutrašnjnosti ka Beogradu.

9.00 Načelnik GŠ Nebojša Pavković aktivirao Kolegijum Vrhovnog štaba, koji je u stalnom zasedanju. Policija odbila naređenje da gađa ”zoljama” autobuse pune ljudi.

11.45 U Beograd prvi stižu Čačani i blokiraju saobraćaj kod Savezne skupštine.

12.00 Zakazan sastanak lidera DOS u Siminoj. Prvi sukobi sa policijom, demonstranti pokušavaju da provale u Skupštinu SRJ.

12.20 Demonstranti sa Trga Republike, prevođeni Mlađanom Dinkićem, u Palati pravde predaju krivičnu prijavu protiv Savezne izborne komisije.

13.00 – 14.00 Štab DOS premešta se iz prostorija DS u Krunskoj na Terazije 3, iza blindiranih vrata Demokratske alternative Nebojše Čovića. Tu su, pored njega, Zoran Đinđić, Čeda Jovanović i Predrag Marković.

15.00 Zakazan početak mitinga, na ulice se slilo pola miliona ljudi.

15.15 Milošević traži od Pavkovića da pošalje vojsku pred Skupštinu jer se ”ruši država”.

15.32 Demonstranti probijaju kordon i upadaju u Skupštinu. Bitka za Skupštinu trajala je tačno 37 minuta.

16.00 Dim kulja iz zgrade Skupštine, policija odgovara suzavcem.

16.30 Zapaljena je i zgrada RTS. Pretučen prvi čovek televizije Dragoljub Milanović.

16.40 Policajci masovno dolaze ispred Terazija 3 da se sami predaju.

17.00 RTS je osvojen, a demonstranti upadaju i u Studio B. Jedinica JSO, kojom je komandovao Legija, i SAJ (Branko Đurić) odbijaju naređenja ministra policije Vlajka Stojiljkovića da zauzmu zgrade RTS i Skupštine.

17.20 Opozicija proglašava da drži savezni parlament pod kontrolom.

18.00 Zauzeta policijska stanica u Majke Jevrosime. Pripadnici SAJ i JSO, u ”hamerima”, pozdravljaju se i ljube sa građanima. ”Oslobođeni Studio B” počinje da emituje program.

18.30 Milošević od Pavkovića traži da baci eksploziv na ”Beograđanku”.

19.30 Vojislav Koštunica obraća se okupljenima ispred Skupštine.

19.45 Opozicija objavljuje da je uspostavila kontakte sa VJ.

20.00 Policijski general Obrad Stevanović i Stojiljković izdaju naređenje da se spali sva kompromitujuća dokumentacija.

20.30 Načelnik vazduhoplovstva Spasoje Smiljanić pozvao vojsku da se pridruži narodu.

21.20 Nova RTS počinje da emituje program.

22.00 Vladan Batić obznanio da DOS ima čvrsto obećanje da neće biti vojne i policijske intervencije. Milošević traži od Pavkovića: ”Šalji vojsku u Košutnjak i zaustavi RTS.”

23.00 Počinje sednica Skupštine Beograda, gde je za gradonačelnika izabran Protić.

00.00 Pred zgradu Gradske skupštine stiže pet uniformisanih policajaca iz Interventne brigade MUP, da bi se sa balkona obratili narodu. Tokom noći stižu i drugi policajci, i veće količine oružja i municije. Kontraudar se očekivao između 3.00 i 4.00.

00.00 U GŠ VJ stiže spisak sa imenima 40 ljudi koje ”do zore vojska treba da pronađe i uhapsi”.

03.00 Emitovan prvi Dnevnik sa ”oslobođenog” RTS.

04.00 Stiže vest da u Srbiju dolazi tadašnji šef ruske diplomatije Igor Ivanov. Kasnije tog dana doći će do susreta Ivanova sa Miloševićem i Koštunicom, nakon čega će Milošević priznati da je izgubio izbore.

SRBIJA U BROJKAMA 2000. 2011.

Prosečna plata 2.389 din. 37.091 din.

Broj zaposlenih 1.907.000 1.754.691

BDP po glavi stanovnika 3.397 evra 4.518 evra

Comments

  1. Plannco Wallach S. kaže:

    to je bila maskarada kojom se Srbija iskupljivala za pochinjene agresije i ratne zlochine.

  2. MontiracOnLine kaže:

    …..,i nastupila je decenija “demokratske proevropske” pljacke Srbije i utrkivanje ko ce od onih nad kojima je izvrsika agresiju i od koje su tako zeljeli da pobjegnu-otvoriti firmu ili predstavnistvo u mrskoj Srbiji.Sve to Srbi treba da naprcaju iz Zemlje i svedu na nivo reciprociteta pa cak i manje od toga.

  3. U poglavlju “SRBIJA U BROJKAMA 2000. 2011.” ogleda se sva bijeda koju za sobom ostavljaju šampioni petokoktobarske revolucije:

    2000 (godia nakon bombardovanja Srbije i decenije sankcija i ratova) BDP je 500 evra manji nego 11 godina kasnije. Inflacija je pojela taman toliko, ako ne i duplo više.
    Ako se to ima u vidu, uz činjenicu da je nakon 5. oktobra Srbija prodala Željezaru Sartid, Naftnu industriju, gotovo sve banke itd itd da je država cirka osam puta uvećala spoljni dug, može se zaključiti šta se zbivalo poslednjib 11 godina u Beogradskom pašaluku.

    Moram da prokomentarišem i ovaj bise, bez obzira na reputaciju autora:

    “to je bila maskarada kojom se Srbija iskupljivala za pochinjene agresije i ratne zlochine”.

    Maskarada koja je gledana od 1945. do 1990. bila je iskupljivanje za počinjene zločine nad Srbijom Srbima u Prvom i Drugom svjetskom ratu. BIlans žrtava u ta dva rata govori u prilog ovoj tvrdnji. Zbog ovakvih “zakonitosti” je i nastala poslovica “Historia magistra vita”.

    Sve ovo je napisao jedan agilni petooktobarski revolucionar… :)

    • Pojedinci su mi na ovom poratalu zamjerali kako zaboravljam da, makar u pauzama, kritikujem Beograd. Da se iskupim ovom prilikom: Lopingerska privatizacija koju je u CG odradila Prva familija, primjer je čestitosti spram one koju su u Beogradskom pašaluku odradili Bosovi Prve i, naročito, Druge Srbije. CG je u prednosti i po još jednoj stavci – Deruga familija se nije naparila privatizovanjem države imovine, a druga Srbijica jeste. CG je bolja od Srbije i po još jednom osnovu: Druga familija nije u dilu sa plaćenim ubicama, kumovima podzemlja a Druga Srbija ne bi postojala da nema tu konekciju.

    • Plannco Wallach S. kaže:

      citat:”Maskarada koja je gledana od 1945. do 1990. bila je iskupljivanje za počinjene zločine nad Srbijom Srbima u Prvom i Drugom svjetskom ratu….”

      a u Prvom Kromanjonskom? ne preskachi!

  4. У Србији се 5. октобра десила промјена готово иста као када је у ДПС-у дошло до сукоба између Мила и Момира. Дакле није се ни десила. Довољно говори о њиховим ‘промјенама’ да је Небојша Човић на тај дан имао 0.04 акција у власништву ФМП-а, а сада је власник те фабрике. Он је тек један од мањих играча о већим и да не говоримо, разлика у односу на нас је само у величини ми имао само једну ајкулу у мору а они их имају више па се створио привид какве такве демократије тј. направио се споразум међу ајкулама уз необилазно повремено чаркање међу њима али све заједно и Србија и Црна Гора са таквим ајкулама и таквим њиховим апетитом чине амбијент у којем они пливају једно велико Мртво море…

Odgovorite na Plannco Wallach S. Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.