Mogu li umjesto Milačića, gospodine Vojičiću ?

izvor: dayline.info, piše: Blažo Davidović

Uputih mail generalnom direktoru RTCG kojeg prenosim u cijelosti :
Mogu li dobiti posao kojeg je izgubio Marko Milačić ?

Blazo Davidovic to kabinetrtcg
show details 03:52 (2 minutes ago)
Prima : gospodin Branko Vojičić, generalni direktor RTCG

Cijenjeni gospodine Vojičiću,

Saznajem da je Marko Milačić dobio otkaz, a kako sam ja bez posla, palo mi je na pamet, bože-mi-oprosti, da uz pomoć Vas zauzmem mjesto kolege Milačića.
Biti zaposlen danas u Crnoj Gori, socijalno, zdrastveno i redovna plata, to moja malenkost doživljava kao vrhunsku privilegiju. Gospodine Vojičiću, bio bih Vam zahvalan da me zaposlite. Nisam mnogo ružan, jesam nervozan ( uz dva diazepama od 10 mg skroz sam ok ), a nisam ni mnogo star- jest, imam 50 godina, al izgledam duplo mlađi.
Mogu pisati, govoriti, misliti, čak i u isto vrijeme. Mogu pisati čak i nogom. Dajem riječ da ću pratiti po bijelom svijetu koga god hoćete : Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića, Ranka Krivokapića, Vanju Ćalović, Miomira Mugošu, Vesnu Medenicu ili Milana Roćena.
Nadalje, ako ste u nemogućnosti da me zaposlite odmah, dajte mi ovakvu šansu : objavite natječaj javni, superjavni i ja ću sasvim sigurno biti bolji od ostalih kandidata.
U ugovoru o stalnom radnom odnosu mogu stajati i slijedeći članovi :

Blažo Davidović će uvijek i pokorno slušati upravni odbor, nadzorni odbor, Odbor, Nadzor, direktora, glavnog direktora, generalnog direktora, sve tajnice, sekretarice, portira, čistačicu u noćnoj smjeni, mentora, lektora, redaktora, kamermana, šminkera, scenografa, pomoćnike, asistente, obližnje pse lutalice, leptire i Miodraga Vukovića.
RTCG preuzima na sebe obavezu da napravi Davidoviću 2 X 4 zuba dole, i jedan zub gore lijevo ( skoro se i ne vidi da taj fali ), kako bi ovaj mogao sa smiješkom raditi emisije u studiju uživo.
Plaća B. Davidovića iznosi 500 eura ( jebiga, samo 130 mi ide na alimentaciju ), ali za tu svotu BD radi ko pas, ko crnac, ko japanac, svaki dan, noć, jutro i sve praznike.
Tajnicu imam ( Panasonic ), a vozača ne trebam, imam i svoj radni stol, nosim sobom skener, printer, pc, laptop, digitalni fotić, kemijske, stolni selotejp i mobitel.
RTCG smije Davidoviću zabraniti da radi, misli, piše, čita, diše i govori, pod uvjetom ( hrvatski : uslovom ) da on i dalje bude u radnom odnosu i uredno prima platu.

Gospodine direktore, ako Vi želite, mogu ja i napadati sve živo i mrtvo, nije problem. A mogu i balansirati. Nije problem. Sve mogu.
Moja majka i moje dijete redovno će gledati sva tri programa TV Crne Gore, ako me zaposlite, a svima ću poslati vijest i zamolbu da me – nas – gledaju.
Mnogo bih Vam bio zahvalan barem na odgovoru.
Tim prije što će ovo moje obraćanje Vama biti i javno objavljeno.
Kako bi bili kao i naši nadređeni političari – transparentni, predlažem da javno objavimo ugovor o radnom odnosu moje niskosti sa RTCG, a bilo bi dobro, pada mi na pamet, bože-mi-oprosti, da se objave i svi dosadašnji ugovori sa svim zaposlenicima na Televiziji.

Gledam TV Crne Gore, slušam mise, sa štovanjem bilježim se !

Blažo Davidović

********************

Kada medij sam sebi postane vijest, odnosno tekstove o istom mediju stavlja na vrh ( vlastite ) naslovnice, ili u špicu radijskog, odnosno televizijskog priloga, nešto svakako nije u redu.
Kada novinar sam sebi postane vijest, tu također nešto nije u redu.Ovako ili onako.

No, ovo su moderna vremena i dupli pas žutila i crnila u opskurnom koloritu žurnalističke žabokrečine često rađaju novinarske Nagasakije navođene raketama mozak-zemlja-mozak. Lažno i nasilno dramatiziranje, brzopotezna površnost, te samodopadna politika hiperprodukcije instant žrtava, dekor je medijske scene u kojoj caruje degutantno medijsko samoreklamiranje. Ali, i pedantno tabloidno tlačenje nadasve već dresirane publike. Primjera radi, ovih dana nije mnogo pompe izazvala vijest da radnici TV Budve već 6 mjeseci nemaju plaću, da idu u štrajk i kane smijeniti direktora, uglednog medijskog vuka sa impresivnim međunarodnim iskustvom, kakav je Mili Prelević. Jer, oni nisu žrtve reda veličine Marka Milačića, Riječ je o novinaru TV Crne Gore koji tvrdi da je mjesec dana suspendiran, zbog slobodoumnog djelovanja,dok njegovi pretpostavljeni tvrde da je samo na odmoru od mjesec dana.

O svemu tome 49 novinarskih udruženja Crne Gore ( 25 samostalnih, 10 nezavisnih, a 14 samostalno-nezavisnih ) nije kazalo ni jednu riječ, a nije se, što me čudi, oglasio ni Slobodan Franović, kao nadaleko poznati ekspert za ljudska prava. Priznajem, samo djelomično me zbunilo što netko tako i toliko slobodouman, kao Marko Milačić ikako i radi na TV Crne Gore. Kao što je poznato, Televizija Crne Gore je svojevrsna javna kuća , a kad javna kuća časti, publika obično najebe. Tu podgoričku dalekovidnicu nitko i ne gleda, ona nema gotovo nikakvo ozbiljno medijsko-političko značenje. TV Crne Gore oduvijek bila sigurna kuća za neke stare ili nove Emile Labudoviće.

Stoga me poprilično iznenadio slučaj da netko tako mlad, pametan i hrabar, slobodouman i britkog jezika, kao Britva, uopće i radi tu gdje radi. Sramotnijeg medija u zadnjih 20 i kusur godina od TV Crne Gore teško je naći, čak i u međunarodnim okvirima. Oni su promotori i akceleratori svakog zla, svake mržnje, po svim osnovama u Crnoj Gori.
Raditi na TV Crne Gore nije stvar novinarskog opredijeljenja, nego je to stvar želuca. Naprosto tu rade partijski vojnici i vojnikinje, kumovi i kume, komšije i komšijke, sestre, rodice i rođaci, tu rade pritupi pajaci i mediokriteti, priučena piskarala i polupismena, a nadasve bogobojazna i državotvorna lica iritantne vizuelnosti. Stoga je definitvno vijest godine da, eto, na TV Crne Gore radi svojevrsni crnogorski Stanković ili Latin.Dakle, kad se DPS i Milo Đukanović uplašio medijskih rezultata Marka Milačića, hrabrog predstavnika punokrovno-plavokrvnog medijskog plemstva Crne Gore, kakvo izvire iz radne knjižice TV Crne Gore, spomenutom autoru ukinute su te i te emisije – samo javnost ne zna koje ?
Čudi me što Milačić od državne televizijske kuće nije multimedijalno prešao u komentatorske kolone Pobjede, međunarodno priznate podgoričke tiskovine koja, pod uredničkom palicom minucioznog Srđana Kusovca, izlazi na blatinici i hrabro otkriva sve mračne tajne naše očajne stvarnosti. Nego se, eto, oglasio u Vijestima.
Dakle, zbunilo me to što sam čitao text kojeg je tip pisao iz nekog italijanskog hotela dok je ispijao pivo i davao intervjue italijanskim novinarima, a za to vrijeme ide plaća TV Crne Gore.
Il je snijeg, il su labudovi, upitao sam se.
Il je snijeg, il su Labudovići ?
Javnost je upoznata sa pojmom peta kolona, manje je poznato da postoji i šesta kolona, taj termin je svojedobno koristio američki predsjednik Roosevelt kad mu je zasmetalo medijsko pretjerivanje i preuveličavanje. Dakle, u tom multimedijalnom kupusu, nedostajao je još samo internet, što se nesretnom Milačiću i dogodilo- hakeri su mu, veli, uništili profil na facebook-u, u stvari nisu, odnosno jesu, neko vrijeme jesu, samo ne tako, nego…Hm, mnogo vike nizašto. No, mnogo gorih primjera ima, kad je riječ o fast-food žrtvama medijskog sprinta. Čitam prije neki dan, i to na stranicama rezerviranim za ozbiljne vijesti, da je strašan šok doživjela jedna poznata aktivistica za ljudska prava iz te i te nevladine organizacije, jer je uznemirava netko SMS porukama.
Stra-šno ! Policija nije dovoljno brzo djelovala. Stra-šno.