piše: Kanjoš K.
Nema dana a da ne čujem jednu od njih. Biću iskren. U mnoge od njih vjerujem. U mnoge sam vjerovao, ali više ne. Teorije zavjere, interesantne su sa više aspekata. One pokušavaju objasniti kako komplikovane, tako i vrlo proste društveno-političke procese. Tako od komplikovanih događaja zavijenih “velom tajne” dobijemo prosta objašnjenja o tome “ko stoji iza svega”, a od prostih događaja i procesa koji se čine tako jednostavnim za razumjeti, dobijemo detaljne teorije koje zakomplikuju i pomute cijelu situaciju. Negativnost teorija zavjere je i u tome što su u njima većinom glavni akteri vlasti koje nešto “zataškavaju” ili “planiraju”, ali zato se ne možemo oteti utisku da gomilu teorija zavjere plasiraju upravo vlasti i relevantne službe, pa smo tako dobili situaciju da ljudi više ne znaju kome da vjeruju i u šta da vjeruju!
Pregledajući komentare na raznim portalima (a i u realnom životu) dolazi se do zapanjujućeg podatka da ljudi sve više teže tome da određene procese i pojave objasne tom i tom teorijom (zavjere) i na tome se priča završava. Hajde da uzmemo jedan primjer, odnosno jednu temu koja jeste, i biće aktuelna narednih godina kod nas, a i u svijetu. Govorimo, naravno, o Evropskoj Uniji (EU).
Teoretičar zavjere će vam bez sumnje reći da je to globalni projekat, osmišljen od strane iluminata (masona i ostalih tajnih društava) sa ciljem stvaranja svjetske vlade. Ok, čitao sam dosta o tome, i prihvatam ovo kao mogućnost. Idemo dalje. Sljedeći u nizu teoretičara saopštiće kako je EU u svojoj biti katoličko-hriščanski projekat, iza kojeg stoji Vatikan i raznorazni malteški redovi/vitezovi sa svojim krstaš-barjacima, a cilj je stvoriti katoličku Evropu, i spasiti se prijetnji koje donosi sve veći broj muslimana u njoj. Ok, Vatikan zaista ima ogromnu moć i prihvatam ovu mogućnost. Idemo dalje. Sljedeći teoretičar uvjerava kako je Evropa njemački projekat – Njemačka je motor EU, i želi sebi potčiniti ostale manje članice, što se sada može viđeti i na primjeru Grčke. (tačno tako, pomišljam u sebi). Engleska i Amerika se s toga protive jakoj Evropi, jer se plaše njene moći, i zato Engleska tako slabo participira u procesu evropskih integracija a Njemačka sve više sarađuje sa Kinom, dodaje ovaj teoretičar. Opet razmišljam – OK, prihvatam ovu mogućnost. Idemo dalje. Još jedan u nizu teoretičara iznosi svoju teoriju – Evropa je zavjerenički projekat bogatih Arapa (i njihovih zapadno-evropskih poltrona), oni žele stvoriti “EurAbiju” odnosno islamizirati naš kontinent, a to polako i uspjevaju jer je sve veći postotak evropskog stanovništva islamske vjeroispovijesti. OK, prihvatam i ovo kao neku mogućnost, sa parama se mogu kupiti lideri odredjenih zemalja, donose se lagani imigracioni zakoni, i eto, imamo ogroman broj imigranata.
I tako su se naređale 3, 4, 5 teorija. I svaka djeluje krajnje ubjedljivo, ili makar, krajnje moguće! I svaka ima ogroman broj poklonika, neka manje, neka više. Pa ipak, ja na kraju ostajem zbunjen, krajnje rascjepkanih misli koje više ne znaju šta je cilj evropskih integracija. Nemojte mi zamjeriti, zbunjen sam jer – Njemačka želi ujedinjenu Evropu kako bi vladala drugima, a Amerika i Engleska se protive tome, a Kina sve više saradjuje sa Njemačkom jer shvata da je EU veliki igrač, ali i Amerika želi ujedinjenu, snažnu Evropu kako bi putem nje (i drugih ujedinjenih kontinenata) došla do svjetske vlade kojom bi upravljala, ali tome se protive Kinezi koji pomažu Njemačkoj i Evropi, ali Vatikan je siguran da samo ujedinjena Evropa čuva katoličko-hrišćansku osnovu na kojoj se baštini cijela ideja evropskog ujedinjenja, iako muslimanski lobi zna da će upravo ujedinjena Evropa ostvariti san o islamskoj dominaciji ovim kontinentom!
I tako se teoretičari i narod zabavljaju, razmjenjući ideje i teorije, a pritom zaboravljajući da su ONI sami ti koji treba da učestvuju i daju svoj doprinos za Evropu kakvu oni žele. Osim ako, kao većina balkanaca, sve manje volite EU (da ne kažem mrzite), jer ona je u stvari zavjerenička tvorevina koja ima cilj (izaberite jedan od gore navedenih) a u svakoj opciji, mi gubimo. Ne smijemo zaboraviti da je čitava politika i istorija zasnovana na borbi različitih interesa, i to je tako prosto, da vam nijedna teorija nije potrebna. Potrebno je samo da se otrgnete iz zavjereničkih snova i diskusija i sami radite na ostvarenju vaših ideja i društva kakvog želite. Ideje imaju moć, a ako su kvalitetne – šire se i ujedinjuju ljude sa različitih meridijana. Cilj je doprinijeti stvaranju boljeg, u ovom slučaju bolje Evrope kakvu želite – a ona je već lider u svijetu u mnogim poljima (daleko od toga da je za ponos, ali je najbolje što trenutno postoji u svijetu, države i ljudi BEZ granica, mir tokom posljednih 60 godina nakon prvog i drugog svjetskog rata i brojnih među-evropskih sukoba prije toga, liderstvo u ekologiji, nauci i mnogim drugim oblastima).
Nažalost, nekim je ljudima mnogo lakše pričati o teorijama zavjere, nego se povezati sa drugim ljudima koji dijele vaše vrijednosti i zajednički raditi na njihovom ostvarenju. Razmislite o tome.
javniservis.me 
Samo si zaboravio da kazes da od kako smo “krenuli” u Evropu vise nismo “svoji na svome” vec “svoji na njihovom”,da vise muskarci nece trebati zenama jer za njih postoje “Banke” sperme,nego neka pice na paradu ponosa ako mislimo sto prije u Jevropu.
Od kako krenusmo ka Evropi nema fukare kojoj nijesu sablju zapasali.
Bijeliog roblja nije bilo vise ni za Bajazita.
Fabrike nam nijesu prdjele praznije od 45'e,a Biroi rade punom parom na evidenciji osobito mladih visokoobrazovanih kadrova.
I t.d. I t.d.
Ajd jadan ne mlati, ni pod Turcima nam nije bilo gore ko imalo mozga ima.
u pravu ste. Riješili bismo sve naše probleme ako bismo se otarasili banki sperme i gej parada (sve ih u zatvore treba strpat)… eventualno i nacionalnih manjina se otarasiti..i da budemo napokon svoji na svome.
I fabrike nam je unistila EU, a ne DPS lopovi, i tu ste u pravu. Klasični bot :(
Duboki uvide, jako cijenim vaše stavove i stvari koje postavljate na portalu, ali moram vam copy-paste ovdje sekvencu iz gornjeg teksta, jer vidim da ste i vi jedan od veljih euro-skeptika:
“Osim ako, kao većina balkanaca, sve manje volite EU (da ne kažem mrzite), jer ona je u stvari zavjerenička tvorevina koja ima cilj (izaberite jedan od gore navedenih) a u svakoj opciji, mi gubimo.”
ŠEZDESETAK grčkih studenata upalo je sinoć u zgradu državne televizije NET i prekinulo emitiranje vijesti. Na snimkama koje su osvanule na YouTubeu, vidi se uznemireni voditelj i čuju se glasovi u pozadini, a vijesti se naprasito prekidaju kad se u kadru u pozadini nakratko pojavi nekoliko osoba.
Prije prekidanja programa, studenti su tražili da im se nakratko prepusti eter da kažu zašto prosvjeduju, ali zahtjev im je odbijen. Umjesto vijesti, na programu su potom krenuli putopisni dokumentarci.
Sinoć je bilo žestoko i ispred parlamenta, gdje je policija bacila suzavac na prosvjednike koji su pokušali blokirati zgradu. Oko dvije tisuće ljudi prije toga se okupilo na trgu Syntagma, središtu prosvjednih skupova Atenjana, okupljenih oko društvenog pokreta “Ogorčeni”. Neki mediji javljaju da su demonstranti gađali policiju bocama.
Zbog mjera štednje, koje su uvjetovali EU i MMF nakon pomoći posrnuloj grčkoj ekonomiji, krenuo je novi val masovnih prosvjeda širom zemlje. Za 5. listopada najavljen je veliki štrajk zaposlenih u javnom sektoru, a dva tjedna kasnije Grci se spremaju za generalnu obustavu rada.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/video-grcki-studenti-upali-na-drzavnu-televiziju-i-prekinuli-emitiranje-vijesti-/573756.aspx
Duboki uvide,
nemojmo dovoditi u istu ravan nase nacionalne manjine koje uz put da kazem nijesam ni pomenuo,sa paradom ponosa ili vec cim.
Previse ste sebi dali za pravo.i to na veoma nepristojan nacin
Koliko mi je poznato sve nacionalne manjine su izrazile apsolutnu lojalnost Crnoj Gori .
Vi ste opet izgleda lojalni samo Eu,pa samim tim i gey paradama.
Ja razmisljam eto kao vecina balkanaca,osobito onih koji su bili u prilici da zive u vrijeme uvodjenja njihove “Tomhavk” demokratije.A ne no smo mi sami bacali bombe na sebe
Island je prvi priznao Hrvatsku. Bilo je to 19. prosinca 1991. Je li islandski predsjednik ikad pozvan u Zagreb? Pa barem ove, simbolične godine, kad će biti 20 godina od priznanja… Valjda će ga predsjednik Josipović pozvati da zajedno obilježe taj datum.
“Nije to bila jednostavna situacija. Mi smo svoju samostalnost relativno kasno uspjeli izboriti. Trebalo nam je više od stotinu godina od početka rasprave pa do uspostave republike 1944. Ja sam rođen godinu dana ranije. Čak i kad je republika stvorena, trebalo je dogovoriti kako ćemo ekonomski opstati. Bili smo ribarska nacija, zakoni na moru nisu bili uređeni, britanske su brodice ulazile u naše zaljeve i izlovljavale ribu. Htjeli smo da se stvari zakonski urede, da nam nitko ne može tako upadati. Nismo imali mornaricu, samo obalnu stražu, ali nismo željeli dopustiti da nas se na taj način iskorištava. Kad su se u istočnoj i srednjoj Europi prije 20 godina počele događati velike promjene, Island je i dalje bio zemlja u kojoj su sjećanja na našu nezavisnost i našu borbu bila vrlo snažna. Znali smo koji su rizici pred vama i kako baš male zemlje trebaju podršku. Bili smo spremni preuzeti vodstvo u tom procesu. Neke velike zapadnoeuropske zemlje oštro su nas kritizirale jer smo vas željeli priznati. jedinjene Države su se ponašale potpuno jednako kao i vodeće europske države. Oni nisu bili na vašoj strani. Toga trebate biti svjesni i u euforiji oko priključivanja Europskoj Uniji. Njemačka i Francuska jako se zalažu za europsko zajedništvo, ali ne bi bilo loše s vremena na vrijeme upitati se gdje su bili prije 20 godina”, kaže Grimsson koji se i sam rano uključio u borbu. S 13 je godina prosvjedovao pred britanskim veleposlanstvom.
Island je jedna od najrazvijenijih država svijeta po pitanju ljudskih prava i sloboda. Spolna diskriminacija gotovo ne postoji. Seksualno iskorištavanje je iskorijenjeno. Da nije bilo krize, suvereno bi držali prvo mjesto najbogatije i najsretnije zemlje svijeta.
Islanđani vjeruju u demokratski dijalog. To im je duboko usađeno u gene. Daleko od ostalih, prepušteni sami sebi i svojoj velebnoj prirodi čija moć graniči s čarolijom, naučili su se brinuti jedni za druge.
“No, ne zaboravite, trebalo je ići korak po korak. Svaka cijev koju smo postavljali da bismo imali danas čistu energiju, bila je postignuće”, dodaje predsjednik dok jede krišku jabuke i kolač. “Mi smo donedavno bili siromašna zemlja, zemlja poljoprivrednika i ribara. Do sredine 70-ih, UNDP nas je klasificirao u kategoriju zemalja u razvoju. A sada vidite da smo moderna država, ekonomski vrlo razvijena, unatoč krizi, s izvrsnim zdravstvenim sustavom i životnim vijekom duljim nego igdje na Zapadu, s obrazovanjem koje je vrhunsko i besplatno sve do završetka fakulteta, a potom država financira i specijalizaciju vani. Nekad je ova škola u sklopu moje rezidencije bila jedina, a sad imamo sedam sveučilišta. Kinezi dolaze k nama da bi radili znanstvena istraživanja… Mi smo zemlja znanja. Pokazali smo da kao mali, sa samo 300 tisuća ljudi, možemo uspjeti, pronaći svoje mjesto u međunarodnoj zajednici”.
Što se dogodilo, pitam Grimssona, da zemlja ribara i seljaka postane najsretnija zemlja svijeta?
“Nismo imali veliki opći plan kojeg smo se držali. Sila koja nas je pokretala bila je ekonomske naravi. Pokušavali smo pronaći vlastite prednosti. Shvatili smo da novac možemo zarađivati od svojih prirodnih izvora, energije i ribarstva. Veliku su ulogu odigrale lokalne zajednice jer su nastojale sve ono što su znale i imale usmjeriti u jedan cilj. Ako su imali geotermalne izvore, iskoristili su ih. Radnička klasa je imala ideje o korištenju prirodnog bogatstva. Svi su od toga profitirali”, kaže predsjednik.
I, naravno, sve bi bilo divno da se nije pojavila avet financijske krize.
Islandski problem nastao je jer su se mladi mozgovri željni profita i šestetoznamenastih iznosa na računima dogovorili kako prodrijeti u banke i potom kupovati na svjetskom tržištu. Islandski su vikinzi krenuli u igru hazardnog monopolyja. I izgubili.
“Naravno da je to bio šok. Sve su banke do početka novog tisućljeća bila državne. Onda ih se odlučilo privatizirati. Nažalost, to je bilo u vrijeme kada je u svijetu bilo puno novca i kad se ulagalo i riskiralo i kada se manje razmišljalo o strateškim odlukama. Svi su radili po cijelom svijetu, a naše banke po čitavoj Europi. U relativno kratkom vremenu banke su postale izuzetno uspješne. Postale su glavni nositelj ekonomije, zapošljavale su obrazovane Islanđane, davali su podršku brojnim kompanijama na Islandu, pomagale islandskim kompanijama u drugim sektorima da rastu… Konačno, dokrajčile su ih i financijska kriza i mreža u koju su se sami upleli. Shvatili smo da u vrlo kratkom vremenu tržišni problemi mogu jako utjecati na demokratske procese u zemlji, na socijalnu koheziju i to u jednoj od najstabilnijih i najsigurnijih država svijeta. Postalo je jasno da oni koji vode tržišta, svi ti igrači iz financijskog sektora, nose golemu političku i društvenu odgovornost. Oni mogu dovesti u pitanje naše demokratske i društvene temelje”, objašnjava nam mirno.
Krajem 2008, početkom 2009. bilo je teško prognozirati što će se s Islandom dogoditi.
Hoće li država kliznuti u tešku krizu i bezvlađe, socijalne nemire i hoće li ulica preuzeti stvar u svoje ruke. Island je nebranjena država. Nema vojsku i ima ukupno dvjestotinjak nenaoružanih policajaca. A ljudi su bili bijesni, odjednom više nisu mogli dignuti novac sa svojih računa, balon prosperiteta puknuo im je ravno u oči.
Eksperiment ambicioznih islandskih bankara propao je. Oni su pobjegli, dugovi su ostali. A s otoka je teško pobjeći bez privatnog helikoptera…
Velika Britanija i Nizozemska osjetile su potrebu da prozovu Island zbog bankarskih malverzacija za koje su bili odgovorni brzopleti islandski Vikinzi, grupa koja je otperjala s otoka čim se situacija zahuktala, pa su tražili da im Island nadoknadi štetu. Ne banke, kojih više nije ni bilo jer su propale, ili ovi bogati hazarderi, nego građani Islanda.
U toj se situaciji Predsjednik države usprotivio, odigrao je svoju povijesnu rolu nacionanog mudraca.
“Tada sam bio ponosan na njega”, kasnije će nam reći obavezan glas naroda u svakoj novinarskoj reportaži, a to je taksist.
“To je kao da ste Britance tražili da otplaćuju dugove jedne britanske banke u vrijednosti 700 milijardi funti. Ako prevedemo iznose u odnosu na veličinu zemlje i stanovnika, to je ta cifra. Osim toga, kako smo mogli prihvatiti princip da kada banke dobivaju novac, bankari imaju goleme bonuse, a kad propadaju, svi građani ih moraju otplaćivati? Kako možete te račune slati običnim ljudima? Je li to dobar sustav? Je li to taj europski sustav kojemu trebamo težiti? Mislim da ne”, reći će predsjednik Grimsson.
EU bi se trebala pogledati u ogledalo. Sve su države članice EU podržale britansko-nizozemsku ucjenu nad Islandom i iskoristile svoju moć da blokiraju MMF-ov program za Island jer vikinzi nisu željeli prihvatiti da otplaćuju tuđe dugove. Kada su na referendumu dvaput odbili otplaćivati izgubljeni novac i davati ga iz svog džepa, počelo se razgovarati o novim aranžmanima. Odjednom, iz uloge nesretnog jamca, Island je mogao krenuti dalje. Isplivao je iz betonskih čizama koje su ga vukle na dno Atlantika.
“Na kraju krajeva novi su dogovori bili puno bolji od onih prvih, ali i dalje je pitanje principa na koje bismo svi mi morali dati odgovor, trebaju li obični ljudi plaćati za propast privatnih banaka? Kad se nađete suočeni s takvom vrstom krize, morate se upitati je li važniji interes financijskog tržišta i svih institucija ili demokratske volje naroda. Za ovim sam stolom o tome razmišljao. Najveći doprinos Europe nije tržište, nego demokracija. To ne bismo nikad trebali smetnuti s uma”, kaže i lupne o drvenu grdosiju.
Island je na putu izlaska iz krize. Naučili su tko su im prijatelji, a tko prijatelji samo na papiru. Među ovim drugima je Europska Unija. Island u nju nikada i nije polagao previše nade. Mali bi otok najradije ostao samostalan. U postocima, više od 70 posto stanovništva bi tako odlučilo.
http://globus.jutarnji.hr/svijet/rekli-smo-odlucno-ne-ucjenama-britanskih-banaka/part/1
EU je totalitarna tvorevina u svim segmentima od medjunarodne politike do prometa i proizvodnje hrane.
Ako pogledate clan 5 lisabonskog sporazuma,vidite da se Eu zalaze za promociju mira,prosperiteta i demokratije svugdje u svijetu.
Sto rade ustvari je rasisticko ubijanje milione ljudi u sukobima gdje su clanice EU direktno umijesane u sistematski genocid u Iraku,Avganistanu,Libiji.Zasto GENOCID,a ne ratni zlocin.Zbog uporne,namjerne upotrebe razblazenog uarnijuma,kojim je kontaminirana radijacijom nizeg inteziteta veliki dio ratom zahvacenih teritorija.Posto je poluvrijeme raspada uranijuma 4.5 milijardi godina mozete shavatiti ko ce biti ziv da vidi nestanak razblazenog uranijuma.Da ne pominjemo stotine hiljada civila koji su nemilosrdno pobijeni od krvolocnih ubica iz clanica EU.
Prvi put u ljudskoj istoriji smo svjedoci gdje su proizvodjaci hrane i prodavci,zarad enormnih profita namjerno promijenili metabolizam i DNK Evrope.
Ona hrana koju su ljudi jeli hiljadama godina nestala je iz lanca ishrane
a ustupla je mjesto novoj,hemijom ihormonima punom hranom.
Koliko duboko monsrouzno sistem ide daleko najbolje ilustruje primjer da su clanice EU 2001 godine bukvalno unistile 500 miliona tona hrane da ne bi se smanjili cijene hrane.
O dnk modifikaciji,suvisno je trositi rijeci.Vodu koju pijete svaki dan posto je ona iz vodovoda preciscena kanalizacija,je puna hemije.zamislite na boci eviana pise ,datum vazenja avgust 2013.Napravite ekspriment i stavite vodu u staklenu bocu i ostavite je na nekom mjestu mjesec dana probajte je pa ce te da vidite ukus.Zamislite sto stave u ove boce eviana da traju 2 godine.Koja je to hemija.
Izvinjavam se Duboki uvide,
moj zadnji komentar je upucen EuroBot-u.
Greska u naslovu
“MENE ne zanima kako će se svijet izvući iz krize. Jedino je bitno da se zaradi na krahu svjetske ekonomije”, rekao je u razgovoru za BBC nezavisni broker Alessio Rastani te tako šokirao svijet svojim trominutnim iskrenim monologom o krizi na svjetskom financijskom tržištu. Osim brutalne iskrenosti Rastani je i šokirao svojim predviđanjima budućnosti
“Kolaps eura sada je neizbježan. Štednja milijuna ljudi nestat će u idućih godinu dana”, rekao je Rastani dodajući kako vlade zapravo ne mogu napraviti ništa da to i spriječe. No posebno je zanimljiva njegova brutalna iskrenost kada je riječ o brokerima. Kako kaže, njih jedino i isključivo zanima zarada.
Sanjam recesiju već tri godine, sanjam da se opet dogodi
“Ja sanjam ove trenutke već tri godine. Svaku noć sanjam još jednu veliku recesiju”, rekao je Rastani naglašavajući kako je ovo pravi trenutak za ljude koji znaju zaraditi. No, glavni biser ostavio je za kraj.
“Vi mislite da vlade i političari vladaju svijetom? Goldman Sachs vlada svijetom i briga ih”, rekao je na kraju.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/iskreni-broker-euro-je-gotov-milijuni-ljudi-izgubit-ce-stednju-a-nama-je-ovo-idealno-vrijeme-za-zaradu/574010.aspx
Milovane,Milovane…
Moram ti iskreno reci da tvoj “pokroviteljski ” ton kojim se obracas komentatoru pod nikom Zipp vrijedja i mene direktno!Ne ide to tako…
Europski politički vođe u posljednje su dvije godine potrošili više od 1000 milijardi eura poreznih obveznika s obrazloženjem da će spriječiti bankrot Grčke, Portugala i Irske, a tako i propast zajedničke europske valute. Što su porezni obveznici dobili zauzvrat, vidljivo je iz prošlotjednih informacija o tome kako njemački ministar financija Wolfgang Schäuble priprema scenarij kontroliranog bankrota Grčke. Kako se to misli izvesti, prilično je nejasno, ali ako Grčka uskoro objavi da nije sposobna otplaćivati dospjele dugove, teško je vjerovati da će itko biti zainteresiran za kupnju obveznica, recimo, Portugala, Irske, pa čak i Španjolske, koje su u jednako teškoj financijskoj situaciji.
Takva lančana reakcija – upravo ono što su europski političari na čelu s Angelom Merkel, barem deklarativno, htjeli spriječiti – može imati samo jedan ishod – raspad monetarne unije. Utrošene milijarde nisu spasile monetarnu uniju, kako se tvrdilo, ali su zato u dobroj mjeri poboljšale bilancu poslovnih banaka, odnosno onih čijim su novcem te banke operirale.
Najveći strani kreditori Grčke bile su upravo njemačke banke. One su još krajem 2010. posjedovale grčke državne obveznice vrijedne više od 22,7 milijardi eura. Ako se tomu pribroje plasmani njemačkih banaka u Portugalu, Irskoj i Italiji, zbroj nadmašuje stotinu milijardi eura. Stoga je bilo razumljivo inzistiranje Njemačke na tome da Grčka ne smije bankrotirati, jer bi to donijelo goleme gubitke njenim bankama. Ipak, što se otad promijenilo da je sada takav scenarij za Njemačku prihvatljiv, barem koliko se može zaključiti na temelju izjava Angele Merkel i njezinih suradnika? …
Tako je Financial Times prije mjesec dana objavio da je Deutsche Bank, najveća njemačka poslovna banka, u prvoj polovini ove godine smanjila izloženost prema Grčkoj, Portugalu, Italiji, Irskoj i Španjolskoj za 70 posto. Samo u Italiji je 8 milijardi eura potraživanja s kraja 2010. do 1. lipnja smanjila na 997 milijuna.
Pojednostavnjeno rečeno, dok su njemački političari od svojih, ali i građana drugih država eurozone tražili da potroše svoj novac za kupnju obveznica i spas Grčke, Portugala i Irske, Deutsche Bank i druge njemačke banke masovno su te iste obveznice prodavale. To otkriće izazvalo je brojne kritike pojedinih europskih ekonomskih analitičara koji su tvrdili da Njemačka, koristeći svoju političku moć, želi gubitke svojih banaka podijeliti s ostalim državama koje takvih problema nemaju. Upravo zbog toga više se puta se tražilo da i same banke sudjeluju u pomoći Grčkoj i Portugalu, odnosno da otpišu dio svojih potraživanja, no te prijedloge vodeći europski političari su odbijali.
Tvrdilo se da bi tako bilo uništeno povjerenje ulagača i da nitko ubuduće ne bi bio zainteresiran za kupnju obveznica zbog rizika da dio svog ulaganja u budućnosti mora otpisati. Ipak, kad je pritisak javnosti postao prejak, posljednji paket pomoći Grčkoj, vrijedan 108 milijardi eura, donesen je uz dogovor s ulagačima, uglavnom bankama i investicijskim fondovima, da se iznos povrata duga smanji za 21 posto. Taj dogovor, koji su predvodili Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, u javnosti je predstavljen kao velik uspjeh, no sve je više ekonomskih stručnjaka koji u to sumnjaju.
Kako je nedavno primijetio švicarski ekonomist Harald Hau, u situaciji kad se obveznice Grčke i Portugala prodaju uz popust od 50 posto na originalnu vrijednost, taj dogovor ne znači da su banke izgubile 21 posto svojih potraživanja, nego da su dobile 29 posto više nego što bi im pošlo za rukom na tržištu. Tih 29 posto platit će europski porezni obveznici. Kako će najveći dio tog duga pasti na leđa samih Nijemaca, nekomu bi se mogla učiniti logičnom transakcija u kojoj oni saniraju gubitke svojih banaka, odnosno sprečavaju gubitak svojih ušteđevina.
Ipak, situacija je nešto drukčija. Kako je pokazalo istraživanje američkog ekonomista Eduarda Wollfa, jedan posto najbogatijih kućanstava u SAD-u posjeduje ukupno 60 posto svih bankovnih depozita i investicija stanovništva. Pretpostavi li se da je distribucija bogatstva u Europi i pet puta ravnomjernija nego u SAD-u, realan je zaključak da je najveći dio rizičnih plasmana zapadnoeuropskih banaka u posrnulim europskim državama bio u vlasništvu uskog dijela populacije, ne većeg od 10 posto. Oni su ti koji bi u slučaju bankrota tih država pretrpjeli najveći gubitak, no taj scenarij je spriječen financijskom pomoći iz državnog proračuna. Pojednostavnjeno, gubitak nekolicine raspoređen je na sve – novcem svih građana sanirani su gubici banaka u vlasništvu uskog kruga najbogatijih. Na takav je scenarij još u svibnju prošle godine upozorio bivši guverner njemačke centralne banke Karl Otto Pöhl. U intervjuu Der Spiegelu, upitan da komentira izjavu Angele Merkel da je pomoć Grčkoj bila nužna za sprečavanje širenja krize na druge države, Pöhl je izjavio: “Ne vjerujem u to. Cilj je bio zaštititi njemačke i francuske banke od otpisa dugova. Na dan kad je paket pomoći dogovoren, cijena dionica francuskih banaka porasla je za 24 posto. Kad vidite taj podatak, postane vam jasno koji je bio smisao svega – konkretno spašavanje banaka i bogatih Grka.” …
Pristupilo se sanaciji proračunskim novcem ili preko europske centralne banke koja je počela kupovati goleme količine obveznica posrnulih država. Ako se te obveznice u budućnosti pokažu nenaplativima, banka uvijek ima mogućnost da ih podmiri tiskanjem novca, ali konačni račun će na kraju, kroz povećanu inflaciju, opet platiti građani država članica eurozone. U takvoj situaciji nagla njemačka promjena politike zacijelo će izazvati brojne negativne reakcije, osobito među posrnulim državama. Posebnog razloga za ljutnju imat će Irci, koji su u probleme upali zato što je država izdala jamstva za sve bankovne depozite u tamošnjim vrlo razvijenim bankama, želeći stabilizirati tržište i spriječiti eskalaciju bankarske krize na razini cijele Europe. Kad su se ta jamstva pretvorila u ogromne dugove, irska vlada suočila se s oštrim zahtjevima Njemačke da u zamjenu za financijsku pomoć pokrene goleme rezove javne potrošnje. Takva politika doslovce je odvela tamošnju ekonomiju u depresiju iz koje neće izići još godinama. Sličan je problem u Grčkoj, koja se na inzistiranje Njemačke obvezala smanjiti javnu potrošnju za 16 posto BDP-a u tri godine.
To je najstroži program rezanja potrošnje u modernoj ekonomskoj povijesti, a zbog njega je grčka ekonomija zapala u krizu zbog koje još barem nekoliko godina neće moći ostvariti gospodarski rast, sve da i opet uvede nacionalnu valutu niskog tečaja. Sve te države na njemačke su zahtjeve pristale prvenstveno zato što su računale da će na taj način osigurati dugotrajnu podršku i pomoć Njemačke. Pokaže li se da je ta pomoć trajala samo onoliko koliko je njemačkim bankama trebalo da se riješe većine rizičnih potraživanja u tim državama, budućnost eurozone bit će ozbiljno ugrožena, bez obzira na sudbinu eura.
http://www.nacional.hr/clanak/116501/euro-zrtvovan-zbog-banaka
Anthony Coughlan, ravnatelj Nacionalne platforme za istraživanje i informiranje Europske unije iz Irske, te viši predavač profesor emeritus na Fakultetu društvene politike, Trinity College u Dublinu i Hermann Kelley, povjerenik za medije parlamentarne skupine Europa slobode i demokracije, član UK Independence Party stranke iz Velike Britanije i zastupnik u Europskom parlamentu povodom 4. skupa protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju dali su ekskluzivni intervju za 4dportal a s njima je razgovarala Ida Midžić. Intervju pročitajte u nastavku!
4D: Krenimo s pitanjima. Za početak bih vas pitala o Irskoj s obzirom na to da je Irska država koju je lako usporediti s Hrvatskom. Kakvo je vaše mišljenje o tome što je Irska u Europskoj uniji i kakva su vaša iskustva s Europskom unijom, dobra i loša?
AC: U velikoj smo zabludi što smo u Europskoj uniji. Pristupili smo prije 40 godina u tu europsku zajednicu i jednako smo u zabludi što ostajemo u njoj. Trenutno smo u jako lošoj ekonomskoj situaciji. Stopa nezaposlenosti je 15%, Irskom upravlja Europska Centralna banka, Europska komisija i Međunarodni monetarni fond (IMF). Oni svakodnevno donose detaljne odluke i upute koje utječu na apsolutno sve što se tiče Irske, a istu praksu provode i za Grčku, Portugal, Italiju i Španjolsku. Izgubili smo i posljednje trunke demokracije i samostalnosti koju smo imali. Također, bili smo i dovoljno glupi da prijeđemo na euro valutu, što znači da svoje valute nemamo, što nadalje znači da se o kreditnom i deviznom tečaju odlučuje u Briselu i Frankfurtu. Tako da nemamo kontrolu nad našim irskim pitanjima.
4D: Možete li nam reći neke podatke o broju stranaca koji su se doselili u Irsku u zadnjih 2 godine ili skorije vrijeme?
HK: Prije sporazuma u Nici koji je bio 2004. kada se proširila Europska unija rečeno nam je da se očekuje doseljavanje otprilike 10 000 ljudi godišnje, no u razdoblju nakon 2004. preko 500 000 ljudi se doselilo iz istočne Europe u Irsku. To je utjecalo na porast nezaposlenosti u Irskoj, smanjenje plaća i za posljedicu je imalo nagli porast u izgradnji nekretnina, i odmah nakon toga propasti i pada na tržištu, što je rezultiralo, kao što je Anthony već rekao stopom nezaposlenosti od 15%. I što znači da će ove 2011. godine 100 000 ljudi otići i emigrirati iz Irske u najčešće Kanadu i Australiju. Situacija je jako loša.
Jedan od razloga što smo imali tzv. boom & bust situaciju je što je Irska u Europskoj uniji. Interesi što se tiče ekonomije su bili da se pomogne Njemačkoj, da se pomogne Francuskoj, što je u potpunosti neprilagođeno za Irsku, krediti su bili prepovoljni, ljudi su mogli graditi i kupovati kuće i nekretnine kako god su se sjetili, dok mi uvozimo stotine tisuća ljudi da grade te iste kuće i stanove, koje opet iznajmljujemo tim ljudima. I sada im je ovo stanje u Irskoj dobrodošlica jer će napustiti Irsku zbog toga što nemaju posla i spremni su odseliti se, tako da je sve jako loše za Irsku, jako loše.
4D: Recite nam nešto više o ekonomskom stanju u Irskoj. Koje su to regulative od strane Europske unije koje će stupiti na snagu otprilike 2013. godine?
AC: Istina, vrlo je bitno za shvatiti da je EU jedna vrsta federacija, super federacije, i vi ste bili u Jugoslaviji koja je bila federalna država, ali u ovoj europskoj federaciji zakone donose velike zemlje.
Trenutno velike zemlje imaju određen broj glasova i Irska i Hrvatska ako bi ušla bi imali određen broj glasova, no taj cijeli sustav se mijenja u roku od tri godine, dakle 2014. Donošenje zakona u EU temeljiti će se prema načelu brojnosti stanovništva pojedine zemlje, i zakone će donositi zemlje sa najvećim brojem stanovnika, dakle zakoni će ići u njihovu korist. Tako će 15 država moći nadglasati 12 država, jer u 15 država živi dvije trećine ukupnog stanovništva EU. To konkretno znači da će se njemački udio u glasanju popeti sa trenutnih 8% na 16%, Francuska, Italija i Engleska će umjesto 8% imati 12%, a udio glasova Irske će pasti sa trenutnih 2% na 1% i mislim da bi Hrvatska ako uđe u EU također dijelila sudbinu Irske, te imala 1% glasova u Europskom parlamentu jer ima oko 1% ukupne populacije EU. Dakle, to bi značilo da biste ušli u Uniju gdje bi većinu vaših zakona donosili zastupnici u Europskom parlamentu na temelju tog sustava glasanja jer svi ti zastupnici donose zakone, a hrvatski zastupnici bi imali 1% glasova. Njemačka bi imala 16%, a Francuska, Engleska i Italija 12% svaka, tako da je nemoguće da taj sustav bude povoljan za Hrvatsku ili općenito manje države.
4D: S obzirom na događanja u Španjolskoj i Grčkoj, možete li komentirati stope nezaposlenosti u tim zemljama?
HK: Stopa nezaposlenosti u mladih, dakle onih ispod 30 godina starosti u Španjolskoj je 42%, što znači da je 1 od 2 osobe mlađe od 30 godina nezaposleno. Nagli porast kredita koji se dogodio kao posljedica uvođenja eura uvelike je utjecao na stanje u Španjolskoj, a isto tako i u Irskoj. To je dovelo do velikog nezadovoljstva naspram EU.
AC: Nisam siguran da su ljudi svjesni činjenice da ako odlučite ući u Europsku uniju da pristajete na to da se u roku par godina odreknete vlastite valute, što je vrlo bitno za jednu zemlju jer bi to značilo da više nemate nikakvu kontrolu nad vlastitim kreditnim tečajem i deviznim tečajem i odnosima tečaja ostalih valuta. Svaka vlada koja želi pomoći svojim građanima mora imati kontrolu nad kreditnim i deviznim tečajem. Mnoge zemlje istočne Europe bile su članice SSSR-a i pod Rusima, no Rusi nikad nisu inzistirali na tome da se satelitske države odreknu nacionalne valute u korist rubalja. No, da biste ušli u EU morate pristati na odbacivanje nacionalne valute u korist uvođenja eura. Neke mediteranske zemlje poput Grčke, Portugala, Italije i Španjolske, te izvan Mediterana Irske su razorene zbog nepovoljnog tečaja i ekonomskim rječnikom rečeno – bankarskih praznih mjehurića ili rupe bez dna u koje moraju slijevati novac. Zbog toga imate banke koje od propasti izvlače porezni obveznici i nakaradni režim, režim koji propagira i nameće teške ekonomske restrikcije i rast poreza kako bi održavao Europsku centralnu banku i grčku narodnu banku, i talijansku narodnu banku i portugalsku i irsku i ukratko rečeno vode riječ. Bilo bi izuzetno glupo kada bi ljudi pristali na takav režim samo zato da bi dio vaše političke elite, kojima bi pod takvim režimom bilo sasvim udobno, pokupio velike plaće u ulozi birokrata i zastupnika u Parlamentu u Briselu jer su tamo plaće 10-tak puta veće nego što dobijaju ovdje doma u Hrvatskoj.
I to je pravi razlog zašto to žele vođe velikih parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj i oni koji žele pokupiti koji posao u europskoj birokraciji, Europskoj centralnoj banci, Europskom parlamentu gdje biste dobili 10 do 12 zastupnika koji će biti plaćeni 10 do 12 puta više nego u hrvatskom parlamentu, ti ljudi će se snaći, njima će biti dobro.No ako se to dogodi, više nemate pravo glasa, hrvatski Sabor nema pravo glasa i hrvatski narod nema pravo glasa u svim stvarima koje korjenito utječu na vaše živote.
HK: Ako bi Hrvatska ušla u Europsku uniju, Sabor bi postao nešto poput vijeća koje bi moglo odlučivati samo o sporednim i nevažnim stvarima. Sve velike odluke donosile bi se u Briselu od strane ljudi koje niste izabrali i koje ne možete smijeniti. Zašto smo se mi Irci borili 800 godina za svoju samostalnost, da je predamo bez ispaljenog metka? Zašto bi se Hrvatska borila tisuću godina, tražila samostalnost i slobodu tisuću godina, da bi ju predala nakon što ju je imala 15 godina? I odakle ste izašli? Iz Federativne Republike Jugoslavije. I sad da bi ušli u federaciju Europske unije? Ja mislim da bi to bilo ludo. Kao što Tony kaže, političke elite u Hrvatskoj su jedine koje to žele jer će im financijski koristiti, žele velike plaće, puno novca, a to sve na vašu štetu.
4D: Jeste li u medijima čuli što o prosvjedima u Hrvatskoj u veljači i ožujku ranije ove godine?
AC: Zapravo ne, nema mnogo izvještavanja o Hrvatskoj u Irskoj, kao što vjerujem nema ni o Irskoj u Hrvatskoj. Ali kao članica EU jako dobro znamo što se događa u Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj i kako su razapnute kao što smo i mi i mislimo da je nevjerojatno da postoji takvo udruživanje na vašoj političkoj sceni da se lideri političkih stranaka udruže po ovom pitanju ulaska, dobili ste nezavisnost prije samo 15 godina, a oni su stigli napraviti nered u državi i sad žele dobiti poslove u Briselu, a Hrvati će dobiti nove gospodare koji su uglavnom velike europske zemlje – Njemačka, Francuska, Engleska, Italija – one vladaju.
HK: Prošli su dani kada se nove zemlje uključuju u EU i da za to dobijaju veliku novčanu pomoć, trenutno zbog euro-krize, Hrvatska bi ušla ne u Europsku uniju nego u Europsku mrtvu uniju, i tamo bi Hrvatska trebala pomagati Grčku, Irsku, Portugal, vjerojatno i Španjolsku i Italiju, i koga god sljedećeg, vjeroatno Belgiju, što bi vas koštalo puno novca, izgubiti ćete moć, novac, slobodu. Svaki Hrvat koji dobrovoljno glasa za Uniju mora da je lud.
4D: Hvala na razgovoru, hvala što ste posjetili Hrvatsku, nadam se da ćemo se svi opet vidjeti i nadam se ne u Europskoj uniji…
http://www.4dportal.com/hr/intervjui/1952-anthony-coughlan-i-herman-kelley-ekskluzivno-za-4dportal-europska-unija-je-velika-zabluda