Put do realnosti i nazad

Zar onda čudi ovakva društvena situacija u Crnoj Gori? Živimo od danas do sjutra, zadovoljavamo se istim sitnicama i glupostima, razočaravamo se u iste te događaje, i onda opet u krug. Danas je to fudbal, sjutra autoput, a preksjutra Evropska Unija.

piše: brancode

Crnogorski sport i svi njegovi fanovi su u kratkom roku doživjeli dva neuspjeha, i to u sportovima od kojih se najviše očekuje: u fudbalu i košarci. Kao što je već poznato, košarkaška reprezentacija je završila dugo očekivano Evropsko prvenstvo već u prvoj fazi sa samo jednom pobjedom, dok je fudbalska reprezentacija doživjela poraz u Velsu, čime je značajno umanjila šanse da se kvalifikuje na prvenstvo Evrope. Nakon tog poraza uslijedio je i čuveni otkaz selektoru Zlatku Cicu Kranjčaru.

Košarka

Nakon što je Duško Vujošević otišao sa selektorskog mjesta reprezentacije, u opticaju je bilo nekoliko zvučnih imena koji bi ga zamijenili, ali je ipak na kraju na klupu sjeo Dejan Radonjić. Svi koji prate košarku znaju da je Radonjić solidan trener sa nekoliko velikih ograničenja. Dobar je motivator, ali za mlađe kategorije, a u ovoj reprezentaciji, odmah se znalo, neće imati previše autoriteta. Takođe, taktika mu je slabija strana, što je sveukupno dovelo do utiska da će nam na prvenstvu on biti jedna od slabijih karika.

Plan je bio da se igra prevashodno zasniva na našem najboljem igraču, Nikoli Pekoviću. Međutim, svi su smetnuli s uma činjenicu da to nije onaj isti igrač iz kvalifikacija, što se moglo primijetiti još u pripremnom periodu. Peković je sezonu u Minesoti, koju bi mogli okarakterisati više kao neuspješnu nego uspješnu, završio još u aprilu. Čovjek je dao sebi oduška posle nekoliko godina potpunog profesionalizma (ko mu može i zamjeriti) i proveo je prilično burno ljeto, ne krijući se previše od očiju javnosti. Njegova igra se, prije svega zasniva na sirovoj snazi i pokretnosti pod košem (čovjek zna samo nekoliko stvari, ali ih radi odlično), pa su višak kilograma i burno ljeto ipak ostavili traga.

Uz selektora, kojem iznad glave stoji veliki upitnik, i najboljeg igrača koji je, evidentno – van forme, možemo dodati još nekoliko činjenica: u ekipi nije postojao čisti šuter – čovjek koji će uvijek da pogodi otvoren šut; u ekipi nije postojao pravi vođa, ni na klupi ni na terenu, neko ko bi povukao ekipu u prelomnim momentima.

Uzevši u obzir sve gore pobrojane činjenice, ispadanje u prvoj fazi je naše realno stanje.

Fudbal

Danas svi igraju fudbal, i osim nekoliko vrhunskih ekipa od kojih se uvijek očekuje makar plasman na svako prvenstvo, postoji brdo reprezentacija koje u zavisnosti od trenutnog kvaliteta, inspiracije i još nekih drugih faktora lutaju od začelja kvalifikacione grupe do baraža ili čak direktnog plasmana na neko od prvenstava (a tamo što bude). Crna Grupa pripada ovoj grupi ekipa.

Jasno je da našoj reprezentaciji fali dosta toga na igračkom planu i da te rupe može pokriti samo kombinacija inspiracije, želje, sreće i uloženog truda. Bivši selektor Kranjčar je pronašao formulu i na oduševljenje svih sportskih fanova uzeo 10 bodova na 4 utakmice, bez primljenog gola. Euforija nakon remija u Engleskoj je bila nevjerovatna, stidljivo se pričalo čak i o direktnom plasmanu.

Pauza preko ljeta nam nije previše prijala. Kao lideri grupe i pod pritiskom pobjede, odigrali smo neriješeno sa Bugarskom u Podgorici. Povrede nekoliko standardnih prvotimaca i „moranje“ da se uzmu sva tri boda u Velsu nismo mogli da prevaziđemo i doživjeli smo poraz od poslednje ekipe u našoj grupi. Slijede mečevi sa Švajcarskom u gostima i Engleskom u Podgorici. Situacija je teška, ali ne i nemoguća.

Igra Crne Gore nije bila previše lijepa za oko, neke pobjede (kao onu u Bugarskoj) možemo okarakterisati i kao nevjerovatan spoj srećnih okolnosti, ali i sreću treba zaslužiti. Sve u svemu, trenutna situacija u ovoj grupi je možda i naše trenutno realno stanje.

Nazad u realnost

Da li je moglo bolje? Naravno da jeste, prije svega na organizacionom planu. Ali ne bih o tome. Da se razumijemo, ne pada mi na pamet da branim funkcionere iz oba saveza. O konstantnom urušavanju i politizaciji crnogorskog sporta možemo do ujutro. Ali, prethodne događaje valja prevashodno posmotriti iz ugla prosječnog crnogorskog građanina i njegovog poimanja ovih sportskih (ne)uspjeha.

Svakodnevno srijećemo nevjerovatno veliki broj selektora, stručnjaka, iskusnih sportskih znalaca koji su znali da će „do ovoga da dođe ovakvom igrom“, koji su znali kako treba „postaviti igru“ i kako mu „taj i taj ne bi minuta igrao da je do njega“. Na žalost svih nas, nije do njega. Svi ti magovi sportskih igara i pripejd patriote su na osnovu dvije utakmice počeli svijet da posmatraju megalomanskim očima i već u svojim glavama konstruisali situaciju gdje Baša stavlja u džep Runija, dok Vučinić na drugom kraju terena zabija gol za direktan plasman na Evropsko prvenstvo; ili situaciju gdje košarkaška reprezentacija lagano pobjeđuje BIH, Finsku i Makedoniju, sa Hrvatima igra egal i ipak pobjeđuje, a sa Grčkom igramo za prvo mjesto u grupi.

Može se razumjeti da malo proradi patriotizam, ljudi inače vole sport, pa pod svim tim uticajima dođe i do nekih manje realnih očekivanja. Zato je bolno vraćanje nazad u realnost. Sad svi vide da postoje problemi u sistemu rada, od najviših do najnižih funkcionera, a niko to nije pominjao prije samo nekoliko sedmica. Tada je Peković bio najbolji centar Evrope, sada je trom i smotan; tada je bilo mnogo dobro što je Milo Đukanović našao vremena da se posveti KSCG-u (bez zalaženja u opijenost njegovim funkcionerskim sposobnostima), a sada se ipak vidi da on ima drugih i bitnijih obaveza; pobjeda u Sofiji je bila sjajna i pravi stimulans za nastavak kvalifikacija, sada je to ipak bila pobjeda na sreću, a igra u toj utakmici kukavička, jer nismo mogli da ponovimo uspjeh u Podgorici.

Još jednom smo pokazali tipični balkanski mentalitet: pljujemo i nipodaštavamo realno i očekivano stanje, koje smo isti mi napumpali da faze nerealnosti.

Opet nazad u nerealnost

U redu, desilo se što se desilo – platili smo ceh zbog prevelikog očekivanja i euforije, shvatili smo da smo pali na slatkorječiva obećanja koja nisu bila realna, shvatili smo da smo podsvjesno previdjeli sve probleme, razočarali smo se u naš sport, mentalitet, čelnike saveza, politizaciju sporta itd. Nikad više!

Nikad više – do sledeće prilike. Ako sjutra Aleks Ferguson preuzme reprezentaciju Crne Gore, Milo Đukanović podstane predsjednik FSCG, a glavni sponzor reprezentacije opet bude „Prva Banka Crne Gore osnovana 1901.“, u našim glavama neće biti previše nerealno ni četvrtfinale Svjetskog prvenstva (kvalifikacije se ni ne dovode u pitanje).

Opet pokazujemo tipični balkanski mentalitet: polizaćemo ono što smo prethodno popljuvali. Mada, prvom prilikom ćemo opet to pljunuti.

Zar onda čudi ovakva društvena situacija u Crnoj Gori? Živimo od danas do sjutra, zadovoljavamo se istim sitnicama i glupostima, razočaravamo se u iste te događaje, i onda opet u krug. Danas je to fudbal, sjutra autoput, a preksjutra Evropska Unija. U društvu gdje većina ljudi lako pregazi svoje „ja“, teško je očekivati neki pozitivni pomak, dok god ne progutamo ono što smo prvo popljuvali, pa polizali.

Comments

  1. Da okupaš zebru,

    da joj spereš šare,

    šta bi bila zebra?

    Obično magare.

    A da nešto staviš

    magarcu na rebra

    iste one šare

    – bi li posto zebra?

    Ja mislim da ne bi

    (I sigurno ne bi!)

    jer on ne da da se

    tek tako pozebri,

    ko sto neki lako

    svoje ruho svlače

    i oblače tudje

    pa se – pomagarče.

  2. nja, nja, nja, njakanje je izgleda nacionalni crnogorski sport,pa sta onda ocekujete od magaraca koji ga vode, nego da vam priredjuju uzivanje, ali u njakanju. zivjeli magarci, jer da nije njih, Crna Gora ne bi imala za koga da navija, jer svi sportisti koji su nesto vrijedili, otisli su. Ostadose samo magarci koji su umislili da su zebre. Mozda i jesu, ali one na pjesackom prelazu. ofarbajte zebre magarci!

  3. tako ti je to kod nas poštovani brancode!

  4. Evo nas opet u borbi za prvo mjesto!

    “Pakleni strucni stab”
    http://www.vijesti.me/sport/savo-milosevic-branka-brnovica-clanak-37969

  5. Njuzovci opet genijalni u opisu balkanskog mentaliteta:

    http://www.njuz.net/gradanima-srbije-nije-jasno-zasto-nismo-najbolji-u-svim-sportovima/

Odgovori na yo-yo Poništi odgovor

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.