Jedanaesti deveti

piše: Vedrana Rudan, izvor: rudan.info

Živim u Hrvatskoj zato mi se vrlo često riga iako ne patim od bulimije.  Ipak nikad toliko žestoko ne bljujem koliko svakog jednaestog devetog kad su, je li, to svi znamo, “teroristi”, napali one nebodere.

Naravno, kad se u Njujorku sruše dva nebodera, u posljednje je vrijeme sve jasnije tko ih je srušio, onda to nije napad na dvije njujorške poslovne zgrade, to je netko napao i mene i moju mačku i vas i vašeg psa i mesara moje pokojne mame i papagaja u mom najdražem kafiću koji svakome tko uđe u kafić kaže:”Kurac, kurac, dobar dan.”

Slažem se da su onaj jedanaesti i onaj deveti povijesni dan. Tada su Ameri odlučili poslati u tri materine sve obzire. Za početak krenuli su rušiti sve živo i mrtvo u Iraku i Afganistanu. U tim su se nekad zemljama, danas spaljenim zemljama, skrivali  “teroristi” a Iračani su tada kao Iranci danas bili pri kraju montaže atomske bombe. Blaženi su bili dani kad smo znali zašto ginu afganistanska i iračka dječica. 

Danas? Danas građanima prezadužene Amerike više nitko ne objašnjava zašto moraju ubijati djecu u njima dalekoj i nepoznatoj zemlji. Pali, žari gdje ti gazda kaže. Libija. Libija? A Libijaca nije bilo u onim avionima koji su srušili one nebodere a pod ruševinama je ostalo… Svi znamo koliko tisuća leševa. Svi znamo? Svi? Baš svi?

Eto, ja pojma nemam koliko ih je tamo poginulo, nikad nisam zapamtila broj iako sam ga milijun puta čula. Baš me briga za pobijene Amere, pobili su ih njihovi, neka za njima tuguje rodbina. Sirota rodbina. Sjećate se kako su za njih skupljale pomoć najveće holivudske zvijezde?

I, što se dogodilo? Jadni ljudi nisu dobili ni centa a nitko nikad nije otkrio tko ih je opljačkao. Često mi pada na pamet kako sve u Americi funkcionira kao u Hrvatskoj jedino smo mi majušni pa su i naši kriminalci na vlasti nemoćniji.

Danas čitam kako će “teroristi”, u svim novinama piše kako je informacija “vjerodostojna ali nije potvrđena”, opet napasti Njujork i Vašington. Opet jedanaestog devetog da svijet lakše upamti datum kad će  i u njihovu zemlju ući Smrt. U jednoj će ruci držati kosu u drugoj američku zastavu.

Oni Ameri koji trenutno “vladaju” Amerikom misle da mi ne kužimo da bi svaki napad na Njujork i Vašington bio napad na Kinu? Amerike više nema, zato ne moraju dizati toliku frku. Ni za milijun godina neće moći Kinezima vratiti dugove.

Slažem se, to nikako ne znači da Iranci mogu mirno spavati. Ni Sirijci, ni… O Egipćanima da se ne govori. A Kina šuti, gleda i čeka dok Amerika za nju obavlja prljave poslove. Bolje da ginu Ameri, Slovenci, Hrvati, Britanci, Francuzi i ostali nego da Kinezi gube glave.

Njima je mjesto u kineskim tvornicama u kojima, ako su vrijedni i ako rade dvadeset sati dnevno  mogu zaraditi i pedeset dolara mjesečno. Zato ja, u očekivanju i formalnog dolaska Kineza na čelo Zemlje, rigam na sve što mi Ameri plasiraju kao istinu i borbu za demokraciju i slobodu.

Onog jedanaestog devetog u Njujorku je pobijeno… A koliko su u međuvremenu diljem svijeta Ameri raskomadali ljudi u ime nafte i profita? Tko broji milijune tih leševa?  Znam da nije lijepo ali, kakva sam takva sam, jebe mi se za one koji su vrištali u onim neboderima koje su pobili njihovi da bi imali alibi za ubijati naše.