Obrnuti darvinizam: Kako smo, malo pomalo, postali majmuni

Jesmo li žrtve obrnutog darvinizma? Kako smo i zašto postali majmunima? Ako smo spremni za Europu, je li svijet spreman za nas?

izvor: seebiz.eu

Proteklog smo tjedna imali priliku pogledati jednu potresnu i dirljivu snimku. Snimka prikazuje laboratorijske čimpanze koje su nakon višegodišnjih, beskorisnih pokusa puštene na slobodu. Premda zaražene virusom HIV-a  u svrhu znanstvenih istraživanja , program se pokazao fijaskom i nije pridonio napretku.

Opreznijem promatraču neće promaknuti nevjerojatna podudarnost s našim sudbinama. Kad se uzme u obzir da u nama još uvijek klija težnja za istinskom demokracijom i nikad okušanom unutarnjom slobodom, ova bi se snimka mogla tretirati pilot epizodom za ‘grand finale’ našeg ulaska u Europsku Uniju. Analogno kratkoj snimci, desetljeća testiranja slobode i demokracije nisu urodila nekim plodom. Barem za nas majmune koji spadamo u radni narod. Ali i tim više za one mnogobrojne koje bi među nas zaposlene htjeli spadati!

Devijantna demokracija podređena pojedincima samo je nakratko pomogla našem uobražavanju da aktivno sudjelujemo u vlastitim sudbinama. Većina nas je glasovala na izborima i vjerovala u promjene. Misleći, pritom, da kazamate intelektualnog i slobodoumnog razmišljanja zauvijek ostavljamo za sobom. No, izabrana nas je demokracija na koncu u potpunosti zbunila i razočarala. Nas primate koji smo je u sasvim drugačije zamišljali. Nas sanjare snova izgrađenih na osnovu pamfleta koje smo čitali prije 20 godina, a danas uviđamo farsom. Stoga su rijetki koji smatraju da ćemo ulaskom u EU dijeliti ovakav osmijeh napokon usrećenih životinja. Ne govore li u prilog tomu izjave mnogih koji, sada napokon ‘slobodno’,  izražavaju lucidnu, ali sve manje nevjerojatnu misao da je ‘nekad ipak bilo bolje’? Te da nam svi ovi demokratski pokusi nisu niti trebali? I da je ‘onda’ čak bilo dobro za mlade ‘kaj je milicija tak tabala da se barem znal neki red’!?!

Nadalje, sloboda  koju smo prvenstveno očekivali doživjeti u transformaciji vlastitih svijesti, realizirala se, nažalost, samo u svom strašnom naličju. Posredstvom slobode medija, primjerice, uznapredovali smo u raznim segmentima. Čitajući o bogatima, zavist smo podigli na  razinu naših primarnih osjećaja, nakon jalova bijega u poistovjećivanju s njima. A tu nam je dobro poslužilo naše demokratsko pravo da sa pijedestala pravednih sudaca sudimo i osuđujemo. Eto napokon, slobodno zavidimo i pravedno  sudimo! Međutim, ne volimo se, poštujemo i uvažavamo baš tako slobodno. Jer prave vrijednosti u ovom su nakaradnom svijetu postale dvosmislene, upitne i sramne.

Koliko se nas vozača sablaznilo nad trešnjevačkom tragedijom prije desetak dana, osuđujući vozača koji je prolaskom kroz crveno, koji god on bio, skrivio smrt nedužne majke i njena sina!?! Nasuprot tomu, zasigurno se manji broj nas osvrnuo na to koliko je i sam puta prošao kroz crveno i mogao skriviti ovakvu nesreću! Zatvorimo li začarani krug, nema sumnje da se krivac ove tragedije, sa svima nama zajedno, sablaznio nad pomorskom tragedijom samo par tjedana prije. Sa stajališta pravednika i po jasnom naputku medija. Doista, svi mi koji sudimo zaboravljamo da se sudova drugih toliko bojimo.  Utješno je tek što je omča nekom drugom za vratom. Mediji će nas rado voditi tim putem slobode. Uzevši sve to u obzir, skepticima bi draža bila usporedba našeg puta prema slobodi sa snimkom na kojoj bi se čimpanze dostojanstveno vratile u kaveze. Pokazujući da slobodu pod ovakvim uvjetima ne žele. No teško da nam je istraumatiziranima tog dostojanstva nakon godina poltronstva imalo preostalo. I tako, malo pomalo, postali smo majmunima.

Ali dovraga s njima! Mi smo izišli iz krize, tvrde vladini dužnosnici! Mi smo demokratska i pravna država koja će biti primjer državama u regiji! I utkati im put u Europu! Nadasve trnovit! No, prvo se ipak moramo pomiriti. Premijerka s predsjednikom, jug sa sjeverom, peder s katolikom, gorile u terencima sa čimpanzama u trabantima, prosječni primat s vlastitom bespomoćnošću, napokon sami sa sobom. Možda ćemo tada biti spremni na nove, britkije sofizme slobode i demokracije koji nas očekuju.

S druge strane, svijet zna što ga s nama čeka. I spreman je. Prva komercijalna luka za letove u svemir bit će osposobljena do godine našeg ulaska u EU. Oni znači imaju plan B. Mi, naprotiv, nemamo!

Comments

  1. Rad grafiti umjetnika Blu za “Draw the Line” festival:

  2. neki malo po malo, a pisac trupacke.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.