izvor: vijesti.me, piše: Filip Kovačević
Već dvadeset godina režim liječi svoju patološku prirodu hraneći se crnogorskom budućnošću. Kako simptomi režimske bolesti poprimaju sve više i više zastrašujući oblik, tako se i kidisanje na crnogorsku budućnost eksponencijalno povećava sa mogućnošću da je satre u ništavilo.
Staro metafizičko pitanje – može li ništa da stvori išta? – u Crnoj Gori je dobilo konkretan odgovor. Režimsko ništa ne može da stvori išta. Može samo da uništi ono što već postoji. Tako režim, aktuelizovan u vladajućoj DPS-SDP koaliciji, dobro snadbjeven novcem iz para-državnih struktura i zaštićen privatizovanim aparatom državne sile, ovih mjeseci juriša na političku stabilnost u Crnoj Gori.U promišljanjima režimske vrhuške, politička stabilnost predstavlja prepreku za ostvarivanje plana vječite vlasti i sa njom povezane apsolutne kontrole. Znaju dobro i Milo Đukanović i sa njim udruženi Ranko Krivokapić i njegova četa intelektualaca/savjetnika – Ranko, za razliku od Mila, ništa ne može sam – da „da“ političko-bezbjednosnim previranjima i nemirima znači „ne“ primjeni normi prava i pravde.
Ali to i jeste eliksir njihove permanentne vlastodržačke vitalnosti. I sukobljavanja im trebaju koliko i droga narkomanu.
Stoga su osmislili plan za, MANS-ovski rečeno, kontinuirano „šišanje ovaca“ tj. produkovanje političke nestabilnosti u Crnoj Gori. Taj plan sadrži usmjeravanje i koncentrisanje režimskih snaga na dva fronta. Prvi front je usmjeren protiv parlamentarne opozicije, a drugi protiv predstavnika nezavisnog civilnog sektora.
Na prvom frontu se u cilju provokacije i slabljenja protivnika koriste identitetska pitanja. Pitanja jezika, zastave, himne i crkve dozvoljavaju režimskim snagama da opoziciju dovedu u defanzivni položaj i onemoguće njeno povezivanje sa mogućim saveznicima u nezavisnom civilnom sektoru. Iznutra nagrižena petom kolonom i dosadašnjim porazima, kao i vođama ograničenih okvira i interesa, opozicija se ponaša na način koji režimu omogućava još jednu izbornu pobjedu.
Umjesto da postane subjekt sopstvenog djelovanja te da krene u žestok napad na najosjetljivije režimske tačke, kao što je na primjer involviranost čelnika režima u ratne zločine ili kriminalno-korupcionaške skandale, i time pokaže i dokaže svoju posvećenost evropskim vrijednostima, ona nasijeda na režimsku identitetsku provokaciju i još to slavi kao svoju pobjedu.
I to dok ih u Briselu i Vašingtonu režimski činovnici predstavljaju kao zagrižene nacionaliste kojima su naziv jezika ili boja zastave važniji nego usvajanje evropskih zakona. Naravno, ni jezik ni zastava nisu nevažni, ali nisu ni najvažniji u borbi za smjenu vladajućeg crnogorskog režima.
Na drugom frontu režim nekažnjeno vrši teror nad nezavisnim civilnim sektorom. Imovina nezavisnih medija biva ugrožavana bez ikakve zaštite od strane državnih institucija. Režim mjesecima ne pronalazi ni počinioce, a kamoli naredbodavce, time ostavljajući sumnju da se radi o prikrivanju saučesnika. Jer Podgorica nije milionski grad u kome je moguće nestati u masi poslije počinjenog krivičnog djela. Treba li da vjerujemo da je neko od zgrade u kojoj se nalazi redakcija „Vijesti“, umjesto u drugu ulicu, utrčao u drugu dimenziju?
U isto vrijeme, aktivisti nevladinog sektora bivaju pozivani na razgovore u policiju i time označeni kao mete potencijalnim nezadovoljnicima iz crnogorskog podzemlja. Vode se postupci protiv urednika i novinara. Gomilaju se odštetni zahtjevi. Čak ni posjeta njemačkog ministra spoljnih poslova Gvida Vestervelea izgleda da nije imala nikakav značaj.
Zbog toga ovih dana u Njujorku, umjesto neformalne srdačnosti avgustovskog susreta u Podgorici, premijer Igor Lukšić kod Vestervelea nailazi na zatvorena vrata. To naravno ne treba da bude iznenađenje. Ni Lukšić ni ostala šarolika družina kadrova sa UDG-a nikada nisu ni imali ništa više do epizodne uloge. Uostalom, i tamo, kao i u Vladi, jedan od gazda im je Đukanović.
On zna za svaki njihov korak, pa čak i za onaj koji još nisu ni napravili. Stoga svaka vrsta podrške međunarodne zajednice Lukšićevoj „vladi“ predstavlja vrijeme protraćeno i izgubljeno za demokratizaciju Crne Gore. I svaka saradnja sa njom, osim one neminovne, protokolarne.
Imajući, dakle, u vidu dati raspored režimskih snaga i njihove pravce i ciljeve djelovanja, jasno je da se strategija uspješne borbe protiv njih mora praviti fleksibilnim, ali programskim objedinjavanjem svih režimskih protivnika.
Formiranje vlade u sjenci u kojoj bi ravnopravnu poziciju imali predstavnici nezavisnog civilnog sektora, sindikata, medija, kao i opozicionih političkih partija (koje bi, iz principijelnih razloga, morale napustiti postojeću Skupštinu) predstavlja, po mom mišljenju, prvi i najvažniji pomak ka budućem objedinjavanju.
Tako formirana vlada bi imala zadatak da napravi političku platformu koju bi mogla da ponudi crnogorskim građanima na vanrednim parlamentarnim izborima. Ona bi takođe izabrala jedinstvenog kandidata ili kandidatkinju za predsjedničke izbore koji će vjerovatno biti održani u tandemu sa parlamentarnim. Tako bi petoipogodišnja Crna Gora krenula u prvi razred demokratije.










Како продати један текст као њих десет са десет различитих аутора а један ‘аутор'…!?
Ох, прославичу Џурџевдан, прославичу Џуррџевдан он мај оун,
Џурџевак зелени свима осим мени…. папааппарапаа….
Углавном црногорски интелектуалци, позициони и опозициони, походили ‘јавне’ или ‘тајне’ вечере, сви сити, сви се наједоше…
Другови одоше а ја остах, нема звијезде Данице, моје сапутнице… Дано, Дано, Данице…
Прославичу Џурџевдан он мај оун…
jel’ to efekat od loseg vina crmnickog?
Naduvao se momak.
Иако бих имао неких ситних замјерки на текст, мислим да је он у суштини јако добар, и да представља један од ријетких путева за демократизацију друштва. Решење је у обједињавању.
Ha,Tamara izmedju Lada i Perfect-a!
Kad se biju nek’ imaju razlog.Pravi razlog!
Jesu li barem cemu ta dva on-line junaka, Biljana?
Nikad nije tezak izbor izmedju uvlakaca vlasti, popularnih spijuna, i nekog ko drzi do sebe. To je makar lako draga Tamara :)
E ali Lado zato ima vise para :)
Засад ћу оставити по страни замјерке, и рећи ћу понешто о позитивним стварима које сам уочио у Ковачевићевом тексту.
Прије свега, уочљиво је да Ковачевић одбацује изузетно штетну, а истовремено и наивну мантру која се јавља у одређеним анти-режимским круговима: да су режим и опозиција исто, да су подједнако штетни и одговорни за стање у друштву, да се истовремено морају одбацити и једни и други и кренути ка деократизацији без једних и других. О овим стварима сам доста писао и нећу понављати; само ћу укратко рећи да овакву визију, коју сам ја назвао “романтичарском” и наивно-револуционарном треба одбацити, у крајњој истанци, из чисто прагматичних разлога: она би могла, у случају повољног сплета околности, да доведе до промјена и пада режима након изузетно дугог периода, можда за неких 20 година, по мом мишљењу. Нема се толико времена за чекање. Мање-више свима су јасне слабости опозиције, њени историјски промашаји и неадекватност. Уочљиве су и тренутне – кардиналне грешеке, као што је рецимо пристанак на скандалозну повишицу у условима катастрофалне економске ситуације у земљи. Да су они у правом тренутку одбили да учествују у тим марифетлуцима, то би био прави потез не само из етичке тачке гледишта, већ прије свега политичко-маркетиншки. Показали су, по ко зна који пут сопствену кратковидост, и ова накнадна памет и тренутно утркивање међу њима у подношењу иницијатива за укидање те повишице више нема никаквог ефекта, осим трагикомичног. Међутим, и поред свега тога и свих мана опозиције, осипање истовремене паљбе по диктаторском режиму и опозицији је контрапродуктивно, и мислим да то уочава и проф. Ковачевић. Њима се, у било ком случају, мора дати шанса за учествовање у демократизацији.
Дакле, кључ је у обједињавању опозиционих снага, па и оних које припадају независном сектору, синдикатима, медијима. Свима је јасно да се ради о хетерогеном амбијенту, па ће се приликом покушаја програмског обједињавања морати тражити неки најмањи заједнички садржаоци, за почетак. Неће се моћи без тражења неких компромисних решења, какав је увијек случак у таквим ситуацијама. Јасно је да нека идентитетска питања неће моћи ући у те најмање заједничке садржаоце, из објективних разлога. Међутим, од изузетне је важности разграничити неке “иднтитетске” ствари од питања поштовања људских права (о томе сам у више наврата писао). То у посљедње вријеме, чини ми се, јасно и принципијелно чини ПЗП. Добро би било да том стазом крену и неки други субјекти тзв. цивилног сектора.
Nekad sam LIO KROKODILSKE SUZE ZALOSNICE, sto u CGi, nema INETELEKTUALACA koji misle svojom glavom,
sad ponovo placem sto ih IMA OVOLIKO sto misle samo svojom glavom, a nijesu u STANJU da sirokim narodnim masama,
UTUVE U CUTURU, ono sto i kako zele ti INTELEKTUALCI da nas trasformisu od stanovnica i stanovnika, podrepnica i podanika OPOZICIJE I POZICIJE, u samostalne SLOBODNE GRADJANE, koji su utuvili PAMET NEZAVISNIH I POSTENIH INTELEKTUALACA u svoje glave i VASKRSLI U SVJESNE GRADJANE I GRADJANKE.
Koji ne biraju izmedju POZICIJE I OPOZICIJE,
nego biraju izmedju SOCIJALISTA&SOCIJALDEMOKRATA I IZMEDJU KONZERVATIVACA,
ovih prvih koji brinu o sirotinji, invalidima, penzionerima, studentima i djacima i predskolskom djecom, radnicima i sluzbenicima, kojima POSTKOMUNISTICKI OLIGARSI KRV PIJU DVIJE DECENIJE I PONIZAVA PREKO NEPISMENIH I NESPOSOBNIH TAJKUNA KOJI SE IZIVLJAVAJU PO BIJELOSVETSKOIM KOCKARNICAMA I BORDELIMA OD MILVOKIJA DO TOKIJA, A ONI SU MILJENICI I OPOZICIJE I POZICIJE,
zato VAM I GURAJU JEZIK U USTA, trobojku kao gologuzu djevojku, vjeru NJIHOVU ili NASU, naciju takodje, grb spustenih i dignutih krila,ORLOVA I PREDATORA KOJI VAM JE MOZAK KLJUNOM MAKA da vam duva izmedju uva.
Odje zive tri posto KONZERVATIVACA,
koji vladaju sto posto,
i resto ludi i zbunjenih koji nasilno ucestvuju u kolektivnu ZAPALJOTKU, LUDI&ZBUNJENIH,
ali PROFESORI ne umiju AVIZAT STUDENTE, da se shete sto im rade, tri guraju a dva vade.
E kako to postic u PRAKSI, da se NAROD AVIZA,
pa prvo i prvo predstavit NARODU OPOZICIJU I POZICIJU,
kao ovih tri posto POLITICKE OLIGARHIJE KOJI NAS JEBU U ZDRAVI MOZAK I ZAMAJAVAJU DVIJE DECENIJE,
da INTELEKTUALCI RADE SA PENZIONERIMA, SINDIKATIMA I POSLODAVCIMA ZA ZAJEDNICKU BORBU PROTIV POLITICKIH OLIGARHA OPOZICIJE I POZICIJE.
O,draga Tamara,
junaci jesu,al’ za tebe nijesu.Vidje li ih…ni mukaet!
Драга Тамара и Биљо, незгодна је ситуација. Ја сам добра прилика, сјајна, изузетна! Од свих мојих врлина, издвојио бих скромност! Али нијесам слободан, нажалост… Увце, с друге стране, је никаква прилика: прије свега много је неугледан, брате (бар тако кажу). Међутим, као што неко рече, накупио се лове од своје племените и општепознате дјелатности, а неке дјевојке не занемарују ни ту компоненту…
Јесу ли ти рекли послије прошлог нервног слома који си доживио у дуелу са мном да узимаш редовно пилулице? Јесу. Јесу ли ти рекли да ме избјегаваш да се не би поновило? Јесу. Па што идеш против себе, мајку му. Ти си дандалион, њежан цвијет и лако те одувати. Зато, изи мен, поштеди се стресова а не да тикове добијаш од телефонских позива. Хоћеш опет да лијеш сузе по нету?
Дакле послије ефектне обраде Џурџевдана групе Компромис, само за перфектног да ми се мало релаксира, непоновљива, ван енд онли, Ејми Вајнхаус;
Деј трајд то мејк ми го то рихеб, ај сејд НО, НО, НО…
Тај нервни слом који сам доживио се манифестовао на неки чудан начин: углавном ја и друштво нијесмо могли да се уздржимо од грохотног смијања присјећајући се како сам те одирао од зајебанције :)))))
Дабогда ми сваки “нервни слом” такав био :) Него, остави се будалаштина цвјетићу, видиш да те не констатујем осим када се мало зафркавам. Настави да бодеш те “Перфект” вуду луткице и уживај…
П.С. И не љути се што износим ове ствари о твојој физичкој неугледности; рекли су ми људи да си ружан дозлабога. Извини ако сам те повриједио, нећу више. Ћао!
ха, ха, ха… ‘видис ли да те не констатујем’, ти си стварно случај!?
Ладо, у међувремену су ме обавијестили о још неким детаљима везаним за твоју ситуацију и за твоју муку. Извини још једном. Нећу те више дирати.
Што веле? Јел’ ми свраћао Тачи у госте? Ти како видим са Гвидом се чујеш редовно, то је најважније… ха, ха, ха…. Дандалионе, Дандалионе кад вјетар дуне а ти ми се разлетиш као они неутрони по Европи и сајтовима па те свуда има…
http://www.vijesti.me/vijesti/svega-20-ak-gradana-facebook-protestu-opozicioni-lideri-nisu-dosli-clanak-20186
Уопште, у том процесу обједињавања анти-режимских елемената треба имати у виду крајњи циљ, општи интерес – пад диктаторског режима и демократизацију друштва. Тражење мана код неких субјеката, истицање неприкладне прошлости, је изузетно једноставан али исто тако контапродуктиван метод. Код свих опозиционих партија се могу уочити мање или веће мрље из прошлости, иста ствар је и са цивилним сектором и медијским анти-режимским амбијентом: општепознати су, рецимо, периоди профитабилне сарадње тзв. Прве и Друге фамилије. Нема ништа лакше него уочити те недосљедности и етичка посрнућа. Међутим, у циљу достизања општег интереса ваља се усредсредити на тренутну ситуацију, на тренутне ставове: нико не може порећи да су, рецимо, посљедње колумне Брковића и Ивановића одличне, да погађају саму срж мафијашког режима. (С друге стране, Славко Перовић – који је прије неких годину дана имао изванредну позицију да стане на чело покрета за демократизацију, која је произилазила из његове принципијелне прошлости и одличних анти-режимских текстова, је у неком необјашњивом мазохистичком нагону који је свој одраз имао у посљедњим, до крајње мјере екстремистичким и србомрзачким писанијама, самог себе изопштио из било какве релевантне улоге у процесу демократизације). Дакле, не тражити никоме длаку у јајету већ се усредсредити на тренутне позиције и прије свега на крајњи циљ.
Eo ljudi Fahro Radoncic je zainteresovan za Pobjedu ppppffffffffffffffff hahahaahahhahhahahahahhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhahahahahahahahahahahahahahhhahahahahahahahhahahhahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahhahahahahahahahahahahahahahahaha. Bravo Fahro, Seki i Masha pobjeda je vasha!
Gospodine Kovačeviću, sve pohvale za vaš angažman ali mislim da on više nije potreban. Očigledno niste informisani da je u toku osnivanje Pokreta za vladavinu prava na čelu sa uvaženim Predsjednikom Milovanom Vukovim Jankovićem. Ja još uvijek nisam član ali sam podnio aplikaciju za članstvo. Naš predsjednik nam je juče obećao na ovim stranicama da ćemo osvojiti preko 50 posto glasova. Ukoliko ne bi uspjeli, ući ćemo u koaliciju sa državotvornim strankama DPS i SDP. Našu listu podržaće mnoge javne ličnosti. To je već uradio akademik Mitrić a Milovan u planu ima još značajnih imena – akademik Kilibarda, doktor Adžić, profesor Rastoder, Darko Šuković i mnogi drugi.
Evo Sekula je postao POTPAROL I GLASNOGOVORNIK,
ljekara OPSTE PRAKSE i savjetnika Miomira Markovica koji je jedini predsjednik Jevropskog Pokreta za Vladavinu Prava,
sa legalno izzabranim Predsjednicima OO Cetinja, Niksica, Berana i Herceg Novog, Milovan nikad nije ima poslodavca lise Elastika u CGi, a i tada sam Ognjenu Scepanovici BRK U BRK pred svim radnicima rekao sto mislim o dimenzijama i mobilju njegove KANCELARIJE, kao i Komercijalnom o PROFITU, i radnichkom savjetu o podjeli stanova,
Milovan je EKONOMSKI NEZAVISAN,
i SLOBODAN MISLIOC,
koji ima OPONENTE a ne NEPRIJATELJE,
a na ovom govoru u moje ime ime oca i prezime,
ne prosiplji SPLACINE postovani Sekula,
niko te nije ovlastio,
da mi KALJAS IME I PREZIME,
i NEISTINITO me predstavljas kao PREDSJEDNIKA,
nikad Milovan nece prista na bilo koju FUNKCIJU VLASTI U PARTIJI ILI DRZAVI, izuzev savjetnika DRAGOVOLJCA DOK ME SLUSAJU, kad prestanu da me slusaju, prestajem i ja da gubim vrijeme i trazim druge pasnjake.
Nijesam ja HAJDUK, ja sam HAJDUK STO CERA HAJDUKE,
a od BRUKA PRAVI VISE BRUKE,
i gazi ih na ostre okuke.
g. Milovane, ako vam ne predstavlja teskocu, moze li pojasnjenje za ovu besmislenu konstataciju:”trobojka kao gologuza djevojka…” da ne bih ogrijesila opet dusu, zato sto navedenu recenicu protumacih kao vrijedjanje trobojki,koju, da napomenem, imaju i Talijani, pa i Rusi i Francuzi i da ne nabrajam sve nacije koje su svoju slobodu, jednakost, bratstvo i bogatstvo ponosno oznacili trobojkom, a ne lavovima, orlovima, krunama,zlatom izvezenim…a imali su mnogo vise i zlatne i istorijske podloge za to.
Pa trobojka za mene je privlacna kao gologuza djevojka, imam srcepucajuci osjecaj i prema njoj i prema gologuzoj djevojci, ali razlicite namjere.
Nadam se da sam bio jasan, sto se tice emocija prema trobojki, mi smo slicni, ali je ja smatram SIMBOLOM JEVROPSKE CIVILIZACIJE I NARODNE VLASTI.
Nasa REVOLUCIJA KASNI DVA VIJEKA ZA FRANCSKOM, ali ona na lokalnom planu, vraca CGu u PRAVOSLAVLJE NARODNO VESELJE; KADA SMO BRACI DARIVALI JEVROPU,
i ratnu odstetu iz prvog svijetskog rata, volim i ja BRATA, ali mu ne dajem NOVCANIK, ni biciklo.
Neka Sekula bude potparol Pokreta za vladavinu prava jer vidim da jedva ceka neku ulogu da dobije ne bi li omastio brke.
PORTPAROL-PORT(A)-PAROL(A)
Удружење Мета-форичара, скраћеница УМ се иначе извјештило за мјесто потпарола. Такав таленат за ‘портпаролизам’ се посебно примио у Црној Гори и треба порадити на промоцији тог нашег ресурса и организовати потпаролске семинаре, научне симпозијуме и сл. Потпаролски туризам треба бити главна узданица развоја слободне Црне Горе. Ја, с тим у вези предлажем Дандалиона за министра потпаролства. Убијеђен са да ће бити успјешан на том мјесту који изискује много копи пејст работе…. хе, хе, хе…
Нека, Ладо, нека. Нека ђа'оле…
Aoooooooo evo i Lada, mora i on poneku da izusti.
Sve mi lici na to da ce pisac ovog teksta napisati bilo sta i uraditi sve osim samoranjavanja, samo kako bi i on postao funkcioner. Ovo je najvjernija Gizmovska kopija Medojevica koja ima zadatak da botuje one sa razvijenim boto-imunoskim sistemom na Medojevica.